Iz Dnevnika 2010. (9)

Mogući dobici.
Ha, ma šta mi reče pa uteče!? Ovome stvarno ne mogu da odolim…Koja bolećivost prema, hajmo reći slabićima da ih napojimo pozitivnom energijom, ili prema nekome, kako bi ga nazvali, terminatoru koji će vas prvom prilikom svojom beskompromisnom osobom smrviti dok kažete keks, svakako, mljevenu šunku i zaposjesti vam nezamjenjivo mjesto. Ne dopustite im to!Zašto? Pa i sami ste podložni kritici kao i oni koji vas kritikuju, ne samo hvale ili samohvale na djelu kojima se pokatkad često prepuštamo.Kako da ja dobijem a drugi -ne? Nikako, vi sa jedne, ja sa druge strane i ne znači da moramo pod obavezno da se drastično razlikujemo, u nečemu, ali težimo bar da duže trajemo, onda smo na dobitku, imamo,recimo, šta da kažemo i to nam se dopušta ukoliko nismo dosadni, naporni i, uh, nametljivi.Ali ovo poslednje katkad baš pali, ozbiljno i bez alternative.
(Nataša Gajić, Brčko – 04.09.2008. 16:26)

Razni izazovi.
Razvodim se i to je moja konačna odluka.Imam malo dijete i ono zauvijek ostaje sa mnom. Ionako smo sami jedno drugom po cijeli dan i noć i nedostajemo si.Zato što nikada nećemo učiniti jedno drugom ništa što nismo ni do sada.Zato što ga ne čujem, ne vidim i ne osjećam više kao svoj dio sebe. Zato što moram i neću se opet vratiti ni njemu ni roditeljima.Razvodim se od doma, stola i postelje a možda i do sljedeće prostorije i prije nego što donesem opet novu odluku-toliko sam nesigurna da to moram da utuvim sebi u glavu već jednom stalnim ponavljanjem.I hrče svaku noć do drugih stanova a ko zna šta i sama radim-otuda sve to što sam pobrojala.Konstantna ljubomora je moj izazov,možda me strefi negdje na drugom mjestu gdje ću nešto, ili nekog, opet naći.

Izvlačenje iz neželjenih situacija.
Nije laž ako ste u datom trenutku stvarno mislili tako, a onda ,poslije nekoliko prespavanih noći ili ko zna kad ponovili istu stvar možda samo sa malo izmijenjenim detaljima i pod drugim okolnostima, ali istu stvar za koju ste jednom rekli da nikad nećete učiniti.Opet vam se omaklo,predomišljaj, ali to se zove-neispunjeno obećanje-pusti snovi.
(Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2008. 04:24)

Različite vrste „hemije“ (1).
Mora da im se horoskopski znaci uopšte ne slažu, a i u kritičnim „kućama“ nemaju niti jednu planetu ili slično.Sve u svemu, divno se nadovezuju jedno na drugo, ali nikada neće biti zajedno zato što su se „krasno“ pogubili na raskršću bez kompasa.Hoću da kažem, sasvim su to druge šeme, neka druga „hemija“, drugi momenti i talasne dužine.Pa šta je onda-isto? Stalno održavanje tenzije u nepostojećem kontaktu i kontaktu sa zadrškom, a to su dvije sasvim različite stvari u istom.
(Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2008. 05:03)

Uspeh ne pada s neba.
Opet ja ili kako se ono kaže: pazite šta želite sebi, može i da vam se ostvari.To, u neku ruku, znači voditi računa o sebi i svom zabranu u kojem ste vi i vaši po ko zna kom osnovu i koliki je taj zabran i koliko se nekad suzi i ograniči samo na vaše misli, ono što vam proleti nekad kroz glavu ili čak planove koje „tajno“ i od sebe kujete. Nije grijeh „sjediti skrštenih ruku“, ponekad i češće.Šta sve ljudsko biće u dokolici, nedoumici ,čak zaludnosti poželi sebi i drugima,konkretnije je i „zdravije“, ako ne bezbolnije, da preskoći to, ostane s mirom i digne ruke od nečeg što „ne ide“ ne samo po sebi i što neće da krene za rukom, nego naprosto nije red niti vrijeme da se ispune sva obećanja koja sebi olako i neštedimice dajete kako bi se u nekom trenutku utješili, možda zavarali čak obmanuli da prebrodite neki trenutak pretjerane strogoće prema samom sebi. A i samokritika i isticanje sopstvenih mana za račun viših ciljeva bilo je u nekim drugim,kolektivnijim i manje individualističkim vremenima, kad su i vrline u pitanju i nadarenost i talenti uopšte pa i samodovoljnost bili gotovo prokaženi i kažnjavani,u tim dalekim vremenima bili popularniji i više na cijeni kao mogućnost opstanka i lažno jednakog aršina za sve.Ni tada, sada odbačenim vremenima, nije se toliko gledalo na Boga i šta to on baca sa neba, a naročito sada kada je čak i sistem vrijednosti nekako pomjeren za neka bolja vremena, mi prepušteni sebi i vještini sukanja rukava pa kako nam se posreći da nagovorimo, namamimo i zainteresijemo druge za „svoj projekat“ da nam se pridruže dok traje.Pa kud koji mili moji.
Nataša Gajić, Brčko – 08.09.2008. 06:42)

Dobar pogled na vezu.
Čovječe,šta iz početka?! Izbrisati sve u šta ste toliko toga uložili, gradili ili stekli, vratiti se na početnu poziciju kao sportista koji je poslije silnog vrha koji je doživio, uspjeha, pao na listi postignutim rezultatima, zapustio karijeru, izgubio prijatelje i pratioce,usput i menadžera za kretanje kroz taj „nepoznati“ svijet i džunglu u kojoj je poraz jedini gubitak a više njih najveća greška ako ne i životna.Ponovo na početku je „raj“ za čelične živce, upornost, strpljenje,brisanje iz sjećanja i ponovno upoznavanje nekada znanih a sada zaboravljenih rezultata što se zove podsjećanje na sebe, ali ne i za suze koje neki doživljavaju baš kao „krokodilske“ i „nisu vaše“, kad vam već toliko dobro ide pa možete sve da bacite pod noge i krenete sa smijehom kroz suze zamagljenog pogleda sve ispočetka da mi se plače od sreće što sve vidim i shvatam.
Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2008. 06:22)

Vaše suze ga isprepadaju
Manje o suzama, a više o vještini balansiranja izmađu želja i mogućnosti, obigravanja okolo,“ne mogu više“ i „svega mi je dosta“.Dakle tih frazetina kad su već i suze to ,jer nisu potkrijepljene nečim jačim i djelotvornijim kao što su na primjer tišina, djela i riječi.Suze su poklon sa neba i ne služe ničemu ,samo same sebi.Kakvo olakšanje…
(Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2008. 06:33)

Zavođenje rečima.
Znate šta? To što vi pričate samo je začin u nečemu čemu nedostaje ono glavno, a to je sama srž i, što bi koleginica rekla-poenta ili sama bit stvari o kojoj „pokušavate“ da govorite.Objašnjavajući i tumačeći ne što što je nemoguće ponekad i ostvariti, uspijevate samo srušiti mit o magičnosti trenutka o mogućnosti koja traje i nadovezuje se, koju je možda i potrebno nastaviti na lijepo upakovani nagovještaj.A možda ništa uopšte i ne postoji i suvišno je reći da krnjite svoj ugled vještog zagovornika umijeća riječi.Vidite, nemoguće je iskazati nešto što se ne da, a to su emocije.

Otkrićete da nije savršen.
A šta ako su se samo uloge promijenile? Neko nekog juri pola života a neko je dosadnjikava mušica koja stalno lebdi i kad god joj „priđete“ začinjeno ludnicom.Ma čista iluzija stišavanja strasti.Onda se desi, okolnosti se promijene, strasti jenjavaju a interesovanja se gube, nestaje zanimanje i strasti jenjavaju, gle, jednostrano, i vi više ne mlatarate okolo kao očajni kolporter koji nema šta da proda.Koja je čija uloga u cijeloj prošloj priči nije ni bitno,jer uloge, ako potraje, volšebno se smjenjuju.Na radost posmatrača,tj. bolje je da sve samo mirno odgledate i ne učestvujete u tako nečemu.Bez okretanja telefona i sličnih zezalica kad ste već zauzet.
Nataša Gajić, Brčko – 10.09.2008. 08:14)

Potreba za uzbuđenjem

Kad nekom nije stalo do nečega, s prezirom odbija ono što mu se ponudi, a kad je nekom jako stalo do nečega, i pokaže to, plati mnogo više.
(Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2008. 10:02)

Povremeno pobeći od tehnologije

Smjestite djecu kod bake i deke, tamo su najbezbjedniji, i od tehnologije, a vi bježite u provod, on vam je nasušna potreba.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2008. 16:25)

Između redova.
Meni to liči na skidanje ribe sa štapa nekom drugom kome je već pripala, da ne kažem ružnu riječ ulovio je.Za nju možda promijena na bolje i nije tako loša, ali dok je u međuvremenu i međuprostoru i nije načisto sa sobom i dok čekate u takvoj pauzi koja i ne mora biti vaša, zašto uostalom da gubite vrijeme u sačekivanju, vi ćete se normalno i naravski-proveseliti sa nekim dovoljno slobodnim i u vašoj blizini a dopada vam se to, nije da nije.
(Nataša Gajić, Brčko – 11.09.2008. 04:56)

I loš seks je koristan.
Ko to ulazi u nešto što ne želi? Vremenom se ne povećava bliskost i ne upoznaje veće zadovoljstvo, samo su „nekakve perverzije“ na snazi,nešto sa čim niste dovoljno i do kraja upoznati ali postepeno stičete iskustvo zato što vam prija nešto nepoznato i neistraženo ali na šta niste pristali jer vas se nije ni pitalo niti konsultovalo mišljenje povodom toga čiji ste totalni neznalica.Samo znate da iskorišćavani sistem ima malo manje uobičajene veze sa seksom, polazi od njega ali se sa njim ne dovršava, dakle sve nekako okolo- naokolo pa u „sridu“.Nejasna sam zato što ne razumijem i „neko“ izbjegava konstantno da odgovori na moja pitanja povodom istog problema i nije mi važno „da li će biti objavljen, razjašnjen ili razglašen“.
Nataša Gajić, Brčko – 11.09.2008. 05:18)

Kad snovi postanu java
Moguće je da su sigurnost i snaga vjere u biti svega.Ali vjerovati u svoje snove i nositi se sa realnošću velika je razlika.To je kao da si na klackalici pa si nekad dole a nekad te nešto ponese i vitla gore u ko zna kakvom „raju“ i misliš da će trajati ko zna dokle. Ili si možda kao na vrtešci naklonosti prema nekome ili nečemu, a već sljedećeg trenutka nose te vjetrovi bijesa i negodovanja prema sebi, što si pristao da vjeruješ a baš taj dan ti je bio samo rođendan i ništa više za ostvariti i ne razumiješ zašto je sve toliko protiv tebe.
(Nataša Gajić, Brčko – 13.09.2008. 15:32)

Idealni periodi.
Kako sve ispočetka kad je sve već rečeno,kao u ovom tekstu o idealima sve u svoje vrijeme, a onih pet minuta nikako da dođu, da se stvarno i svojski nauživate u sebi i svojim uspjesima, a drugima ste svojski pružili i koju mrvicu.Ali, to se ne dešava evo već mali niz dana ili ste već na svome, odavno, i ništa i to i ne primjećujete, tolika je snaga navike kad vam jednom pođe sve od ruke pa stane malčice u obrt.Vi se dobro osjećate puni optimizma i vjere u sebe?Koliko onda tek drugi očekuju od vas!?
(Nataša Gajić, Brčko – 13.09.2008. 15:46)

Kad snovi postanu java.2
Prava porodica u kojoj se dešava sve po redu i niko se ni od koga ne skriva i pokazuje svoje otromboljene grudi, stomak, pozadinu i ko zna šta još, kakve „nedolične“radnje koje moraju da se čine ili si pod kaznom neispunjenih želja u snovima. Snovi su glupost, natječeš se od juče s pijancem u kriglu piva i njegovu nedosegnutu flašu koju ti nudi u početku pod moranjem i ucjenom da će da zažmuri na jedno oko a ti ništa nećeš doživjeti od obećanog i što si uzela da ispuniš sebi oduzimajući kriglu od poslužitelja lažne sreće i ispunjenosti. Vratimo se svojoj porodici snova kad se probudimo, otvorimo oba oka i pustimo vazduh kao znak da moramo van, da se olakšamo i ispraznimo, cijeli od postignutog elana i da smo opet kao novi bez zastora koji nas otkrivaju i skrivaju u istom. Mismo cijela jedna ali porodica.

Zavođenje rečima.
Nagovještaj.Nag držač pera naklonio se predamnom i prouzrokovao vjeru u ispunjenost pokreta strijelice od tačke zaborava do tačke saznanja koje se nikad ne sastanu u jednoj sredini. Meni je lako natuknuti nešto što me neće držati ni narednih per sekundi prije nego što se osvijestim i priznam zavaravanje. Čak i sebi.

Ženski put kroz raskid.
„Smiješno je“ što dva pola iste stvari toliko razgraničavate, dijelite i generalizujete,Nema mi i oni, čak ni u vašim mislima, mada ste tako sve podijelili u ovoj pisaniji valjda da bi bolje predstavili i objasnili nešto po kategorijama a to je baš diskutabilno.Ne kaže se uzalud da i jedni i drugi imaju pomalo od jednog i od drugog, nećega svoga višak ili manjak i nećega njihovog, da ne spominjemo uticaj različitih hormona na „nezaštićene nevene“.Ipak ćemo „pročitati“ posljednje djelo Vargasa LJose o Nevaljaloj djevojčici, pa će nam biti jasnije ko se tu u nečemu ponaša ženskastije a ko muškastije.Ko je rekao prema svome polu i onako kako on diktira, daleko je to od toga.Puno zamjenica, a malo konkretnih stvari.

Nema toga kod nas.
Jedna naša poznata novinarka i književnica koja danas piše kolumne po raznim novinama, izjavila je da se u jedno vrijeme nepisanja istih osjećala kao izvan svih tokova i kao da ju je vrijeme pregazilo.Kada je krenula da piše svaki dan i da je objavljuju sledstveno tome, osjećala se valjda bolje i kao svoj na svome,moguće.A piše komentare na našu svakodnevicu, uglavnom ili upravo to-političku.Političke začkoljice i pojave postale su naša svakodnevica, i pitanje je kolko smo mi u stvari zakinuti za realnost i njen doživljaj ukoliko je svesrdno bar ne pratimo, ne doživljavamo se kao neodvojivi dio nje ili živimo pomalo skrajnuti i „zanijeti“ normalnijim i svakidašnjijim stvarima.Ma bili i zašuškani u svojim „odbogadatim“ sredinama, voljeli bi da osjetimo malo i tuđi nam filing koji nam pokatkad nanose neki strani vjetrovi iz drugih i dalekih krajeva pa da se pomiješamo malo.

Koncept savršenog života.
„Čitamo knjigu i nemamo pojma šta se dešava na predhodnoj strani.“Onda je odložimo za taj dan, nikud ne žurimo da je odjednom i baš sad dovršimo, a onda, kroz par dana ponovo dođe „vrijeme za nas“ i umjesto da lutamo po raznim novim konceptima koji se zovu „naš dan“ uzimamo je ponovo u ruke i sad nam ide bolje sa njom, čak možda i do kraja pa možemo da pređemo i na sljedeću ako ne i sličnu.Stvari treba dovršavati pa makar i ne bile u baš najboljem stanju kao i mi.
(Nataša Gajić, Brčko – 15.09.2008. 08:06)

Nisu jedini koje ćete ikad voleti.
Nije jedini ako ih slažete u „staru i oveštalu kutijicu“ za davno prihvaćena pisma,pa ih tako jednom dobijene stalno imate.A nije jedini, ali je nezamjenjiv.
(Nataša Gajić, Brčko – 15.09.2008. 08:12)

Idealne mere u svim uslovima života.
Pravog rješenja u stvari i nema. Nezadovoljan si, ne znaš šta želiš ili sklon da ideš linijom manjeg otpora;otuda padaš ili odustaješ prije nego bilo šta i pokušaš. S druge strane postoje pravi razlozi, nečiji tuđi problemi na tvojim plećima koji i ne moraju biti baš problemi, tek međusobna uvezanost i preklapanje,neki zajednički interesi i usvojene,pomirene težnje za zajedničkim ostvarenjem, tjeranjem do kraja, zajedničkim životom u kome za druge solucije nema mjesta jer ih isključuju.Znači, ne odustaješ od prvobitne namjere, ma kolko se činile neidealnim a drugima kojima je možda stalo takođe do vas, i nepodnošljivim.A vi ste onda tvrdoglavi, ali tjerate dalje, po svom.“Dogovor kuću gradi, a svađa je razgrađuje“i slično usaglašavanje stavova ili pristanak na sve što se dobrim ponudi i pokaže.
Nataša Gajić, Brčko – 16.09.2008. 05:56)

Više vas ne voli (1).
A da obrnemo situaciju: vi više ne volite, ako ste ga ikad i voljeli.Dakle, ko je tu kukavica, a ko zatvara oba oka pred problemom, tek virne da sve gurne pod tepih.Nije problem kod njega, ozbiljan je ,radan, odgovoran, samo što ga ne volite i ,sledstveno tome intimnosti su rijetke i nezadovoljavajuće, ali s obzirom na godine u svakom pogledu očekivane kao takve.Onda, volite drugog, odavno ili oduvijek, ali ko je tu kukavica ili „retardiran“ kako sam čula sebe u snu, dakle nejasan, kolebljiv, nestašan i ukratko djetinjast ali uspješan u svemu „ostalom“ koliko ga znate. Sjediš gdje jesi, između dvije-tri vatre, na dvije stolice, i prosto gledaš na svoj život kako će se riješiti kad nije do sada, sem da izvršiš „harakiri“ i prelomiš jednom, ali -ko.Naravno da se šalimo sa ozbiljnim stvarima i to je ona naša energija.Dijete će da ode jednog dana, pa ćemo se uparivati sa sličnim nam, a dotle…
Nataša Gajić, Brčko – 16.09.2008. 06:25)

Živeti svoj život.
A, moliću lijepo, šta nas to čini „živim“?Kako to funkcionišemo onako kako nam se hoće, po zadatim standardima ili bilo kako ali nekako ipak funkcionišemo? I gdje je tu prokaženi konformizam,kad svako malo i bilo ko od nas pomalo smoren „zadatim temama“ koje ima da odradi svojski ili mu se „loše piše“,dakle teži nekim „lakšim komadima“ i odbogadatom luksuzu povremenog dangubaštva i lepršavoj prašini koja se mota po svim našim davno usvojenim „pravim vrijednostima“ koja nam život znače i kojima se brzopotezno vraćamo poslije onakvih komformističkih avantura kao što su osluškivanje medija,trošadžijski šoping ili svakoljetno skraćeno kupanje u dalekom nam moru.Da popunimo praznine u životu, da ne kažem rupe i tragove u pijesku, pa nas optuže da smo krivo mislili a još lošije se izrazili.Cinično.

Naći „uparene“ prijatelje (2).
Izvinite, ali malo sam se u sebi i nasmijala ovom vašem „sparivanju“ srodnosti…Pomalo ste zaboravili na ljudsku lakomost i sklonost onim nadaleko čuvenim igricama „pretjeranog“ zbližavanja u dobrohotnoj razmjeni partnera kad nam se učini da nam „dobro ide u međusobnom druženju“ pa poželimo i „nešto više“ i sl.Hoće li nam to „poremetiti odnose“ ili šta?

Džentlmen do kraja.
Ma dajte, priručnik za svađu?! Svađa je nešto što počinje, i traje, nagonski, više instiktivno,po porivu, kako god, da „neprijatelja unakazimo“, to vam je već poznato,a sebe dovedemo u stanje kojem se teži gotovo nesvjesno, a to je da se izduvamo, ispraznimo i istresemo makar i na „nevinašce“ koje, po vama zahtijeva poseban tretman baš kad se „gubimo“ i „sve gori“.Pod nogama možda baš i ne, ali dobra strana svađica kod partnera je što se obično završavaju na potrebnom mjestu, u krevetu, bar kod onih verbalnih i gdje je tanka linija što spaja i razdvaja i gdje je fitilj tanak ali može se u momentu i donekle , gle, kontrolisati.Ne znam samo šta se time uopšte rješava i zašto uvijek iznova započinjemo istu predstavu između četiri oka.Možda nam je tako slađe.
(Nataša Gajić, Brčko – 19.09.2008. 07:47)

Do boljeg seksa.
Kad je nešto riješeno i ne predstavlja problem, normalno je na to zaboraviti kada je fizička prisutnost nekoga ko vam toliko znači u pitanju.To je kao kad se djeca zaigraju pa zaborave i na vrijeme i na mjesto a takođe i na sebe u svemu tome, kao da se nađu u nečemu gdje ništa drugo ne postoji samo potezi koji ga čine zadovoljnim, ispunjenim čak i srećnim ,ako je ikako moguće dosegnuti to sve i odjednom.I niko ništa više i preko toga što već pružate od sebe i ne traži od vas, niti zahtijeva kao novu važnu stavku i prioritet da se „totalna bliskost i raj pod nebom“ ostvare.To kad se probudite iz razigranosti,pa biste još „slatkiša“ al da vam ne pripadne „muka“, ne pretjerate i po mogućnosti se okrenete i drugim „sitnicama“,razbistrite, ako već aktivno niste, tijelo i glavu, pa se opet kroz neko vrijeme „zaboravite“ kao u novom elementu i bez zadrške.Presrećni ste jer može i on da pokuša ono što oduvijek očekuje baš od vas,da zamijenite uloge.U toj igri bez granica!?
Nataša Gajić, Brčko – 18.09.2008. 05:11)

Kako ne shvata da ga/je volite?.
Shvata on/ona, ali je „bolje ovako“.Začikivanje,ostavljanje u neizvijesnosti i da se „kuvate“ na tihoj vatri, nisu stare i zaboravljene metode za nešto što se zove „povremeni seks bez njega“ pa kad se nađete na istim talasnim dužinama.Ništa se ne budi samo od sebe i da nije potkrijepljeno „oprobanim metodama“.Kad -tad, što bi se reklo.
(Nataša Gajić, Brčko – 18.09.2008. 05:20)

Sve možeš da ostvariš

…I tako, kad jednom ostvarite konkretan cilj u vezi sebe i poboljšanja svoje osobe, shvatite da ste malčice ili potpuno skrenuli sa prvobitno zacrtanog glavnog cilja na neke druge dotad i „nedostižne“ relacije o kojima se niste usudili ni da promaštate.Negdje drugdje ste, jer ste napredovali, promijenili ste se a i sledstveno tome otvorili su vam se novi vidici, tj. oči, kriteriji porasli za koji pedalj, pa ste sami postali pomalo „nedostižni“ nekima kojima ste se naprosto do tada podrazumijevali možda i tom svojom „nevoljenom“ korpulentnošću koju ste toooliko željeli da izgubite i nadomjestite valjda nećim boljim, vrednijim, možda i stabilnijim.Pitanje je samo jeste li postali i bolji prema sebi, svojima i svemu što vam je i prije značilo.Ili ste postali samo drugačiji,pogubili se malo u medijskim kažama o boljoj sigurici kad ste se ugurali tamo gdje vam savjetuju ili predlažu -„u dva broja manje naravno farmerice“.I koga ili šta ste sada poželjeli? Dotjerali ste liniju, ali“guber“ vam je i dalje mali.
Pet, 19/09/2008 – 10:47 — Nataša Gajić

Pet, 19/09/2008 – 10:56 — Nataša Gajić
Kratke pričice su super poučne.Svaka čast anonimnom(?) autoru na rijetkoj duhovitosti!

Kad san postane stvarnost.
Pa, šta čekate,dragi naši muškarci, okrenite broj i postaćete realnost! Valjda nam poslije toga nećete pričati o iluzijama i stvari ostavljati za drugi put jer nije vrijeme, kao onda kad smo same preuzimale inicijativu i „broj da bude tvoj“.Sad sjedimo skrštenih ruku i čekamo, ako nam je za povjerovati, ali nikad više trčanje pred rudu.Ovo nisu „navodnici“, pa malo li je.
(Nataša Gajić, Brčko – 20.09.2008. 05:43)

Imaju li momci emocije?.
Naravno da imaju, kako da ne, samo što problem nastaje u načinu njihovog ispoljavanja koji često odudara od konvencionalnog.Kad se to dešava kod „jačeg“pola koji je „naučen “ i tako vaspitavan da svoja najdublja osjećanja vješto skriva,u stvari potiskuje, a zna se šta se dešava kad jednom kočnice popuste, i ventili za rasterećenje u nezgodan čas, dođe do pogrešnih reakcija i neadekvatnog ispoljavanja onog što se osjećalo, moslilo i trpilo.Nataloži se negativna energija, ako je negativna, a i pozitivno kad se steže i suspreže zbog nekih viših stavova, normi ponašanja muškog roda, pa dolazi do obično naglog pucanja po šavovima i čovjek se istrese pogrešno a najčešće na pogrešnu osobu koja mu ništa nije kriva.Zbog grubosti u normalnoj sredini slijede sankcije, pa kad agresije splasnu, takav čovjek se osjeća još ranjivijim i „nepravedno“ kažnjen, a tražio je samo ono što i od njega očekuju drugi, ali na pogrešan način kad možda nije morao ni prstom da mrdne da to dobije-uzvraćena osjećanja , ako išta vrijedi govoriti mu kad je prekasno.
(Nataša Gajić, Brčko – 21.09.2008. 03:47)

Obasipanje pažnjom.
Pustiti da se stvari odvijaju same od sebe i ne mrdnuti prstom, nije način kako se stiže do cilja i postiže žarko željeno.Pazite samo da nemate neželjene „svjedoke“ koji vas očas optuže da ste očajni, mada nešto i pokušavate, za razliku od njih.Nije stvar u tome, ili bar toliko. Svi smo „različito navijeni“, neki i na svoju ruku, postoje osobe kojima naprosto „pretjerana“ pažnja smeta i iritira ih u smislu da čak ne mogu pravilno, normalno ili bar kako hoće odreaguju, čak funkcionišu, jer se automatski povlače u sebe i čekaju „bolji trenutak“, manje napadan,ne očekuju aplauz za savaki svoj izlazak u javnost.Pokazuju oni svoje kvalitete, cvjetaju reagujući na nečiju zasluženu pažnju, ali „u granicama normale“.Jedna porukica za neobjavljivanje:samo bez suvišnih „sistema telepatije“ ako je ikako moguće, u protivnom kao i obično, za“ nekog“ a to niste Vi.
(Nataša Gajić, Brčko – 21.09.2008. 04:08)

Uvek na oprezu.
„Dragi moj Dacho“, kao prvo:nikad nisam „meka kao pamuk“, još manje pokušavam biti neumoljiva zavodnica,ha!Ne sjećam se šta si sve „našvarao“ u horoskopu ili gdje ti sve padne na pamet, što mi je žao, ali u mom mozgu ima mjesta i za „ostalo“.Kod tebe ne znam, ali mama, kontrola, ostali sistemi i telepatija u koju „svesrdno vjeruješ“, ja baš i ne, ne odgovaraju mi nikako.Uzgred, uzalud se „mučiš“.Još nešto,meni je pisati i čitati čist hobi, a ne posao zbog kojeg bi morala trpjeti razne „dobronamjerne kritike i ograničenja“ da bih se u tome promijenila, jer onda ne bih istinski uživala u tome i ne želim da to postane tako.Već si „pravio aluzije na moju navodnu paranoju“ kad mi je bilo loše, da ne kažem „najgore u životu“, dakle-ponavljaš se.Ostaj mi zdravo i sve najbolje u daljem životu! Malčice sam prehlađena, ali kontam nekako.

Na pragu uspeha.
Da,šta je to uspjeh, lični,profesionalni, moralni, ta jegulja što se stalno koprca i migolji.Taman se dokažete profesionalno, tjerate dalje, ne stajete, a poraze vas lični nemiri, život sam jer ste nešto od toga zapostavili, zanemarili ili previše se predali nekim skrivenim, nedopuštenim mogućnostima,možda porocima, jer ste mislili da „možete sve“ pa i tu da plivate, donekle, vratite se, a oni vas nadvladali, uništili i ono“ malo“ od svega što ste imali i odveli tamo odakle povratka nema ili samo za „dovoljno snažne i ne previše odlutale“.Stranputica koja je svojevrsni poraz, ma šta „postigli“ kroz nesigurnu profesiju, jer jeste takva-nesigurna i ne garantuje ništa, ni jedno dobro djelo upućeno baš vama ako se ne potrudite i uspijete da se zaštitite od lične slabosti oprobanim sredstvima i izazova „lažne veličine“ i iskušenja nedozvoljenih sredstava iz kojeh ne izlazite čak ni kao moralni pobjednik u sportu u kojem inače gubite od protivnika, i fizički i bilo kako. Prilično sumorna slika stvarnosti za radovanje „na pragu uspjeha“ koji stalno izmiče nekome ko to „ne želi“.A ko je lud tu da prizna falinku u „dodvoravanju gospodaru života i smrti“, pa ili ste pali ili na nogama, sredine nema i ko ste, bre, vi.Slava im…
(Nataša Gajić, Brčko – 25.09.2008. 08:13)

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s