Kratke priče 1 (c)

Drugo ljudsko biće i njegovo prisustvo, možda drugačija neobičnija vrsta odnosa sa njim može da bude navika, čak da prelazi u nešto što se zove opsesija- svaka misao, sve neophodne potrebe i osjećaj ispunjenosti, vezane su za tu mrvu bića koja vam, dakle, znači sve, mislite vi. Kakvi opijati, novac… tehnička pomagala kakva su kompjuter i najnoviji… ha! tablet… ma čovjek moj je u biti svega, i samo on može da me gurne naprijed, da ne stojim u mjestu, ispuni prostor i vrijeme, on može sve… i što mu nisam zadala, kako ga nisam procjenjujući dobila u zivotu, da se nadam, ali i ono što mi uopšte ne treba ali ja mislim da bih bez toga i za trenutak, „umrla“. Vezanost za problem, jer problem jeste, itekakav, jer čovjeka gušite, i on više nije navika ispunjenja veze, već čisti bijeg i odvika. Od vas naravno, kad ste toliko „nezreli“ da sve uprskate… Ha! i ta vaša „pupčana vrsta“… mamina suknja… pa, i dojka, možda…

vodim te u… moja navika

 

 

 

Ja ih tek poslije, poruke-pisma već poslate, cijepam; onako do kraja iskreno… ljuta na samu sebe… Al nema ko da mi ih vrati.

najiskrenije neposlato

 

 

 

Kad ima nade, ima i rezultata. Isto tako, makar zrnce sumnje, čuva nas ako ništa od neprijatnog iznenadjenja. Ali ni u jednom ni u drugom, pozitivnom ili negativnom osjećaju, na žalost nema opravdanja za neuspjeh sa kojim se često suoćavamo; moramo biti fleksibilni da zastoj u djelovanju prihvatimo, ali ne i da nam nešto kao što su nepouzdani osjećaji, odvlače pažnju od konkretnog djelovanja.

sumnja u nadu i nada u sumnju

 

 

 

Joooj… ma, dosta mi je okupljanja svakojakih… sportskih, političkih… svi kao na proteste, pa neredi, a zajedno smo jači, pa da se okupimo… protiv svega protiv čega se osjećamo slabi i iskorišteni a nismo u stanju da sami savladamo svoju „neman“ pa hajdmo u GOMILI… za šta nam još ono treba pomoć?! Hajde, pustite ih, da vidimo na šta će to „tandrkanje“ da liči- gdje smo bili, nigdje, a šta smo radili onako namazani i premazani svim bojama, i „vi“ i „oni“, jedno veliko NIŠTA! Ćorak.

ćorak i meni

 

 

 

Moja istina je za mene uvijek u pravu. Zato, i isključivo zato, što je moja.

ali ne i agresija

 

 

 

 

Sve je lijepo, i napisano, samo se nigdje ne vidi razlog čemu će nam čvrste veze, neraskidive i trajne, kad je sve prolazno; u prolazu slučajnom se nađemo a o uzroku i poslijedicama naknadno možda, ako je uopšte moguće otkriti šta je tu šta; uzrok povlaći i privlaći da smo i što smo skupa, a poslijedica nam ionako slijedi kao simptom te bolesti- liječimo znake ali ne i suštinu, satiremo, potiremo i prikrivamo i jedno i drugo. Tako i vezu, koja ionako i kad-tad postaje neprimjerena našim-vašim potencijalima, uzrastima; ili smo mali i neiživljeni pa nam smeta sve što nas steže i malo tvrđe se odnosi prema darovima prirode (znate na šta mislim- znate), ili smo prerasli situaciju pa smo savršeni za džumbus iz kojeg bi vani bez obzira kako smo se našli u njemu. E, sad slijede uzroci i poslijedice; ko nas je dovde doveo, ko je kriv a ko je isto tako samo manje kriv… i kako se ovo odvezuje, ali tako da doskočim ili ipak u novo batrganje. I ima, naravno da ima alternativa, a to su vaša rođena djeca koja svašta obećavaju a ništa ne ispunjavaju onakom kako ste vi sami u svojim , i njihovim ako je ikako moguće, „glavicama“ zamislili. I opet bude dobra ta vaša veza za svagda u koju ste nesebično ušetali kao u dobar ljetnji dan; a već jesen ali mi se ne igramo godišnjih doba i vremenskom prolaznošću i da sve kad-tad dotraje. Ne vrijedi sebe previše ulagati jer uvijek si na gubitku, ili si naivan ili pogrešno sudiš. Zaboravila sam da kažem da prvi utisak a i izgled, uvijek vara(ju). O planiranju ni riječi, jer će vam sve uništiti ukoliko vas pravilno pročitaju.

pravda za sve

 

 

 

Ne tuku se samo djeca druge vjere, tučemo se i međusobno, po školama… po Bosni svejedno gdje, svugdje gdje su različiti interesi ili još prije za iste, za istu koru hljeba… „ona“ jedna a „nas“ više, pa opet neko prigrabi više i živi tako u „sukobu interesa“… došlo je vrijeme opšteg grabeža i razbijenih noseva, malih i velikih… i ne gleda se ko pije a ko plače odnosno plača. Džaba priče!

osvješćenje
osvetoljubivost i još što šta

 

 

 

 

hah… i ja vjerujem u horoskop jer ga piše neko poseban, u koga sam povjerovala jednom i zauvijek!
… pa smo se ipak razišli u jednom, da nikad mi ne pogodi… ne zna, ili ne umije sa mnom, a i da zna ne bi mi nikad priznao.

odvraćanje

 

 

 

U gluposti dobra se svi kupamo, a zlo dođe po svoje kad tad. Ne bih ja o tome… i uspoređivala žabe i babe.

princ(es) krofna iz žabe

 

 

 

Šta dobijam ako se „samo“ slažem, a šta ako kritikujem i dokazujem suprotno mišljenje? Mnogo, mnogo toga… Uspjevam da uhvatim priključak a onda se i uključim, malo rjeđe i priključim nekoj polemici koju inače izbjegavam; ali, tu sam da kažem, ako treba i dokažem nešto, na svoj način možda i sa malo stila, da je nemoguće sve znati i izbjeći sve rupe koje nas vrijebaju i u koje je gotovo nemoguće ne upasti. A možda znam nešto što se ne zna ili se samo propustilo reći ili reći nešto ali na mnogo ljepši, prihvatljiviji pa i spretniji način- upamćen način. I dodirujemo se nakratko pa zaboravimo.

komentarčić N.G. na „Ako si ti gori, ja sam bolji“ Z. Milivojevića u „Politici“

 

 

 

 

…I tako ti i mi branimo svoje „predrasude“ jer nismo probali, a oni svoje „prosvjetljenje“ jer su saznali… i tako sve vrti se u krug… Samo malo, ovo tvoje iskustvo sa „različitoznačnim“ podsjeća me na namamljivanje nedozrele i neiskusne dječice u pakao droge: najprije ti daju za džaba a poslije moraš da ih „ganjaš“ i plaćaš do smrti. Bez obzira, jadni su i jadan ti je takav krug nastranosti i ovisnosti… od nečeg što uglavnom ili stoposto ne želiš.

izližimo floskule

 

 

 

Znate šta… što smo dalje od (samo)spoznaje i sve bliže, i radi, pogrešnim zaključcima o stvarima kojima se nismo ni pokušalli ni za pedalj približiti, što smo više netolerantni a sve više daleki, i nasilno uporni kad je u pitanju naša „guza“; sve sam više uvjerena da predrasude kao oklop ili štit, neka zaštita od koga-čega, imaju neku svoju i pozitivnu funkciju. Na primjer, ne guramo nos tamo gdje ne treba. Ali, da li je baš tako? Neko vam zvizne da ne treba biti „isključiv“ i pun „predrasuda“, i vi ste već spremni… za iskušenja, da probate, da omirišete… ukaljate svoju blistavost, ma, čistotu tim „brlogom“ što danas se zove naš život u kojem obitavamo. Nije sve crno-bijelo, ali kad neko stariji-iskusniji hoće da vas nekako namami u svoj krug za dinar a dao bi dva da izađeš i da nisi PROBAO, to je licemjerno, podlo, zlosrečno, podmuklo,,, šta ćete: nije ptica sve što leti, a i ne jede se sve što oko nas leti. Zato, pamet u glavu, pa i predrasude između ćetiri zida vježbaj za jutarnju gimnastiku, sam sa sobom vježbaj, pa isprobavaj. Možda kasnije nešto neškodljivo i nenaprasno i isprobaš… pred svima. Novi izum i tvojih ruku djelo; vrijedi nešto ali ne sve. Kakva isključivost.

da me znaš ne bi tako sa mnom
prestrava ili predstava

 

 

 

 

Znaš šta ja radim… ništa, ćutim i gledam kako život uvijek dođe po svoje ili kako sve prođe, ničija nije gorjela dovijeka… i onda se svi zajedno „krčkamo“.

omalovažiš

 

 

 

 

Nešto slično Dancu na snijegu: ostavite dijete golo i žedno na jarkom suncu, bolje će se snaći Afrikanče od vašeg „razmaženka“, ako ga tako zovu i nijednu krajnost ne preporučuju baš vama. Nego, šta da radite s njim u vašem ličnom okruženju, a da ispadne sasvim „dovoljno dobro“.

preporuke preko mojih leđa

 

 

 

Ah! ti proračunati… dobri su samo za dijeljenje savijeta i dobro je kad nisu šuplji ko neiskorišćeni „petoparac“… kad se jednom svrne.

more da liječimo ali ne i dušu

 

 

 

… E, moj ti… umjetnost je bježanija; ili, pravilnije rečeno: umjetnost je biti i opstati u opštoj bježaniji!

iza kulisa
a šta se dešava

 

 

 

 

Sve dok se bavimo tuđim očekivanjima i kritikama, ne izlazimo iz kuće; negdje oko peti dan usudimo se od sramote promoliti nos. Ja i moje pretjerivanje.

proviri još

 

 

 

Bacim pogled, a on se vrati… kao kuče.

baci štap hoće li ti se vratitit

 

 

Traži(š) sreću tamo gdje je nema. I naći ćeš, jer nade ima.

 

 

Uh! kad se sjetim… a u stvari, i ničeg se više ne sjećam… kad je to bilo.

 

 

Mislim da je glavna začkoljica u sticanju kad ga nemate, jer ne možete ga uvijek i o svemu imati pa da kažu: to je čovjek/žena sa stavom, a vi ponosni što ste ih ubijedili u ono svoje, imate kao da imate i u pravu ste. Ali da li ste u pravu kad se iza njega tako krijete kao iza dobro pročešljane bunde bez moljaca i rupa kroz koje biste i sami mogli propasti… Da li se dobro krijete ili čvrsto stojite iza tog vašeg stava. Odbrana i zaštita, taj vaš stav i tada ste svoji na svome. Ili samo dobra retorika, poznati put koji ste dobro upamtili pa ne varirate činjenice koje izlažete. Da, moj brajko, činjenice su znanje, one su moć; a stav na klimavim nogama i već rigidan, porozan i mora na poliranje, da blista na mjesečini. Šta hoću da kažem, a da me niko ne poruši, onda sam snažna i samosvjesna… Kako mi doživljavamo sebe, to nam je. Nešto bih da ti prenesem, ali pomalo lutam pa zalutam; ili sam promjenjiva u nastupu a isovremeno bih da proguram nečiju ideju kao svoju, nešto što sam jednom negdje čula pa mi se dopalo, kao dobar stav, nisam ni svjesna; onda bih nešto da dobijem, na vremenu, dok se ti i ne snađeš, ja sam već daleko odmakla i podvukla ti lovorike a nisam ih sebi pobrala jer kao i nisu bitne, brzo prerastu u neizdrž, moraš da ih braniš, opet sve ponoviš, uspjeh, a ne ponavljaš se… i td. Ma, ćista retorika, ali dobra retorika može da posluži; mijenjam stav za bombonice. A nekad me se neko i sjeti po stavu; da sam tvrdoglava u nastupu.

hoćeš da mi pomogneš ali kako

 

 

Svi smo drugačiji, bolje reći- jedinstveni. Nekom lupaju čvrge a neko (ih) lupa.

ja sam za dobar (s)pas

 

 

 

Drž se dok možeš; poslije sve počinje drastično opadati, pa i količina obavljenog kućnog posla. Uporedo sa libidom!

 

 

 

Ja sam zakleti knjiški moljac; po čitav dan prevrćem nečije, bilo čije, svoje, pisanije i samo ponekad pomislim kako mi lijepo prolazi ovaj ionako lijepi dan, nemam vremena od čitanja i „prikupljanja materijala“ da pomislim na nešto drugo malo češće. A i zašto bih; pameti se ne bi dozvala ni kad bih trebala. To je moj život, a vrijeme ne prolazi uzalud i kako inače podmiriti sve potrebe ako ne izaći ponekad iz kuće, a nije da se ne izađe i pronađe nešto da se dovuće… i pročita. Ljudi su skloni čitanju, zar nisu i nije im to nikakva obaveza, ponajmanje plaćena ako je samo iz zadovoljstva. Ne mogu odoliti a da ne kazem; oni koji su plaćeni za to svoje zadovoljstvo i zivotnu potrebu, pod moralnom su obavezom da svoju dužnost i obave, ispune, i podmire one koji od duševne hrane i žive. Jer, čitabi su i duševna hrana, zar ne? Obaveza na kvadrat, prema sebi i kad ispuniš dušu, puna kapa… A ko će da izdržava; pa, nađe se!

„paradiram ponosno“

 

 

 

 

Ni prst u ustima nije uvijek sladak, kaže mama, ljuta što sam se opet opekla o nečije rijeći što nesebično teku pa ispadaju iz nečijih usta, sve da me omame, kite me neprovjerenim prognozama, a ja im vjerujem, pa opet ne vjerujem, sumnjam da iza njih stoje neka dobra djela, pa sam tužna i ponašam se uvrijeđeno, bogom dano i baš kao da zavrijeđujem ovo lomatanje po brjegovima slasti što me natkriljuju. I opet mi znače nešto, znam kako da uzvratim, istom mjerom, slatkoćom jezika, glasa i blagošću u nastupu, nikada neću od sebe otjerati ono do čega mi je stalo. Dragamo se mi, druga i ja, nudimo si ušećereno voće bez nazora, i nadzora onih koji bi da nas smetnu sa uma a nisu pravi; kao vremena koja nam slute dobra vremena, a ne zavaravaju. Lozinka za ulaz je slatkoća koja poslije svega ostaje na ovlaš usnama; svašta su nam ponudili ali se kao nisu nadali da ćemo ih ovako zdušno i bez pardona prihvatiti, moja druga i ja idemo im u susret i kad nam se ne nadaju- uspjelo im je da nas privuku svoji slatkim riječima; toplih misli i hladne glave a s nogama na zemlji, i nema varke.

uzmi što ti se pruža

 

 

Samoj sebi dovoljna, al ipak mi svakim danom sve više fali… onaj dan sretnog (u)poznavanja s noćnim. Sjedinjenje.

nebitne stvari mi fale divno

ispuni vreme sitnicama,pomnoži sa tricama,pokaži pticama kuda se leti ,možda odnekud i dasa sleti.(Saida Lipničević)

 

 

Kad polaziš od onog što ne znaš, i ne želiš da znaš, tvoje neprihvaćanje nije ni vrijedno razumijevanja. Pa ipak. kad si suvišan, suvišnost suviše objašnjava. Puno riječi gradi izgovor i razdor. Zato se približi bar još malo, da ti objasnim neobjašnjivo bez objašnjenja; osjećaj stapa jedno s drugim… dva različita tumačenja.

saznajna briga baš me briga

 

 

Što smo čekali, to smo i dočekali… Ma, ne, sad znamo i šta i da smo se kao zeznuli. Jedva dočekali.

šta ako je

 

 

 

I moji tako; ljeto u selu, širina i čist vazduh, a zima u malom i zatucanom gradu vječitog tranzita… zašto „zatucanom“, ne znam ni sama,ali ne izbijam iz njega. Sasvim različite države dok se tristodevedeseti kilometri između množe, tamo i ovamo, da ljetuju ili prezime; uvijek, preko čitave godine, i kad su najzad raspakovani za privremeno ostajanje, spremni fantomski koferi za put su na vratima pa za vratom.

uzdah i izdah ostanka jednom na istom mjestu

 

 

 

 

 

derviš inataša jednom dušm dišu sa stavom ponositim,nataša ljubavi ja nikada nebi uzalud gubijo vreme ako nije stvarno nemoraš imati brigu i tražiti iskušenja meni moj karakter ne dozvoljava nikakve neozbiljnosti a ti svati kako oćeš, meni prava ljubav znači sve.ako sam zdrav izdravog razuma jate moram razumiti .. a nebi želijo danam se neko smije iza leđa nego danambudu zavini jabi imo volju sastanak izjasnis slobodno već ako nemaš nekoga drugog ljubavi m k

 

ni ja isto tako j k

 

 

nije valda dati se spava akosi umorna nemoj da te zamaram slabi ten ako si ne naspavana

 

 

Drž se dok možeš; poslije sve počinje drastično opadati, pa i količina obavljenog kućnog posla. Uporedo sa libidom!

 

 

 

Ja sam zakleti knjiški moljac; po čitav dan prevrćem nećije, bilo čije, svoje, pisanije i samo ponekad pomislim kako mi lijepo prolazi ovaj ionako lijepi dan, nemam vremena od čitanja i „prikupljanja materijala“ da pomislim na nešto drugo malo češće. A i zašto bih; pameti se ne bi dozvala ni kad bih trebala. To je moj život, a vrijeme ne prolazi uzalud i kako inače podmiriti sve potrebe ako ne izaći ponekad iz kuće, a nije da se ne izađe i pronađe nešto da se dovuće… i pročita. Ljudi su skloni čitanju, zar nisu i nije im to nikakva obaveza, ponajmanje plaćena ako je samo iz zadovoljstva. Ne mogu odoliti a da ne kazem; oni koji su plaćeni za to svoje zadovoljstvo i zivotnu potrebu, pod moralnom su obavezom da svoju dužnost i obave, ispune, i podmire one koji od duševne hrane i žive. Jer, čitabi su i duševna hrana, zar ne? Obaveza na kvadrat, prema sebi i kad ispuniš dušu, puna kapa… A ko će da izdržava; pa, nađe se!

„paradiram ponosno“

 

 

 

Ni prst u ustima nije uvijek sladak, kaže mama, ljuta što sam se opet opekla o nečije rijeći što nesebično teku pa ispadaju iz nečijih usta, sve da me omame, kite me neprovjerenim prognozama, a ja im vjerujem, pa opet ne vjerujem, sumnjam da iza njih stoje neka dobra djela, pa sam tužna i ponašam se uvrijeđeno, bogom dano i baš kao da zavrijeđujem ovo lomatanje po brjegovima slasti što me natkriljuju. I opet mi znače nešto, znam kako da uzvratim, istom mjerom, slatkoćom jezika, glasa i blagošću u nastupu, nikada neću od sebe otjerati ono do čega mi je stalo. Dragamo se mi, druga i ja, nudimo si ušećereno voće bez nazora, i nadzora onih koji bi da nas smetnu sa uma a nisu pravi; kao vremena koja nam slute dobra vremena, a ne zavaravaju. Lozinka za ulaz je slatkoća koja poslije svega ostaje na ovlaš usnama; svašta su nam ponudili ali se kao nisu nadali da ćemo ih ovako zdušno i bez pardona prihvatiti, moja druga i ja idemo im u susret i kad nam se ne nadaju- uspjelo im je da nas privuku svoji slatkim riječima; toplih misli i hladne glave a s nogama na zemlji, i nema varke.

uzmi što ti se pruža

 

 

Samoj sebi dovoljna, al ipak mi svakim danom sve više fali… onaj dan sretnog (u)poznavanja s noćnim. Sjedinjenje.

nebitne stvari mi fale divno

 

 

 

 

 

 

nema dase ako se ne pobrineš zase,pitaj sokola šta fali sokolici gopluba šta fali golubici , d-salamović sviđa mi se

 

3 po3 proće puno dana otvori srce nećeš biti sama.

 

 

… je l preko FB kajaćeš se?

 

 

bravo ljepoto moja..takvu te volim nedaj nikom između nas .

 

 

 

 

Kad polaziš od onog što ne znaš, i ne želiš da znaš, tvoje neprihvaćanje nije ni vrijedno razumijevanja. Pa ipak. kad si suvišan, suvišnost suviše objašnjava. Puno riječi gradi izgovor i razdor. Zato se približi bar još malo, da ti objasnim neobjašnjivo bez objašnjenja; osjećaj stapa jedno s drugim… dva različita tumačenja.

saznajna briga baš me briga

 

 

 

Što smo čekali, to smo i dočekali… Ma, ne, sad znamo i šta i da smo se kao zeznuli. Jedva dočekali.

šta ako je

 

 

 

ne nije ništa domene sve što želim nasvjetu tosi ti takva kakva jesi

 

 

 

 

I moji tako; ljeto u selu, širina i čist vazduh, a zima u malom i zatucanom gradu vječitog tranzita… zašto „zatucanom“, ne znam ni sama,ali ne izbijam iz njega. Sasvim različite države dok se tristodevedeseti kilometri između množe, tamo i ovamo, da ljetuju ili prezime; uvijek, preko čitave godine, i kad su najzad raspakovani za privremeno ostajanje, spremni fantomski koferi za put su na vratima pa za vratom.

uzdah i izdah ostanka jednom na istom mjestu

 

 

 

 

dobro jutro ne uzdahuj dušo ,, uzbekistan ,,uzmi orbit dok ne stigne prava terapija de…š i na…a

 

 

Stojim i mislim, da li i dalje da te takvog lajkujem… kako pričaš.

 

da ja ne bižim od onoga ,štoje slatko a sada sam našop naj slađe osveženje paćemo se zajedno osvežavati

 

 

 

 

 

Neko je rekao da gdje je strah nema ljubavi, a gdje je ljubav nema straha; kad strah zakuca na vrata, a ljubav otvori, na vratima niko. Samo da se stvarno ne desi ono „niko“… bolje ono moje: na putu nam niko više ne stoji, na kom sam sama. I stvarno mi ne stoji, ne stoje mi zablude, varljive promjene i neko da mi u lice baca sveiluziju, u stvari, provokaciju, iskušenje, da vidi kakva sam i dokle bih… a on okružen, dobro čuvan i neizbavljiv, kaže: nisam došao da bih ostao, već da te uputim u ono što ne znaš. Da mu odvratim: bio si jako bolan… i ne ide da se guram samo tamo gdje mi je mjesto. Zato mijenjam stan za stanište. On zna nešto što ja ne znam, do sljedećeg javljanja i kad ću znati još da ima ponešto što je moje i što znam, a to sam -ja. Samoja, pa opet -ti. Hoćeš li sad doći i kad da uživam(o) ako nismo za sada. Polako se otkrivam, otvaram prozore da svi čuju ko si i šta sam uradila. Gola a bačena koska.

sviđaš mi se momo

 

 

 

štoje varljivo tu nema alternative a štoje istinito moralu nejma kraja koje pametan poćiće od sebe teškoje kad se neko povjeruje nekome koje od interesa,ko izbjegava pravog prijatelja nemože mu biti prijatelj. derviš salamović još 3 ljudi ovo se sviđa

 

ljubav ima strah,alije sladak ljubav je naj slađa odsvega,,ako je ko nezapapriči zabluda je kao jutarna magla brzo nestane.d….š s…..v.ć sviđa mi se

 

 

 

Uradio i ono što mu niko nije rekao da ne smije;Gledaju u isto sunce, slazu se, i to je to.

„Nikita Mihalkov“

 

 

natašice moja tisi moje sunce štome obasjalo ,kogod ima oči neka gleda agledaj iti svako ima pravo na slobodu tisi pametna iljepa i nemožeti niko tvoje pravo uzkratit .ljubavi u kom si sada gradu
i to je to ali moram lijegati još malo

 

 

 

Sami ili ne, glavno da je nama lijepo, samo što to nije lijepo za pogledati iz svog ili tuđeg ugla, u svakom slučaju.

ljubavni ili bermudski trougao
ko gubi
dobija
ludaja

 

 

 

Ah, da osjećaj da ste… to je u redu! Ali, da o vama brinu, jeste li zdravi?! Sve dok sami o sebi brinete zdravi ste; onda ponekad i zaboravite i tu samo brigu i penziju… i odlazak u selo kod svojih seljaka po gebiru… sve to mačku o rep a i sami se negdje prikačite. Samo, pobogu, ne u penziju na nos. Niko više za to ne zivi i gleda da izbjegne dok je još vrijeme, pa i vi… padate na nos od rada koliko ste se “nafatirali”…

„uzbekistan“- naša lozinka

Skype, rodbina i Službena stranica Vedrane Rudan

 

 

derviš salamović ,,uzbekistan,,-orbit žva.. ah sunce nekoga više grije a nekoga manje,a davam istinito iskažem nisam grabljivac fala bogu ako neko ima zdravlje ,njemu treba i da troši i dase troši ali život je takav kakavjeste ,svako bi volijo da nije usamljen ja svega imam, samo nejmam koga bi ja razumijo ,i kobi mene u svaka doba primam alternative kažu dasu žene pametnije dajem vam prednost –lj….i

 

 

…a ko svaki čas mijenja smijer nije za društvo, neodlučan i „umoran“ a da bi polako i oprezno pravio ljubavne planove. Dozivanje pameti.

i tebe pamet doziva a srce štiti

Свиђа ми се

Ptica koja je navikla na kavez ostaje u njemu i kad su vrata otvorena a kavez pokidan. Ima u tome neke mudrosti, ako nije zauvijek i srce zapreteno a pokret zarobljen. Na prvi pravi zov ti se javljam.

poruka je snob
čuvaj leđa kad nema ko da ti ih čuva a ne inače

 

 

 

ma tu jedna začkoljica i volim da vjerujem da koliko nekog koštaš toliko i vrijediš. Samo mi je jedan rekao prodaj se ali ne dozvoli da te kupe; i bi tako. Nedokazano.

ko me hoće da neće

 

 

 

ooh ma štami kažeš ,nećeš vjerovati daje to malo dodirljiv preporučeno za terapiju idi što bliže puna si sreće

 

 

zezaš a i ja, „selime“

 

 

eh moja ptičice naj vjerojatnije danije sama janevolim samoću,sve imam ali tužno je biti sam taj štotije rekao nije mogo odoliti negdje paje preporučijo dato neko drugi kaže akoje neko neozbiljan onda neka ide dalje ima za takve na drugim mjestima .

 

 

Ej, gdje su ti zarez i tačka… elem, u zatvor ili radio, to su ta „druga mjesta“. Inače, mani me se. Kapito?!

 

 

 

Ovaj Salamovic je nepismen,Natasa.

 

 

…Jok i ne znam, Jevreme, ali ako…

 

 

 

IZVINI NATAŠA DA ČESTITAM SVOM SESTRIĆU BAJRAM I NJEGOVJJ OBITELJI DA OVU BAKLAVU U ZDRAVLJU POJEDU U TUĐINI.

 

 

NATAŠA LJEPOTO MOJA ŠTOSIMI ZASPALA ILISISE ZAMISLILA A TISI ISPIRATIVNA BRZO SE SNALAZIŠ PA SNAĐI SE PAME OSVOJI..

 

 

 

 

 

 

 

Jezivo je i ima nas svakakvih… početak devedesetih, Srbija a mogla je biti i bilo koja druga ali da je bila na njenom mjestu, i pitanja: a zašto ste vi kod nas kad se kod vas ne ratuje? e, kod mene intelektualci iz… kopaju i beru maline, samo da vidiš, sve rade! a kad ćeš ti svojoj kući? ako se tvoj buraz ne javi sve će mu oduzeti(nema veze što je sve mamino i tatino!) i tako dalje i tako bliže imate vi onu zaraslu njivu i u njoj kućicu samo da je još ispoćetka začas sredite da bude koliko toliko uslovna i za život, pa da te bog veseli, štaćete kod nas. A što se tiče njemačke okupacije, i onog odmah poslije, svega je bilo, i života i smrti, okupirane kuće u gradu, ali nikad ovako kao sada kad su čeljad bijesna a zajedničko kao da je tuđe i ostavljeno da trune i propada. Za neka bolja vremena (sam), da plaćemo svi zajedno, ispočetka… Ali nikako više u beskonačna i jalova dogovaranja oko ničega, a što se da srediti sa par riječi razumijevanja.

od oka da mi sude neznalice

 

 

 

Lijepo napisano, ali nije lijepo, poginuti a glumiti; bolje biti loš glumac a pomagati kome stigneš. Mada, ljudi to ne vole; kome više pomogneš, gubiš prijatelja, jer si ga vidio u trenutku slabosti. Više voli on tebi da pomaže ili bar da vidi da ti je pomoć potrebna. Nepravda pa to ti je…

zlopamćenje se uči

 

 

 

 

reče prijatelj prijatelju, iđući u čaršiju oćemoli na kafu nemoj daj ti meni dinar paću ja popiti negde u putu žurim e evoti 2 ovaj ti uzme inasmijese ituri u šupalj džep pa niti popi kafu niti ima prijatelja.

 

 

… e, „selime“, šupalj ti zub ili prazno mjesto u ustima… tu, gore lijevo će da ti smeta.

 

 

 

 

ljubavi nejma ništa od oroskopa ništo ne dolazi samo nioti nemože sudbinu proreći ako se sama ne pobrineš

 

 

 

 

 

Ljubomora, zavist, zloba… sve u istom paketu i, naravno, gorčina da ga uveže kao ukrasna vrpca; nama stalno nešto fali, inače kako da vežemo tu neku neindentifikovanu, daleku, možda nedostižnu osobu, da ne landara previše, već da stoji u mjestu i samo na nas čeka. I dočeka. Jer, uporedo smo skloni i sami da vraćamo istom mjerom, nedokazano uporni da dokažemo pravu mjeru uzajamnog odnosa kojeg, u stvari, nema ni od korova, tek se planira nešto u naznakama, a niko nije rekao da ničeg nema, to je samo naša nesigurnost i sumnja tamo gdje joj nije mjesto. Dok neko čeka na nas, pa u međuvremenu, mora nekim činjenicama da potkrijepi svoj život, ne kažem zakrpi, jer sve iskipi od pravog, neodmjerenog i sigurnog iskustva. Koje će prenijeti kao životnu školu znanja iz koje smo sami izostali, a to nam treba… malo iskustva pa da budemo komplentni. I ne samo trač u lice, kakvi iza leđa. Jednom moram i sama nešto da vidim, znam i saznam; od tebe koga drugog. Zaražena.Istom tricom ne i kučinom (tu se ne petljam). Zašto se čudite zbog onoga što nemate, čudite zbog onoga što ste sami uradili od sebe , da vas neko „trpi“ i vaše prenemaganje, čudite se zbog onoga što imate pa ćete naprasno izgubiti… ukoliko i dalje budete tako- zločasti (kaže „saveta“). Inače, patetika i ljubav ne idu zajedno (bez „savete“). Stoje postojani.

ma šta mi reče pa (ne) uteče
utješi

 

haovo mi nekako zvuči na množinu subjekata kada sve sagledam saberem pa oduzme kao dami ne ostaje ništa a ja se uporno borim da budemo jedinstveni meni samo treb 1 glas pa neka požuri .

 

Isto razmisljamo.(Jevrem Tanić)

 

 

Prekrasne su te velike razlike u godinama, kažu, kao u priči, kao u novinama. Kako li se završavaju u životu, da li neopisivo, iza sedam brava ili naglo puknu, kao nedozrelo voće kad ti bane u krilo pa poslije boooliii… Prosto su nedozvane te latice od cvijeća po izmišljenim- zamišljenim posteljama, gube se jer ih nije bilo a mi preživjeli. I otupili od jeda vršnjaka…

dođi na svoje

 

 

 

NIJE VAŽNO ŠTO GODINE BROJE JA SAM OPET KOD NATAŠE MOJE ..FALA BOGU JASAM KAO MOMAK DRAGA MOJA DOĆU TI NA KONAK.SREĆO MOJA ŠTA DATI PRIČAM O SEBI TOĆEŠ SAMA DA VIDIŠ.

 

 

RECI DRAGA OĆEŠ MOJA BITI NEMOŽEMAS NIKO ZAVADITI KAD SAM NAPISAO ONAJMALI KOMENTARČIĆ,POSJETILA SI ME PAZI NATAŠA JE NA ,-F,—–U..JASAM ODMA PRESTAO DA PIŠEM UPRAVU SI
Možda i ti, „selime“, jednom izdaš tu knjigu… hm.

 

 

Što odjednom kad može i natenane… rat da se gubi.

samo pazi da ne primijetiš(m)

 

 

 

eh štose tiče po….i.e ,ima .. potencijometar pamožese provjeriti primjetijo ili ne ja ostajem pre istom..

 

 

ostavi malo novine ,poigraj domine .. štose mene tiče ja volim priče da nije priče nebi znao štamese tiče.. pa draga natašice nije loše imati nešto u rezervi .ako se ostane bez išta ali pazi da neprođe rok kao i zeleno voće kada mraz padne na njega uvehn za čas..

 

 

ti to meni pričaš šta da ostavim i po šta da dođem koliki si

 

… mama i tata će sve da počiste u selu; a poslije, kad dođu, i mene zajedno s njim. Je li to… nekad bilo sad se pripovijeda…

 

 

 

 

Ima li kakva zbirka, pa sve odjednom da iščitam, a ne ovako jednu po jednu da prikupljam. Mada, ni sakupljanje nije naodmet… uvijek nešto iskrsne, neočekivano i nenadano.

da nas ne preteknu

Свиђа ми се

IMA JAŠTA JA VOLI DA SBIRAM AHA TIBI SVE ODJEDNOM SVAKAKO DAPRIKUPI ŠTO VIŠE NIJE NIJE NAJ BOLJE JE KASE ŠTO VIŠE SKUPI. PA NATANANE PRIMJETIJO SAM ZATO MISE JOŠ VIŠE SVIĐA NA…A OKO MOJE BISTRO..

 

 

sve razum i ješ

 

 

 

 

NAPIŠI DRAG A NEMOJ SAMO OČEKIVATI SAMO DA ČITAŠ ŠTOGOD NAPIŠEŠ NEMOŽEŠ ME NALJUTITI, U MENI IMA JOŠ ŽESTINE ITOJE TEŠKO POTROŠITI..

 

 

…“kapito sam“ samo promijeni malo znaš šta, ovo ti je lažni status je l da, piše ravno i ne liči na tebe i tvoje potencijale, ako smo se razumjeli, ali prije svega znamo se (ako).

 

 

eh štami reče juuh srce moje kadabimi jezik slučajno iznnvjerijo pnešto malo lažno ja nebi pričo nego muco jabiga odma skratijo … nedavno malo mise san pomeremetijo i odem kod doktorice draženke sada je u domu zdravlja vareš kada sam joj došao kaže vadi nalaze opet kod nje kaže skinise i poče dame kontroliše reče okreniseopet naprijed issrenonijemi bilo svejedno vidim posuzila ja nestrpljiv štasimi našla onauzdahnu i sjede upisa u karton i dade bez recepta kad ona me ponovo zove i onako kao dajoje nedaj bože neko umro kažemi trebaš se pod hitno i šuti ma šta reko ona nekamose ženit
… idi s milim bogom, čovječe, šta je tebi!!!!!!

 

… obrisaću te da nisi ovako interesantan; što dalje to bolje!!!!!!

 

 

Nije skromnost izdati knjigu, mora da vrijedi i da je traže i prepoznaju. I još, važno je opravdati povjerenje, kao i lijepo mišljenje o svom umijeću.

ne trsim se previše

 

Da,ne trsim se.Ne zelim nikako da se trsim.Kako me drugi vide u tom pogledu,ne znam.Ali tesko je zadrzati poverenje i lepo misljeje o sebi uopste.Ljudi su povodljivi i lako se preustaju delovanju i losih ljudi i demona.

 

 

 

Ne razumijem, zašto su ih povezivali kad su jedno drugom bili prolazni, toliko različiti a isti? Nije razlika razlika u pisanju, lako ili teško; svaki trud ima svoju težinu, da potraje i inspiriše „velike pisce“ ili samog sebe, za ubuduće.

biti inspiracija ali i djelo
nečije

 

 

 

Riječi ne treba primati srcu, naročito ako neko i ne voli da se takmiči sa sobom; kad uđeš u kolo sreće onda moraš i da ga opravdaš i nijednog trenutka ne poklekneš. Niko ne voli iznenađenja kad su u pitanju nečije zasluge, ili prsti u nečemu; a ja volim svoje slabosti, ulegnuća potonuća… prosto neravnine, ali i letargična opuštanja i kad nisam na visini… zadatka- čijeg zadatka i ko ga je zadao.

izgovori izgovore da ne žuljaju

 

 

 

Nije obrazovanje u fakultetu, već u glavi; to niko ne može da podnese i objasni. Onima što jurcaju (kao) bez glave.

ne podrazumijeva se
dokaza ti

 

IMA SMISLA U FAKULTETU AKO ODA PO SVJETU..

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s