Iz Dnevika 2010. (15)

Vreme za „one stvari“.
I da sami ne budete ta fantazija, maštanje i sanjarenje u tuđem krevetu i za tuđi groš, bukvalno.I još pomažete oko toga, a sami ste se „izvukli“ kakva plemenitost…

Ne želite da dovede dete.
Tačno, djeca imaju prednost.Zato moj muž najčešće isplanira neko okupljanje gdje i suprotni tabor ima djecu, a odrasli su tu tek da se nađu pri ruci, sami međusobno ispričaju i takođe posluže.Nezgodno je samo ukoliko ne znate da su tuđa djeca hiperaktivna pa svima donesete, na primjer, čokolade; ispadne pravi džumbus a i veselje za djecu.Ma praznik, a vi ste poslije kao sušena haringa, ukoliko se niste za ovaj put predomislili i ostali sami kod kuće, dok vaša bolja polovina plus klinac vodi gužvu u provod.Poslije zivkate jer vam je dosadna knjiga, a i ne znate šta se dešava na drugoj planeti, kao ja juče…

Ne krivite druge za vašu grešku.
Najčešće smo nesvjesni da nam je neko kriv, a kamoli kad stvarno jeste; uvijek postoji druga strana medalje i zato je istraživanje krivca u međusobnom bezazlenom odnosu jalov posao.Šta drugo, sami sebi mi smo krivi…

Slike jednog života .
I ja sam ,zahvaljujući Vama, otkrila ovu vrsnu spisateljicu; upravo mi je u rukama njena „Alijas Grejs“ i to nije nimalo jednostavno poslije onako opsežne kritike sa vašeg portala, jer tek u naznaka vam je ponešto jasno odmah u početku, a mislite sve kao suza otvoreno; odjednom te rukavice:nema ih i nije ih imala, po Grejsinoj priči, a dobro se sjećam kad ih je dobila od svoje sada pokojne prijateljice Meri za posljednji srećni Božić, kako ga je sama okarakterisala.Da li je to bitno, ne znam, ali da li doktora laže, da li je bolesna ili sve to zajedno i još ponešto, vidjeću…samo da mi se knjiga bukvalno ne raspada, kao i sva ovakva izdanja?
Hvala Vam i ovaj put, već sam nestrpljiva da još nešto pronađem od ovih pobrojanih knjiga!Kod nas to nije tako jednostavno, kao što je ispalo sa ovom prvom.

LJUBAVNI HOROSKOP
Vaš ljubavni horoskop za period:
26.10.2009. – 08.11.2009.

DEVICA
26.10.2009. – 22:44
Momenti kada su Device posebno privlačne. Možda postoji i doza agresivnosti u njihovom nastupu, možda su i preterano samouverene i sigurne u sebe, ali im se ovog trenutka ne može osporiti velika unutrašnja snaga, kao i harizma kojom plene i dominiraju. Postoji potreba za fizičkim dokazivanjem, kako u ljubavi, tako i na radnom mestu. Jedan takmičarski duh koji neće ustuknuti. Dosta izazova, dosta dinamike u poslovima, okruženju…Ako ste ranije nešto zamislili i radili na tome, zalivali svoju ideju i negovali, upravo sada možete ubirati plodove, zaraditi novac, osmisliti nove projekte, a zatim zadovoljno otići negde na kafu. Dobro bi bilo sada učiti, davati ispite, prionuti i zasukati rukave. Treba koristiti povoljne dane.

Vodič kroz zvezde
Dnevni horoskop  |  Nedeljni horoskop  |  Numerologija
Bioritam  |  Astrologija  |  Ljubav  |  Seks  |  Tarot

Bez odugovlačenja.
Nešto slično se dešava i kad morate i nešto u beskraj da odčekate plus niste u stanju da unaprijed ocijenite kako će se moguća realizacija odraziti po vas, da li će se odigrati pozitivno po vas.Preostaje vam samo da dozvolite da vrijeme prođe, ne budete nestrpljivi i očekujete pozitivan ishod.Sad drugi odugovlači ili se vama tako čini, još nezgodnije je ako ste uvjereni da su vam ruke vezane da događanja malo pgurate u svoju korist i skratite vrijeme čekanja; ili ako ste uvjereni da ste mogli još nečim da doprinesete boljoj i bržoj realizaciji projekta, po vas naravno.Dakle, prinuđeni ste da odigrade jednu pasivnu ulogu čekanja na znak za akciju, pokretanje cijele akcije ili rješavanje cijele stvari zavisno od više sile, a tiče se najviše vas i kopka vas kako će sve ispasti, to „odugovlačenje“.U stvari samo vi ste nestpljivi, a s vremena na vrijeme i staro sumnjalo, dok se sve odigrava tamo negdje ili možda samo pred vašim očima, bez daljeg udjela.Pretpostavimo da ste sve preduzeli, a nastavak tek slijedi…

Kad vas smeh zagolica.
Pretjeran i nezadrživ smijeh bez razloga i odviše duhovitosti na prvu loptu, može biti znak da se nalazite u krizi psiholiškog tipa, da ste napeti i da vam je potrebno opuštanje drugačijeg tipa, mir ili čak pojačana doza sedativa koje već konzumirate.Desi se i kad povremeno prekinete sa terapijom, poslije čega slijede simptomi, kao što je najčešće bezrazložno snažan strah i nesanica.Kad počnete s lijekovima dolazi okrepljujući san i živci se smire, a problem sagledavate iz“ozbiljnijeg“ i realnijeg ugla, bez zasmijavanja ili bježanja od stvarnosti.Smijeh, naravno, liječi, ali zdrav, normalan i sa pravim povodom, čak odmjeren i svjestan sebe.

Stidite se voljene osobe.
Moja tajna i jedina ljubav voli sve što je okultno, čak toliko da i mene uvlaći u to; glava puna, a tijelo prazno.Toliko da ne smijem ni da mu telefoniram , kad je indisponiran ni on meni, ne dešava se nikad, a prvi kreće u akciju, neojašnjivu.Sve zna i ja sam opčinjena koliko i on, da li je to normalno? Horoskopi, tajne poruke i ostala komunikacija, neobjašnjivi dodiri, totalno odsustvo, stalno upoznavanje sa svim mogućim i nemogućim stvarima u izgledu.Ponor bez dna, pa ko bi to još ovozemaljski razumio?I još da mu pričam/nemoguće tamo nekom.

Ludilo ljubavi i igra
Jednoga dana odluči Ludilo da pozove društvo na žurku. Kad su se svi okupili, Volja predloži da se igraju žmurke. U igri su učestvovali i Neznanje, Mudrost, Starh , Lenjost, Sigurnost, Bezbrižnost, Tuga, Radoznalost, Radost i Skeptik. Ko se najbolje sakrio? I da li je to bilo pametno?

„Žmurke? Šta je žmurka?“ upita Neznanje.
„Žmurka je igra u kojoj neko broji do 100, a za to vreme ostali se sakriju, pa ih onda taj što je brojao traži.“ objasni Mudrost. Svi se složiše osim Straha i Lenjosti.

Ludilo je bilo ludo uzbuđeno, pa reče ostalima da je ono spremno da odbrojava. Kad su svi počeli da trče po vrtu nastao je pravi darmar, jer se svako nadao da će naći najbolje skrovište.

Sigurnost otrča do susedne kuće i pope se na tavan, nikad se ne zna.

Bezbrižnost izabra leju jagoda.

Tuga jednostavno poče da plače.

Očaj isto, jer nije znao, da li je bolje sakriti se ispred ili iza zida.

„98, 99, 100!“, odbroja Ludilo, „sad počinjem da vas tražim!“ Prva koja je bila pronađena je Radoznalost, jer je htela da sazna ko će prvi biti pronađen, pa je previše virila iz svog skrovišta.

I Radost je brzo otkrivena, nije se moglo prečuti njeno kikotanje. Vremenom je Ludilo pronašlo sve svoje drugove, čak je i Sigurnost bila tu.

Ali onda upita Skeptika: „A, gde je Ljubav?“ Svi slegoše ramenima, jer niko nije znao gde je ona. Pođoše da je traže. Tražili su ispod kamenja, iza duge i na drveću.

Ludilo je čeprkalo štapom po jednom grmu, kad se odjednom začu vrisak. To je bila Ljubav. Ludilo joj je nehotice iskopalo oko.

Ono zamoli za oproštaj i ponudi Ljubavi da od sada uvek bude s njom i da postane njen vid.

Ljubav se složi s tim i primi izvinjenje.

Od tada je Ljubav slepa i praćena ludilom.

J.V.

Devica1 – 6/11/2009
Ja skoro nisam pročitala ovako dobru i Iskrenu priču, a čitam dosta dobro.

Dopada im se kada su one iskrene.
Ima ljudi, kako vi kažete ili slično, koji misle da su bog zna šta pokazali i dokazali svojom takozvanom iskrenošću; jer, što je najintereesantnoje oni su do kraja uvjereni u nju, da je posjeduju i izražavaju bez ostatka i za to zaslužuju naravno nagradu, ako ništa odobravanje.Kad plaču, kad su nezadovoljni, ljuti, ogorčeni, kad se obrnu pa su razdragani nečim, sve to je opravdano pokazati, iznijeti na vidjelo, raspraviti ako treba i ponijeti se za tim.O, koliko se puta na dan uznosimo za nekim svojim iskazom o svojoj malenkosti, i očekujemo da ju prihvate bez roptanja i nepovrijeđeni, pa čak ako smo i malo manje iskreni, ili nam se otelo nekom nešto što i ne zaslužuje od nas servirano kao rješenje za sve i problem, a mi uzdanicamamina ponesemo se za tim,pa i zaplačemo dirnuti do suza ili samo taknuti.Ma kakvi povrijeđeni tuđom „iskrenošću“, ili samo izljevom neprikladnih osjećanja u tom trenutku „ljubavi preko žice i na daljinu“, nedosegnuti tuđa i lična zavaravanja.

Da li će biti bitno.
To, da nije bitno, možete da kažete jednom za svakodnevne , male, sitne i neznatne stvari koje se samo kotrljaju kroz vaš život, gotovo kao i usputni prolaznici i oni koji se samo po sebi podrazumijevaju…ali, čekajte, čak ne ni za njih, jer jedna obična jedinica iz matiša može da vam poremeti čitav dalji tok školovanja, itekako, jer ste obuzeti njom a sve ostalo može da zanemareno stagnira , neko vrijeme, veći trud, i td. Ali one krupne stvari, i greške, iz prošlosti, uvijek se vraćaju, ili kao traume koje ste kao zaboravili usput, pa se vraćaju da vam sve ostalo, pored kolotečine u koju ste uplovili ne obazirući se na zaboravljenu nju totalno razbrću i pozovu vas da se osvrnete (u bijesu) i pometete ispred svoje kuće.Kako će izgledati sve potom ,stvar je vašeg elana i vještine , ali i preostale snage da se uvijek iznova nosite sa tim.Koji je rezultat? 1:1 za domaći tim.Najčešće neriješeno.Utakmicu podrazumijevamo da niste ni igrali, bar ne svjesno sa samim sobom, a kažete „ja jesam“.

Sreća, sreća, radost (2).
Da, a neki od nas se bukvalno odvaljuju od snova i sanjanja o istom, sve uvjereni da im se to dešava na javi samo malo zamaskirano ili čak nevidljivo; sve sudarajući se bunovni i na ulici sa tim nekim svojim dvojnicima u istom poslu, pa makar bio i rudarski, krvav i znojav, tek da se kaže da je živ od krvi i mesa.Ma, glava kroz zid, kad tražiš đavola ili ono čega nema i nije nikad ni postojalo na ovom svijetu bijelom; koja sreća!

Бити савршена жена
Pa, naravno da nije savršeno baš sve; ili je pod maskom ili nešto škripi s vremena na vrijeme da para uši, te vas zato i zapitkuju pitači i čeprkaju čak i vaši najbliži ne bi li nešto još doznali što su propustili dok ste stvarno bili upućeni jedni na druge i jedno.Zaboravljaju da odavno vodite svoj život na drugoj strani svijeta, odvojeni i da nemaju baš uvid u sve, da su izgubili korak i činjenice, da ste možda u svakom drugom filmu, ali ne pod istim svjetlom, tajanstveni i daleki.Ne radim , ali se zanimam stvarima koje me interesuju i održavaju u životu i u kompletu; i tu je kraj.
катарина , 11/11/2009, 16:15
Допада ми се текст, слажем се са коментарима од Биљане С. и Наташе Гајић.

Majka se ne raduje vašoj sreći.
Nije stvar u tome da li je ona zadovoljna vašim stilom života koji vodite kako umijete i vaš je, već je pitanje da li je ona toliko nezadovoljna svojim postignutim rezultatima u životu koji je eto dovela dotle dokle je i sad čeka da joj neke stvari padnu s neba ili uklone se s puta.Na stranu što takvim stilom ima direktnog uticaja i upliva u vaše recimo interese, težnje, na primjer oko „otrcane“ stvari kakvo je nasljedstvo, koje je neriješeno i čeka nešto što ne bi trebalo toliko da se oteže, a zahvaljujući je njoj što je tako, a misli da zna najbolje i sve joj je u rukama.Vrijeme ističe, a mogli bi svi da budemo zadovoljni i uživamo- da li ?i da li stvari treba postaviti baš tako ili ipak nekako drugačije i zanemariti, kao braća, ono što nas veže, gledati svoja posla, a kad dođe vrijeme, i ako dođe, uskočiti spreman na novo posložavanje i nove relacije. Stvar je ,opet, da nije stvar u onom čuvenom šuškanju u uho i prebacivanju, koje služi da zamagljuje pravi, veliki problem od kojeg zavisi mnogo toga ili sve zajedno.Čista zamjena teza i zato vadi mast, jer ne prebacujemo ono što je riješeno , već nešto novo i drugoiznađeno namjesto toga.Samo da bi se prebacivalo, maskirao problem i „dobilo u vremenu“, u stvari da nam prođe.

Novac i sreća.
Da ironija bude veća, ma koliko se mi trudili to da postignemo ili samo očekujemo da se to desi, s vrlo malim našim udjelom, ne postižemo uvijek veću slobodu i neovisnost posjedovanjem nečeg materijalnog, pa bio to i truli novac.Često nas baš on u vidu ekstra dobitka čini još zavisnijim od nekog bilo kog od koga nam potiče i od koga smo ga uz svo poštovanje pravila, a možda tu i tamo ne, „zaradili“.A desi se da je neko prije nas „potrošio svu toplu vodu“ pa moramo još i još da čekamo, ma koliko smo se prije toga i dok je trajalo to trošenje, načekali i nagledali kao uskraćena publika na čekanju.

Nervira ih kad on… (1).
Pored tih „silnih neželjenih stvari koje nas nerviraju“, naravno da nam može samo imponovati kad neko ko je već pomalo „u godinama“, kao i mi sami, može još pohvaliti se i pokazati s vremena na vrijeme i višak tih nekih svojih sposobnosti od prije, kad su bili mlađi, tu dobrodržeću muskulaturu i rad sklekova u pravom trenutku i na pravom mjestu, ako ne i iskombinovano i vješto sa drugim lijepim i dopadljivim stvarima; neko ko se dobro drži i druži sa svim svojim vrlinama, pa i manama, i u stanju je da se pokaže primamljiv i u punom svjetlu onda kad je najpotrebnije, a ne samo kao sporedna reklama za prazno dokazivanje, neko ko odiše i fizičkom i svakom drugom sigurnošću,i pruženim obostranim zadovoljstvom što da ne, dakle u pravom smislu te riječi.Nikako nije na odmet biti obdaren nekom sposobnošću , muževnošću i pohvaliti se tim u četiri oka.Ili kao ponosni brat svoje sestre?

VODOLIJA
Nemojte dozvoliti da Vas neko od saradnika kritikuje bez pravog ili dobrog povoda. Prepustite drugima situacije sa visokim stepenom poslovnog rizika. Stalo Vam je da izgledate lepo, duhovito ili šarmantno pred svojom okolinom. Medjutim, neko ko nije najbolje upućen pogrešno karakteriše Vaše ponašanje kao neozbiljnost ili emotivnu površnost. A prvi utisak, ne mora biti i presudan. Sugestija: Potrebno je da ostvarite unutrašnju ravnotežu, opustite se.

Треба ли бити искрен

Kao ljudi, ne plašimo se mi toliko da ćemo biti pogrešno, ili bar polovično, shvaćeni, već, naprotiv, na pravi način i onako kako je i rečeno; ono što boli je istina koja se „krije“ iza iskrenosti, naročito lažne iskrenosti, ali i prave otvorenosti koja može da odvuće sa sobom suštinu problema jer skreće pažnju sa puta kojim smo krenuli i ponekad od komarca pravi magarca.Suština stvari je da prikrivanje istine dozvoljava , naravno, laž i dalje nošenje maski radi manipulacije ili dominacije u odnosu, i daljeg zamagljivanja stvari, jer nam je tako lakše i bezbolnije, bacanje pijeska u oči ili iskrenosti u lice, dođe nam isto surovo grubo u ovom svijetu „bez mane“.Pustimo laž da živi i lagodno okrenimo glavu od nje, propuštamo nešto što nikad više nećemo nadoknaditi ili promijeniti na bolje.Nastavimo lagati i vreba nas gubitak povjerenja, ali i kad se desi, imamo novu šansu, na drugoj strani, naravno, umjesto stalne klackalice dokazivanja iluzije.Bez iskrenosti, prepričavamo stalno iznova nedokazivu priču „a gdje je tu katarza“ i „smilujmo se sebi“.

Znaci ne moraju da znače.
Kada sam jednom davno upoznala momka, kojeg i danas znam ali čini mi se ne dovoljno da bi mi nešto ili bezgranično značio, sve je upućivalo na to da se dobro slažemo, „znamo od prije ko zna kad“ i da će sigurno da traje bar do sljedeće razmjene međusobnih snaga ili bar odmjeravanja onoga što očekujemo jedno od drugog, kad za to dođe vrijeme, a možda će trajati i trajati i duže. A onda je odjednom, odmah, sve puklo, a ja sam se našla u nebranom grožđu prije nego što sam shvatila sama i bolesna od tuge, da me je jedna žena, profesionalac priupitala prvo „zašto to radim i pričam, valjda“ i „da li mi je on uopšte išta rekao, da me voli, na primjer“, drugim riječima nisam imala razloga da se osjećam, i zaključujem, onako kako sam se odjednom osjećala u zabludi i zavaravanju.To me je otrijeznilo, ali ne zadugo.Čitanje između redova, i tajnih znakova, je kao znak upućen mi s namjerom da ga prepoznam; uvijek iznova postoji strah da ga ne propustim ili bar krivo protumaćim, a postoji.
(Nataša Gajić, Brčko – 16.11.2009. 22:34)

Teško je izviniti se.

Nema izvini i žao mi je između dvoje koji se vole ili su se nekad voljeli a sada jedno odlazi i trebalo bi da kaže nešto za kraj , kao što je „izvini“; djeluje otužno, gromoglasno, čak suvišno jer vrijeđa u odsutnom trenutku kad čula ne miruju, a sve ostalo je stalo i prestalo.Sve je pojačano i naglašeno, pa i vaša agresija oslobađanja od odgovornosti za tuđa osjećanja koja povređujete napuštajući, možda oholo?, tuđe biće bez zaštite i prepušteno vašoj odluci presijecanja spona bez milosti.Onda žao mi je zveči i teško da će nešto da ublaži, postupak može samo da uvrijedi nedostojan bilo kakvog pomena, osim šutnje i nijemog pozdrava; tek sutra će da vlada ispravnost u mogućim postupcima ili predumišljajima…

Učinite nešto što izaziva neodobravanje.
U pravu ste, povremena vježba samopouzdanja je neophodna, a to se dosta uspješno postiže povremenom terapijom malih, krtkih ispada koji ne ostavljaju neke drastične posljedice ni po koju stranu, a djelotvorni su jer daju osjećaj slobode iskaza sopstvenog bića, bez straha od mogućih opet posljedica kao što je kritika ili kakav zlonamijeran komentar.Neka vrsta beskompromisnog ponašanja i ophođenja, pojačava sigurnost, osvježava i oslobađa čula koja s nama upravljaju da ih i pred drugima iskažemo, a ne znači durenje ili nezadovoljstvo tuđim stavom prema nama ,koji ne mora uvijek biti pozitivan ili čak ponižavajuće utješiteljski.Pokazujemo sebi da smo u stanju i dovoljno snažni da se ponesemo sa protivrjećnošću problema i zastoja u uzajamnoj komunikaciji izvan protokola.Ništa nije apsurdno kao robovanje ustaljenom režimu i proceduri.

Potrebe voljene osobe.
Ni po muke ako se potrebe podudaraju, ako su kompatibilne i nadopunjuju se, nema problema i sve teče kao podmazano. Ali šta ako se potrebe isključuju međusobno, pa ako ja nešto tražim i očekujem od partnera da mi učini i prestane na primjer sa dugogodišnjim iritantnim postupcima koji, inače njemu odgovaraju i prijaju, zbog kojih je uostalom i vezan u određenoj intimnosti, naročito ako mu se konstantno popušta i dopušta određeni stil ponašanja, ophođenja ili zahtijevanja baš određene pažnje; šta ako ja pristanem pa se predomislim, više mi ne odgovara i mislim da nam oboma škodi određeni tretman, a on smatra suprotno, to i dokaže i koriguje ponašanje, ali sa postupkom konkretno ne prestane, jer od njega i zavisi cijela konstrukcija odnošaja koja se počela makar i nesaglasno od početka praktikovati, ali se vremenom ustalila i postalo naša mantra, nešto što nas određuje kao par i zahtjeva nastavak a ostavlja i mogućnost varijacija.Pa ko je bio u pravu od samog početka, a drugi se protivio i izvisio da mora da prizna da se prevario.I mora li uvijek tako, nekad je i lošiji u iznalaženju načina, onaj koji presuđuje kako dalje, pa makar i prerano ne dočekavši rasplet, već slučajno raskid, ako druga strana dozvoli ili dozvoli da se uopšte primijeti do čega to vodi i kako će se odvijati, jer „sve unaprijed već zna“?

Kako nekažnjeno zabušavati?

Drugim riječima:“Kako se otpustiti a ne biti otpušten?“,preneseno vremenom i postepeno i na plan privatnog života.Kako tu biti stalno prisutan, a stalno prijatno odsutan, uraditi posao bez fizičkog prisustva, virtuelno samo.Završiš kao iluzija svog sopstvenog bića, potpuno nepotreban, fizički takođe nezamjenjiv, osim ako je neko ipak odlučio da pokrene svoj život sa mrtve tačke vas iluzionističkog tipa koji za recimo partnera u privatnom životu, isto kao u ogledalu, čini sve samo što i nevidljivi kućni prijatelj; znam radijskog čovjeka koji se dugo godina tako uživo i predstavljao, mislim u živom programu, valjda ne i u sopstvenom životu poznate, javne ličnosti, e, svašta.

Ponekad mislimo, ali uvek osećamo

Kad pomislite šta je sve čovjek u stanju da učini da bi došao do onog što želi, nemate povjerenje ni u samog sebe, a kamoli nekog drugog.Polazite najprije od očiglednih činjenica i da vam je neophodna provjera njihove istinitosti a da bi ste u nešto povjerovali, jer „ludak srlja a ne provjerava“.Onda nije ni čudo što u sve sumnjamo prije nego što dokažemo suprotno, potom se tek osjetimo sigurno u svojoj koži i s vjerom u svijet oko sebe možemo se prepustiti emocijama, ali i tada oprezno i na kašićicu, tako nas savjetuje mudrost i ono što još imamo u glavi prije nego što „skroz zatreperimo od ljubavi“ na primjer prema drugom čovjeku kojeg tek treba dooobro da upoznamo, da bi smo ga zavoljeli, ali stvarno.Prvi utisak jeste najvažniji, ali na prvu loptu, na drugu uvijek je prvo promisliti pa djelovati; otud i propuštene prilike, nemiran san , ne baš mirna duša ali i savjest.

Zabavno je ne vezivati se?.
Možemo samo da nagađamo; neko voli nekog ko ga „neće“ ili se nalazi u nekoj“nesavršenoj“ ili sasvim čudnoj vezi koja mu ne ostavlja prostora da ide dalje ali ga i ne ispunjava, ostavlja mu praznine tamo gdje mu je najpotrebnije da ih ispuni: brak, djeca i sve što uz to ide.Ima “ nešto“ što smeta, pruža otklon i nedostatak volje za jače vezivanje, ujedno onemogućava totalno zbližavanje, nema odsudne bliskosti tamo gdje su u pitanju tajne, skrivalice, nedorečene stvari ili čak nešto što odbija od te osobe koja se i sama izmiče i postavlja nepremostive prepreke, a možda to i sami u nepažnji činimo.Na primjer profesija i vrijeme koje oduzima, baš kao i neka bavljenja koja zauzimaju previše prostora u našim životima, možda neki nesavršeni principi ili kola u koja smo se uhvatili pa imamo suviše slobodnog vremena ali samo za sebe, ne dozvoljavamo pristup drugom biću ili to čini neka druga osoba iz našeg bližeg okruženja, svojim prisustvom i ponašanjem onemogućavajući neku našu stabilniju vezu i urnišući nam privatnost, a da toga nismo ni svjesni jer od nje još uvijek imamo „koristi“, a žrtvujemo nešto bitnije i možda potrebnije što se samo po sebi isključuje. Ne dozvoliti da nešto „preče i neizostavno“ kontroliše naše živote i ostavlja nas uskraćenim i neispunjenim, kao u sistemu koji i ne funkcioniše kako treba ili onako kako nam je do skora služio- kao prividni otklon od svih mogućih i nemogućih „zamki“, možda i svakodnevice, ali nečeg prirodnijeg svakako.

I oni mogu da budu nespremni.
Da ,kao lilihip koji vam se stalno pruža i uvijek iznova izmiče nedosegnute blizine, odsustvo kontakta ili jače povezanosti; kao mačka oko vruće kaše i ko će prvi biti opečen.Djetinjarije, dok nekom ne prekipi i stvori djelo na nekom drugom mjestu; kreacije iz frustracije, šta drugo?!

Nataša, pobogu! Šta sve nadogradiste iz jednog provokativnog, ali ne baš toliko inspirišućeg članka, ceo roman! Šteta je da traćite svoj talenat i maštu na komentare na Krstarici, ovo je ipak samo razbibriga.
(Femina Bianca, Beograd – 26.11.2009. 12:13)

Ne bih da polemišem ili nedajbože pravdam se zbog nečeg što meni lično predstavlja zadovoljstvo; e , sad gdje sam, šta sam…Knjigu je teško objaviti, ako nećeš sam da je finaniraš, ja nešto pokušavam, odobrene su mi neke mizerne svote, ali knjigu ću svakako objaviti, ne znam kolika će biti i kad će biti; Vama hvala na reakciji.

Политички проблеми изазвани гужвом у саобраћају
Mimoišli smo se.To se danas na Inretnetu zove Ostavite svoj komentar.Nadamo se da današnju Vašu predstavu pred brčanskom publikom nećemo nepažnjom propustiti, kao jučerašnje lične besjede pred ovim našim uspavanim gradom bez imalo gužvi osim u saobraćaju; zbog nedostatka gradske zaobilaznice, znate, inače „višak“ ljudi nemamo.Moj muž se i dan danas oduševljava Vašim „Profesionalcem“, u filmu, u nedostatku autentične predstave na daskama koje život znače.Dakle, slijedi „Generalna proba samoubistva“ kod nas…

Хороскоп
За 28. новембар 2009.

Odbrana muškosti.
Vjerovatno se misli na sasvim mlade žene; sve dok du zdrave, prave i ispravne, sve je u redu i spremno za reproduktivnu funkciju koja je prerogativ, a ne seks ispred svega kako imaju običaj da nam serviraju i sugerišu mediji.Tek kad se prije ili kasnije, mislim na porođaj, pokaže i ostane nečijom greškom ili prirodom stvari, polovična, nastaje izopštenost, potiskivanje, blago, iz društva, i osjećaj nedovršenosti i nepotpunosti, češće i praznina zbog nedostatka cjelovitosti i neispunjenosti glavne funkcije uopšte ili još koji put.Tako i muškarci, tek kao cjelina „vladaju svijetom“, ali ni kao nemogućnost ostvarenja kao oca, ostavlja im se mogućnost da se seksualno ostvare bez problema ili još nekako, ali da li je baš tako? Da li je i kod njih moguć osjećaj nedovršenosti i neispunjenosti u slučaju neke mane, i izostanak tihe stalne strepnje zbog djeteta, pa da se osjete kao „potpun čovjek“ sa nastavkom potomstva?

Skrasiti se kad dođu godine, da ili ne?.
Meni je moja mama uvijek sugerisala;“Pa ni ja se nisam udala iz ljubavi i sve se sredilo!“ Ili ipak-ne? Tako sam umalo i sama „upala“ u nekakav brak, a kasnije smo se konsolidovali, ja i moj partner, nešto propuštajući, nešto tretirajući kao prioritet, postali smo jedno drugom, uz dijete, neophodni ili, kako on voli da pored ostalog kaže, navikao se na nas.I ja kažem da li je to dovoljno za stabilnu vezu.

U redu je ne biti u vezi.
Meni se nekad, u određenim periodima baš činilo da sam „samo ja bez veze“, a danas, pogledajte samo to silno more usamljenosti i samoće ruku pod ruku sa svim mogućim zanimacijama „umjesto bitnog“ ili kao zamjena za sve što nam nedostaje a nije baš ni prioritet; znači, nismo očajni?

Blogovanje o vezi.
To se zove egzibicionizam, dosta rogobatna strana riječ, baš kao i njena sušta suprotnost s kojom se nadopunjuje-voajerizam.Glumci i publika, neko i to prati, to primamljivo smenjivanje uloga i tema, zamjena teza za radoholičarsko rasplamsavanje, a onda tiho jenjavanje dok potez i akcija sasvim ne utrnu.I što je bilo juče ,ne mora i danas i sutra, „veza među blogerima“ kao i ono starinsko uživo,pisanje dnevnika i pisama kao samo još jedan vid komunikacije među partnerima, živi je organizam, veza koja traje, mijenja se, napreduje ili pak nazadaju, nikad na istom mjestu i stepenici.A kao što poentira susjedni tekst:neophodno je ponekad se „odložiti“ i otarasiti se suvišnog psihološkog tereta. Mjera u svemu i glava manje boli, a ispunili smo vrijeme i snove bez posljedica po već uvelo cvijeće.

Kao i u svakoj priči o žrtvi i žrtvovanju postoji strana koja je eto na šteti i ona koja je iz toga kao profitirala.A tamo gdje se vode priče o koristi i šta se kome isplatilo ili već nije, ljubavi i nema, samo suvi interes i kalkulacija iz koje nešto mora da proizilazi, inače nismo na dobitku.I sama riječ „žrtva“ navodi na pomisao o uništavanju nečijih na primjer nadanja i očekivanja;prilično teška odrednica kad se uzme u obzir i sama situacija iz koje proizilazi- kao da nekoga nadajbože silujete da nešto učini za vas, kao da ste krivac u nekom odnosu prikračenosti nekoga od vas ili oboje učesnika, da ne pominjemo žrtvu i zločinca i gdje smo onda stigli?pa do kazne za učinjeno nedjelo, a zasigurno i osvete…u nebo, što bi se reklo i najbolje je od svega dići ruku i svoju srećicu potražiti pažljivo na nekoj drugoj strani, a možda i naručju bez tužbe i pritužbe.Zbilja teško i za samo uho, a kamoli pod tom devizom biti zapravo nečija „žrtva“ mučitelj.

Možda ne znaju da može i drugačije.
Neko možda ne nosi naočare i nije ni svjestan da su mu one već dugi niz godina neophodne, možda smatra da treba tako, tj. da ne vidi.Ili neko ko odavno nosi taj rekvizit za normalono ispravljanje vida, sanja ga svaki put kad učini neki propust ili previd, kao nešto što se lomi, raspada na sastavne dijelove od kojih se neki šarafići gube ili jedva pronalaze- kakva „gnjavaža“ od signala u snu, da treba promijeniti nešto u svom vladanju i odnosu prema nekim situacijama iz stvarnog života, njihovo bolje sagledavanje do ispravnog rezona da je moguće i drugačije i možda uspješnije.

Baš kako treba.
Prihvatimo odgovornost za svoje, pogrešne?, postupke i krenemo dalje uzdignute glave, prije nego smlatimo sve oko sebe bezgraničnim svojim pritužbama na sve i svašta.Pa bez razloga, naravno, jer baš tako treba, ukloniti se ponekad nekome s puta dok ga ne prođe.

Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…ehh.S druge strane, nije lako zaboraviti nekog ko nas je eto jednom slučajno očarao, ostavio traga, a potom nestao iz našeg života poput lastinog repa.Stvar je da se neki trenuci nikad ne završavaju, uvijek imaju svoje skriveno mjesto u nekom djeliću našeg srca, odloženi „za neka bolja vremena“ i ne moraju da znače ništa loše ili nešto što skrnavi naš uobičajeni život, samo ga oplemenjuju, čine nas boljim i potpunijim jer nosimo nešto sa sobom iz te odlepršale prošlosti…ah ta „žal za prošlost“, da parafraziram mladost i njenu nedovršenost, naprosto nesavršenost i nedokrajčenost ljudi oko nas.Ne činimo od njih tek usputne prolaznike, svi oni su neki naš ozbiljan posao koji nas začas zaokupi da se pozabavimo njime i on sa nama, smisleno a bez ikakvog interesa.

Vaša prijateljica je drugačija.
Ne mogu da vam nešto ispričam, ne zato što neću, već zato što je neizrecivo.A kopka me stalno, izaziva natuknice i naznake, a od cjeline ni traga, jer je nešto što ide ko zna koji korak ispred mene, nešto nepojmljivo ljudskom mozgu, stvarno i neodgonetljivo u istom, postojeće a nedosegnuto kao magla koja se nezadrživo diže i raznosi svaki put kad pokušam to da dočaram sebi.Onda živi u meni, dozivam ga, ne vidim i ne dodorujem na „normalan „način.Čujemo se ali nismo svoji.Nema tu pomoći, ali javite mi nekako ako nešto znate ili saznate, da i ja vama prepričam „jedan ozbiljan posao“!

Oni mrze žene.
Odlično! Šveđani su odlični kad je kriminalistika u pitanju, vrlo su emotivni u određivanju ljudskih sudbina, što „začuđuje“ s obzirom na „hladno“ područje, a istovremeno hladno proračunati u detaljima, slikama stvarnosti i uopšte prizorima iz iste. To sam shvatila ujedno i iz jedne davne tv serije koja je nažalost ostala nedovršena zbog njihove mlade glumice koja se poslije puta u neku daleku egzotičnu zemlju ubila, kako kažu ,iz emotivnih razloga ili što nije mogla da podnese količinu onoga što je vidjela u toj siromašnoj zemlji; mediji su ustanju svašta da sklope iz nečije sudbine, pitaću još brata ako zna, on tamo živi…A i ja izražavam želju da što prije pročitam tu čuvenu trilogiju.
(Inače, Margaret Atvud je zaista fascinantna; Alies Grejs sam pročitala, a sad mi je trenutno u rukama njeno Mačje oko, o djetinjstvu u trodimenzionalnom stilu, kako je stvarno napisano.Hvala vam!

Krenuti je najlakše.
Da li sigurnost da je nešto „pogrešno“ dovodi do straha od te promjene? Ne bih rekla.Mislim da izmiještanje iz glavnog prostora vodi do samog osjećaja nesigurnosti, od novog i nepoznatog ili tek nedovoljno upoznatog tek u početku.Ni dobar plač novorođenčeta ne ukazuje da su dvije stvari stvarno vrsno upoređene i pravo odabrana, tek dotok neočekivanog a potrebnog vazduha koji dobro čini i sasvim je drugačiji od preživjele skučene ljudske utrobe do tada.Razlika između dotadašnje neophodne zaštitničke ograničeneosti i širine neograničenosti, makar i prividne, novoupoznavajućeg ili samog po sebi kompatibilnog prostora u kojem smo potrebni ako ne i neophodni.Pravo rasterećenje umirujuće „muzike“ koja ispunjava nakratko taj prostor, a služi za upoznavanje, makar i nesvjesno.

Ćudljivost nije privlačna .
Promjena koda ne mora da znači da ćemo aparat pokvariti.

Podržati one koji traže pomoć, a odbijaju predloge.
Ukoliko se radi o nekom vama naročito bliskom ili ko vam je posebno drag i do koga vam je zaista stalo toliko da i sami brinete kako će sve to ići, kako će po dobru krenuti, bilo bi dobro da i sebe pomalo rasteretite a ne dodatno opteretite isijavanjem pretjerane pažnje i upornosti da nešto tu učinite.Na primjer, napravite neku dobro smišljenu zvrčkicu, dobar makar i tajni plan, od uzgrednih porukica, komentara i neupadljivih sugestija koje će da neopazice privuku pažnju osobe u pitanju, toloko, ako već ne uzgredno, da ona počinje razmišljati u obrnutom pravcu, prema vama, a ne samo o sebi i svom problemu, toliko da zbog želje da vam uzvrati na nečemu što ste učinili za nju a što joj neobično znači, ili joj vi počinjete više da značite, želi da vam se dodatno dopadne, približi i prikloni vam se, tako da sama po sebi počinje da rješava svoju mukicu možda i nesvjesna koliko vam to u zajedničkoj biti znači.Okreće se i gleda za sobom koliko će to da unaprijedi možda prijateljske odnose među vama i tako nagradi vaš trud prema njoj; oboje ste na dobitku jer osjećate zadovoljstvo i sobom zbog učinjenog dobrog djela.O rezultatima uzajamne akcije da ne pričam, i koristi naravno.

Sam svoj gazda.
Znači u alternativi je spas; rušiti mostove prije nego izgradimo nove na koje se možemo osloniti, čista je propast.Tako mi zvuči da je isto i u svim ostalim zakomplikovanim odnosima koji se nađu pred nama.

Previše romantičan – pre nego što je počelo.
Mnoge inače teške stvari, koje mogu biti grandiozne ili samo glamurozne, a možda i osrednje, vremenom mogu poprimiti oreol romantike, kao što se to ponekad dešava sa onim velikim ratom davno iza nas a koji se kroz literaturu i holivudski film progurao kroz nešto što
mami još suze i saosjećanje, ne samo zaborav, naročito ako se kroz pozadinu poznate priče proturi ljubav kao i druga vrsta sladunjave patnje koja se završava češće hepiendom a nekad još jačom patnjom.
Zatim francuski umjetnici koji su svojim boemskim čistotama podsjećali na mnogokasnije darkere u crnim rolkama, samoubice iz ljubavi ili mnogo „viših“ ciljeva; francuski filozofski par Bovoar i Sartr koji se nikad nisu javno toliko voljeli, gotovo platonski ili ništa, provejavao je rani feminizam i dugi intelektualni razgovori kao u našem nekadašnjem Klubu književnika.Eto i tu je oreol romantike, naknadno stečen, ali i na vrijeme konzumiran ,baš kad se i dešavalo,jer tako se osjećalo.
LJudska priroda je sklona da neke teške životne muke ublaži u nadolazećem vremenu i pogleda ih kroz vizuru romantične patnje, potom sve zaboravi i zanemari, a potom ponovo izmijenjeno, pomalo i kroz „ružičaste naočari“ pogleda, nađe u svom otvrdlo-omekšalom srcu mjesta i za njih.Prava melodrama od naših ponekad isuviše skučenih života i „dosadne“ svakodnevice.Kako smo samo zaboravili na duga ljubavna romantična pisma ispisana krasnopisom, iščekivanjem i pokojom suzom.Gdje je tu sad romantika uzajamne komunikacije koja može da preraste sebe samo u dobru literaturu?

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s