Iz Dnevnika 2010. (21)

Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…

 

 

 

 

 

 

Ne želite to sebi da priznate.

Od osjećanja do djelanja mali je korak, toliko mali da loša osjećanja prema nekome ili nečemu mogu da izazovu neki pogrešan efekat u nama samima, našoj suštini, glavi ili psihi, da učinimo nešto što ni u snu ne bismo sebi dozvovolili u normalnim okolnostima, kad smo pri sebi, a kamoli pomislili da smo sposobni za tako nešto.Onda se kajemo, očajni smo jer nismo postupili kao mi, već kao drugo biće izraslo iz pogrešnih uputa nas samih ili nekog drugog koji nas je samo podstakao na loše djelo.A krenulo je sve od pogrešnih emocija kojima nismo mogli da odolimo ili im se izmaknemo.Da li smo toliko loši i povodljivi za zloćom, a da bi nam naše žrtve oprostile, jer oproštaj liječi sve?

 

 

 

 

Niste živeli među majmunima i lavovima?.

Predrasude ne nikako, ali neka predviđanja kada se radi o nečemu kao što je situacija ili način ponašanja u istoj  za nekog ko se po nečemu razlikuje ili pripada nekoj drugoj grupi, onda možemo očekivati nešto čemu je ta grupacija na primjer sklona ili se uobičajeno priklanja, to joj je na primjer osobenost i stil.Ako ne ni to, čemu onda statistika, mada su mnogi skloni i u nju da sumnjaju, da neki narodi na primjer prije pribjegavaju ovome ili onome, više nego drugi, ili su dosegli nešto što drugi tek kaskaju i slično.Otuda i predrasude, ipak, i iako loše za nečiji stav o nekome ili nečemu, da ne idemo uširinu i isključivost o bilo kojim predubeđenjima koja nam ruše čitav mozaik ili sliku o nekoj pojavi a koju bismo mogli da steknemo sa više iskustva proživljenog s njom u vezi.

 

 

 

 

 

 

Krije da ste je povredili.

Meni se ponekad stušti da ne znam gdje da pogledam a  da se ne rasplačem, naročito ako sam sama i „raspričam“ se sama sa sobom. Skloni smo da tako nešto odmah okarakterišemo kao nedajbože početak teške depresije, u stvari naša preosjetljivost i nedosegnute idile, ne mora sve da se tiče striktno nas, ali može biti da naša vazdušasta strijemljenja ponekad imaju slab oslonac ili odziv.Onda, teško je iskazati nešto toliko zaumuljeno i zakukuljeno, a ne izazvati „pogrešnu“ reakciju koja će nas nagnati da briznemo u plač,  sve dok se sve ne razveje a magle podignu ili nas odneseu sa sobom u ljepše predjele od ovih u kojima obitavamo, što je u cjelini gledano prilično djetinjasto sa naše strane i ne liječi se nikako ili na mahove djelujemo kao stabilno a već sljedećeg momenta kao da će nas oduvati svi vjetrovi svijeta; za kaznu.

 

 

 

 

 

Traže savet, pa ga ne prihvate.

Znači, treba razlikovati informaciju od savjeta koji slijedi i koji je u suštini i sam subjektivno mišljenje ,koji ne mora da se kosi sa pravilima postupanja, ali i obično vuče da se ne posluša.Na nama je da sa većom ili manjom sigurnošću u ishod, sami odlučimo.I ako u početku ne pristanemo, možda kasnije, natenane , postepeno se predomislimo ili prihvatimo u suštini nešto što i nije pravi savjet, tek garnirung poteza do riješenog problema koji nas je mučio.

 

 

 

 

Šta deca znaju.

Ko mome ili bilo kom „uveseljenijem“ ili „bolje usluženom“ djetetu garantuje da će mu kasnije u životu sve nedoumice biti raspršene? Normalno je da se bavi i da će se uvijek baviti njima, počev od onog „čije je dijete?“, i ne samo u figurativnom smislu „Deda Mraza“.I svako vuče na svoju stranu ili običan problem gura od sebe.

 

 

 

 

Neko vas uvek posmatra.

Ne pričam o stvarima koje ne poznajem dovoljno,iako tako suviše ili nedovoljno samoposmatranja može da me odvuče na pogrešan zaključak, da steknem pogrešan utisak o nekom problemu ili situaciji.Isti slučaj je sa nekim upornim i pomalo dosadnim smetajućim razbibrigama kad se bavite takvim posmatranjem drugih persona.Vaša kompetencija u dotičnom slučaju ne mora da bude i dokazno sredstvo da ste u tome uspjeli.Pa, jeste li? Mislim da nešto promijenite kad svijet vas posmatra.

 

 

 

 

Socijalna mreža.

Meni je ovo smiješno! Koliko puta vam se desilo da upoznate nekoga baš kad vam je trebalo, ništa prije toga, i zbog bilo čega?Ili da neku „stalnu vezu“ urnišete zbog nečeg drugog ili nekog drugog?

 

 

 

Snaga u nama.

Ah, da, iskušenje, čovjek i njegovi postupci kojima smo se toliko prilagodili, da nam i ono savršenstvo + uspjeh na putu do ostvarenja životnih ambicija  jedino preostaje.Ukoliko, naravno, ne želimo da nam i omiljena jutarnja kafa ostaje bezukusna.Znači da smo nešto „presisali“, čim ovaj put možemo da mu odolimo i kakva dosada!

 

 

Ko im je kriv kad nisu umeli da ih čuvaju?.

Nove veze često nastaju tako što ukidamo stare, polako, postepeno ili naglo, često traju uporedo i tad kažemo da boli.Preko mosta do cilja; usnimo u jednom snu, a osvanemo u nečem sasvim drugom, ono nešto prije toga poslužilo nam je samo kao prijelaznica i preko zvijezda do trnja- da parafraziramo nemoć naših snaga da otrpi nešto što mu se čini nepravednim pa bi se rado vratio na početak i nekakve zbrke.

 

 

Cilj ne opravdava sredsvo, vec obrnuto
(Petar P, Palanka – 26.01.2010. 18:42)

 

 

 

 

 

Zašto ste nezadovoljni?.

Neki kriterij, kada je riječ o nečemu što cijenite ili pak ne, morate da imate, tu nema zbora.Da li će vam se nešto sviđati ili neće, biti prihvatljivo s vaše tačke gledišta takođe, morate nekako da se odredite prema stvarima i pojavama, zauzmete neki stav, a to može da vam oduzima i crpi energiju ako ste time što vas okružuje ili čak čini vaš život – nezadovoljni. Onda imate potrebu da nešto mijenjate, u tome ste neumoljivi, sigurni i uporni u onome na šta ne pristajete i što , eto, dobija i vašu negativnu ocjenu ili kakvu – takvu kritiku. Ali pazite da ne zapadnete u ono negativno kritizerstvo , kad vam sve smeta, ne zadovoljava vas, budi vaše nezadovoljstvo, naročito kad vas se uopšte ne tiče i nije vaš problem, jer, na primjer, dotična osoba  ne traži od vas nikakav savjet, čak se osjeća dobro u svojoj koži, nasuprot vama kojima se čini da tu ipak nešto ne štima. Nezadovoljstvo, s druge strane, ne smije biti izgovor za sve naše postupke; tu su i posljedice na koje unaprijed valja misliti, sagledati ih i biti spreman na njih, ukoliko se iz nekog razloga upuštamo u nešto, kritikujemo ili čak svojeručno preoblikujemo.I opšte nezadovoljstvo sobom i drugima, mora da ima neki svoj dublji uzrok i naravno da ga treba pažljivo prostudirati, ako ne i spretno ukloniti.Čemu, uostalom, apatija, zbog jednog neuspjeha, ako još ima nade, a uvijek ima, na kraju karajeva: sami sebi mi smo krivi; a ne nečija bilo čija „loša frizura“ na koju bi da nepozvani utičemo jer nam se hoće.

 

 

 

 

 

Nisu zaposlene, ni plaćene, a posla preko glave

 

I šta? Jel domaćice, i one manje-više uspješne u tome, treba da se ponose što su žrtve ovakvog svog statusa, da se hvale „razumijevanjem“okoline, kao i ovog teksta koji ih „vjerno“ odslikava, i što prije vremena „ostare“ prepuštene sebi od onih kojima su neophodne kao „besplatna“ ispomoć a i podrška kroz samo svoje stalno prisustvo na istom mjestu, postojanost.Ja ovakav tekst ne bih ni ocijenila, ma koliko  bio istinit, a uveliko jeste, pa čemu odličan? Dobro se držite, drage moje- sasvim je dovoljno!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Imati rezervnu varijantu

 

 

Rezervne varijante ne mogu da vam budu dostojna zamjena za odloženi posao ili neizvijesnost u kojoj ste se našli najčešće ne svojom krivicom.To su probni baloni i slamčice spasa za koje se hvatate u izuzetnim okolnostima kad vam ništa drugo ne preostaje, a glavni posao izmiče i sve što ste uložili u njega. I baš zbog toga, zbog tog velikog uloga i truda, a moguće je i njegove obimne vrijednosti, nemoguće je osloniti se na nekakve rezervne varijante koje će vas utješiti ukoliko vam glavni veliki posao propadne i vi izvisite sa važnim projektom do kojeg vam je stalo.S druge strane, te sitne vrijante kao vaši nedostojni saveznici,mogu da vam pomognu dok čekate glavni rezultat, potkrepljuju vam nade i drže na okupu ,da ne zrđate i budete koliko toliko prisutni u realizaciji zamišljenog, pomažu ipak donekle da ne ispadnete sasvim iz igre ili čak rutine.Sve ima svoje mjesto, a prioritetan posao se ne ispušta tako lako iz ruku i dešavanja.Jedino ako ta tzv. rezervna varijante ne preraste u nešto značajnije za vas, vremenom, i nadraste „glavni problem bez problema“.Srećno (mi) bilo.

 

 

 

 

 

 

Nova interesovanja kroz dete.

Kako dijete polako raste i usput sazrijeva, tako se roditeljima sve više otvaraju skučeni, zatvoreni, ograničeni vidici ispunjeni strepnjom čak možda strahom za  svoju bebu koji ona osjeća pa se i buni protiv njega. Na stranu talenti, za jezike ne primjer kod mog osmogodišnjeg sina, za šta sam ja inače lijena u ovim godinama da bi obnavljala znanje pa makar i uz njega, ali idu mu jezici, dobro.Ali, on je već došao do jednog nivoa kad je u stanju da se konstruktivno izbori za sebe i svoje postupke koje ne samo da smatra ispravnim, već i neophodnim, što je tačno;odlazak kod druga sam, u istom naselju, i prelazak ulice u našem prilično haotičnom gradu što se tiče saobraćaja, a što mu još uvijek branimo,  ustežemo se da popustimo i pustimo se bez suvišne kontrole, njegovih postupaka naravno.A zna da se snađe i za svoju intimu, malu ali naprednu.Mimoišli smo se u gradu juče zato što mi je na mobilni dao polovične, donekle svjesno pogrešne informacije gdje se nalazi „zato što me ti mama ne bi pustila preko ulice“, ali smo se konsolidovali i on se samostalno vratio do stana gdje sam ga čekala i ne stigavši do videoteke gdje sam bila i gdje je požurio da me stretne. Računajući i to „mama, prevario sam te zato…“ i to što ne posluša ako smatra da „može i umije sam“, prilično inventivno i podsticajno dijete, naravno ne za ovakvu jurnjavu po gradu.Današnje generacije su sve prije nego zarobljene u svom malom i skučenom svijetu.Samo polako.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Logika ili intuicija?.

Problem sa čak i jako dobrom intuicijom,što se naravno ne može odmah ispostaviti, tek kasnije, na kraju krajeva je u tome što tek, dakle naknadno saznajete, u svakom slučaju vezano za racio, kad ona prestaje da bude tek predubeđenje, već i sama postaje suva logika, otkrovenje, znači činjenica. A samo na činjenicu se i možemo do kraja pouzdati i osloniti kao o stabilno drvo leđima.Sve ostalo sluti i izmiće, nepouzdano je i daje tek tajne znake, dakle tek je u naznakama, čini nam se, početni je utisak, ponekad zamagljuje stvar, dakako tjera nas na preispitivanje ali ne daje pouzdane odgovore, ta intuicija, tek kad i sama postane ona prava, istinska i očigledna do opipljivosti, gotovo materijalizovana i nije više to što je nekad bila; na kraju se potvrđuje ili otpisuje.

 

 

 

 

 

 

 

Pričajte s nepoznatima.

Pričati s nepoznatima, ne samo zato što bismo možda izvukli neku korist iz takvog zbližavanja ili prekratili vrijeme u čekaonici ili na putu.Samo zato što je komunikacija s drugim ljudima nešto što nas određuje, posebno karakteriše i čini prihvatljivim i lakše dostupnim kao konzumenta ili konzumiranog u ophođenju i lakom zbližavanju, boljem upoznavanju okruženja, lakšem prikupljanju podataka za nešto čime se bavimo ili tek pružanje nesebično sebe na uvid.Ali neko uvijek mora prvi, da počne i iskoristi priliku ili šansu, što ide ponekad malo teže i brzo se preskoči, to probijanje leda.A komunikacija nas je održala, njojzi hvala; ne mašiti se za cigaru ili piće što prekraćuje vrijeme, nego za osobu i vidjećete koliko ste dostojni i u suštini-slični u pravom okružeju u kojem ste se našli.

 

 

 

 

 

 

 

47Biti različit je u redu.

Prihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvuPrihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvu odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga. odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ko koliko pruža.

Kad bi pogledali kompletnu sliku koliko ko pruža, pokajali bi se, možda poželili još i više tih različitih i neuobičajenih stvari koje odudaraju od svakodnevice i ujedno nas u njoj, i nje od nas, razdvajaju.Pogledajte koliko samo tu stvari nedostaje, a koje su suvišne ali vrše neku svoju funkciju da bi se nešto nazvalo vezom, više nego obično svlačenje i oblačenje ili pranje tanjira.Pa joj se priklonimo kao dobri đaci koji su svoju lekciju davno odbacili nenaučenu i nedopadljivu, a neophodnu jer je naša i stalno se ponavlja u istim razmacima i ritmu plača od srca.Od muke.

 

 

 

 

 

 

Nema dugoročnih planova.

Uh, kako se tek kockice poslože kad još od nekog zavise ti vaši dugoročno-kratkoročni planovi koji se rješavaju u hodu ili su naoko zacementirani, kakav to tek ršum nastane.Eto, imate djecu iz prvog braka, i vi i ona, ne smeta, ali ona su mala i zahtjevna ili već odrasla i još zahtjevnija što se tiče i vaših dugoročnih planovapa da se ne povrijedite, ne pomutite im račune ili ko zna šta još, naravno da se i drugi pitaju, vama bliski i ko zna šta im sve može pasti na pamet, a usput i vama.Odakle onda planovi u životu, puste želje, strijemljenja ili tek lutrija pa šta izvučete, ako uopšte još igrate, igrate, igrate.Ili ste u srećnom braku pa se komadate na sastavne dijelove ne biste li ugodili i drugoj strani ili uklopili se skupa i na istim talasnim dužinama, ne remeteći ni svoje postojeće ni planove druge drage vam strane, koje svakako doživljavate kao svoje, oboje, pa ma kad vam sinuli, makar i naknadno.

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne igraju vam se igre na okupljanjima.

Zaista niko nema prava da vas tjera da radite nešto što ne želite i umjesto da provodite aktivno i ispunjeno zadovoljstvom vrijeme sa svojim partnerom, u nečemu što zajednički volite, istovijetna interesovanja mijenjate za nešto što vas ne drži, muči vas i dovodi u neprijatnu situaciju nekoga ko se ne snalazi najbolje u nesnalaženju.Dovodi vas do toga, vaše nevoljno prisustvo, da se osjećate i izgledate kao „bijela vrana“ dok drugi uživaju u igri fote, puše u klozetu ili napijaju se na salašu, i jedino što se još pitate je gdje ste vi u svemu tome ako je društvo i prihvatljivo po drugim osnovima, zašto ste inače tu i poznajete se kao dva suprotna mjeseca  pitajući se kakva će vas još neugodnost snaći.Kao na godišnjici mature gdje ste već pogubili sve konce sa ostalim „preživjelim“ pripadnicima iste generacije i znate da ćete u sljedećem krugu biti odsutni sa takvih besmislenih i smarajućih okupljanja iz tuđeg zadovoljstva ili zato što je to nekom palo na pamet.Čist gubitak vremena za mjesta na kojima volite biti, a ne igrati se žmurke, nagovaranja, izvrdavanja.

 

 

 

 

 

 

Definicija baksuza (2).

I šta je tu i koliko bitno za „nezaštičene nevene“ u uticaju x zraka na iste, kako nekako glasi naziv filma sa Pol NJumenom i  dragom mu družicom u životu.Naravno da jednostavne stvari uvijek radite loše, kao na primjer kad umrete, poslije vam ništa više nije bitno, ni šta se dešava sa vama, jednom kad odradite posao, zatvorite radnju, nije vam bitno šta se poslije svega dešava sa vašim nepostojećim poslom i koliko je to loše u stvari po vas lično.Šta vam treba, to samo još drugi znaju.I jel vidite koliko je svaki komentar suvišan? Pa ne.

 

 

 

 

 

 

Dreknete za svaku sitnicu.

Kad ste već tako bučno preuzeli inicijativu u izražavanju svojih misli i emocija, nastojte, što bi rekli pametni ljudi, da to bude kratka poznata priča koja ne zahtijeva preduga objašnjenja, ali svakako potkrijepljena ličnim djelom koja će vas, za razliku od previše i opterećujućih riječi izvesti iz tamnog vilajeta nerazumijevanja gdje ste zavedeni, na pravi put.I bez dodatnog osjećaja krivice kad pogriješite u izboru pravilne reakcije na tuđi mig koji eto pokatkad izvodi iz takta, a nije vezan za pravi sakriveni gorući problem za rješavanje.Neke stvari je zaista bolje ignorisati, kako za koga, ali je teško i prećutati.Na pravi i fer način, što bi se reklo.

 

 

 

 

 

 

 

 

Nešto se ne prašta (1).

Ah ta pravila u lijepom ponašanju, naročito na ulici, prilikom prilaska ili upoznavanja, svojevrsne kočnice koje odmah na startu isključuju svaku mogućnost simpatičnog nestašluka,kao i neobičnost u neočekivanom potezu na brzaka koji često ne ostavlja ni trenutak za premišljanje a kamoli predomišljanje, pa i „surova“ udaljavanja, makar prividna odustajanja i ostavljanja za kasnije kad je već nešto zaiskrilo i postalo toplo.Polazimo od toga da ste se već sreli, nekad, jednom, i evo imate novu priliku, ukazala se, niste više totalni neznanci, ali se ne poznajete dooljno i niste makli dalje od ulice ili prigodnog lokala.Dakle, uzrečice tipa nešto se ne prašta i one manje uporne preko nečega se ne prelazi,pretvaraju se čak i u ustaljenom šablonu, svakidašnjici, kolotečini, u svoju suprotnost, pa kažeš a, preko čega sam ja tada sve prešao pa sam opet tu.

 

 

 

 

 

 

 

Jednom kad se zadovolji….

Gdje je tu ljubav?! Vaše drage „voljene osobe“, na primjer, ništa vam ne pružaju, sve vam uskraćuju ili se vi sami tako osjećate poslije svakog bliskog kontakta, izbjegavaju da podmire svaku vašu i najmalju potrebu, a rijetko podmiruju i svoju kad je u vezi sa vašom osobom.Naprosto, kao da smatraju da što su više nedostupni, daleki i uskraćeni, više postižu u svojoj privlačnosti, postaju zagonetni i poželjni baš zato što su nezainteresovani ili bar sasvim malo i rijetko učestvuju u uzajamnom ispunjavanju želja što je, navodno dio svake emotivne i dublje veze.Opsjednuti uzajamnim davanjem i uzimanjem, gotovo da propuštamo nešto, nisu nam jasni odnosi u kojima udaljenost, nedostižnost i tajanstvo znače nam mnogo više, privlače nas, nekada patimo zbog njih i daleko su od obične fiziološke potrebe u koju se često pretvara goli seks između bliskih i dobro spoznatih osoba, žudimo za daljinom i nedosegnutim „predjelima“, a kada se ispune nisu više to, već nešto drugo i nešto što više nam ne izmiče.Nezanimljiva ispunjena želja, za razliku od vječite žudnje što kopka ali ne liječi se sama od sebe, po pravilu a ni kako nam dođe.U njima tražimo nešto svoje i što je samo po nekim našim naznakama zadovoljeno, tek da ne umremo u čežnji za nedostižnim nam i tuđim ili stranim.A jednom kad se zadovolji, postaje tek jednom zadovoljena i produbljena glad za opet novim u istom.Trajna i neokončana veza na momente možda i materijalizovana različitim i neočekivanim predmetima te iste žudnje, I morate dobro paziti da se i sami ili oboje ne pretvorite u nesuvisli objekat na daljinu.Kako?! Pa raznim novim pomagalima za zbližavanje kakva su svakidašnja ili nesvakidašnja interesovanja koja nas ipak vežu sve do udaljavanja i ne samo prizemnog samoudovoljavanja.Ipak smo sami i svoji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Predstoji vam velika odluka.

Stvar je u tome što veliki broj tih stvari iz veeelikog izbora je vrlo često nekvalitetan, ne zadovoljava osnovne potrebe ukusa ili izaziva naknadno rezočarenje čim nam se nađe u ruci, dakle postane naše.U drugom slučaju, ono što nam stvarno odgovara i dopadne nam se ,obično na prvu loptu i dok je još „na rafu“, obično nam je nedostižno zavisno od našim ko zna kakvih mogućnosti da si ispunimo želju iako je odluka već poludonesena ali neostvarljiva naprosto jer nemamo uslova za željeni objekat. I tu dolazimo do onog neizbježnog usklađivanja mogućnosti i potreba, možda i tuđih kontradiktornih savjeta, ništa ne znate dok sami ne iskušate, pa i neželjenih iskustava ako ste previše brzi u odlukama i ništa drugo vas ne sputava i ne koči da si učinite po volji.

 

 

 

 

 

 

 

: Bez slanja poruka u pijanom stanju.

Ne morate da budete pijani od alkohola a da vam se ipak desi da u pogrešnom trenutku pogrešno odreagujete i kažete nešto zbog čega ćete se kasnije kajati ili osjećati izblamirano; naročito ako ste brzac sklon pogreškama u mišljenju, zaključivanju, sitnim zabludama ili tek malo zbunjivi pa tako u zabuni uradite, i kažete, ko zna šta i ko zna kome.Ili, na primjer, toliko ste se zanijeli, ne morate biti u totalnim iluzijama,da gotovo neprimijetno posejete haos oko sebe izazivajući potpuno suprotne efekte od očekivanih, pa splasnete kao balon, doživite „okrutno“ otrežnjenje, što i nije tako loše; bar ćete sljedeći put dobro razmisliti, a jezik vam neće biti brži od pameti.Nešto se može i ispraviti, jednostavno zamijenite kombinaciju pa saćekate drugu priliku i dozvolite suprotnoj strani da bude brža od vas i prva reaguje, prva povuče potez a vi se jednostavn pravilno i promišljeno lijepo nadovežete, usaglasite stavove ili naprosto otkažete zabludjeli kontakt, bar za izvjesno vrijeme ili u nedogled.Kako vam odgovara i kako ste svjesni situacije i sebe u njoj.

 

 

 

 

 

Dete je stidljivo, pa šta?.

Stidljivi ljudi,pa i djeca, su ponajprije pažljive i diskretne osobe koje vode računa i o drugoj individualnosti u blizini i pretjerano brinu kako joj prići, što znaći da pored mozganja, čekanja, odugovlaćenja, nećkanja i snebivanja, lako sebi natovare i povučenost u kontaktima, neaktivnost u nastupu iz neke bojažljivosti i nesigurnosti, pa ptićica lako odleprša, a oni izgube korak i priliku, zbog čega  pa i samopouzdanje i vjeru u sebe.Ali to nije sve, pored toga što su kolebljivi u odlukama i gotovo nevidljivi u javnosti, skreću na sebe neželjenu pažnju jer djeluju i oholo ili izazivaju negodovanje ako sabotiraju svojim povučenim ponašanjem društveni događaj u toku, dobijaju etiketu naporne i teške osobe i pomalo nespretnjakovića koji nije u stanju da pravo izrazi sve svoje dobre osobine, naprosto ne sine (mu) u pravom trenutku već naknadno i u samoći; „glupo“ što bi rekao za sebe.

 

 

Ponovo ste sreli staru ljubav, a u braku ste.

Djeca su tu glavni katalizatori, bilo da se radi o nekoj staroj ili novoj staroj ili pak sasvim novoj, naravno, neostvarivoj ljubavi.Pogledajte isječak iz razgovora u koji se ubacuje mališan:Tata, ko će to da proda mamu, kome se prodaje naša mama i ko će da je kupi?!A tata će šaljivo da zabiberi; Prodao bi je tata, ali neće je niko! A mališa; A šta ćemo bez naše mame, ko će da nam pere i prostire veš, ko će da nam kuva i usisava prašinu… šta ćemo mi bez mame? A mama objašnjava pažljivo taj dan poslije; pa sine ta druga teta koju tata pominje je sve, samo što nije tebe rodila. Mališa se duri na tatu i hoće da ga sredi: Neću tu pogrešnu, moju mamu niko neće da proda, a ti tata ako nađeš drugu- gotov si…Tata: Sine nemoj, šali se tata.

Kakav besmislen razgovor, baš kao i promjer iz navedenog teksta; u svakoj šali ima pola zbilje: Deda je pozajmio pare, ali mama se nije prodala!

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne sviđa im se jeftin poklon.

U malom i bezvrijednom svijetu  ,u kojem se slabo vrednuju prave vrijednosti kao što je znanje, a znanje je moć,da se pokloni sebe ili nešto simbolično što znači isto, riječima ili djelom, obezvrijeđuje se čak i tako nešto što daje moć vladanja trenutkom ,emocija i razmjena osjećanja nečim što ih simboliše kao pažnja ili odapeta strijela da se vrati kao bumerang.I ne olupa o glavu, obezvrijeđena i omalovažena kao nešto što treba samo ignorisati jer pali samo nemoj tako da me zadužuješ.Onda i pokloni od srca ostaju bez smisla, kad  vam ih niko nije ni tražio, još manje ponudio kao zalog sreće ili najljepše želje, da se i vama dogodi kao njemu samom i budete jeftino odbijeni.

 

 

 

 

 

 

 

Kad se dete postidi svojih roditelja.

Ono  čega se stidite neće vas ubiti, ali može vas unazaditi i dezorijentisati, i oni kojih se ponekad postidite zbog njihovog ponašanja.Guraju vas u nešto što se vama ne bi nikako dopalo, čak učine da polako vaši kompleksi ,koje biste željeli da zadržite samo za sebe ili da se sami izborite sa njima, polako rastu i postaju neprebrodiva, iako možda i nije uvijek tako, kočnica.A ni sami nisu bez mana i propusta, na primjer, toliko malo se kulturno uzdižu iznad svojih prijatelja pa i vas, nemaju vremena, da sa njima ne možete o bilo čemu da raspravljate ili razmijenite mišljenje, i vaši razgovori se svode na najneophodnije, neželjeno i dominantno, osjećate se iznad njih, kao nadrasli ih, a oni tamo negdje potisnuti u svoju ljušturu namuštog gotovo govora i sa neizbježnim nastojanjem da vas tamo negdje poguraju, da uspijete kad već oni nisu mogli, tako zaostali i zapuštenih umjetničkih ili bilo kojih pohvalnih strijemljenja.Sve prema sredini

ili okruženju u kome se nalaze.A i vama samima, tako mladim , ponekad se čini da će vas nešto zakočiti, neće uspjeti pokazati pravi smijer pa ćete pogriješiti i postiditi se pred nekim ko je bolji od vas, i zato vrijedno učite, napredujete i čitate sve što vam dođe pod ruku i neovisno od onih koji vas nespretno i nestručno guraju negdje ne znaju gdje. Samo ne treba pretjerivati, trebalo bi naći vremena i zabaviti se i odmoriti punu glavu, a roditelje ostaviti da se sami snalaze onakvi kakvi jesu i kad vaše vrijeme tek dolazi.

 

 

 

 

 

 

Sa simpatičnim samo da biste rodile.

Ponekad je teško utvrditi pravu istinu i nečije skrivene namjere. Razloga za nečiju bliskost može biti mali sijaset, isto tako i za brak pa i dijete, za koje obično kažu da dolazi spontano ali i ne mora biti tako, ili se desi ili ne desi, ili pak radite na tome pa s kime vam se posreći. Nije ni to najveći propust, voljeti oca svog djeteta, ali ne „onako“, do kraja i nešto tu nedostaje.Ali vezali ste se za njega jednom odlukom, ili više njih, i vezom za svagda, dijete je tu, a otkud je došlo-pitanje je sad, vječito u glavi ali ne i na stolu, jer tu je da se udvoje njiše, može i ujedno ako dukčije nije moguće ponekad, a ne sad o njemu raspravlja.Vrijeme za raspravu šta je trebalo i šta smo mogli s njim, nije nikad, već negdje naprijed, šta sad treba uraditi i kuda i kako dalje, ako smo već toliko“sebično“ kolebljivi u nezgodno vrijeme i zao čas i vremenom se poturaju nove smicalice u vidu novih partnera.A to će malo teže da ide…

 

 

 

 

 

 

Srce pod pritiskom: Očevi i oci

 

A zašto se dotična žena i majka svojevremeno ipak zaljubila u mušku personu sa svi političkim konotacijama sirove moći? Valjda računajući da je jednom, jednog dana neće upotrijebiti i u ovom konekstu međusobnih razračunavanja preko svoje djece ili posve drugačijih ličnih stvari ili to neće učiniti ona sa svoje strane, jednom kad ljubav prođe, a na vidjelo izbiju sasvim drugi aspiriteti koji ne štede ni zajedničku djecu bilo sa koje strane.Što se političara tiče, bolje biti ne znam šta, nego star i bolestan, što će reći bez uticaja i moći u bilo kojem sporu.Prije toga to bi mu se moglo nekako i tolerisati, bar kod (našeg) ženskog pola pa i onog nešto mlađeg ili ljepšeg od očekivanog- što će reći: neće riba u vodu.

Nataša Gajić

6. jul 2009 01:23:34

 

 

 

 

 

 

Niste vi počeli!.

Vjerovatno ponukani nesrazmjernom agresivnošću današnje omladine u međusobnim kontaktima sa drugim ljudima, a možda i novim potezanjem sudbine poznatog glumca, sve više srećemo ovakve tekstove, pomalo rasprave na koje liče komentari koji ih prate, i vi ste napisali jedan takav, uopšten.Iz kojeg se može zaklučiti ono što i svako normalan od nas zaključuje, povodeći se za poštovanjem zakona, pa i prirodnog ustrojstva i zrnca ljudskosti, da, kao        prvo afekat škodi svakom, bilo sa koje strane bio, a prekoračenje nužne odbrane vodi i u nesrazmjerno nasilje i opštu propast koju je nemoguće ispraviti, čak i naknadnim kajanjem.Zato, izbjegavajte piće i oružje na nezgodnim mjestima, naročito ako vam je uz njih vrijeđanje ponosa osjetljiva tačka, što će reći:kratak fitilj, a teško se rukovoditi slabom srećom i teškom sudbinom, jer sve ste pretumbali a kasno se osvijestili.

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako možete, i u hodu.

 

Nijedan savjet nije na odmet i svaka roba nađe kupca, počev od one najjeftinije kineske , pa do najskuplje sa logom, što bi se reklo.Ali nije stvar uvijek u savjetu, makar i onom uopštenom i paušalnom i bez dodirnih tačaka sa savjetodavcem koji se ponekad od njega i distancira, nekad je to nešto kao provokacija moždanih vijuga, suprotna svim pravilima poželjnog ponašanja i navodi samo na razmišljanje, suprotstavljanje pravom rezonu, nekad samo asocijacija i dobar plan, a nekad samo „dobar ili loš literarni sasatav“.Pokreće, nije da ne pokreće lavinu suprotnih efekata ili se baš vežemo za njega, taj „lik“ što nam je toliko drag, a šta ga je „zadesilo“.

 

 

 

 

 

 

U vezi s oženjenim, a niste znale

 

Ono što se nama dešava, ne bi preporučili nikome.A na to što nas zaokuplja, nemamo nikakvog uticaja, ili skoro nikakvog jer bar glave držimo ponosno uzdignute iznad vode, dok nas struje života odnose i vuku prema svom nahođenju.Rekli bismo da duplirani izgledamo pomalo euforični ali i distancirani od sopstvenih želja, pa nismo ni svjesni kako se uskladiti a ne biti „šizofreničan“, tj. ni tamo ni ovamo, kao na nekoj vječitoj raskrsnici koja nas cijepa i rastavlja, a ujedno sastavlja uvijek na istom mjesu, u našim glavama i bilo bi opasno da svako krene na svoju stranu, jer bi ujedno sa sobom odnio i dio onog drugog formirajući na opšte čuđenje i revolt drugih, biće zvano kiklop i to oko usmjereno samo u jednom pravcu, ka spasenju i doktoru za dušu koji ništa ne shvataju, nisu još toliko napredovali i osavremenili se da priznaju da u vašoj glavi i u suprotnom smijeru ,postoji i obitava još jedno biće koje ne vidite i ne čujete, tek u naznakama otvoreno, utiče na vaš život dovoljno oprezno da čutite i nikome o tome ne pričate.Samo se razmjenjujete i burme zaista nisu bitne, možete ih baciti iza frižidera ili temu za roman ponuditi Stivenu Kingu ako ga znate i njegovu „Vreću kostiju“.Ovo bi bila vreća bez dna, pitajte kolegu koji me zna i s kojim se… znate već!
(Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2009. 11:35)

 

 

 

 

Емоционално изнуђивање

 

Nataša Gajić, 07/08/2009, 13:59

To znači, ako odbijamo želju a ne osobu, da nijedno odbijanje ne bi trebalo shvatiti lično, kao nešto što je upućeno nama u protivteži sa našom željom, dakle isto tako ucjena upučena nama kao draženje i mamljenje šargarepom na štapu, tj. stavljanjem nečega u izgled da ćemo dobiti, moguće, ako smo dobri i ne suviše zahtjevni, toliko da izazivamo osjećaj krivice ako nam se želja ne ispuni.U ucjeni je spas i ona je obostrana u bilo kojem odnosu koji teži da nešto „iznudi“ ili proizvede, pa bilo to osjećanje ili želja.Isto tako se osjećamo, ucjenjeno ili izigrano, i ako nam se nešto da, samo ponudi, pa odmah zatim uskrati kad smo se već tome obradovali, što je iznuđivanje reakcije, šala ili ,kako se ponaški kaže, „lako zezanje“.U obmani je spas, tj. ne pokazivati doslovce svoja osjećanja, naročito uskraćenosti, a mnogi pribjegavaju i lukavstvu i prepredenosti, čak i „bezazlena“ djeca da bi se došlo do cilja bez povređivanja bilo koje strane, jer podmuklost, okrenutost zlu, degradira ljudski rod.A šta reći za podmićivanje? kao jednu vrstu akcije u pokušaju da se izazove , često neprimjerena, reakcija ili isto tako iznuđena želja, šo osuđuje svako iole moralno društvo i brani se od ovakve vrste ulagivanja svim silama, tako što kažnjava osobu, a ne samo želju pa i za podmićivanjem, jer takođe degradira svaki međuljudski odnos, pa i ljubavni.A kako do ostvarenja želje? Pa „Um caruje-snaga klade valja“; „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“…Činjenica je da je igranjac po tuđim emocijama,drugim riječima uticaj na njih, nemoguće izbjeći.

 

 

 

 

 

 

Izbegavanje sukoba uz pomoć laži

 

 

  • U međuljudskim odnosima neki neodređeni odgovori po pitanju stava koji zauzimate o nekom ne toliko bitnom pitanju koje se ipak poteže, recimo reda radi ili iz navike; pa onda dvosmisleni, ali zato ne manje zanimljivi i intrigantni potezi u najavi koji se možda neće ni odigrati;u cjelini uzev, govor između redova koji može da se tumači na više načina, a ne vrijeđa inteligenciju ni jedne ni druge strane, a drži neophodnu distancu u odluci koja se tiče ipak samo vas, a doprla je greškom do tuđih ušiju… Sve to i mnogo štošta iziskuje pravilnu reakciju i izbjegavanje sukoba koje je u takvim i sličnim slučajevima samo prazna priča bez ikakvog efekta, osim što će vas možda asocirati samo da nešto mudro preduzmete, što prije završite razgovor koji ničemu ne vodi niti bilo šta mijenja, i prepustite se sami sebi, što će reći snazi samostalne odluke u važnom poslu koji se ipak tiče samo vas i lične spretnosti ne samo u njemu, nego i da se isto tako i izvučete iz neugodne situacije kao što je beskonačna polemika sa drugim ili sa samim sobom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:25)

 

 

 

Snovi udvoje

 

Kad spava, ili je budan, on sanja moje snove duboko udubljen u njihovu suštinu koja i meni samoj ponekad izmiče. Možda i ne čita moje misli, ali s takvom žestinom ponire u snove iščitavajući svaki njihov i najmanji zarez ili okuku, toliko da se sneveseli, priča sa njima i davi se u sopstvenim zaključcima koje bih mogla ja da mu dam, da sam samo budna, a on manje zlovoljan, nevoljan da se preda bez zadrške. Tada ni zajednički jastuk nije manje bitan, kada smo skupa, ili odvojeni jastuci kada to nismo, svako na svojoj strani kreveta koji nas na momente spaja i razdvaja jednom za svagda razlikom u pokrivaču ili vrelohladnjikavoj krvi kod mene i kod njega, a koja traži da se različito pokrije.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:22)

 

 

 

 

 

Samozavaravanje

 

Problem takve vrste najlakše rješavate tako što ga ignorišete, ali ne u smislu guranja pod tepih i izbjegavanja rješenja, već tako što se uz prećutnu saglasnost dogovorite s partnerom, na primjer, da ste to uočili, a zatim pristupite u pravo vrijeme njegovoj realizaciji, tj. improvizujući tako što varku zaskočite i predate se – priznate da ste pogriješili ili pogrešno percipirali, i konačno ga dokusurite tako što sebi predočite pravu sliku i stanje stvari i, naravno, sa tim se pomirite i… nastavite po starom ili takav način ponašanja izbjegavate, kao i osjećaj lične sabotaže koji smo obično onemogućeni da zamislimo onda kad treba, a poslije je kasno. Dakle, bez zavaravanja da imamo popust kod propusta ili previda jako važne stvari koju nismo u stanju da platimo, jer nismo solventni, bar se tako kaže.
(Nataša Gajić, Brčko – 25.07.2009. 05:56)

 

 

 

 

 

Nagovorili ga/je da vas ostavi

 

Dječje petparačke priče ili, kako se to zove, nezrela povodljivost i pretjerano uvažavanje mišljenja grupe i nekritičko slijeđenje ponašanja većine, lagodno priklanjanje grupi jer se bolje osjećamo u njoj, kao pripadnici neke cjeline i vrste ili šta ti ja znam (kasnije, kao zreliji, istovjetno ponašanje slijedimo u parovima, mislim taj osjećaj pripadnosti nekome ili nečemu, kao cjelina). Pristupamo grupi usvajajući nepisano pravilo ili zakon te grupe u kojem se „poštuje“ tuđi integritet tako što se iz hobija ili sporta izmišljaju kojekakve laži o njemu ili njoj i prave intrigice da bi se nešto što ionako ne štima ili je na klimavim nogama srušilo.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 23:45)

 

 

 

 

 

 

 

A kakvi bi bili…

 

Teško je kad je neko neopredijeljen i suviše radoznao pa bi sve i svakog da isproba, ne obazirući se ni na svoje ni na tuđe emocije. Ali, što bi se reklo, akcija-reakcija, pa što imate u ruci svaki čas, svaki čas možete i da izgubite ili se nađete u nebranom grožđu kao otužni, ulovljeni krivac za sve. Zato ili kakva slučajnost, pročitajte „Parove“ od Džona Apdajka, iz sedamdesetih su godina, značajnih i u svakom slučaju berićetnih godina za „naše generacije“.A šta je poslije bilo, tek na kraju pročitanog romana ili istog odgledanog filma, ako slučajno naletite na njega, svojevremeno se prikazao na našoj nekadašnjoj TV. Prava ujdurma i haos pa ko će koga kad smo već tu zajedno i progovaramo koju, dakle, družimo se…
(Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2009. 23:49)

 

 

 

 

 

 

Drugačiji s momkom ili devojkom nego s društvom.

Činjenica je da se neko, bilo koja osoba u vezi ili ne, ne može ponašati isto u svakom društvu, tu su ljudi koji joj se manje ili više dopadaju, sa kojima je manje ili više bliska, a odnos sa partnerom iziskuje ili proizvodi veći nivo prisnosti i povjerljivosti, neki svoj, drugačiji način ophođenja, neke svoje tajne ili šifre koje bi izbile na vidjelo, možda neželjeno, kad smo u društvu i  nisu primjerene okruženju i situaciji.Isto tako normalno je što smo drugačiji kad smo sami s partnerom, to je naš mali zabran, ne iziskuje toliko nekakvu masku odbrane ili odstupnice kao  u društvu, hoću reći , u društvu sa dragim partnerom otvoreniji smo, češće se slažemo a ne samo družimo i uspostavljajući kontakt dolazimo do veće doze prisnosti, ukratko više smo svoji dok veza i ljubav traju.Pred većim društvom uvijek nešto krijemo, pomalo glumimo i ispitujemo teren, ili sve to i u partnerskoj vezi ali na drugi način.I opet smo to mi sami u različitim pozama, raspoloženjima koje zahtijevaju od nas različite situacije i ljudi.

(Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2009. 10:13)

 

 

 

 

 

 

Malo tolerancije.

Na osnovu čega prvo reagujete u nekoj situaciji? Na osnovu prvog utiska, zaključka koji ste nabrzinu izvukli iz nečega, nešto vam se takvim učinilo ili na prvi pogled tako izgleda, ponukalo vas da vam takva ideja o nečemu sine, pa ste se za njom i ponijeli, više-manje tolerantno, samopouzdano ili krajnje nesigurno, jer vam situacija ni sada, na kraju krajeva, dreždi sasvim nejasna i nedovoljno iskazana.Hoćete li pogriješiti kad na osnovu nečega što o nekome znate poslije izvjesnog vremena, a odnosi se na njegovu narav ili karakter, sredinu u kojoj se kreće, a ne znate gdje živi ni sa kim ,u krajnjem slučaju sve polovično, šta mu se dešava i šta je proživio, totalna zagonetka, iz čega ćete izvući neki, bilo koji zaključak o njemu i dati mu ocjenu recimo sigurnosti njega kao ličnosti i pouzdanosti da vas , u određenoj sitaciji, neće ostaviti na cjedilu ili prevesti žednog preko vode, pa da se prema tome  upravljate i toliko mu priđete ili ga čak prihvatite kao osobu koja je dovoljno vrijedna ,bar vaše pažnje ili čak nesebičnog davanja.Hm, tolerancija je znači oblanda, forma u koju zavijamo svoje međuljudske odnose i pitanje je kako ćemo i sami biti okarakterisani, kao mekušci ili nedovoljno zadubljeni u „svjetski problem“, dakle površni posmatrači vozova koji baš i ne promiču na pravi način pokraj nas i naše, ponekad usijane glave od sopstvenih problema i tuđih zagonetkica koji neće da se iskažu jer su takvi-tuđi.Tolerancija je za nas pitanje ponosa i dokle doseže naša spoznaja o nekome ili nečemu, ali ne i sud jer sudije nikom nismo p(r)ozvani da budemo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pokušavaju da imitiraju tinejdžerke.

Uzmimo taj obrnuti slatki primjer za primjer i ovog teksta.Mataursko veče. Obukli ste se i našminkali kao da ste se maskirali da prikrijete sve ono što svojom nedozrelom zrelošću još niste dostigli i postigli, a pred vama je već sada, čini vam se.Kao da ste svojim zrelim grudima i drugim atributima preskočili jednu stepenicu i prag gotove zrelosti, viri mladost u procjepu ili iza pukotina koje još nisu ispunjene.A kad jednom dostignete i to ispunjeno vrijeme i godine, vraćate se onamo i onome što ste tada preskočili, ako ste, nevinost nedoraslog trenutka koji brzo prođe, pa ako tada niste imali „zrele atribute“ da ih istaknete, sada ističete ono što imate ili i to sakrivate da se manje primjeti kao nedostatak nečega, kao nekad zrelosti, prezrelost. Uostalom, sad je u modi i nosi se sve, mala je razlika i granica koja ograničava, sem vaše figure i kako ona izgleda i zrači kad, naravno svučete i tu zamaskiranost zrelih godina i kao da niste na izdisaju.Ne vrijedi isticati ono što je predmet ruglu ili ono čega (još) nema, pa bili to i mi sami i u cjelini.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uobičajene greške žena u seksu.

Duboko sam uvjerena da žene danas griješe ukoliko su previše agresivne, a mislim da su takve u većini slučajeva, naročito prema tuđim muškarcima koji im se eto sviđa pa flertuju s njim i pored žive partnerke i svog patnera, a i ako su solo.Dakle pretjerana inicijativa na djelu i sledstveno tome brzo povlačenje iz igre „ko zna šta mi/mu ne odgovara“.Obrnuta situacija je kad je žena sa svojim čovjekom pa griješi što ne iskaže šta bi htjela, šta joj je na umu i šta joj godi ,pa zatraži ili sasluša i čuje i partnera.Inicijativa i signali u noći, pitanje je sad i pravo nečijeg izbora na djelu. Samo da se ne ponavljamo…

 

 

 

 

 

Pređite na poentu!.

Problem je sa onim sagovornikom koji takođe ima šta da kaže i nestrpljiv je zbog toga, nepažljiv ili ne umije da sluša te uskače drugom u riječ, što nije pristojno.Takođe smanjena radoznalost za iskaz drugog sreće se i kod nesigunih i pomalo rasejanih sagovornika kojima su druge misli u glavi ili se i sam se bori da smisli šta bi rekao kad drugi zašuti i tako mu „parirao“.Smanjena radoznalost i nedostatak koncentracije, drugim riječima nezainteresovanost ne mora da bude uvijek razlog zašto nam je neko dosadan ili nedovoljno zanimljiv.Često nas muče druge stvari ili smo i sami malo više komunikativni.A poenta, poenta je zanimljiva kad ima uvrnuti kraj, tj. prethodi kratka priča pa tvist završetak.Iznenađenje slijedi, mada često i prethodi, ali to je druga tema…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Isfolirano skromni.

Skromnost je neka vrsta granice, ograničava nas u iću , piću, a možda i u seksu, ali očekivati za to uzdržavanje neku vrstu nagrade ili da će nas bog otrijezniti, da ćemo izbjeći njegov sud, ako ga ima ili dostići pravdu za pravedna osjećanja i stremljenja, takođe je odraz neskromnosti i težnja nedostižnim čudima koja ne postoje kad im se nadamo ili im težimo. A ,opet, ko više traži, zahtijeva i u poslu teži, više i dobije.I zato skromnost u svemu nije i garancija lagodnog života, a zaštita od tuđe zlovolje, zavisti pa i neskromnosti upućene nama samima.Prije da bivate izvrnuti ruglu da  što manje tražite-manje i dobijete.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako ćete se osećati ako vam uspe? .

Kako ću se osjećati ako mi nešto uspije? Pa , uspješno i još možda ispunjeno, taj trenutak vječite prognoze da je nešto upalilo.Ili kao običan prevarant koji je opet samo upotrijebio riječi iz različitog, čitav vokabular kako bi privukao i zavrijedio nečiju pažnju i dozvao davno zanemarenu bliskost sa ljudima koji nam to jesu. I ništa više,prebacivanje loptice s jedne na drugu stranu, najljepše uzajamne želje, nevješto i pomalo nesigurno izbjegavanje stvarne promjene, osim one koje su se neopazice za druge, gotovo neprimjećene od potrebne strane već odigrale, dakle priznate, pokajanje grešaka i odstupnica za sve moguće u budućnosti i ..stop, vraćamo se na start a trka sa vremenom je već odavno predata onom ko je i zaslužuje i sve ostalo, naravno, njemu, sretniku.O čemu ja to? Pa, ne moram da se raspitujem da bih prihvatila razloge vječitog krivca i da svi u suštini kvarimo atmosferu, dobru klimu u porodičnim odnosima, kako moji kažu kad se „ponovo upoznajemo“, mijenjaj ploču.

 

 

 

 

 

 

 

Oženjeni su najpoželjniji!

 

Kad sam ja prije kojih desetak godina upoznavala svog budućeg partnera, kako vi to kažete, a sadašnjeg muža, bio je dio društva u koje sam tek pokušavala da stupim, u stvari željeli su i drugi da se bolje upoznamo i družimo, neobavezno, kako to već danas biva, a meni je pored uha tek proletilo bračno stanje onoga koji mi tek tako nije bio ni na kraj pameti, ovakog ili onakog statusa, željela sam samo da osvježim sutrašnjicu ili bar sadašnjicu, ako već ne može drugačije.Bilo mi je čudno samo što se dotični drži sam i bez društva svoje polovine, koju sam dakle“čula“, a ne prečula, po meni je bio oženjn i u „čudnovatom braku“ ili tek usamljen.Smijurija, tek ja sam se i ne primjećujući ga, uskoro udala za njega misleći sama na nekog sasvim desetog evo već dvadeset godina, čim sam saznala da je -neoženjen, tj. davno razveden, jer dotle smo već korak po korak već bili stigli neopazice, kao i do djeteta i poslije desetogodišnjice braka sve se „pomalo kajući“, što nismo imali tu obavezicu, kočnicu i granicu od tuđeg bračnog statusa i dokle već smijemo da idemo kad neko „nije slobodan“.Oslabi instikt kad je veza „čista“.

 

 

 

 

 

 

 

Posmatrajte oblake.

 

Nekoga ko ponekad nađe vremena i volju da zuri gore u oblake koji se lijeno vuku po nebu i vremenom propuste iznenadni blijesak sunca koji bi trebalo još ponekom da obasja ako ne cijeli život, onda bar djelić tog dana, smatraju se ako ne za čudake bez povremene inicijative ili bar introvertne osobe koje će , za razliku od drugih obuzetih neprekidnom aktivnošću, i odustati od nekih planova koji im tako zanesenim padnu gle slučajno? na pamet, sve opuštajući se i tonući jače u zanos.Odvlači nebo pažnju ,nije da ne i oblaci i sunce po njemu, a dole zelena mirišljava trava, mami priroda u letargiju i više opuštanje,ali i mijenja nenadano svoj lik i uticaj kad vrijeme umirivanja nestane, a prorade razne turbulencije, zatamnjenja i nepogode, bilo gore ili dole, u takođe stvarnom životu čovjeka koji mora da je svagda na oprezu, a ne svakomalo s glavom u oblacima iz kojih takođe sijevaju munje i sudari, ne traba zaboraviti ni na to.Odmor je za dušu i, kao i sve lijepo, kratko traje.To nam kažu oblici koji svakog sa iole mašte podsjećaju na nešto i vuku od sebe.

 

 

 

 

 

 

 

Vaša teškoća je teža

I to stoji, ti gorući problemi od kojih ne možete nikako da se sklonite , niti njih od drugih jer malo-malo pa vam pređu u naviku jadanja, gotovo kao još neiskorištena-neizgovorena zanimljivost, još malo pa dogodovština „zar to još može nekom da se desi i muči ga kao kamen u cipeli što žulja“.Najbolje se kao mokra kokoška stresti i nastaviti dalje, ubosti kakvo zrno sreće pa se i pohvaliti dobitkom, možda i to još neko sasluša do kraja i upamti za nauk, ne štiteći sve jednako svoju zlobišku i potrebu za pružanjem pomoći gdje ne traba niti mu se  traži, ali on je „uvijek tu i spreman da priskoći“. Prihvatljiv za ispomoć ko je?

 

 

 

 

 

 

 

 

Bez ucena seksom.

Ucjena je možda prejaka riječ u ljubavnom odnosu. Ali ako je u jednom trenutku jedno od njih obično malo više pasivno ili čak pomalo neinventivno, potrebno ga je malo podstaći, podsjetiti ga na nešto ili čak staviti mu nešto u izgled kao neku vrstu ljubavne razmjene tipa ti meni-ja tebi, pa dobro u ljubavi se daje i dobija srazmjerno ako je igra ona prava.Tako ni mala šargarepica u izgledu može stvar da pokrene; to se zove uskraćivanje iz zajedničkih interesa, ne zvući primamljivo, ali pomaže; a ni sitna kažnjavanja i kaznice kao što su razlike u ponašanju kad nekoga povrijedite svojim ponašanjem, da bi mu dokazali da vam njegova sitna bockanja ne odgovaraju, čak zahtijevaju protivakciju i izmirenje kad onaj ko je pogriješio dobije pravi signal i trgne se, odnosno malo razbudi.Budite kooperativni pa ćete i dobiti, ovaj put ne čvrgicu ili po guzi kao kakav jogunasti klinac.

 

 

 

 

 

 

 

 

Mrze vas jer ste bolji od njih.

Biti bolji u nečemu od drugih je relativna stvar, možda uspješniji sa više truda ili se rezultati samo malo više ističu, jer su češći i djelotvorniji.I povučenost i nepovučenost tu odigra svoju ulogu; nečiji kvaliteti ostaju skriveni i nedovoljno iskazani, u zapećku i ne ugledaju svjetlost dana, a neko je baš nekako na udaru i ističe se u plasiranju svojih kvaliteta.Onda, sve je pitanje takmičenja i raspoloženosti nekoga da izađe na megdan, na crtu kako se kaže.A i pitanje ljubaznog odobrovoljavanja javnosti ponekad ne pomaže, ni to da li ste im simpatični a vaše djelo dostojno prezentacije; ima tu mnogo više kao što su harizma, pravi trenutak, udovoljavanje cjelini i pakovanju, a i višak sreće nije na odmet.Ponekad ne možete da izbjegnete ni ono već čuveno „a gdje tu u svemu moj interes“ i „gdje sam tu ja ukomponovan (da ne kažem ugrađen)“.

 

 

 

 

 

 

 

Jure imućne i situirane.

Poznata njemačka nobelovka Elfride Jelinek napisala je sadržajno , ali i po formi pisanja (niti jedno veliko slovo, uz poštovanje sve ostale interpukcije, tako da rečenica samo izgleda razbijeno, u stvari je formirana),veoma zanimljiv roman „LJubavnice“ o muško-ženskim odnosima kroz odnos dva para i njihovih porodica; ko koga tu juri i šta na kraju krajeva dobije i uhvati, tj. svakome se u rukama i zamalo za vratom nađe ono što  je i „tražio“, toliko da je za žaljenje ali teško i za opravdanje sa svom svojom tvrdoglavošću, otporom, ma šta to uporno bilo i sa čije strane okarakterisano kao surovi model odnošenja prema suprotnom polu…Upravo mi je u rukama i drugi roman ove vrsne spisateljice pomalo ljudskih šablona koji iskaču u stvari iz okvira sredine, a u okovima su, kao na početku četrdesetogodišnja pojanistkinja koja živi sa svojom o, pomalo „besmisleno posesivnom“ majkom; dakle „Pijanistkinja “ je filmovan roman sa Izabel Iper u glavnoj ulozi a preporuke su ovako dosta sočne… da vidimo.

Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2009. 06:35)

 

 

 

 

 

 

 

Ne izgubiti sebe kad se zaljubite.

Ovo je jedna krajnost, kad ste emotivno, fizički  pa i materijalno zavisni od jedne osobe koju volite, ili bar mislite. Postoji i druga krajnost, istina češća i često dugotrajno održiva ili se nenadano kida pa se uskače u opet u istu ili sličnu, jer ste naprosto tako naštimani, najprije profesionalno a onda i zbog drugih razloga površno orijentisani.Dakle, vodite odvojene živote, rijetko se nalazite, možda teško i na istim talasnim dužinama, ali ste zajedno i kad se nađete na istom mjestu to je vatromet, praznik i u tim časovima ili kratkom vremenu ,nemate vremena ni za šta drugo i drugog, toliko ste se uželjeli jedno drugog sve provodeći vrijeme na različitim krajevima svijeta ili tek različitim kancelarijama, obuzeti poslom, trkom za novcem ili tek „jadnom“ popularnošću, šta li sve ne.A u stvari ste zavisni jedno od drugog, čujete se svakodnevno i onda, nenadano, otuđite i sretneto u svom prebukiranom životu bez kontrole i prevelikih obzira, nekog novog, pa opet jovo-nanovo.Postoji katkad i nešto neviđeno; iako ste s drugim nešto vas vuče u staru vezu i kontakt, ali pošto ste stabilni i čvrsti, na staro se ne vraćate i nemate nikakvog više opipljivog kontakta, samo što bjesomučno razmišljate i kombinujete ,kao ovisnici o kakvoj drogi od koje ste se davno izliječili.

Nataša Gajić, Brčko – 02.09.2009. 12:07)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ucenjivanje nežnošću.

Ucjena je, naročito emotivna, kao uslovni refleks, ono što pružate nepisani je zakon za ono što slijedi, što će da poteče kao topla voda za vaše od želje namučeno, zažareno tijelo, milina.Ima ljudi koji se u gotovo svemu osjećaju uskraćeno za ono što najviše vole, da se maze i paze, ko ne voli?, i čim to izostane razgoropade se i pribjegavaju nekim djelotvornijim mjerama da to kod drugog postignu, da ih neko smiruje, tetoše, odgovara možda i od osvete na koju su ,izgleda, spremni, pa kažu „istom mjerom“.Sve dok se ne oglasi ono zvonce nježnosti i draganja, što podstiče na ustupke, djela i činjenja, ponekad davanja, iziskuju pravilnu reakciju, postupak i baš pravu protvuslugu. A djeca, uče se od malena,kad je lice njihove majke dovoljno blago, da mogu da zatraže nešto i to i dobiju sledstveno pravilnom raspoloženju i ako su sami bili dobri i poslušni, nagrada, možda ih mama i pomiluje po glavi.Od malena učimo kako biti dobar prema nekom ko to „zaslužuje“ i tako ga nečemu učimo, davanju i primanju nježnosti, njenom uskraćivanju kad smo loši, gotovo vaspitanju i navikavanju na onaj refleks nježnosti s početka priče, koji iskače kao „znak dobre volje“ i tapšanje po glavi.Jesmo li zavisni od tuđe nježnosti kao od dobrog dima što mami i šamuti zdravo rasuđivanje i pravu reakciju na problem razmaženosti i nespremnosti na i najmanju grubost pa da se potresemo.

 

 

 

 

 

 

CIPELE I KAZINO NA SPISKU ŽENSKIH GLUPOSTI

 

Čista zamjena teza.U današnje vrijeme, kad je sve na prodaju i trgovinu, zašto ne priuštiti sebi i malo te čuvene rjietkosti u koju spada ljubav, prema bilo čemu ili bilo kome.Kad nedostaje ona prava, da podmiri i začepi sve rupe i praznine, dovoljna je i ona fetiška koja je simbolizuje, prema predmetu naše pažnje, prema ukrasnoj robi koja takođe ima svoju cijenu, kao i bezgrešna ljubav prema običnom partneru što ima svoju „nominalnu cijenu“ samo koja se drugačije zove ili praktikuje, kao naprimjer količina upućenih emocija, e sad kakvih… i koliko smo skloni, mi griješni ljudi, da se kockamo u njih i da ih na žalost toliko puta isponova, ne učeći na greškama, i prokockamo i ostanemo na mrvicama prazni i isprazni, druga je stvar.

Nataša Gajić , September 03, 2009

 

 

 

 

Skinite paučinu sa života.

Seks zaista nije nešto što morate da radite. Niste zaljubljeni, trenutno ne volite baš toliko ili jednostavno niste u prilici.Misli vam odvlači, ili ste na drugi način zaokupljeni, sijaset istoznačnih i istosmijernih preokupacija koje ispunjavaju vaše vrijeme, možda i do granica izdrživosti. Onda ponovo dođe ljubav, ona uvijek odnekle, povuče vas u bilo kojem obliku, čak i kad se već uveliko pitate možda ipak ne? i kad ste već uveliko ušli i zašli u nešto novo što bi da vas obaveže „za sva vremena“.

Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2009. 22:11)

 

 

 

 

 

Hvali se devojkama s letovanja. .

Sve je u maglinama i ribolovačkim pričama.Što ste vi „iskreniji“, to ste manje vjerovatniji, ne vidi se ono što se ističe i tvrdi, još manje ono što se gure pod nos.Negdje lebdite,neuhvatljivi, i najlakše je dokazati da ste „lažac“ ili pomiriti se sa sudbinom i preko svega preći.Priče će da stanu i neće se više ponoviti, ako počnete ujedno i da se pravdate, kao nešto normalno, nepredvidljivo, a možda niste ni imali šanse da izbjegnete navalu.A onda, svako vjeruje u ono što mu se sviđa, prije, pa i vi sami u sopstvene „laži“; tek ste tu neuhvatljivi.

(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 10:54)

 

 

 

 

 

 

: Bez previše lenčarenja.

Ovo sa preuveličavanjem stvari do same „tragedije“ vam je baš tako.Vrteška se uhvati u zamah kao pravo kolo sreće, pa ste čas posla u debelom minusu.I ne morate biti neki veliki ljenjivac, ali ako ste odmarali cijeli bogovetni dan i još malo više, ne sleduje vam ništa drugo nego noću nesanica jer ste se preodmorili i sad baš nemate šta da radite ,osim da mozgate o tajnama, zavrzlamama i prošlosti svoga naduvanog malog života.I što je najgore, sve vam smeta i to kako ste sve posložili u njemu i ostavili za neki drugi put koji nikako da dođe pa i sa najavom.Odmorite se od „gostiju“ u glavi, ako ikako možete i ne dozvolite da „misli vam vrludaju“  bez kompasa.Besposleni.LJenost gora od bolesti.Pa baviti se nečim za užitak.

(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:15)

 

 

 

 

Neka nova vrsta.

Potrebna je dooobra istorijska distanca a da bi se tačno utvrdilo koja „vrsta“ muškarca je u kojem periodu bila stvarno dominantna, i u kojem dijelu svijeta.Baš kao i u našim malim neprimijetnim ženskim životima u kojima uvijek isti tipovi preovlađuju, dakle, oni postojeći.

(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:38)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Povremeno obrnite pravila.

Ne kažem da nije bitno, to povremeno jače zbližavanje cijele porodice, djeca-roditelji, roditelji-djeca.Ali potrebna su ponekad i ona druga, pomalo krnja, naročito kad imate jedinče oko koga se cijeli svijet vrti od samog rođenja pa do još nije stasalo; mali odmak i odsustvo, naročito ako još uvijek ima neke svoje specijalne zahtjeve povodom toga i da bi se to ispunilo, kratkotrajna rastavljenost zajedničkog sklopa koji sasvim dobro funkcioniše i bez jednog člana-oca, koji naravno svakodnevno radi, a mama je uvijek tu, a bez nje i strahovi tipa jao mrak pa bubica…E, da bi se i sa tim saživjeli, potrebno je najprije novo društvo, ako su roditeljski noćni izlasci u pitanju, kao nekad kad smo bili beba pa je bilo potrebno pričuvati nas, a onda i kućne posjete malo neobaveznijih posjetilaca, kad je roditeljsko prisustvo suvišno, čisto vježbe, razonode i promjene radi, kao provjetravanje cijele porodice, pa i u cilju sticanja međusobno različitih iskustava kad su nam takva i interesovanja.Koje uzbuđenje poslije opasne monotonije koja se čas posla uvuče u vrijeme koje provodimo pretjerano skupa.A i zbog samostalnosti u ličnom sagledavanju svijeta oko sebe; stariji da se podsjete onog nekada, a mladi da ispruže korak iz ušuškanosti zagarantovanog porodičnog gnijezda.

(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 07:50)

 

 

 

 

 

 

 

Sete vas se kad im nešto treba.

Moja mama ima običaj da kaže:jadna je kuća u koju niko ne zalazi. Nešto slično se „dešava“ i sa čovjekom koga se ama baš niko ne prisjeti u odsudnom trenutku, odnekle pa donekle; možda se desi da i njemu zatreba a ljudi zaziru jer je „čudak“ i pomalo krut za tuđe potrebe.Nije lako biti odbijen, ali ni zatražen.

(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 08:04)

 

 

 

 

Ljubavne uspomene.

Vidi se da je olovka bila muška…Što se žena tiče, one se sjećaju i „onog što se nikad nije desi(l)o“.

(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 14:18)

 

 

 

 

 

 

Dete je sada dete.

Pogledajte  noviji češki film „Sreća“ koji se prikazuje trenutno u okviru Nedjelje evropskog filma u BiH pa i u Brčkom.Mislim da su to dovoljni podaci za početak i preporuku.U pitanju je porodica, u stvari privid porodice u kome se svi nađu koji je zapostavljaju, naročito djecu, što vodi u umor od života i bolest.A kada se „sjete“, djeca već prihvate pruženu ruku prijatelja koji je „uvijek tu“; onda prigrle sopstveno dijete koje su zaboravili obuzeti raznim drugim silama,na silu kako inače, otmu ono što je njihovo, jer se probudila zaspala ljubomora i optužbe bez osnova, kao i bolesna mašta…To je samo jedan aspekt filma koji ima više povezanih rukavaca ljudskih sudbina i njihovih međusobnih uticaja koji ih sreću i rastaju ,i tako ko zna koliko puta i do kad.

 

 

 

 

 

 

 

Emocionalno ili fizičko neverstvo.

Pitanje je sad šta podrazumijevate, još konkretnije, pod emotivnim a šta pod fizičkim nevjerstvom, naročito kad mislite na oba slučaja u kompletu? Pod šta spada nečije fizičko prisustvo, nečija materijalna pomoć i podrška , pa i emotivna, u svakom trenutku kad zatreba, nečije riječi i ne samo to već i djela, a do pravog, seksualnog, kontakta ne mora uopšte da dođe, još uvijek nije ili se desilo naprimjer u početku jednom i nikad više.Je li to prijateljstvo, veće od onog   sa partnerom, u kojem razmjenjujete misli, prodrške i sve ostalo gotovo kao u vezi, i bliskost i razumjevanje je veće, nešto zajedničko imate, a veza se krije, tajna je i komzumira se kad za to imate priliku, vrijeme i volju, nešto napreduje, nešto ne i sjedite kao na dvije stolice, a to vam ipak nije muž ni partner s kojim dijelite dom i djecu i recimo  ne obratite mu se baš za svaku sitnicu.Jer, zaboga svako ima svoj život, a ipak je otvoren i za ovo drugo nevjerstvo prema sebi i drugome, kao da simulirate nešto stvarno i što jedino „priznajete“ kao pravo partnerstvo .Nema laži-nema prevare, jer ste se obećali , svojim postupcima, u obje veze, i emotivno i fizički.Jesmo li na granici zakona i poligamije koju ovaj ne priznaje?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Promenili se u toku raspusta – nabolje.

Recimo da vam neko toliko nedostaje, jako, a onda se iznenada vrati negdje u predjele vaše blizine poslije dužeg vremena, toliko dužeg da ste ga skoro izgubili iz vida, onakvog kakav je možda bio nekad.Onda i njegova fleksibilnost ili kompromis u iznalaženju novih zajedničkih trenutaka, osvježenih ili u nastavku nadoknađenih, izgledaju kao da ga ponovo pravite makar iz blata ili gnječite i oblikujete kao kakvu glinu, negdje na drugom mjestu od nekadašnjeg i u nekim već podobro otkasalim vremenima; sve vam je novo i nikad prežaljeno pa kao da sanjate željeno a nikad ostvareno.Tako je i sa promijenjenim ljudskim karakterima tokom vremena; gube na snazi otpora ili pobune prema vama, gube se zaista ili vi uobražavate da vam se najzad prilagođavaju kako ih vi prihvatate sa novim starim žarom.Bit je u promjeni vas samih ili stvari oko vas, onog što vas okružuje, sredine…Malo kad i stvarnih ljudi koji samo stare i tako odlaze smjeliji prema nedostacima svojim i tuđim; ono što dobijate gubi se i obrnuto.

 

 

 

 

 

Ne izdati prijatelje zbog „faca“.

Faca ili ne-faca, ono što je stvarno ozbiljan problem koji koči zbližavanje pojedinaca u okviru zajedničke starosne , generacijske, grupe, je počesto podsmješljiv stav, podrugivanje, čak intenzivno ismijavanje prema pojedinim članovima-drugarima koji još pokušavaju da se jače i stabilnije uklope u različite grupacije, ali im nekako ne ide, mada figuriraju tu negdje okolo, što će reći prisutni su ,ali nezadovoljni takvim odbojnim tretmanom tzv. drugara. Oni su obično mlađi ponešto, možda nastrojeni različitim zanimacijama koje na neki način sabotiraju šira zajednička interesovanja grupe ili jednostavno se ne uklapaju u potpunosti u unaprijed prihvaćen režim natjecanja, isticanja manje-više uspješnog imiđa kroz različite aktivnosti.Drugim riječima, prečesto žele „nešto drugo“ i traže nekog ko će ih u tome podržati, a da to ne bude obavezno roditelj koji počesto pokaže i iskricu nerazumijevanja za njegove sitnije pobune, ljutnje, svađe i tuče, u stvari nastojanja da se približi grupi, čak odskoči i nametne svoje, ali na pogrešan, nekad destruktivan način nekog ko je ogorčen otporom svoje grupe prema njegovim nastojanjima da bude ne faca među svojima, ali bar poštovan kao ličnost u fazi formiranja kao i njegovimalo spretniji ili „bezobrazniji“ drugovi.Kako prebroditi jaz među članovima iste generacije koji se još uvijek bore za svoje mjesto pod suncem, a uz što manju intervenciju roditelja sa strane, koji u tim slučajevima počesto više odmažu , čak i samim svojim prisustvom u razmiricama i borbama unutar grupe, jer su skloni zaštitničkom stavu prema svom potomku, a time ga još više izdvajaju od drugim, umjesto približe i pomire različitosti.Nismo svi isti i ne težimo uvijek istom, pa tako ni naše nedoraslo potomstvo koje stasava i nastoji da se uklopi jer se kao takvo nabolje ipak osjeća, sigurniji je, u grupi.Potrebno mu je druženje, bože moj, ali fer i uz poštovanje tuđih slabosti i mogućnosti, pa makar to bilo pravilo koje važe i za te face koje su se lakše snašne ili probile u tom nekom izolovanom trenutku, a kad pogledate negdje izgubili malo kasnije ili opstali do kraja.Pomozimo našim „slabijim“ facama!Nisu uvijek svi prvi u nečemu, bilo čemu, a već sutra to budu u nečem drugom; i više strpljenja, a manje dječjeg plača zbog trenutne odbačenosti kako se klinci počesto osjećaju kad kikšu u nečemu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Vaš bivši s novom devojkom.

Neukusno je nepozvan prilaziti nekom , naročito mješovitom društvu, a pogotovo ako ste gotovo sigurni da ste nepoželjni u društvu para.A tek ako se tek tako predstavljate, možete da pokvarite tuđi odnos i kao bivša djevojka izazovete ljubomoru i to ne samo kod sebe.Hm, kako biste nešto dokazali!?To se zove nametanje.

 

 

 

 

 

 

SRBIJA POD ŠLJIVOM VELIKOG BRATA

 

Željela bih da kažem da je Beograd bio i ostao grad kome su se mnoge stvari , dobre i loše, desile, o kojem su se mnoge priče ispričale, i one koje su se već ispodešavale.To je grad u kojem bi mnogi željeli još da žive ili se tek provedu, što je i medijski davno izdokazano, za razliku od ostatka Srbije koji je sav pod šljivama.Evidentno je da, kao i u ostalim većim dijelovima svijeta, u njemu stranci i nedovoljno upučeni treba da zaobilaze neke ulice i „ulice“ da se ne bi opekli.Jer što se tiče sviju nas, i domaćih i stranih, sve je prekopirano, presnimano i imitirano, što će reći preneseno; po ko zna koji put majmun radi što majmun vidi, pa tako mu i budi.Ne baš lako za svariti.

 

 

 

 

 

 

Такав сам какав сам

Istina, važna su djela i ponašanje koji i određuju neku osobu,možda više nego i same osobine koje počesto jedva i uočavamo.S druge strane, nešto ćemo određenoj personi prije oprostiti, a drugoj to isto ipak ne,jer postoji nešto što je malo teže objasniti nego samo kao običnu emociju koja nas tjera u empatičnost i prihvatanje nekoga i kao ličnosti punu svakakvih osobina, pomiješanih, a i postupaka, a to je simpatija od koje kreće i ljubav prema istoj, tako da nam je teško razlučiti uvijek samo njegovo ponašanje, ophođenje i prema nama samima, naročito ako je drastično i vuče u ekscentričnost, pa smo ili u dilemi ili  malo odviše podliježemo subjektivnom doživljaju onog ko nas je zaokupio i mi njega svojom pozornošću mada je uvijek i ne zaslužuje.

 

 

 

 

 

 

Privlačnost na prvi pogled.

Vrijeme lijeći sve pa i rane koje nastaju iz te uzajamne privlačnosti koja se nije završila brakom, ali jeste malo dubljom vezom u kojoj ste nešto pogriješili u smislu povređivanja drugog, ili nečeg manje opasnog, ali dragi/a vas ipak neće zauvijek u svojoj blizini.Mogu reći samo pazite da se ne opečete, nehotice, i ostanete zauvijek na distanci, na čekanju, neostvarenoj ili tek polovičnoj vezi u kojoj su se aktivirale sve moguće „kočnice“ za srećan kraj zbližavanja.A uvijek ste tu negdje.

 

 

 

 

 

 

 

Prijatelji su prijatelji.

To se zove ekscentričost, samo čija? za posjedovanjem nekoga ili nečeg takvog-drugačijeg, ili za pripadanjem nekome ili nečemu čemu inače niste dorasli, i ne možete da ponesete to breme približavanja koje vam je u suštini samo opsesija ili pogrešno tumačenje i bez isticanja (ne)različitosti.Potrebno je upoznati nekoga, ne suditi mu na osnovu površnih podataka kao samo nekog capnete/odcijepite i to je to i bez protokola u ophođenju duša.

 

 

 

 

Podgrevanje veze.

Prvi put da je neko-bilo ko iz vreće istresao u jednom dahu nešto što ga ipak kosi, a trebalo mu je.

 

 

 

 

 

Deca će vas zbližiti?.

Imati djecu nije nimalo lako, jedinče pogotovo.Umjesto da se sve završava s polemikom sa batom ili sekom, dijete je nekako naviklo pomalo starmalo da se osvrće za vama,utroje, provjerava „jeste li tu“ i koliko još „živi“ da se ponesete sa njim i njegovim već stećenim vještinama koje su vas, gle čuda, već i nadrasle, jer, normalno ide drugim putem, ma šta vi pričali ili sugerisali, on je „antiprotivan“, a poslije se“ hvali“ i uzbuđuje što je zahvaljujući vašoj nesebičnoj pomoći ipak napredovao, prebrodio emotivnu i drugarsku krizu, opet naravno, vrlo jednostavnije nego što ste se nadali.Ali ,da li ste i vi? Ili ostajete kod onoga čime vas vaše još fizički i drugojačije  „bebče“ nadilazi, ponosni ste, ali i zbunjeni kako da se nosite sa tim i sve ne pokvarite i prije vremena.Opterećujete se bez razloga da ovo nije vrijeme za njegovo djetinjstvo, suviše je surovo a malo izdašno, pa mu ga gradite od snova i brojeva i knjiga, uzgred, jer on ima sasvim druge elektronske zanimacije dostojne odraslih ljudi, ali s njima se ophodi tu negdje kao dijete.I nemate potrebe da lupate glavu da ćete protračiti svoje vrijeme ako mu se češće i pridružite u posmatranju „svjetskih zanimljivosti“, a zanemarite svoje; tu je uz vas sve vrijeme ovog svijeta koje se još može i nadoknaditi, drugom prilikom, ali njegov uzrast i vi uz njega- nikad.Uvijek nastupaju neka druga vremena.

 

 

 

 

 

: Žensko skeniranje.

Nesigurnost nije  samo odraz nečije nesigurnosti, već lični „memento“, ako i sama znam šta bi to bilo i šta znači?

 

 

 

 

 

 

 

Budimo prijatelji.

Postoje trenuci u kojima jednostavno više ne želite da obitavate, u postojećoj vezi više ništa nije željeno kao prije. Postoji neko drugi, recimo, i vi se nekako, makar i za početak polutajno dogovorite, ali se niste dogovorili tako i sa partnerom koji eto polako postaje bivši, postaje ali još nije. I taj polako bivši vas „hvata za vrat“ za svaku vašu riječ odbijanja daljeg zajedničkog života; dijete vodite sobom i to je to što ne dopušta, vi idite i više se ne vraćajte ako tako postupite.Drugi ili već budući samo vas doziva uzvikujući vaše ime preko odložene slušalice, recimo…Da li biste već bivšem oprostili kao prijatelju ovu „grubost ophođenja“ ili možda kao još uvijek polubivšem partneru dok ste se pokušali, ali samo pokušali raskusurati, a onda se sve vratilo na mjesto, u kolotečinu, do daljeg? Kakav haos!?A vi prijatelji.

 

 

 

Pomišljate na razvod.

 

Ne mora neko da bude skroz loš a da bi mu brak bio loš , a on divna osoba.Razvod braka je bubica u glavi ili velika dilema i samomućenje i nikad ne može da se riješi samo od sebe ako malo odstoji pa „nestane“.Potrebno je konkretno razrešenje situacije po kratkom postupku ili ostajete uz sopstveni pristanak tu gdje jeste, ali više se „ne jedite“.

 

 

 

 

 

 

Ne morate tako da se ponašate.

Postoje situacije u kojima niste svjesne šta radite, ne kažem da ste zbog nečega trenutno „neuračunljive“, drugim riječima niste sposobne da procijenite pravilno šta postižete postupajući na izvjesni način, pa se prema tome ne možete ni rukovoditi koliko je to ispravno u odnosu na druge kako oni postupaju u sličnim dešavanjima svog života, jer su obično zaklonjeni privatnošću i svojom intimom. Znači, prepušteni ste sebi da se snalazite kako znate i umijete.Nešto vam možda i iznenada sine, sami sebi se iznenadite, svojoj reakciji ili možda sentenci koja vam je pala na pamet i gle pomogla. Niste isti, ma šta to značilo i koliko situacija uvijek iznova ponovljena, bila ista, ili bar slična.A da li ste morali da se baš tako ponesete, ocijeniče okolnosti u kojima ste se našli, možda najviše zahvaljujući sebi, ili sam Bog iznad vas zna.

 

 

 

 

 

Posle kraja.

Nikome nećete „pomoći u nevolji“ tako što ćete ga prekratiti ili sakriti; drugim riječima bolje da nas je više i što češće, pa kud puklo -da puklo.

 

 

 

 

 

 

 

Vodite li ljubav koliko i drugi parovi?.

Šta bi bilo kad bi bilo? Naročito kad bi u slučaju sa drugim mogućim partnerom, i kad ste na prekretnici, to bilo drugačije, intenzivnije, žešće, možda slabije i rjeđe.U svakom slučaju bilo bi nešto novo i kad se već pitate, znači da vam je stalo do neke promjene u ustajaloj kolotečini ovog ponekad i pretežno aktuelizovanog dijela ljudskog bavljenja sobom i drugim ljudima.Ne znači da treba nešto  drastično mijenjati, možda čak ne ni sebe,samo dovoljna je ta težnja ka preokretu da nešto pokrene, jer kolo se uvijek okreće, potreban je samo malo poticaj u pravom smijeru, i vi ste samostalni u donošenju odluke i bez stega koje žuljaju i navode na uzaludna  pa zato neuspješna poređenja oko sebe.Pogledajte samo taj svijet oko sebe, i sve će vam biti jasno, koliko je mali, „sitan i neznatan“.A vi „krupna riba“ da se oko toga, i preispitivanja, bakčete.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne primećuju vas kao ranije.

Mislite da je drugima samo stalo da budu primijećeni i da skreću pažnju na sebe gdje god se pojave? Starost ili mladost je lijepa i kad je neprimijetna za širu okolinu, potrebno je samo znati uživati u njima kao od života datim, pa bez obzira da li se i vrapci okreću za vama i imaju li šta da prokomentarišu o tome.Nevidljiv i ponekad kao takav dovoljan samom sebi i svojoj ličnoj uživanciji bez opterećenja marginalijama, šta tu ima svega sa se spočita i vidi i kod drugih, a ne da ste lično na tapetu ili vječno u nekakovom centru pažnje , čak zbivanja; ah tu nešto ne štima.

 

 

 

 

Iskoristiti dan.

Da, to globalno zagrijevanje i filozofija sviju nas „poslije mene-potop“, sjeća, bezobzirna, šuma i kiše niotkud čitav septembar i još više.Kao da čujem „sahranite me kao faraona, sa sve mojom bulumentom“, a budućim generacijama, pa šta Bog da.

 

 

 

 

 

 

Ljubazni, a iza leđa ogovaraju.

Bože, pa to je ljudski! Vezano i za vaš članak o skretanju pažnje na sebe i nedostatku pažnje od strane drugih ,u drugim situacijama.Neko ko je upadljiv, morao bi da se pomiri i sa tim da će izazvati i različite komentare iza sebe ili bar „čudne „reakcije oči u oči, kad se još nije ni okrenuo.Sve što je „lako dostupno“, ili malo teže, mora da bude tema ove-one ulične kolumne, činilo se to nama ružnim ili ne, zanimljivo je, bez obzira da li smo i sami zbog toga interesantni i predmet uzgredne polemike.Svako čudo za tri dana…

 

 

 

 

 

  • Jao s vremena na vreme procitam neki tekst nasumice i uvek za ovu autorku shvatim da ima izuzetno glupe i plitke tekstove… Ali svaki joj je takav… Pa treba i to umeti! 😉
    (aca faca, Novi Sad – 15.10.2009. 02:53)
  • Za ovo ,pretpostavljam, da ćete skinuti ili skratitit, po običaju.Mada , mislim da bi i autore mogli bar ponekad malo iscenzurisati, šalu na stranu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.10.2009. 05:26)

 

 

Bako, bako, ala imaš velike zube!.

Moj skoro devetogodišnji sinčić vadio je mliječne očnjake da bi mu se spustili i izbili novi zubi, od kojih će se neki morati i izvaditi prije vremena, čim niknu, jer nema dovoljno prostora, a i nosi protezicu. Inače, svaki koji je do sada vadio, sem striktno prednjih, su veliki skoro do dva centimetra sa korijenom koji imaju ,iako su mliječni.Treba hrabrosti izvaditi tako nešto bez frke; a zubići do sad bez trunke karijesa pa ih nikad nije ni popravljao…

 

 

 

 

 

 

 

Izgubljeni u knjizi.

Izražavanje emocija nije uvijek baš jednostavan proces, naročito ako se svjesno vežete za neke u namjeri da ih „istresete“ iz sebe i nekako ih ublažite ili ih se čak oslobodite.Tada uzimate da pišete o nečemu što u suštini nema neki koncept ili bar striktan, već se riječi vežu jedna za drugu onako kako nadolaze i padaju vam na pamet, kao da pratite tok pomalo nepovezanih misli ili pratite efekat priče, tj. usmenog govora, onako kako riječi izlaze iz vas.I šta dobijete na papiru, dobijete; nekad nešto i ispadne, a nekad morate dobro da se pomućite da misli na papiru sredite i uobličite u nešto što će moći da „preživi“ ili čak izađe u javnost.A ponekad ima više koristi, u cilju izvlačenja suvišnih emocija iz sebe, i neki nevezan razgovor sa uobičajenom osobom koja vam neće previše „zamjeriti“ što ste možda pomalo čudni, nepovezani i teški za razumijevanje ili pamćenje onoga što ste rekli da vas na primjer tišti, i osoba vam se uvijek vraća bez obzira na sve, nije bitno i slično.Ili je najdjelotvornije jednostavno preći na neku drugu, sljedeću knjigu i uroniti u nju, ali samo prisebno, jer nije sve toliko opipljivo i lako dostižno, naročito ono što vam se „skladišti“ u podsvijest i djeluje odatle kroz snove i javu, ponekad i pomiješano, a vezano je za vašu pretjeranu osjetljivost i otvorenost za svake i nematerijalizovane emocije.Kroz odgonetanje do mira u duši i glavi, sve posloženo.

Nešto slično dešava se i kad je osoba sa kojom ste jednom, nekad bili u kontaktu, ostavila je na vas snažan utisak, i još nekako utiče na vas, ali je odsutna i nemoguće je da je kontaktirate uopšte ili svaki čas.Tada „razgovarate “ sa njom na daljinu, u sebi najčešće, jer ste gotovo sigurni kako bi ona eto odreagovala na neki vaš postupak, pa se predomislite i učinite „po njenom“, ili prosto vam u glavi zazvuči neki imaginarni dijalog, možda polemika?, i vi „znate“ šta biste rekli i on rekao u nekoj sličnoj situaciji, gotovo kao vaš alter ego, a, nije „zdravo“.Kao i s knjigom, najbolje je preći na sigurniji teren i „raspraviti“ tematiku materijalizovano, životno ili jednostavno preći na neki drugi, živi razgovor, izbaciti ga iz glave kao kartu na sto.Lakše je ne zanositi se i s nogama na zemlji, a mašta je mašta i tu joj je i mjesto.

 

 

 

 

 

Nećete uvek pobeđivati.

„Problem“ ove naše civilizacije, i svijesti o samom sebi u njoj i o njoj, je u tome što uspjeh glorifikuje do tačke potpunog ostvarenja, koju nije uvijek lako dostići, ali je neophodna da bi se neko kao jedinka uopšte uklopio u nju najprije, obitavao uopšte u nečemu takvom i među ostalim jedinkama, sličnim sebi.Jer, ljudi gubitnike ili odbacuju ne dajući im drugu priliku, koju mora, ipak, da potraži na drugoj strani i tako se opet ukorporira u tu civilizaciju i njene surove zakone.Muka je što za neke jako bitne stvari, kao što rekoh, obično nema druge prilike poslije prvog poraza, pa morate da nekako životarite na margini i usputnicama, jer i vama, nedonošćadima je dato da proživite svoj mali nesavršeni život, ali ne kao pobjednička slika o samom sebi koja se uvijek ali uvijek uklapa u to, neko društvo koje, uzgred, ni samo kao takvo i vezano uz vas nije savršeno a teži savršenosti i totalnom uspjehu kao imaginarnoj slici o samom sebi, više nego sam život koji ipak nije tako savršen i bezgriješan, inače je licemjeran kad sudi o samom sebi.

 

 

 

 

Samo su se šalili (1).

Malo ko ozbiljan će shvatiti podsmijeh kao šalu ili izraz simpatija prema nekome ko je možda slatko naivan i bezazlen, pa da to proguta kao dijete koje se razuvjerava u tome da je „čika ili teta“ imao zle namjere i vršio atak na njegovo „minorno“ samopouzdanje.Smijeh je lijek, ali na tuđ račun boli ma koliko se trudili da ga prikažemo kao običnu šalu ili izlaz i podršku u nezgodnoj situaciji u koju je neko nepažljivo zapao, dakle zamagljivanje ozbiljnosti situacije ili problema i izlazak iz začaranog kruga pogrešnih ,ili skrivljenih, predubeđenja. I dijete se jada i zahtjeva objašnjenje ili se zaboravi i bocka smijehom i pretjeranom razdraganošću drugo dijete kaoko bi ga savladalo i bilo jače i samopouzdanije u sopstvenoj slabosti prema nekim oblicima ponašanja prema drugima koji i njemu samom smetaju kad se okrenu prema njemu, a on ne želi da učestvuje jer je „smiješan“.Čovjek je siguran samo kad je sposoban da napravi šalu na svoj račun i od toga ispadne dobar vic ili nešto što zavređuje tuđe simpatije, jer je eto nekog zabavio bez zadnjih misli ili zluradosti koje, obično, podsmjeh vuče za sobom.

 

 

 

 

 

 

 

: Održati prijateljstvo.

Moja najbolja prijateljica, i više od toga moja sestra od ujaka,koja već nekoliko godina živi sa mužem i malom ćerkicom u Kanadi, upravo mi je javila da je poslije više mjeseci apstinencije od posla, kad je dobila, kao i mnogi danas, otkaz u predhodnoj firmi, dobila novi posao, kao viši tehnolog u Hudson s Bay.Presrećna sam zbog nje, koja je i inače vrlo snalažljiva i vesele prirode,ali ne možemo, bar za sada to novo zaposlenje blisko da proslavimo,sem preko kompjutera.Za veće zbližavanje, i uzajamne dolaske i posjete, nas koji smo razdvojeni na svim stranama svijeta razbacani.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nema šanse da se zaljubite u takvog.

Da, „kad se maca mota“, onda može i ubrzo da se opeče, svugdje.Kad kontaktirate s nekim ljudima povodom ovoga, može , odjednom, da ispadne ono čemu se najmanje nadate i odete tamo gdje uopšte niste ni namjeravali a kamoli krenuli.Jednostavno, u nečijim očima ne vidite ništa, ništa od onog što bi vas, možda, zaintrigiralo i povuklo naprijed, za sobom.E, pa neće moći, tuđe insinuacije su čista ljubomora i sketanje pažnje da pripazite tamo odakle vam lično ne prijeti nikakva opasnost.Nije vaš tip i s dotičnim ste u stvari u sasvim drugom dilu ili filmu, ako hoćete.Inače me ne bi ponukalo ništa da ovako nešto izgovorim: tuđa raja i drugi posao je u pitanju i zašto miješati kruške i jabuke.

 

 

 

 

 

Previše nebitne komunikacije.

Da li vam se nekad desilo da kad stupite s nekim u kontakt osjetite, kad prođe, olakšanje što to nije bilo dublje ili da kažem revnosnije?Želite nešto da postignete, a padne vam kamen kad pomislite da niste uspjeli onako kako ste se možda potajno nadali? Kao ona basna o lisici i „kiselom“ grožđu.Sve što je teško dostupno i komplikovano iziskuje dodatni napor oko toga da se i zadrži u našoj blizini, pa i ulaganje svega i svačega, ne samo emocija kao što je na primjer trema od neuspjeha, pa vam je prosto olakšanje što ste za ovaj put malo se odmakli, omanuli, čak pomalo i sebe sabotirali.Ono čemu je suđeno ,suđeno je i da se dogodi.Jednom.I ne kažem da je potrebno rušiti sve mostove za neki drugi put i priliku koja „naleti“, jer i to je neka vrsta zavaravanja neuspjeha, očiglednog.

 

 

 

 

 

 

Vreme za „one stvari“.

I da sami ne budete ta fantazija, maštanje i sanjarenje u tuđem krevetu i za tuđi groš, bukvalno.I još pomažete oko toga, a sami ste se „izvukli“ kakva plemenitost…

 

 

 

 

 

 

Ne želite da dovede dete.

Tačno, djeca imaju prednost.Zato moj muž najčešće isplanira neko okupljanje gdje i suprotni tabor ima djecu, a odrasli su tu tek da se nađu pri ruci, sami međusobno ispričaju i takođe posluže.Nezgodno je samo ukoliko ne znate da su tuđa djeca hiperaktivna pa svima donesete, na primjer, čokolade; ispadne pravi džumbus a i veselje za djecu.Ma praznik, a vi ste poslije kao sušena haringa, ukoliko se niste za ovaj put predomislili i ostali sami kod kuće, dok vaša bolja polovina plus klinac vodi gužvu u provod.Poslije zivkate jer vam je dosadna knjiga, a i ne znate šta se dešava na drugoj planeti, kao ja juče…

 

 

 

 

 

 

Ne krivite druge za vašu grešku.

Najčešće smo nesvjesni da nam je neko kriv, a kamoli kad stvarno jeste; uvijek postoji druga strana medalje i zato je istraživanje krivca u međusobnom bezazlenom odnosu jalov posao.Šta drugo, sami sebi mi smo krivi…

 

 

 

 

Slike jednog života .

I ja sam ,zahvaljujući Vama, otkrila ovu vrsnu spisateljicu; upravo mi je u rukama njena „Alijas Grejs“ i to nije nimalo jednostavno poslije onako opsežne kritike sa vašeg portala, jer tek u naznaka vam je ponešto jasno odmah u početku, a mislite sve kao suza otvoreno; odjednom te rukavice:nema ih i nije ih imala, po Grejsinoj priči, a dobro se sjećam kad ih je dobila od svoje sada pokojne prijateljice Meri za posljednji srećni Božić, kako ga je sama okarakterisala.Da li je to bitno, ne znam, ali da li doktora laže, da li je bolesna ili sve to zajedno i još ponešto, vidjeću…samo da mi se knjiga bukvalno ne raspada, kao i sva ovakva izdanja?

Hvala Vam i ovaj put, već sam nestrpljiva da još nešto pronađem od ovih pobrojanih knjiga!Kod nas to nije tako jednostavno, kao što je ispalo sa ovom prvom.

 

 

 

 

 

Bez odugovlačenja.

Nešto slično se dešava i kad morate i nešto u beskraj da odčekate plus niste u stanju da unaprijed ocijenite kako će se moguća realizacija odraziti po vas, da li će se odigrati pozitivno po vas.Preostaje vam samo da dozvolite da vrijeme prođe, ne budete nestrpljivi i očekujete pozitivan ishod.Sad drugi odugovlači ili se vama tako čini, još nezgodnije je ako ste uvjereni da su vam ruke vezane da događanja malo pgurate u svoju korist i skratite vrijeme čekanja; ili ako ste uvjereni da ste mogli još nečim da doprinesete boljoj i bržoj realizaciji projekta, po vas naravno.Dakle, prinuđeni ste da odigrade jednu pasivnu ulogu čekanja na znak za akciju, pokretanje cijele akcije ili rješavanje cijele stvari zavisno od više sile, a tiče se najviše vas i kopka vas kako će sve ispasti, to „odugovlačenje“.U stvari samo vi ste nestpljivi, a s vremena na vrijeme i staro sumnjalo, dok se sve odigrava tamo negdje ili možda samo pred vašim očima, bez daljeg udjela.Pretpostavimo da ste sve preduzeli, a nastavak tek slijedi…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kad vas smeh zagolica.

Pretjeran i nezadrživ smijeh bez razloga i odviše duhovitosti na prvu loptu, može biti znak da se nalazite u krizi psiholiškog tipa, da ste napeti i da vam je potrebno opuštanje drugačijeg tipa, mir ili čak pojačana doza sedativa koje već konzumirate.Desi se i kad povremeno prekinete sa terapijom, poslije čega slijede simptomi, kao što je najčešće bezrazložno snažan strah i nesanica.Kad počnete s lijekovima dolazi okrepljujući san i živci se smire, a problem sagledavate iz“ozbiljnijeg“ i realnijeg ugla, bez zasmijavanja ili bježanja od stvarnosti.Smijeh, naravno, liječi, ali zdrav, normalan i sa pravim povodom, čak odmjeren i svjestan sebe.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stidite se voljene osobe.

Moja tajna i jedina ljubav voli sve što je okultno, čak toliko da i mene uvlaći u to; glava puna, a tijelo prazno.Toliko da ne smijem ni da mu telefoniram , kad je indisponiran ni on meni, ne dešava se nikad, a prvi kreće u akciju, neojašnjivu.Sve zna i ja sam opčinjena koliko i on, da li je to normalno? Horoskopi, tajne poruke i ostala komunikacija, neobjašnjivi dodiri, totalno odsustvo, stalno upoznavanje sa svim mogućim i nemogućim stvarima u izgledu.Ponor bez dna, pa ko bi to još ovozemaljski razumio?I još da mu pričam/nemoguće tamo nekom.

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s