Iz Dnevnika 2010. (14)

Posmatrajte oblake

Nekoga ko ponekad nađe vremena i volju da zuri gore u oblake koji se lijeno vuku po nebu i vremenom propuste iznenadni blijesak sunca koji bi trebalo još ponekom da obasja ako ne cijeli život, onda bar djelić tog dana, smatraju se ako ne za čudake bez povremene inicijative ili bar introvertne osobe koje će , za razliku od drugih obuzetih neprekidnom aktivnošću, i odustati od nekih planova koji im tako zanesenim padnu gle slučajno? na pamet, sve opuštajući se i tonući jače u zanos.Odvlači nebo pažnju ,nije da ne i oblaci i sunce po njemu, a dole zelena mirišljava trava, mami priroda u letargiju i više opuštanje,ali i mijenja nenadano svoj lik i uticaj kad vrijeme umirivanja nestane, a prorade razne turbulencije, zatamnjenja i nepogode, bilo gore ili dole, u takođe stvarnom životu čovjeka koji mora da je svagda na oprezu, a ne svakomalo s glavom u oblacima iz kojih takođe sijevaju munje i sudari, ne traba zaboraviti ni na to.Odmor je za dušu i, kao i sve lijepo, kratko traje.To nam kažu oblici koji svakog sa iole mašte podsjećaju na nešto i vuku od sebe.

Vaša teškoća je teža
I to stoji, ti gorući problemi od kojih ne možete nikako da se sklonite , niti njih od drugih jer malo-malo pa vam pređu u naviku jadanja, gotovo kao još neiskorištena-neizgovorena zanimljivost, još malo pa dogodovština „zar to još može nekom da se desi i muči ga kao kamen u cipeli što žulja“.Najbolje se kao mokra kokoška stresti i nastaviti dalje, ubosti kakvo zrno sreće pa se i pohvaliti dobitkom, možda i to još neko sasluša do kraja i upamti za nauk, ne štiteći sve jednako svoju zlobišku i potrebu za pružanjem pomoći gdje ne traba niti mu se traži, ali on je „uvijek tu i spreman da priskoći“. Prihvatljiv za ispomoć ko je?

Bez ucena seksom.
Ucjena je možda prejaka riječ u ljubavnom odnosu. Ali ako je u jednom trenutku jedno od njih obično malo više pasivno ili čak pomalo neinventivno, potrebno ga je malo podstaći, podsjetiti ga na nešto ili čak staviti mu nešto u izgled kao neku vrstu ljubavne razmjene tipa ti meni-ja tebi, pa dobro u ljubavi se daje i dobija srazmjerno ako je igra ona prava.Tako ni mala šargarepica u izgledu može stvar da pokrene; to se zove uskraćivanje iz zajedničkih interesa, ne zvući primamljivo, ali pomaže; a ni sitna kažnjavanja i kaznice kao što su razlike u ponašanju kad nekoga povrijedite svojim ponašanjem, da bi mu dokazali da vam njegova sitna bockanja ne odgovaraju, čak zahtijevaju protivakciju i izmirenje kad onaj ko je pogriješio dobije pravi signal i trgne se, odnosno malo razbudi.Budite kooperativni pa ćete i dobiti, ovaj put ne čvrgicu ili po guzi kao kakav jogunasti klinac.

Mrze vas jer ste bolji od njih.
Biti bolji u nečemu od drugih je relativna stvar, možda uspješniji sa više truda ili se rezultati samo malo više ističu, jer su češći i djelotvorniji.I povučenost i nepovučenost tu odigra svoju ulogu; nečiji kvaliteti ostaju skriveni i nedovoljno iskazani, u zapećku i ne ugledaju svjetlost dana, a neko je baš nekako na udaru i ističe se u plasiranju svojih kvaliteta.Onda, sve je pitanje takmičenja i raspoloženosti nekoga da izađe na megdan, na crtu kako se kaže.A i pitanje ljubaznog odobrovoljavanja javnosti ponekad ne pomaže, ni to da li ste im simpatični a vaše djelo dostojno prezentacije; ima tu mnogo više kao što su harizma, pravi trenutak, udovoljavanje cjelini i pakovanju, a i višak sreće nije na odmet.Ponekad ne možete da izbjegnete ni ono već čuveno „a gdje tu u svemu moj interes“ i „gdje sam tu ja ukomponovan (da ne kažem ugrađen)“.

Jure imućne i situirane.
Poznata njemačka nobelovka Elfride Jelinek napisala je sadržajno , ali i po formi pisanja (niti jedno veliko slovo, uz poštovanje sve ostale interpukcije, tako da rečenica samo izgleda razbijeno, u stvari je formirana),veoma zanimljiv roman „LJubavnice“ o muško-ženskim odnosima kroz odnos dva para i njihovih porodica; ko koga tu juri i šta na kraju krajeva dobije i uhvati, tj. svakome se u rukama i zamalo za vratom nađe ono što je i „tražio“, toliko da je za žaljenje ali teško i za opravdanje sa svom svojom tvrdoglavošću, otporom, ma šta to uporno bilo i sa čije strane okarakterisano kao surovi model odnošenja prema suprotnom polu…Upravo mi je u rukama i drugi roman ove vrsne spisateljice pomalo ljudskih šablona koji iskaču u stvari iz okvira sredine, a u okovima su, kao na početku četrdesetogodišnja pojanistkinja koja živi sa svojom o, pomalo „besmisleno posesivnom“ majkom; dakle „Pijanistkinja “ je filmovan roman sa Izabel Iper u glavnoj ulozi a preporuke su ovako dosta sočne… da vidimo.
Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2009. 06:35)

Ne izgubiti sebe kad se zaljubite.
Ovo je jedna krajnost, kad ste emotivno, fizički pa i materijalno zavisni od jedne osobe koju volite, ili bar mislite. Postoji i druga krajnost, istina češća i često dugotrajno održiva ili se nenadano kida pa se uskače u opet u istu ili sličnu, jer ste naprosto tako naštimani, najprije profesionalno a onda i zbog drugih razloga površno orijentisani.Dakle, vodite odvojene živote, rijetko se nalazite, možda teško i na istim talasnim dužinama, ali ste zajedno i kad se nađete na istom mjestu to je vatromet, praznik i u tim časovima ili kratkom vremenu ,nemate vremena ni za šta drugo i drugog, toliko ste se uželjeli jedno drugog sve provodeći vrijeme na različitim krajevima svijeta ili tek različitim kancelarijama, obuzeti poslom, trkom za novcem ili tek „jadnom“ popularnošću, šta li sve ne.A u stvari ste zavisni jedno od drugog, čujete se svakodnevno i onda, nenadano, otuđite i sretneto u svom prebukiranom životu bez kontrole i prevelikih obzira, nekog novog, pa opet jovo-nanovo.Postoji katkad i nešto neviđeno; iako ste s drugim nešto vas vuče u staru vezu i kontakt, ali pošto ste stabilni i čvrsti, na staro se ne vraćate i nemate nikakvog više opipljivog kontakta, samo što bjesomučno razmišljate i kombinujete ,kao ovisnici o kakvoj drogi od koje ste se davno izliječili.
Nataša Gajić, Brčko – 02.09.2009. 12:07)

Ucenjivanje nežnošću.
Ucjena je, naročito emotivna, kao uslovni refleks, ono što pružate nepisani je zakon za ono što slijedi, što će da poteče kao topla voda za vaše od želje namučeno, zažareno tijelo, milina.Ima ljudi koji se u gotovo svemu osjećaju uskraćeno za ono što najviše vole, da se maze i paze, ko ne voli?, i čim to izostane razgoropade se i pribjegavaju nekim djelotvornijim mjerama da to kod drugog postignu, da ih neko smiruje, tetoše, odgovara možda i od osvete na koju su ,izgleda, spremni, pa kažu „istom mjerom“.Sve dok se ne oglasi ono zvonce nježnosti i draganja, što podstiče na ustupke, djela i činjenja, ponekad davanja, iziskuju pravilnu reakciju, postupak i baš pravu protvuslugu. A djeca, uče se od malena,kad je lice njihove majke dovoljno blago, da mogu da zatraže nešto i to i dobiju sledstveno pravilnom raspoloženju i ako su sami bili dobri i poslušni, nagrada, možda ih mama i pomiluje po glavi.Od malena učimo kako biti dobar prema nekom ko to „zaslužuje“ i tako ga nečemu učimo, davanju i primanju nježnosti, njenom uskraćivanju kad smo loši, gotovo vaspitanju i navikavanju na onaj refleks nježnosti s početka priče, koji iskače kao „znak dobre volje“ i tapšanje po glavi.Jesmo li zavisni od tuđe nježnosti kao od dobrog dima što mami i šamuti zdravo rasuđivanje i pravu reakciju na problem razmaženosti i nespremnosti na i najmanju grubost pa da se potresemo.

CIPELE I KAZINO NA SPISKU ŽENSKIH GLUPOSTI

Čista zamjena teza.U današnje vrijeme, kad je sve na prodaju i trgovinu, zašto ne priuštiti sebi i malo te čuvene rjietkosti u koju spada ljubav, prema bilo čemu ili bilo kome.Kad nedostaje ona prava, da podmiri i začepi sve rupe i praznine, dovoljna je i ona fetiška koja je simbolizuje, prema predmetu naše pažnje, prema ukrasnoj robi koja takođe ima svoju cijenu, kao i bezgrešna ljubav prema običnom partneru što ima svoju „nominalnu cijenu“ samo koja se drugačije zove ili praktikuje, kao naprimjer količina upućenih emocija, e sad kakvih… i koliko smo skloni, mi griješni ljudi, da se kockamo u njih i da ih na žalost toliko puta isponova, ne učeći na greškama, i prokockamo i ostanemo na mrvicama prazni i isprazni, druga je stvar.
Nataša Gajić , September 03, 2009

Skinite paučinu sa života.
Seks zaista nije nešto što morate da radite. Niste zaljubljeni, trenutno ne volite baš toliko ili jednostavno niste u prilici.Misli vam odvlači, ili ste na drugi način zaokupljeni, sijaset istoznačnih i istosmijernih preokupacija koje ispunjavaju vaše vrijeme, možda i do granica izdrživosti. Onda ponovo dođe ljubav, ona uvijek odnekle, povuče vas u bilo kojem obliku, čak i kad se već uveliko pitate možda ipak ne? i kad ste već uveliko ušli i zašli u nešto novo što bi da vas obaveže „za sva vremena“.
Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2009. 22:11)

Hvali se devojkama s letovanja. .
Sve je u maglinama i ribolovačkim pričama.Što ste vi „iskreniji“, to ste manje vjerovatniji, ne vidi se ono što se ističe i tvrdi, još manje ono što se gure pod nos.Negdje lebdite,neuhvatljivi, i najlakše je dokazati da ste „lažac“ ili pomiriti se sa sudbinom i preko svega preći.Priče će da stanu i neće se više ponoviti, ako počnete ujedno i da se pravdate, kao nešto normalno, nepredvidljivo, a možda niste ni imali šanse da izbjegnete navalu.A onda, svako vjeruje u ono što mu se sviđa, prije, pa i vi sami u sopstvene „laži“; tek ste tu neuhvatljivi.
(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 10:54)

: Bez previše lenčarenja.
Ovo sa preuveličavanjem stvari do same „tragedije“ vam je baš tako.Vrteška se uhvati u zamah kao pravo kolo sreće, pa ste čas posla u debelom minusu.I ne morate biti neki veliki ljenjivac, ali ako ste odmarali cijeli bogovetni dan i još malo više, ne sleduje vam ništa drugo nego noću nesanica jer ste se preodmorili i sad baš nemate šta da radite ,osim da mozgate o tajnama, zavrzlamama i prošlosti svoga naduvanog malog života.I što je najgore, sve vam smeta i to kako ste sve posložili u njemu i ostavili za neki drugi put koji nikako da dođe pa i sa najavom.Odmorite se od „gostiju“ u glavi, ako ikako možete i ne dozvolite da „misli vam vrludaju“ bez kompasa.Besposleni.LJenost gora od bolesti.Pa baviti se nečim za užitak.
(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:15)

Neka nova vrsta.
Potrebna je dooobra istorijska distanca a da bi se tačno utvrdilo koja „vrsta“ muškarca je u kojem periodu bila stvarno dominantna, i u kojem dijelu svijeta.Baš kao i u našim malim neprimijetnim ženskim životima u kojima uvijek isti tipovi preovlađuju, dakle, oni postojeći.
(Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:38)

Povremeno obrnite pravila.
Ne kažem da nije bitno, to povremeno jače zbližavanje cijele porodice, djeca-roditelji, roditelji-djeca.Ali potrebna su ponekad i ona druga, pomalo krnja, naročito kad imate jedinče oko koga se cijeli svijet vrti od samog rođenja pa do još nije stasalo; mali odmak i odsustvo, naročito ako još uvijek ima neke svoje specijalne zahtjeve povodom toga i da bi se to ispunilo, kratkotrajna rastavljenost zajedničkog sklopa koji sasvim dobro funkcioniše i bez jednog člana-oca, koji naravno svakodnevno radi, a mama je uvijek tu, a bez nje i strahovi tipa jao mrak pa bubica…E, da bi se i sa tim saživjeli, potrebno je najprije novo društvo, ako su roditeljski noćni izlasci u pitanju, kao nekad kad smo bili beba pa je bilo potrebno pričuvati nas, a onda i kućne posjete malo neobaveznijih posjetilaca, kad je roditeljsko prisustvo suvišno, čisto vježbe, razonode i promjene radi, kao provjetravanje cijele porodice, pa i u cilju sticanja međusobno različitih iskustava kad su nam takva i interesovanja.Koje uzbuđenje poslije opasne monotonije koja se čas posla uvuče u vrijeme koje provodimo pretjerano skupa.A i zbog samostalnosti u ličnom sagledavanju svijeta oko sebe; stariji da se podsjete onog nekada, a mladi da ispruže korak iz ušuškanosti zagarantovanog porodičnog gnijezda.
(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 07:50)

Sete vas se kad im nešto treba.
Moja mama ima običaj da kaže:jadna je kuća u koju niko ne zalazi. Nešto slično se „dešava“ i sa čovjekom koga se ama baš niko ne prisjeti u odsudnom trenutku, odnekle pa donekle; možda se desi da i njemu zatreba a ljudi zaziru jer je „čudak“ i pomalo krut za tuđe potrebe.Nije lako biti odbijen, ali ni zatražen.
(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 08:04)

Ljubavne uspomene.
Vidi se da je olovka bila muška…Što se žena tiče, one se sjećaju i „onog što se nikad nije desi(l)o“.
(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 14:18)

Dete je sada dete.
Pogledajte noviji češki film „Sreća“ koji se prikazuje trenutno u okviru Nedjelje evropskog filma u BiH pa i u Brčkom.Mislim da su to dovoljni podaci za početak i preporuku.U pitanju je porodica, u stvari privid porodice u kome se svi nađu koji je zapostavljaju, naročito djecu, što vodi u umor od života i bolest.A kada se „sjete“, djeca već prihvate pruženu ruku prijatelja koji je „uvijek tu“; onda prigrle sopstveno dijete koje su zaboravili obuzeti raznim drugim silama,na silu kako inače, otmu ono što je njihovo, jer se probudila zaspala ljubomora i optužbe bez osnova, kao i bolesna mašta…To je samo jedan aspekt filma koji ima više povezanih rukavaca ljudskih sudbina i njihovih međusobnih uticaja koji ih sreću i rastaju ,i tako ko zna koliko puta i do kad.

Emocionalno ili fizičko neverstvo.
Pitanje je sad šta podrazumijevate, još konkretnije, pod emotivnim a šta pod fizičkim nevjerstvom, naročito kad mislite na oba slučaja u kompletu? Pod šta spada nečije fizičko prisustvo, nečija materijalna pomoć i podrška , pa i emotivna, u svakom trenutku kad zatreba, nečije riječi i ne samo to već i djela, a do pravog, seksualnog, kontakta ne mora uopšte da dođe, još uvijek nije ili se desilo naprimjer u početku jednom i nikad više.Je li to prijateljstvo, veće od onog sa partnerom, u kojem razmjenjujete misli, prodrške i sve ostalo gotovo kao u vezi, i bliskost i razumjevanje je veće, nešto zajedničko imate, a veza se krije, tajna je i komzumira se kad za to imate priliku, vrijeme i volju, nešto napreduje, nešto ne i sjedite kao na dvije stolice, a to vam ipak nije muž ni partner s kojim dijelite dom i djecu i recimo ne obratite mu se baš za svaku sitnicu.Jer, zaboga svako ima svoj život, a ipak je otvoren i za ovo drugo nevjerstvo prema sebi i drugome, kao da simulirate nešto stvarno i što jedino „priznajete“ kao pravo partnerstvo .Nema laži-nema prevare, jer ste se obećali , svojim postupcima, u obje veze, i emotivno i fizički.Jesmo li na granici zakona i poligamije koju ovaj ne priznaje?

Promenili se u toku raspusta – nabolje.
Recimo da vam neko toliko nedostaje, jako, a onda se iznenada vrati negdje u predjele vaše blizine poslije dužeg vremena, toliko dužeg da ste ga skoro izgubili iz vida, onakvog kakav je možda bio nekad.Onda i njegova fleksibilnost ili kompromis u iznalaženju novih zajedničkih trenutaka, osvježenih ili u nastavku nadoknađenih, izgledaju kao da ga ponovo pravite makar iz blata ili gnječite i oblikujete kao kakvu glinu, negdje na drugom mjestu od nekadašnjeg i u nekim već podobro otkasalim vremenima; sve vam je novo i nikad prežaljeno pa kao da sanjate željeno a nikad ostvareno.Tako je i sa promijenjenim ljudskim karakterima tokom vremena; gube na snazi otpora ili pobune prema vama, gube se zaista ili vi uobražavate da vam se najzad prilagođavaju kako ih vi prihvatate sa novim starim žarom.Bit je u promjeni vas samih ili stvari oko vas, onog što vas okružuje, sredine…Malo kad i stvarnih ljudi koji samo stare i tako odlaze smjeliji prema nedostacima svojim i tuđim; ono što dobijate gubi se i obrnuto.

Ne izdati prijatelje zbog „faca“.
Faca ili ne-faca, ono što je stvarno ozbiljan problem koji koči zbližavanje pojedinaca u okviru zajedničke starosne , generacijske, grupe, je počesto podsmješljiv stav, podrugivanje, čak intenzivno ismijavanje prema pojedinim članovima-drugarima koji još pokušavaju da se jače i stabilnije uklope u različite grupacije, ali im nekako ne ide, mada figuriraju tu negdje okolo, što će reći prisutni su ,ali nezadovoljni takvim odbojnim tretmanom tzv. drugara. Oni su obično mlađi ponešto, možda nastrojeni različitim zanimacijama koje na neki način sabotiraju šira zajednička interesovanja grupe ili jednostavno se ne uklapaju u potpunosti u unaprijed prihvaćen režim natjecanja, isticanja manje-više uspješnog imiđa kroz različite aktivnosti.Drugim riječima, prečesto žele „nešto drugo“ i traže nekog ko će ih u tome podržati, a da to ne bude obavezno roditelj koji počesto pokaže i iskricu nerazumijevanja za njegove sitnije pobune, ljutnje, svađe i tuče, u stvari nastojanja da se približi grupi, čak odskoči i nametne svoje, ali na pogrešan, nekad destruktivan način nekog ko je ogorčen otporom svoje grupe prema njegovim nastojanjima da bude ne faca među svojima, ali bar poštovan kao ličnost u fazi formiranja kao i njegovimalo spretniji ili „bezobrazniji“ drugovi.Kako prebroditi jaz među članovima iste generacije koji se još uvijek bore za svoje mjesto pod suncem, a uz što manju intervenciju roditelja sa strane, koji u tim slučajevima počesto više odmažu , čak i samim svojim prisustvom u razmiricama i borbama unutar grupe, jer su skloni zaštitničkom stavu prema svom potomku, a time ga još više izdvajaju od drugim, umjesto približe i pomire različitosti.Nismo svi isti i ne težimo uvijek istom, pa tako ni naše nedoraslo potomstvo koje stasava i nastoji da se uklopi jer se kao takvo nabolje ipak osjeća, sigurniji je, u grupi.Potrebno mu je druženje, bože moj, ali fer i uz poštovanje tuđih slabosti i mogućnosti, pa makar to bilo pravilo koje važe i za te face koje su se lakše snašne ili probile u tom nekom izolovanom trenutku, a kad pogledate negdje izgubili malo kasnije ili opstali do kraja.Pomozimo našim „slabijim“ facama!Nisu uvijek svi prvi u nečemu, bilo čemu, a već sutra to budu u nečem drugom; i više strpljenja, a manje dječjeg plača zbog trenutne odbačenosti kako se klinci počesto osjećaju kad kikšu u nečemu.

Vaš bivši s novom devojkom.
Neukusno je nepozvan prilaziti nekom , naročito mješovitom društvu, a pogotovo ako ste gotovo sigurni da ste nepoželjni u društvu para.A tek ako se tek tako predstavljate, možete da pokvarite tuđi odnos i kao bivša djevojka izazovete ljubomoru i to ne samo kod sebe.Hm, kako biste nešto dokazali!?To se zove nametanje.

SRBIJA POD ŠLJIVOM VELIKOG BRATA

Željela bih da kažem da je Beograd bio i ostao grad kome su se mnoge stvari , dobre i loše, desile, o kojem su se mnoge priče ispričale, i one koje su se već ispodešavale.To je grad u kojem bi mnogi željeli još da žive ili se tek provedu, što je i medijski davno izdokazano, za razliku od ostatka Srbije koji je sav pod šljivama.Evidentno je da, kao i u ostalim većim dijelovima svijeta, u njemu stranci i nedovoljno upučeni treba da zaobilaze neke ulice i „ulice“ da se ne bi opekli.Jer što se tiče sviju nas, i domaćih i stranih, sve je prekopirano, presnimano i imitirano, što će reći preneseno; po ko zna koji put majmun radi što majmun vidi, pa tako mu i budi.Ne baš lako za svariti.

Такав сам какав сам
Istina, važna su djela i ponašanje koji i određuju neku osobu,možda više nego i same osobine koje počesto jedva i uočavamo.S druge strane, nešto ćemo određenoj personi prije oprostiti, a drugoj to isto ipak ne,jer postoji nešto što je malo teže objasniti nego samo kao običnu emociju koja nas tjera u empatičnost i prihvatanje nekoga i kao ličnosti punu svakakvih osobina, pomiješanih, a i postupaka, a to je simpatija od koje kreće i ljubav prema istoj, tako da nam je teško razlučiti uvijek samo njegovo ponašanje, ophođenje i prema nama samima, naročito ako je drastično i vuče u ekscentričnost, pa smo ili u dilemi ili malo odviše podliježemo subjektivnom doživljaju onog ko nas je zaokupio i mi njega svojom pozornošću mada je uvijek i ne zaslužuje.

Privlačnost na prvi pogled.
Vrijeme lijeći sve pa i rane koje nastaju iz te uzajamne privlačnosti koja se nije završila brakom, ali jeste malo dubljom vezom u kojoj ste nešto pogriješili u smislu povređivanja drugog, ili nečeg manje opasnog, ali dragi/a vas ipak neće zauvijek u svojoj blizini.Mogu reći samo pazite da se ne opečete, nehotice, i ostanete zauvijek na distanci, na čekanju, neostvarenoj ili tek polovičnoj vezi u kojoj su se aktivirale sve moguće „kočnice“ za srećan kraj zbližavanja.A uvijek ste tu negdje.

Prijatelji su prijatelji.
To se zove ekscentričost, samo čija? za posjedovanjem nekoga ili nečeg takvog-drugačijeg, ili za pripadanjem nekome ili nečemu čemu inače niste dorasli, i ne možete da ponesete to breme približavanja koje vam je u suštini samo opsesija ili pogrešno tumačenje i bez isticanja (ne)različitosti.Potrebno je upoznati nekoga, ne suditi mu na osnovu površnih podataka kao samo nekog capnete/odcijepite i to je to i bez protokola u ophođenju duša.

Podgrevanje veze.
Prvi put da je neko-bilo ko iz vreće istresao u jednom dahu nešto što ga ipak kosi, a trebalo mu je.

Deca će vas zbližiti?.
Imati djecu nije nimalo lako, jedinče pogotovo.Umjesto da se sve završava s polemikom sa batom ili sekom, dijete je nekako naviklo pomalo starmalo da se osvrće za vama,utroje, provjerava „jeste li tu“ i koliko još „živi“ da se ponesete sa njim i njegovim već stećenim vještinama koje su vas, gle čuda, već i nadrasle, jer, normalno ide drugim putem, ma šta vi pričali ili sugerisali, on je „antiprotivan“, a poslije se“ hvali“ i uzbuđuje što je zahvaljujući vašoj nesebičnoj pomoći ipak napredovao, prebrodio emotivnu i drugarsku krizu, opet naravno, vrlo jednostavnije nego što ste se nadali.Ali ,da li ste i vi? Ili ostajete kod onoga čime vas vaše još fizički i drugojačije „bebče“ nadilazi, ponosni ste, ali i zbunjeni kako da se nosite sa tim i sve ne pokvarite i prije vremena.Opterećujete se bez razloga da ovo nije vrijeme za njegovo djetinjstvo, suviše je surovo a malo izdašno, pa mu ga gradite od snova i brojeva i knjiga, uzgred, jer on ima sasvim druge elektronske zanimacije dostojne odraslih ljudi, ali s njima se ophodi tu negdje kao dijete.I nemate potrebe da lupate glavu da ćete protračiti svoje vrijeme ako mu se češće i pridružite u posmatranju „svjetskih zanimljivosti“, a zanemarite svoje; tu je uz vas sve vrijeme ovog svijeta koje se još može i nadoknaditi, drugom prilikom, ali njegov uzrast i vi uz njega- nikad.Uvijek nastupaju neka druga vremena.

: Žensko skeniranje.
Nesigurnost nije samo odraz nečije nesigurnosti, već lični „memento“, ako i sama znam šta bi to bilo i šta znači?

Budimo prijatelji.
Postoje trenuci u kojima jednostavno više ne želite da obitavate, u postojećoj vezi više ništa nije željeno kao prije. Postoji neko drugi, recimo, i vi se nekako, makar i za početak polutajno dogovorite, ali se niste dogovorili tako i sa partnerom koji eto polako postaje bivši, postaje ali još nije. I taj polako bivši vas „hvata za vrat“ za svaku vašu riječ odbijanja daljeg zajedničkog života; dijete vodite sobom i to je to što ne dopušta, vi idite i više se ne vraćajte ako tako postupite.Drugi ili već budući samo vas doziva uzvikujući vaše ime preko odložene slušalice, recimo…Da li biste već bivšem oprostili kao prijatelju ovu „grubost ophođenja“ ili možda kao još uvijek polubivšem partneru dok ste se pokušali, ali samo pokušali raskusurati, a onda se sve vratilo na mjesto, u kolotečinu, do daljeg? Kakav haos!?A vi prijatelji.

Pomišljate na razvod.

Ne mora neko da bude skroz loš a da bi mu brak bio loš , a on divna osoba.Razvod braka je bubica u glavi ili velika dilema i samomućenje i nikad ne može da se riješi samo od sebe ako malo odstoji pa „nestane“.Potrebno je konkretno razrešenje situacije po kratkom postupku ili ostajete uz sopstveni pristanak tu gdje jeste, ali više se „ne jedite“.

Ne morate tako da se ponašate.
Postoje situacije u kojima niste svjesne šta radite, ne kažem da ste zbog nečega trenutno „neuračunljive“, drugim riječima niste sposobne da procijenite pravilno šta postižete postupajući na izvjesni način, pa se prema tome ne možete ni rukovoditi koliko je to ispravno u odnosu na druge kako oni postupaju u sličnim dešavanjima svog života, jer su obično zaklonjeni privatnošću i svojom intimom. Znači, prepušteni ste sebi da se snalazite kako znate i umijete.Nešto vam možda i iznenada sine, sami sebi se iznenadite, svojoj reakciji ili možda sentenci koja vam je pala na pamet i gle pomogla. Niste isti, ma šta to značilo i koliko situacija uvijek iznova ponovljena, bila ista, ili bar slična.A da li ste morali da se baš tako ponesete, ocijeniče okolnosti u kojima ste se našli, možda najviše zahvaljujući sebi, ili sam Bog iznad vas zna.

Posle kraja.
Nikome nećete „pomoći u nevolji“ tako što ćete ga prekratiti ili sakriti; drugim riječima bolje da nas je više i što češće, pa kud puklo -da puklo.

Vodite li ljubav koliko i drugi parovi?.
Šta bi bilo kad bi bilo? Naročito kad bi u slučaju sa drugim mogućim partnerom, i kad ste na prekretnici, to bilo drugačije, intenzivnije, žešće, možda slabije i rjeđe.U svakom slučaju bilo bi nešto novo i kad se već pitate, znači da vam je stalo do neke promjene u ustajaloj kolotečini ovog ponekad i pretežno aktuelizovanog dijela ljudskog bavljenja sobom i drugim ljudima.Ne znači da treba nešto drastično mijenjati, možda čak ne ni sebe,samo dovoljna je ta težnja ka preokretu da nešto pokrene, jer kolo se uvijek okreće, potreban je samo malo poticaj u pravom smijeru, i vi ste samostalni u donošenju odluke i bez stega koje žuljaju i navode na uzaludna pa zato neuspješna poređenja oko sebe.Pogledajte samo taj svijet oko sebe, i sve će vam biti jasno, koliko je mali, „sitan i neznatan“.A vi „krupna riba“ da se oko toga, i preispitivanja, bakčete.

Ne primećuju vas kao ranije.
Mislite da je drugima samo stalo da budu primijećeni i da skreću pažnju na sebe gdje god se pojave? Starost ili mladost je lijepa i kad je neprimijetna za širu okolinu, potrebno je samo znati uživati u njima kao od života datim, pa bez obzira da li se i vrapci okreću za vama i imaju li šta da prokomentarišu o tome.Nevidljiv i ponekad kao takav dovoljan samom sebi i svojoj ličnoj uživanciji bez opterećenja marginalijama, šta tu ima svega sa se spočita i vidi i kod drugih, a ne da ste lično na tapetu ili vječno u nekakovom centru pažnje , čak zbivanja; ah tu nešto ne štima.

Iskoristiti dan.
Da, to globalno zagrijevanje i filozofija sviju nas „poslije mene-potop“, sjeća, bezobzirna, šuma i kiše niotkud čitav septembar i još više.Kao da čujem „sahranite me kao faraona, sa sve mojom bulumentom“, a budućim generacijama, pa šta Bog da.

Ljubazni, a iza leđa ogovaraju.
Bože, pa to je ljudski! Vezano i za vaš članak o skretanju pažnje na sebe i nedostatku pažnje od strane drugih ,u drugim situacijama.Neko ko je upadljiv, morao bi da se pomiri i sa tim da će izazvati i različite komentare iza sebe ili bar „čudne „reakcije oči u oči, kad se još nije ni okrenuo.Sve što je „lako dostupno“, ili malo teže, mora da bude tema ove-one ulične kolumne, činilo se to nama ružnim ili ne, zanimljivo je, bez obzira da li smo i sami zbog toga interesantni i predmet uzgredne polemike.Svako čudo za tri dana…

Jao s vremena na vreme procitam neki tekst nasumice i uvek za ovu autorku shvatim da ima izuzetno glupe i plitke tekstove… Ali svaki joj je takav… Pa treba i to umeti!😉
(aca faca, Novi Sad – 15.10.2009. 02:53)
Za ovo ,pretpostavljam, da ćete skinuti ili skratitit, po običaju.Mada , mislim da bi i autore mogli bar ponekad malo iscenzurisati, šalu na stranu.
(Nataša Gajić, Brčko – 15.10.2009. 05:26)

Bako, bako, ala imaš velike zube!.
Moj skoro devetogodišnji sinčić vadio je mliječne očnjake da bi mu se spustili i izbili novi zubi, od kojih će se neki morati i izvaditi prije vremena, čim niknu, jer nema dovoljno prostora, a i nosi protezicu. Inače, svaki koji je do sada vadio, sem striktno prednjih, su veliki skoro do dva centimetra sa korijenom koji imaju ,iako su mliječni.Treba hrabrosti izvaditi tako nešto bez frke; a zubići do sad bez trunke karijesa pa ih nikad nije ni popravljao…

Izgubljeni u knjizi.
Izražavanje emocija nije uvijek baš jednostavan proces, naročito ako se svjesno vežete za neke u namjeri da ih „istresete“ iz sebe i nekako ih ublažite ili ih se čak oslobodite.Tada uzimate da pišete o nečemu što u suštini nema neki koncept ili bar striktan, već se riječi vežu jedna za drugu onako kako nadolaze i padaju vam na pamet, kao da pratite tok pomalo nepovezanih misli ili pratite efekat priče, tj. usmenog govora, onako kako riječi izlaze iz vas.I šta dobijete na papiru, dobijete; nekad nešto i ispadne, a nekad morate dobro da se pomućite da misli na papiru sredite i uobličite u nešto što će moći da „preživi“ ili čak izađe u javnost.A ponekad ima više koristi, u cilju izvlačenja suvišnih emocija iz sebe, i neki nevezan razgovor sa uobičajenom osobom koja vam neće previše „zamjeriti“ što ste možda pomalo čudni, nepovezani i teški za razumijevanje ili pamćenje onoga što ste rekli da vas na primjer tišti, i osoba vam se uvijek vraća bez obzira na sve, nije bitno i slično.Ili je najdjelotvornije jednostavno preći na neku drugu, sljedeću knjigu i uroniti u nju, ali samo prisebno, jer nije sve toliko opipljivo i lako dostižno, naročito ono što vam se „skladišti“ u podsvijest i djeluje odatle kroz snove i javu, ponekad i pomiješano, a vezano je za vašu pretjeranu osjetljivost i otvorenost za svake i nematerijalizovane emocije.Kroz odgonetanje do mira u duši i glavi, sve posloženo.
Nešto slično dešava se i kad je osoba sa kojom ste jednom, nekad bili u kontaktu, ostavila je na vas snažan utisak, i još nekako utiče na vas, ali je odsutna i nemoguće je da je kontaktirate uopšte ili svaki čas.Tada „razgovarate “ sa njom na daljinu, u sebi najčešće, jer ste gotovo sigurni kako bi ona eto odreagovala na neki vaš postupak, pa se predomislite i učinite „po njenom“, ili prosto vam u glavi zazvuči neki imaginarni dijalog, možda polemika?, i vi „znate“ šta biste rekli i on rekao u nekoj sličnoj situaciji, gotovo kao vaš alter ego, a, nije „zdravo“.Kao i s knjigom, najbolje je preći na sigurniji teren i „raspraviti“ tematiku materijalizovano, životno ili jednostavno preći na neki drugi, živi razgovor, izbaciti ga iz glave kao kartu na sto.Lakše je ne zanositi se i s nogama na zemlji, a mašta je mašta i tu joj je i mjesto.

Nećete uvek pobeđivati.
„Problem“ ove naše civilizacije, i svijesti o samom sebi u njoj i o njoj, je u tome što uspjeh glorifikuje do tačke potpunog ostvarenja, koju nije uvijek lako dostići, ali je neophodna da bi se neko kao jedinka uopšte uklopio u nju najprije, obitavao uopšte u nečemu takvom i među ostalim jedinkama, sličnim sebi.Jer, ljudi gubitnike ili odbacuju ne dajući im drugu priliku, koju mora, ipak, da potraži na drugoj strani i tako se opet ukorporira u tu civilizaciju i njene surove zakone.Muka je što za neke jako bitne stvari, kao što rekoh, obično nema druge prilike poslije prvog poraza, pa morate da nekako životarite na margini i usputnicama, jer i vama, nedonošćadima je dato da proživite svoj mali nesavršeni život, ali ne kao pobjednička slika o samom sebi koja se uvijek ali uvijek uklapa u to, neko društvo koje, uzgred, ni samo kao takvo i vezano uz vas nije savršeno a teži savršenosti i totalnom uspjehu kao imaginarnoj slici o samom sebi, više nego sam život koji ipak nije tako savršen i bezgriješan, inače je licemjeran kad sudi o samom sebi.

Samo su se šalili (1).
Malo ko ozbiljan će shvatiti podsmijeh kao šalu ili izraz simpatija prema nekome ko je možda slatko naivan i bezazlen, pa da to proguta kao dijete koje se razuvjerava u tome da je „čika ili teta“ imao zle namjere i vršio atak na njegovo „minorno“ samopouzdanje.Smijeh je lijek, ali na tuđ račun boli ma koliko se trudili da ga prikažemo kao običnu šalu ili izlaz i podršku u nezgodnoj situaciji u koju je neko nepažljivo zapao, dakle zamagljivanje ozbiljnosti situacije ili problema i izlazak iz začaranog kruga pogrešnih ,ili skrivljenih, predubeđenja. I dijete se jada i zahtjeva objašnjenje ili se zaboravi i bocka smijehom i pretjeranom razdraganošću drugo dijete kaoko bi ga savladalo i bilo jače i samopouzdanije u sopstvenoj slabosti prema nekim oblicima ponašanja prema drugima koji i njemu samom smetaju kad se okrenu prema njemu, a on ne želi da učestvuje jer je „smiješan“.Čovjek je siguran samo kad je sposoban da napravi šalu na svoj račun i od toga ispadne dobar vic ili nešto što zavređuje tuđe simpatije, jer je eto nekog zabavio bez zadnjih misli ili zluradosti koje, obično, podsmjeh vuče za sobom.

: Održati prijateljstvo.
Moja najbolja prijateljica, i više od toga moja sestra od ujaka,koja već nekoliko godina živi sa mužem i malom ćerkicom u Kanadi, upravo mi je javila da je poslije više mjeseci apstinencije od posla, kad je dobila, kao i mnogi danas, otkaz u predhodnoj firmi, dobila novi posao, kao viši tehnolog u Hudson s Bay.Presrećna sam zbog nje, koja je i inače vrlo snalažljiva i vesele prirode,ali ne možemo, bar za sada to novo zaposlenje blisko da proslavimo,sem preko kompjutera.Za veće zbližavanje, i uzajamne dolaske i posjete, nas koji smo razdvojeni na svim stranama svijeta razbacani.

Nema šanse da se zaljubite u takvog.
Da, „kad se maca mota“, onda može i ubrzo da se opeče, svugdje.Kad kontaktirate s nekim ljudima povodom ovoga, može , odjednom, da ispadne ono čemu se najmanje nadate i odete tamo gdje uopšte niste ni namjeravali a kamoli krenuli.Jednostavno, u nečijim očima ne vidite ništa, ništa od onog što bi vas, možda, zaintrigiralo i povuklo naprijed, za sobom.E, pa neće moći, tuđe insinuacije su čista ljubomora i sketanje pažnje da pripazite tamo odakle vam lično ne prijeti nikakva opasnost.Nije vaš tip i s dotičnim ste u stvari u sasvim drugom dilu ili filmu, ako hoćete.Inače me ne bi ponukalo ništa da ovako nešto izgovorim: tuđa raja i drugi posao je u pitanju i zašto miješati kruške i jabuke.

Previše nebitne komunikacije.
Da li vam se nekad desilo da kad stupite s nekim u kontakt osjetite, kad prođe, olakšanje što to nije bilo dublje ili da kažem revnosnije?Želite nešto da postignete, a padne vam kamen kad pomislite da niste uspjeli onako kako ste se možda potajno nadali? Kao ona basna o lisici i „kiselom“ grožđu.Sve što je teško dostupno i komplikovano iziskuje dodatni napor oko toga da se i zadrži u našoj blizini, pa i ulaganje svega i svačega, ne samo emocija kao što je na primjer trema od neuspjeha, pa vam je prosto olakšanje što ste za ovaj put malo se odmakli, omanuli, čak pomalo i sebe sabotirali.Ono čemu je suđeno ,suđeno je i da se dogodi.Jednom.I ne kažem da je potrebno rušiti sve mostove za neki drugi put i priliku koja „naleti“, jer i to je neka vrsta zavaravanja neuspjeha, očiglednog.

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s