Iz Dnevnika 2010. (16) Krstarica 2

Krstarica 2

Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…

Ne želite to sebi da priznate.
Od osjećanja do djelanja mali je korak, toliko mali da loša osjećanja prema nekome ili nečemu mogu da izazovu neki pogrešan efekat u nama samima, našoj suštini, glavi ili psihi, da učinimo nešto što ni u snu ne bismo sebi dozvovolili u normalnim okolnostima, kad smo pri sebi, a kamoli pomislili da smo sposobni za tako nešto.Onda se kajemo, očajni smo jer nismo postupili kao mi, već kao drugo biće izraslo iz pogrešnih uputa nas samih ili nekog drugog koji nas je samo podstakao na loše djelo.A krenulo je sve od pogrešnih emocija kojima nismo mogli da odolimo ili im se izmaknemo.Da li smo toliko loši i povodljivi za zloćom, a da bi nam naše žrtve oprostile, jer oproštaj liječi sve?

Niste živeli među majmunima i lavovima?.
Predrasude ne nikako, ali neka predviđanja kada se radi o nečemu kao što je situacija ili način ponašanja u istoj za nekog ko se po nečemu razlikuje ili pripada nekoj drugoj grupi, onda možemo očekivati nešto čemu je ta grupacija na primjer sklona ili se uobičajeno priklanja, to joj je na primjer osobenost i stil.Ako ne ni to, čemu onda statistika, mada su mnogi skloni i u nju da sumnjaju, da neki narodi na primjer prije pribjegavaju ovome ili onome, više nego drugi, ili su dosegli nešto što drugi tek kaskaju i slično.Otuda i predrasude, ipak, i iako loše za nečiji stav o nekome ili nečemu, da ne idemo uširinu i isključivost o bilo kojim predubeđenjima koja nam ruše čitav mozaik ili sliku o nekoj pojavi a koju bismo mogli da steknemo sa više iskustva proživljenog s njom u vezi.

Krije da ste je povredili.
Meni se ponekad stušti da ne znam gdje da pogledam a da se ne rasplačem, naročito ako sam sama i „raspričam“ se sama sa sobom. Skloni smo da tako nešto odmah okarakterišemo kao nedajbože početak teške depresije, u stvari naša preosjetljivost i nedosegnute idile, ne mora sve da se tiče striktno nas, ali može biti da naša vazdušasta strijemljenja ponekad imaju slab oslonac ili odziv.Onda, teško je iskazati nešto toliko zaumuljeno i zakukuljeno, a ne izazvati „pogrešnu“ reakciju koja će nas nagnati da briznemo u plač, sve dok se sve ne razveje a magle podignu ili nas odneseu sa sobom u ljepše predjele od ovih u kojima obitavamo, što je u cjelini gledano prilično djetinjasto sa naše strane i ne liječi se nikako ili na mahove djelujemo kao stabilno a već sljedećeg momenta kao da će nas oduvati svi vjetrovi svijeta; za kaznu.

Traže savet, pa ga ne prihvate.
Znači, treba razlikovati informaciju od savjeta koji slijedi i koji je u suštini i sam subjektivno mišljenje ,koji ne mora da se kosi sa pravilima postupanja, ali i obično vuče da se ne posluša.Na nama je da sa većom ili manjom sigurnošću u ishod, sami odlučimo.I ako u početku ne pristanemo, možda kasnije, natenane , postepeno se predomislimo ili prihvatimo u suštini nešto što i nije pravi savjet, tek garnirung poteza do riješenog problema koji nas je mučio.

Šta deca znaju.
Ko mome ili bilo kom „uveseljenijem“ ili „bolje usluženom“ djetetu garantuje da će mu kasnije u životu sve nedoumice biti raspršene? Normalno je da se bavi i da će se uvijek baviti njima, počev od onog „čije je dijete?“, i ne samo u figurativnom smislu „Deda Mraza“.I svako vuče na svoju stranu ili običan problem gura od sebe.

Neko vas uvek posmatra.
Ne pričam o stvarima koje ne poznajem dovoljno,iako tako suviše ili nedovoljno samoposmatranja može da me odvuče na pogrešan zaključak, da steknem pogrešan utisak o nekom problemu ili situaciji.Isti slučaj je sa nekim upornim i pomalo dosadnim smetajućim razbibrigama kad se bavite takvim posmatranjem drugih persona.Vaša kompetencija u dotičnom slučaju ne mora da bude i dokazno sredstvo da ste u tome uspjeli.Pa, jeste li? Mislim da nešto promijenite kad svijet vas posmatra.

Socijalna mreža.
Meni je ovo smiješno! Koliko puta vam se desilo da upoznate nekoga baš kad vam je trebalo, ništa prije toga, i zbog bilo čega?Ili da neku „stalnu vezu“ urnišete zbog nečeg drugog ili nekog drugog?

Snaga u nama.
Ah, da, iskušenje, čovjek i njegovi postupci kojima smo se toliko prilagodili, da nam i ono savršenstvo + uspjeh na putu do ostvarenja životnih ambicija jedino preostaje.Ukoliko, naravno, ne želimo da nam i omiljena jutarnja kafa ostaje bezukusna.Znači da smo nešto „presisali“, čim ovaj put možemo da mu odolimo i kakva dosada!

Ko im je kriv kad nisu umeli da ih čuvaju?.
Nove veze često nastaju tako što ukidamo stare, polako, postepeno ili naglo, često traju uporedo i tad kažemo da boli.Preko mosta do cilja; usnimo u jednom snu, a osvanemo u nečem sasvim drugom, ono nešto prije toga poslužilo nam je samo kao prijelaznica i preko zvijezda do trnja- da parafraziramo nemoć naših snaga da otrpi nešto što mu se čini nepravednim pa bi se rado vratio na početak i nekakve zbrke.

Cilj ne opravdava sredsvo, vec obrnuto
(Petar P, Palanka – 26.01.2010. 18:42)

Zašto ste nezadovoljni?.
Neki kriterij, kada je riječ o nečemu što cijenite ili pak ne, morate da imate, tu nema zbora.Da li će vam se nešto sviđati ili neće, biti prihvatljivo s vaše tačke gledišta takođe, morate nekako da se odredite prema stvarima i pojavama, zauzmete neki stav, a to može da vam oduzima i crpi energiju ako ste time što vas okružuje ili čak čini vaš život – nezadovoljni. Onda imate potrebu da nešto mijenjate, u tome ste neumoljivi, sigurni i uporni u onome na šta ne pristajete i što , eto, dobija i vašu negativnu ocjenu ili kakvu – takvu kritiku. Ali pazite da ne zapadnete u ono negativno kritizerstvo , kad vam sve smeta, ne zadovoljava vas, budi vaše nezadovoljstvo, naročito kad vas se uopšte ne tiče i nije vaš problem, jer, na primjer, dotična osoba ne traži od vas nikakav savjet, čak se osjeća dobro u svojoj koži, nasuprot vama kojima se čini da tu ipak nešto ne štima. Nezadovoljstvo, s druge strane, ne smije biti izgovor za sve naše postupke; tu su i posljedice na koje unaprijed valja misliti, sagledati ih i biti spreman na njih, ukoliko se iz nekog razloga upuštamo u nešto, kritikujemo ili čak svojeručno preoblikujemo.I opšte nezadovoljstvo sobom i drugima, mora da ima neki svoj dublji uzrok i naravno da ga treba pažljivo prostudirati, ako ne i spretno ukloniti.Čemu, uostalom, apatija, zbog jednog neuspjeha, ako još ima nade, a uvijek ima, na kraju karajeva: sami sebi mi smo krivi; a ne nečija bilo čija „loša frizura“ na koju bi da nepozvani utičemo jer nam se hoće.

Nisu zaposlene, ni plaćene, a posla preko glave

I šta? Jel domaćice, i one manje-više uspješne u tome, treba da se ponose što su žrtve ovakvog svog statusa, da se hvale „razumijevanjem“okoline, kao i ovog teksta koji ih „vjerno“ odslikava, i što prije vremena „ostare“ prepuštene sebi od onih kojima su neophodne kao „besplatna“ ispomoć a i podrška kroz samo svoje stalno prisustvo na istom mjestu, postojanost.Ja ovakav tekst ne bih ni ocijenila, ma koliko bio istinit, a uveliko jeste, pa čemu odličan? Dobro se držite, drage moje- sasvim je dovoljno!

Imati rezervnu varijantu

Rezervne varijante ne mogu da vam budu dostojna zamjena za odloženi posao ili neizvijesnost u kojoj ste se našli najčešće ne svojom krivicom.To su probni baloni i slamčice spasa za koje se hvatate u izuzetnim okolnostima kad vam ništa drugo ne preostaje, a glavni posao izmiče i sve što ste uložili u njega. I baš zbog toga, zbog tog velikog uloga i truda, a moguće je i njegove obimne vrijednosti, nemoguće je osloniti se na nekakve rezervne varijante koje će vas utješiti ukoliko vam glavni veliki posao propadne i vi izvisite sa važnim projektom do kojeg vam je stalo.S druge strane, te sitne vrijante kao vaši nedostojni saveznici,mogu da vam pomognu dok čekate glavni rezultat, potkrepljuju vam nade i drže na okupu ,da ne zrđate i budete koliko toliko prisutni u realizaciji zamišljenog, pomažu ipak donekle da ne ispadnete sasvim iz igre ili čak rutine.Sve ima svoje mjesto, a prioritetan posao se ne ispušta tako lako iz ruku i dešavanja.Jedino ako ta tzv. rezervna varijante ne preraste u nešto značajnije za vas, vremenom, i nadraste „glavni problem bez problema“.Srećno (mi) bilo.

Nova interesovanja kroz dete.
Kako dijete polako raste i usput sazrijeva, tako se roditeljima sve više otvaraju skučeni, zatvoreni, ograničeni vidici ispunjeni strepnjom čak možda strahom za svoju bebu koji ona osjeća pa se i buni protiv njega. Na stranu talenti, za jezike ne primjer kod mog osmogodišnjeg sina, za šta sam ja inače lijena u ovim godinama da bi obnavljala znanje pa makar i uz njega, ali idu mu jezici, dobro.Ali, on je već došao do jednog nivoa kad je u stanju da se konstruktivno izbori za sebe i svoje postupke koje ne samo da smatra ispravnim, već i neophodnim, što je tačno;odlazak kod druga sam, u istom naselju, i prelazak ulice u našem prilično haotičnom gradu što se tiče saobraćaja, a što mu još uvijek branimo, ustežemo se da popustimo i pustimo se bez suvišne kontrole, njegovih postupaka naravno.A zna da se snađe i za svoju intimu, malu ali naprednu.Mimoišli smo se u gradu juče zato što mi je na mobilni dao polovične, donekle svjesno pogrešne informacije gdje se nalazi „zato što me ti mama ne bi pustila preko ulice“, ali smo se konsolidovali i on se samostalno vratio do stana gdje sam ga čekala i ne stigavši do videoteke gdje sam bila i gdje je požurio da me stretne. Računajući i to „mama, prevario sam te zato…“ i to što ne posluša ako smatra da „može i umije sam“, prilično inventivno i podsticajno dijete, naravno ne za ovakvu jurnjavu po gradu.Današnje generacije su sve prije nego zarobljene u svom malom i skučenom svijetu.Samo polako.

Logika ili intuicija?.
Problem sa čak i jako dobrom intuicijom,što se naravno ne može odmah ispostaviti, tek kasnije, na kraju krajeva je u tome što tek, dakle naknadno saznajete, u svakom slučaju vezano za racio, kad ona prestaje da bude tek predubeđenje, već i sama postaje suva logika, otkrovenje, znači činjenica. A samo na činjenicu se i možemo do kraja pouzdati i osloniti kao o stabilno drvo leđima.Sve ostalo sluti i izmiće, nepouzdano je i daje tek tajne znake, dakle tek je u naznakama, čini nam se, početni je utisak, ponekad zamagljuje stvar, dakako tjera nas na preispitivanje ali ne daje pouzdane odgovore, ta intuicija, tek kad i sama postane ona prava, istinska i očigledna do opipljivosti, gotovo materijalizovana i nije više to što je nekad bila; na kraju se potvrđuje ili otpisuje.

Pričajte s nepoznatima.
Pričati s nepoznatima, ne samo zato što bismo možda izvukli neku korist iz takvog zbližavanja ili prekratili vrijeme u čekaonici ili na putu.Samo zato što je komunikacija s drugim ljudima nešto što nas određuje, posebno karakteriše i čini prihvatljivim i lakše dostupnim kao konzumenta ili konzumiranog u ophođenju i lakom zbližavanju, boljem upoznavanju okruženja, lakšem prikupljanju podataka za nešto čime se bavimo ili tek pružanje nesebično sebe na uvid.Ali neko uvijek mora prvi, da počne i iskoristi priliku ili šansu, što ide ponekad malo teže i brzo se preskoči, to probijanje leda.A komunikacija nas je održala, njojzi hvala; ne mašiti se za cigaru ili piće što prekraćuje vrijeme, nego za osobu i vidjećete koliko ste dostojni i u suštini-slični u pravom okružeju u kojem ste se našli.

47Biti različit je u redu.
Prihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvuPrihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvu odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga. odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga.

Ko koliko pruža.
Kad bi pogledali kompletnu sliku koliko ko pruža, pokajali bi se, možda poželili još i više tih različitih i neuobičajenih stvari koje odudaraju od svakodnevice i ujedno nas u njoj, i nje od nas, razdvajaju.Pogledajte koliko samo tu stvari nedostaje, a koje su suvišne ali vrše neku svoju funkciju da bi se nešto nazvalo vezom, više nego obično svlačenje i oblačenje ili pranje tanjira.Pa joj se priklonimo kao dobri đaci koji su svoju lekciju davno odbacili nenaučenu i nedopadljivu, a neophodnu jer je naša i stalno se ponavlja u istim razmacima i ritmu plača od srca.Od muke.

Nema dugoročnih planova.
Uh, kako se tek kockice poslože kad još od nekog zavise ti vaši dugoročno-kratkoročni planovi koji se rješavaju u hodu ili su naoko zacementirani, kakav to tek ršum nastane.Eto, imate djecu iz prvog braka, i vi i ona, ne smeta, ali ona su mala i zahtjevna ili već odrasla i još zahtjevnija što se tiče i vaših dugoročnih planovapa da se ne povrijedite, ne pomutite im račune ili ko zna šta još, naravno da se i drugi pitaju, vama bliski i ko zna šta im sve može pasti na pamet, a usput i vama.Odakle onda planovi u životu, puste želje, strijemljenja ili tek lutrija pa šta izvučete, ako uopšte još igrate, igrate, igrate.Ili ste u srećnom braku pa se komadate na sastavne dijelove ne biste li ugodili i drugoj strani ili uklopili se skupa i na istim talasnim dužinama, ne remeteći ni svoje postojeće ni planove druge drage vam strane, koje svakako doživljavate kao svoje, oboje, pa ma kad vam sinuli, makar i naknadno.

Ne igraju vam se igre na okupljanjima.
Zaista niko nema prava da vas tjera da radite nešto što ne želite i umjesto da provodite aktivno i ispunjeno zadovoljstvom vrijeme sa svojim partnerom, u nečemu što zajednički volite, istovijetna interesovanja mijenjate za nešto što vas ne drži, muči vas i dovodi u neprijatnu situaciju nekoga ko se ne snalazi najbolje u nesnalaženju.Dovodi vas do toga, vaše nevoljno prisustvo, da se osjećate i izgledate kao „bijela vrana“ dok drugi uživaju u igri fote, puše u klozetu ili napijaju se na salašu, i jedino što se još pitate je gdje ste vi u svemu tome ako je društvo i prihvatljivo po drugim osnovima, zašto ste inače tu i poznajete se kao dva suprotna mjeseca pitajući se kakva će vas još neugodnost snaći.Kao na godišnjici mature gdje ste već pogubili sve konce sa ostalim „preživjelim“ pripadnicima iste generacije i znate da ćete u sljedećem krugu biti odsutni sa takvih besmislenih i smarajućih okupljanja iz tuđeg zadovoljstva ili zato što je to nekom palo na pamet.Čist gubitak vremena za mjesta na kojima volite biti, a ne igrati se žmurke, nagovaranja, izvrdavanja.

Definicija baksuza (2).
I šta je tu i koliko bitno za „nezaštičene nevene“ u uticaju x zraka na iste, kako nekako glasi naziv filma sa Pol NJumenom i dragom mu družicom u životu.Naravno da jednostavne stvari uvijek radite loše, kao na primjer kad umrete, poslije vam ništa više nije bitno, ni šta se dešava sa vama, jednom kad odradite posao, zatvorite radnju, nije vam bitno šta se poslije svega dešava sa vašim nepostojećim poslom i koliko je to loše u stvari po vas lično.Šta vam treba, to samo još drugi znaju.I jel vidite koliko je svaki komentar suvišan? Pa ne.

Dreknete za svaku sitnicu.
Kad ste već tako bučno preuzeli inicijativu u izražavanju svojih misli i emocija, nastojte, što bi rekli pametni ljudi, da to bude kratka poznata priča koja ne zahtijeva preduga objašnjenja, ali svakako potkrijepljena ličnim djelom koja će vas, za razliku od previše i opterećujućih riječi izvesti iz tamnog vilajeta nerazumijevanja gdje ste zavedeni, na pravi put.I bez dodatnog osjećaja krivice kad pogriješite u izboru pravilne reakcije na tuđi mig koji eto pokatkad izvodi iz takta, a nije vezan za pravi sakriveni gorući problem za rješavanje.Neke stvari je zaista bolje ignorisati, kako za koga, ali je teško i prećutati.Na pravi i fer način, što bi se reklo.

Nešto se ne prašta (1).
Ah ta pravila u lijepom ponašanju, naročito na ulici, prilikom prilaska ili upoznavanja, svojevrsne kočnice koje odmah na startu isključuju svaku mogućnost simpatičnog nestašluka,kao i neobičnost u neočekivanom potezu na brzaka koji često ne ostavlja ni trenutak za premišljanje a kamoli predomišljanje, pa i „surova“ udaljavanja, makar prividna odustajanja i ostavljanja za kasnije kad je već nešto zaiskrilo i postalo toplo.Polazimo od toga da ste se već sreli, nekad, jednom, i evo imate novu priliku, ukazala se, niste više totalni neznanci, ali se ne poznajete dooljno i niste makli dalje od ulice ili prigodnog lokala.Dakle, uzrečice tipa nešto se ne prašta i one manje uporne preko nečega se ne prelazi,pretvaraju se čak i u ustaljenom šablonu, svakidašnjici, kolotečini, u svoju suprotnost, pa kažeš a, preko čega sam ja tada sve prešao pa sam opet tu.

Jednom kad se zadovolji….
Gdje je tu ljubav?! Vaše drage „voljene osobe“, na primjer, ništa vam ne pružaju, sve vam uskraćuju ili se vi sami tako osjećate poslije svakog bliskog kontakta, izbjegavaju da podmire svaku vašu i najmalju potrebu, a rijetko podmiruju i svoju kad je u vezi sa vašom osobom.Naprosto, kao da smatraju da što su više nedostupni, daleki i uskraćeni, više postižu u svojoj privlačnosti, postaju zagonetni i poželjni baš zato što su nezainteresovani ili bar sasvim malo i rijetko učestvuju u uzajamnom ispunjavanju želja što je, navodno dio svake emotivne i dublje veze.Opsjednuti uzajamnim davanjem i uzimanjem, gotovo da propuštamo nešto, nisu nam jasni odnosi u kojima udaljenost, nedostižnost i tajanstvo znače nam mnogo više, privlače nas, nekada patimo zbog njih i daleko su od obične fiziološke potrebe u koju se često pretvara goli seks između bliskih i dobro spoznatih osoba, žudimo za daljinom i nedosegnutim „predjelima“, a kada se ispune nisu više to, već nešto drugo i nešto što više nam ne izmiče.Nezanimljiva ispunjena želja, za razliku od vječite žudnje što kopka ali ne liječi se sama od sebe, po pravilu a ni kako nam dođe.U njima tražimo nešto svoje i što je samo po nekim našim naznakama zadovoljeno, tek da ne umremo u čežnji za nedostižnim nam i tuđim ili stranim.A jednom kad se zadovolji, postaje tek jednom zadovoljena i produbljena glad za opet novim u istom.Trajna i neokončana veza na momente možda i materijalizovana različitim i neočekivanim predmetima te iste žudnje, I morate dobro paziti da se i sami ili oboje ne pretvorite u nesuvisli objekat na daljinu.Kako?! Pa raznim novim pomagalima za zbližavanje kakva su svakidašnja ili nesvakidašnja interesovanja koja nas ipak vežu sve do udaljavanja i ne samo prizemnog samoudovoljavanja.Ipak smo sami i svoji.

Predstoji vam velika odluka.
Stvar je u tome što veliki broj tih stvari iz veeelikog izbora je vrlo često nekvalitetan, ne zadovoljava osnovne potrebe ukusa ili izaziva naknadno rezočarenje čim nam se nađe u ruci, dakle postane naše.U drugom slučaju, ono što nam stvarno odgovara i dopadne nam se ,obično na prvu loptu i dok je još „na rafu“, obično nam je nedostižno zavisno od našim ko zna kakvih mogućnosti da si ispunimo želju iako je odluka već poludonesena ali neostvarljiva naprosto jer nemamo uslova za željeni objekat. I tu dolazimo do onog neizbježnog usklađivanja mogućnosti i potreba, možda i tuđih kontradiktornih savjeta, ništa ne znate dok sami ne iskušate, pa i neželjenih iskustava ako ste previše brzi u odlukama i ništa drugo vas ne sputava i ne koči da si učinite po volji.

: Bez slanja poruka u pijanom stanju.
Ne morate da budete pijani od alkohola a da vam se ipak desi da u pogrešnom trenutku pogrešno odreagujete i kažete nešto zbog čega ćete se kasnije kajati ili osjećati izblamirano; naročito ako ste brzac sklon pogreškama u mišljenju, zaključivanju, sitnim zabludama ili tek malo zbunjivi pa tako u zabuni uradite, i kažete, ko zna šta i ko zna kome.Ili, na primjer, toliko ste se zanijeli, ne morate biti u totalnim iluzijama,da gotovo neprimijetno posejete haos oko sebe izazivajući potpuno suprotne efekte od očekivanih, pa splasnete kao balon, doživite „okrutno“ otrežnjenje, što i nije tako loše; bar ćete sljedeći put dobro razmisliti, a jezik vam neće biti brži od pameti.Nešto se može i ispraviti, jednostavno zamijenite kombinaciju pa saćekate drugu priliku i dozvolite suprotnoj strani da bude brža od vas i prva reaguje, prva povuče potez a vi se jednostavn pravilno i promišljeno lijepo nadovežete, usaglasite stavove ili naprosto otkažete zabludjeli kontakt, bar za izvjesno vrijeme ili u nedogled.Kako vam odgovara i kako ste svjesni situacije i sebe u njoj.

Dete je stidljivo, pa šta?.
Stidljivi ljudi,pa i djeca, su ponajprije pažljive i diskretne osobe koje vode računa i o drugoj individualnosti u blizini i pretjerano brinu kako joj prići, što znaći da pored mozganja, čekanja, odugovlaćenja, nećkanja i snebivanja, lako sebi natovare i povučenost u kontaktima, neaktivnost u nastupu iz neke bojažljivosti i nesigurnosti, pa ptićica lako odleprša, a oni izgube korak i priliku, zbog čega pa i samopouzdanje i vjeru u sebe.Ali to nije sve, pored toga što su kolebljivi u odlukama i gotovo nevidljivi u javnosti, skreću na sebe neželjenu pažnju jer djeluju i oholo ili izazivaju negodovanje ako sabotiraju svojim povučenim ponašanjem društveni događaj u toku, dobijaju etiketu naporne i teške osobe i pomalo nespretnjakovića koji nije u stanju da pravo izrazi sve svoje dobre osobine, naprosto ne sine (mu) u pravom trenutku već naknadno i u samoći; „glupo“ što bi rekao za sebe.

Ponovo ste sreli staru ljubav, a u braku ste.
Djeca su tu glavni katalizatori, bilo da se radi o nekoj staroj ili novoj staroj ili pak sasvim novoj, naravno, neostvarivoj ljubavi.Pogledajte isječak iz razgovora u koji se ubacuje mališan:Tata, ko će to da proda mamu, kome se prodaje naša mama i ko će da je kupi?!A tata će šaljivo da zabiberi; Prodao bi je tata, ali neće je niko! A mališa; A šta ćemo bez naše mame, ko će da nam pere i prostire veš, ko će da nam kuva i usisava prašinu… šta ćemo mi bez mame? A mama objašnjava pažljivo taj dan poslije; pa sine ta druga teta koju tata pominje je sve, samo što nije tebe rodila. Mališa se duri na tatu i hoće da ga sredi: Neću tu pogrešnu, moju mamu niko neće da proda, a ti tata ako nađeš drugu- gotov si…Tata: Sine nemoj, šali se tata.
Kakav besmislen razgovor, baš kao i promjer iz navedenog teksta; u svakoj šali ima pola zbilje: Deda je pozajmio pare, ali mama se nije prodala!

Ne sviđa im se jeftin poklon.
U malom i bezvrijednom svijetu ,u kojem se slabo vrednuju prave vrijednosti kao što je znanje, a znanje je moć,da se pokloni sebe ili nešto simbolično što znači isto, riječima ili djelom, obezvrijeđuje se čak i tako nešto što daje moć vladanja trenutkom ,emocija i razmjena osjećanja nečim što ih simboliše kao pažnja ili odapeta strijela da se vrati kao bumerang.I ne olupa o glavu, obezvrijeđena i omalovažena kao nešto što treba samo ignorisati jer pali samo nemoj tako da me zadužuješ.Onda i pokloni od srca ostaju bez smisla, kad vam ih niko nije ni tražio, još manje ponudio kao zalog sreće ili najljepše želje, da se i vama dogodi kao njemu samom i budete jeftino odbijeni.

Kad se dete postidi svojih roditelja.
Ono čega se stidite neće vas ubiti, ali može vas unazaditi i dezorijentisati, i oni kojih se ponekad postidite zbog njihovog ponašanja.Guraju vas u nešto što se vama ne bi nikako dopalo, čak učine da polako vaši kompleksi ,koje biste željeli da zadržite samo za sebe ili da se sami izborite sa njima, polako rastu i postaju neprebrodiva, iako možda i nije uvijek tako, kočnica.A ni sami nisu bez mana i propusta, na primjer, toliko malo se kulturno uzdižu iznad svojih prijatelja pa i vas, nemaju vremena, da sa njima ne možete o bilo čemu da raspravljate ili razmijenite mišljenje, i vaši razgovori se svode na najneophodnije, neželjeno i dominantno, osjećate se iznad njih, kao nadrasli ih, a oni tamo negdje potisnuti u svoju ljušturu namuštog gotovo govora i sa neizbježnim nastojanjem da vas tamo negdje poguraju, da uspijete kad već oni nisu mogli, tako zaostali i zapuštenih umjetničkih ili bilo kojih pohvalnih strijemljenja.Sve prema sredini
ili okruženju u kome se nalaze.A i vama samima, tako mladim , ponekad se čini da će vas nešto zakočiti, neće uspjeti pokazati pravi smijer pa ćete pogriješiti i postiditi se pred nekim ko je bolji od vas, i zato vrijedno učite, napredujete i čitate sve što vam dođe pod ruku i neovisno od onih koji vas nespretno i nestručno guraju negdje ne znaju gdje. Samo ne treba pretjerivati, trebalo bi naći vremena i zabaviti se i odmoriti punu glavu, a roditelje ostaviti da se sami snalaze onakvi kakvi jesu i kad vaše vrijeme tek dolazi.

Sa simpatičnim samo da biste rodile.
Ponekad je teško utvrditi pravu istinu i nečije skrivene namjere. Razloga za nečiju bliskost može biti mali sijaset, isto tako i za brak pa i dijete, za koje obično kažu da dolazi spontano ali i ne mora biti tako, ili se desi ili ne desi, ili pak radite na tome pa s kime vam se posreći. Nije ni to najveći propust, voljeti oca svog djeteta, ali ne „onako“, do kraja i nešto tu nedostaje.Ali vezali ste se za njega jednom odlukom, ili više njih, i vezom za svagda, dijete je tu, a otkud je došlo-pitanje je sad, vječito u glavi ali ne i na stolu, jer tu je da se udvoje njiše, može i ujedno ako dukčije nije moguće ponekad, a ne sad o njemu raspravlja.Vrijeme za raspravu šta je trebalo i šta smo mogli s njim, nije nikad, već negdje naprijed, šta sad treba uraditi i kuda i kako dalje, ako smo već toliko“sebično“ kolebljivi u nezgodno vrijeme i zao čas i vremenom se poturaju nove smicalice u vidu novih partnera.A to će malo teže da ide…

Srce pod pritiskom: Očevi i oci

A zašto se dotična žena i majka svojevremeno ipak zaljubila u mušku personu sa svi političkim konotacijama sirove moći? Valjda računajući da je jednom, jednog dana neće upotrijebiti i u ovom konekstu međusobnih razračunavanja preko svoje djece ili posve drugačijih ličnih stvari ili to neće učiniti ona sa svoje strane, jednom kad ljubav prođe, a na vidjelo izbiju sasvim drugi aspiriteti koji ne štede ni zajedničku djecu bilo sa koje strane.Što se političara tiče, bolje biti ne znam šta, nego star i bolestan, što će reći bez uticaja i moći u bilo kojem sporu.Prije toga to bi mu se moglo nekako i tolerisati, bar kod (našeg) ženskog pola pa i onog nešto mlađeg ili ljepšeg od očekivanog- što će reći: neće riba u vodu.
Nataša Gajić
6. jul 2009 01:23:34

Niste vi počeli!.
Vjerovatno ponukani nesrazmjernom agresivnošću današnje omladine u međusobnim kontaktima sa drugim ljudima, a možda i novim potezanjem sudbine poznatog glumca, sve više srećemo ovakve tekstove, pomalo rasprave na koje liče komentari koji ih prate, i vi ste napisali jedan takav, uopšten.Iz kojeg se može zaklučiti ono što i svako normalan od nas zaključuje, povodeći se za poštovanjem zakona, pa i prirodnog ustrojstva i zrnca ljudskosti, da, kao prvo afekat škodi svakom, bilo sa koje strane bio, a prekoračenje nužne odbrane vodi i u nesrazmjerno nasilje i opštu propast koju je nemoguće ispraviti, čak i naknadnim kajanjem.Zato, izbjegavajte piće i oružje na nezgodnim mjestima, naročito ako vam je uz njih vrijeđanje ponosa osjetljiva tačka, što će reći:kratak fitilj, a teško se rukovoditi slabom srećom i teškom sudbinom, jer sve ste pretumbali a kasno se osvijestili.

Kako možete, i u hodu.

Nijedan savjet nije na odmet i svaka roba nađe kupca, počev od one najjeftinije kineske , pa do najskuplje sa logom, što bi se reklo.Ali nije stvar uvijek u savjetu, makar i onom uopštenom i paušalnom i bez dodirnih tačaka sa savjetodavcem koji se ponekad od njega i distancira, nekad je to nešto kao provokacija moždanih vijuga, suprotna svim pravilima poželjnog ponašanja i navodi samo na razmišljanje, suprotstavljanje pravom rezonu, nekad samo asocijacija i dobar plan, a nekad samo „dobar ili loš literarni sasatav“.Pokreće, nije da ne pokreće lavinu suprotnih efekata ili se baš vežemo za njega, taj „lik“ što nam je toliko drag, a šta ga je „zadesilo“.

U vezi s oženjenim, a niste znale

Ono što se nama dešava, ne bi preporučili nikome.A na to što nas zaokuplja, nemamo nikakvog uticaja, ili skoro nikakvog jer bar glave držimo ponosno uzdignute iznad vode, dok nas struje života odnose i vuku prema svom nahođenju.Rekli bismo da duplirani izgledamo pomalo euforični ali i distancirani od sopstvenih želja, pa nismo ni svjesni kako se uskladiti a ne biti „šizofreničan“, tj. ni tamo ni ovamo, kao na nekoj vječitoj raskrsnici koja nas cijepa i rastavlja, a ujedno sastavlja uvijek na istom mjesu, u našim glavama i bilo bi opasno da svako krene na svoju stranu, jer bi ujedno sa sobom odnio i dio onog drugog formirajući na opšte čuđenje i revolt drugih, biće zvano kiklop i to oko usmjereno samo u jednom pravcu, ka spasenju i doktoru za dušu koji ništa ne shvataju, nisu još toliko napredovali i osavremenili se da priznaju da u vašoj glavi i u suprotnom smijeru ,postoji i obitava još jedno biće koje ne vidite i ne čujete, tek u naznakama otvoreno, utiče na vaš život dovoljno oprezno da čutite i nikome o tome ne pričate.Samo se razmjenjujete i burme zaista nisu bitne, možete ih baciti iza frižidera ili temu za roman ponuditi Stivenu Kingu ako ga znate i njegovu „Vreću kostiju“.Ovo bi bila vreća bez dna, pitajte kolegu koji me zna i s kojim se… znate već!
(Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2009. 11:35)

Емоционално изнуђивање

Nataša Gajić, 07/08/2009, 13:59
To znači, ako odbijamo želju a ne osobu, da nijedno odbijanje ne bi trebalo shvatiti lično, kao nešto što je upućeno nama u protivteži sa našom željom, dakle isto tako ucjena upučena nama kao draženje i mamljenje šargarepom na štapu, tj. stavljanjem nečega u izgled da ćemo dobiti, moguće, ako smo dobri i ne suviše zahtjevni, toliko da izazivamo osjećaj krivice ako nam se želja ne ispuni.U ucjeni je spas i ona je obostrana u bilo kojem odnosu koji teži da nešto „iznudi“ ili proizvede, pa bilo to osjećanje ili želja.Isto tako se osjećamo, ucjenjeno ili izigrano, i ako nam se nešto da, samo ponudi, pa odmah zatim uskrati kad smo se već tome obradovali, što je iznuđivanje reakcije, šala ili ,kako se ponaški kaže, „lako zezanje“.U obmani je spas, tj. ne pokazivati doslovce svoja osjećanja, naročito uskraćenosti, a mnogi pribjegavaju i lukavstvu i prepredenosti, čak i „bezazlena“ djeca da bi se došlo do cilja bez povređivanja bilo koje strane, jer podmuklost, okrenutost zlu, degradira ljudski rod.A šta reći za podmićivanje? kao jednu vrstu akcije u pokušaju da se izazove , često neprimjerena, reakcija ili isto tako iznuđena želja, šo osuđuje svako iole moralno društvo i brani se od ovakve vrste ulagivanja svim silama, tako što kažnjava osobu, a ne samo želju pa i za podmićivanjem, jer takođe degradira svaki međuljudski odnos, pa i ljubavni.A kako do ostvarenja želje? Pa „Um caruje-snaga klade valja“; „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“…Činjenica je da je igranjac po tuđim emocijama,drugim riječima uticaj na njih, nemoguće izbjeći.

Izbegavanje sukoba uz pomoć laži

U međuljudskim odnosima neki neodređeni odgovori po pitanju stava koji zauzimate o nekom ne toliko bitnom pitanju koje se ipak poteže, recimo reda radi ili iz navike; pa onda dvosmisleni, ali zato ne manje zanimljivi i intrigantni potezi u najavi koji se možda neće ni odigrati;u cjelini uzev, govor između redova koji može da se tumači na više načina, a ne vrijeđa inteligenciju ni jedne ni druge strane, a drži neophodnu distancu u odluci koja se tiče ipak samo vas, a doprla je greškom do tuđih ušiju… Sve to i mnogo štošta iziskuje pravilnu reakciju i izbjegavanje sukoba koje je u takvim i sličnim slučajevima samo prazna priča bez ikakvog efekta, osim što će vas možda asocirati samo da nešto mudro preduzmete, što prije završite razgovor koji ničemu ne vodi niti bilo šta mijenja, i prepustite se sami sebi, što će reći snazi samostalne odluke u važnom poslu koji se ipak tiče samo vas i lične spretnosti ne samo u njemu, nego i da se isto tako i izvučete iz neugodne situacije kao što je beskonačna polemika sa drugim ili sa samim sobom.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:25)

Snovi udvoje

Kad spava, ili je budan, on sanja moje snove duboko udubljen u njihovu suštinu koja i meni samoj ponekad izmiče. Možda i ne čita moje misli, ali s takvom žestinom ponire u snove iščitavajući svaki njihov i najmanji zarez ili okuku, toliko da se sneveseli, priča sa njima i davi se u sopstvenim zaključcima koje bih mogla ja da mu dam, da sam samo budna, a on manje zlovoljan, nevoljan da se preda bez zadrške. Tada ni zajednički jastuk nije manje bitan, kada smo skupa, ili odvojeni jastuci kada to nismo, svako na svojoj strani kreveta koji nas na momente spaja i razdvaja jednom za svagda razlikom u pokrivaču ili vrelohladnjikavoj krvi kod mene i kod njega, a koja traži da se različito pokrije.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:22)

Samozavaravanje

Problem takve vrste najlakše rješavate tako što ga ignorišete, ali ne u smislu guranja pod tepih i izbjegavanja rješenja, već tako što se uz prećutnu saglasnost dogovorite s partnerom, na primjer, da ste to uočili, a zatim pristupite u pravo vrijeme njegovoj realizaciji, tj. improvizujući tako što varku zaskočite i predate se – priznate da ste pogriješili ili pogrešno percipirali, i konačno ga dokusurite tako što sebi predočite pravu sliku i stanje stvari i, naravno, sa tim se pomirite i… nastavite po starom ili takav način ponašanja izbjegavate, kao i osjećaj lične sabotaže koji smo obično onemogućeni da zamislimo onda kad treba, a poslije je kasno. Dakle, bez zavaravanja da imamo popust kod propusta ili previda jako važne stvari koju nismo u stanju da platimo, jer nismo solventni, bar se tako kaže.
(Nataša Gajić, Brčko – 25.07.2009. 05:56)

Nagovorili ga/je da vas ostavi

Dječje petparačke priče ili, kako se to zove, nezrela povodljivost i pretjerano uvažavanje mišljenja grupe i nekritičko slijeđenje ponašanja većine, lagodno priklanjanje grupi jer se bolje osjećamo u njoj, kao pripadnici neke cjeline i vrste ili šta ti ja znam (kasnije, kao zreliji, istovjetno ponašanje slijedimo u parovima, mislim taj osjećaj pripadnosti nekome ili nečemu, kao cjelina). Pristupamo grupi usvajajući nepisano pravilo ili zakon te grupe u kojem se „poštuje“ tuđi integritet tako što se iz hobija ili sporta izmišljaju kojekakve laži o njemu ili njoj i prave intrigice da bi se nešto što ionako ne štima ili je na klimavim nogama srušilo.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 23:45)

A kakvi bi bili…

Teško je kad je neko neopredijeljen i suviše radoznao pa bi sve i svakog da isproba, ne obazirući se ni na svoje ni na tuđe emocije. Ali, što bi se reklo, akcija-reakcija, pa što imate u ruci svaki čas, svaki čas možete i da izgubite ili se nađete u nebranom grožđu kao otužni, ulovljeni krivac za sve. Zato ili kakva slučajnost, pročitajte „Parove“ od Džona Apdajka, iz sedamdesetih su godina, značajnih i u svakom slučaju berićetnih godina za „naše generacije“.A šta je poslije bilo, tek na kraju pročitanog romana ili istog odgledanog filma, ako slučajno naletite na njega, svojevremeno se prikazao na našoj nekadašnjoj TV. Prava ujdurma i haos pa ko će koga kad smo već tu zajedno i progovaramo koju, dakle, družimo se…
(Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2009. 23:49)

Drugačiji s momkom ili devojkom nego s društvom.
Činjenica je da se neko, bilo koja osoba u vezi ili ne, ne može ponašati isto u svakom društvu, tu su ljudi koji joj se manje ili više dopadaju, sa kojima je manje ili više bliska, a odnos sa partnerom iziskuje ili proizvodi veći nivo prisnosti i povjerljivosti, neki svoj, drugačiji način ophođenja, neke svoje tajne ili šifre koje bi izbile na vidjelo, možda neželjeno, kad smo u društvu i nisu primjerene okruženju i situaciji.Isto tako normalno je što smo drugačiji kad smo sami s partnerom, to je naš mali zabran, ne iziskuje toliko nekakvu masku odbrane ili odstupnice kao u društvu, hoću reći , u društvu sa dragim partnerom otvoreniji smo, češće se slažemo a ne samo družimo i uspostavljajući kontakt dolazimo do veće doze prisnosti, ukratko više smo svoji dok veza i ljubav traju.Pred većim društvom uvijek nešto krijemo, pomalo glumimo i ispitujemo teren, ili sve to i u partnerskoj vezi ali na drugi način.I opet smo to mi sami u različitim pozama, raspoloženjima koje zahtijevaju od nas različite situacije i ljudi.
(Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2009. 10:13)

Malo tolerancije.
Na osnovu čega prvo reagujete u nekoj situaciji? Na osnovu prvog utiska, zaključka koji ste nabrzinu izvukli iz nečega, nešto vam se takvim učinilo ili na prvi pogled tako izgleda, ponukalo vas da vam takva ideja o nečemu sine, pa ste se za njom i ponijeli, više-manje tolerantno, samopouzdano ili krajnje nesigurno, jer vam situacija ni sada, na kraju krajeva, dreždi sasvim nejasna i nedovoljno iskazana.Hoćete li pogriješiti kad na osnovu nečega što o nekome znate poslije izvjesnog vremena, a odnosi se na njegovu narav ili karakter, sredinu u kojoj se kreće, a ne znate gdje živi ni sa kim ,u krajnjem slučaju sve polovično, šta mu se dešava i šta je proživio, totalna zagonetka, iz čega ćete izvući neki, bilo koji zaključak o njemu i dati mu ocjenu recimo sigurnosti njega kao ličnosti i pouzdanosti da vas , u određenoj sitaciji, neće ostaviti na cjedilu ili prevesti žednog preko vode, pa da se prema tome upravljate i toliko mu priđete ili ga čak prihvatite kao osobu koja je dovoljno vrijedna ,bar vaše pažnje ili čak nesebičnog davanja.Hm, tolerancija je znači oblanda, forma u koju zavijamo svoje međuljudske odnose i pitanje je kako ćemo i sami biti okarakterisani, kao mekušci ili nedovoljno zadubljeni u „svjetski problem“, dakle površni posmatrači vozova koji baš i ne promiču na pravi način pokraj nas i naše, ponekad usijane glave od sopstvenih problema i tuđih zagonetkica koji neće da se iskažu jer su takvi-tuđi.Tolerancija je za nas pitanje ponosa i dokle doseže naša spoznaja o nekome ili nečemu, ali ne i sud jer sudije nikom nismo p(r)ozvani da budemo.

Pokušavaju da imitiraju tinejdžerke.
Uzmimo taj obrnuti slatki primjer za primjer i ovog teksta.Mataursko veče. Obukli ste se i našminkali kao da ste se maskirali da prikrijete sve ono što svojom nedozrelom zrelošću još niste dostigli i postigli, a pred vama je već sada, čini vam se.Kao da ste svojim zrelim grudima i drugim atributima preskočili jednu stepenicu i prag gotove zrelosti, viri mladost u procjepu ili iza pukotina koje još nisu ispunjene.A kad jednom dostignete i to ispunjeno vrijeme i godine, vraćate se onamo i onome što ste tada preskočili, ako ste, nevinost nedoraslog trenutka koji brzo prođe, pa ako tada niste imali „zrele atribute“ da ih istaknete, sada ističete ono što imate ili i to sakrivate da se manje primjeti kao nedostatak nečega, kao nekad zrelosti, prezrelost. Uostalom, sad je u modi i nosi se sve, mala je razlika i granica koja ograničava, sem vaše figure i kako ona izgleda i zrači kad, naravno svučete i tu zamaskiranost zrelih godina i kao da niste na izdisaju.Ne vrijedi isticati ono što je predmet ruglu ili ono čega (još) nema, pa bili to i mi sami i u cjelini.

Uobičajene greške žena u seksu.
Duboko sam uvjerena da žene danas griješe ukoliko su previše agresivne, a mislim da su takve u većini slučajeva, naročito prema tuđim muškarcima koji im se eto sviđa pa flertuju s njim i pored žive partnerke i svog patnera, a i ako su solo.Dakle pretjerana inicijativa na djelu i sledstveno tome brzo povlačenje iz igre „ko zna šta mi/mu ne odgovara“.Obrnuta situacija je kad je žena sa svojim čovjekom pa griješi što ne iskaže šta bi htjela, šta joj je na umu i šta joj godi ,pa zatraži ili sasluša i čuje i partnera.Inicijativa i signali u noći, pitanje je sad i pravo nečijeg izbora na djelu. Samo da se ne ponavljamo…

Pređite na poentu!.
Problem je sa onim sagovornikom koji takođe ima šta da kaže i nestrpljiv je zbog toga, nepažljiv ili ne umije da sluša te uskače drugom u riječ, što nije pristojno.Takođe smanjena radoznalost za iskaz drugog sreće se i kod nesigunih i pomalo rasejanih sagovornika kojima su druge misli u glavi ili se i sam se bori da smisli šta bi rekao kad drugi zašuti i tako mu „parirao“.Smanjena radoznalost i nedostatak koncentracije, drugim riječima nezainteresovanost ne mora da bude uvijek razlog zašto nam je neko dosadan ili nedovoljno zanimljiv.Često nas muče druge stvari ili smo i sami malo više komunikativni.A poenta, poenta je zanimljiva kad ima uvrnuti kraj, tj. prethodi kratka priča pa tvist završetak.Iznenađenje slijedi, mada često i prethodi, ali to je druga tema…

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s