Iz Dnevnika 2010. (8)

Roditelji vas ne puštaju… (1) Ovaj članak je jako dobar i za roditelje i za njihovu decu koja su u fazi puberteta, fazi prelaska iz deteta u odraslu osobu. Nezamenljiv je za edukaciju cele porodice, jer adolescenti zbog hormonskih promena u svom organizmu prelaze u fazu bunta i kršenja pravila da bi zadovoljili svoje prirodne porive. Roditelji s pravom strahuju da ih lude godine ne uvuku u nevolju, ali tu je pouka i za njih da ni u tome ne preteruju, jer izlasci i zaljubljivanja su mladima potrebni za pravilan razvoj i postepen prelazak u svet odraslih. Dakle, najveća ocena! (Darko Krsmanović, Beograd – 17.08.2008. 12:53) Da, roditelji su zabrinuti, ponekad rasejani i ne znaju šta će, ali treba ih slušati i slušati, a ne samo muziku. Samo da ne ispadne po onoj: nas niko, a njih – svi. Čuju i slušaju, mislim. (Nataša Gajić, Brčko – 17.08.2008. 12:57) Ne vole vas jer ste dobar đak Pomagati drugom, u nevolji i neuspjehu, nema garanciju da će vam se to jednog dana uzvratiti istom mjerom. Naprotiv, od nekog ko mari toliko za lični napredak ne možete u svakoj situaciji očekivati da se ponaša kao neko pun vrlina i altruista i da će se sjetiti da ste mu učinili ili da mu samim tim nešto i značite. Samo ste i dalje bolji i uspješniji i ujedno ga „podsjećate“ na njegovu degradirajuću sliku o samom svom liku i položaju među dobrim đacima u školi života. Biti dobar ne znači biti naivan, naprotiv. Pa kako se inače stiže na to mjesto na ljestvici uspjeha – vrlo vješto, staloženo i katkad s lukavim optimizmom. (Nataša Gajić, Brčko – 12.08.2008. 11:21) Davati u ljubavi „Najbolje prolaze“ oni koji stupajući u jednu bilo na kojim osnovama zasnovanu vezu polaze od kalkulisanja, jasnije rečeno, obične računice i unaprijed se pitaju: koji je tu moj interes i kolika je mogućnost i vjerovatnoća da se on tu i ostvari. Čovjek je biće interesa i uvijek polazi od toga koliko će u nekom odnosu „profitirati“ on, a koliko druge strane zainteresovane da uđu s njim u „zajednički posao“. Niko ne nastupa, bar ne svjesno, kao rođeni gubitnik, neko kome je suđeno da bude iskorišćavan i ko se unaprijed miri sa tim. Otkazaće takav sporazum u kome mu se predočavaju uslovi u kojima on prvo mjesto za sebe ustupa drugoj strani iz nekih viših, idealizovanih, altruističkih pobuda. Ili će vječito jedna strana biti nezadovoljna nečim. Prvo mjesto se nikom tek tako ne prepušta, jer odatle se najbolje djeluje, ima bolji pogled na stvari i pregled čitave sitacije u kojoj se nalazite. (Nataša Gajić, Brčko – 11.08.2008. 11:47) Ovo što je devojka iz Brčkog napisala možda je tako, ali u mikroekonomiji. Ljubav je ipak nesto više i uzvišenije od mikroekonomije, tako da ova tvoja priča ne stoji. Pozdrav (Vlada Vasić, Beograd – 12.08.2008. 11:15) Hvala na komentaru, više su nego rijetkost a čest sam posjetilac. (Nataša Gajić, Brčko – 13.08.2008. 12:02) „Ne mogu ja to!“ Da, možemo mi to, ali hoćemo li, veliko je pitanje. Puni smo energije i samopouzdanja i trošimo se do krajnjih mogućnosti, a onda, skoro na cilju i pri kraju trke, ustuknemo, usporimo i povučemo se kao da u stvari ne želimo ni da stignemo stvarno, tek sad na kraju kolebamo se. Ili nam druga strana izmiče, bježi, postavlja nove zahtjeve, uništava samopouzdanje, a onda kad nam se učini da nam zauvijek izmiče i ostaje nedostižna, stane i čeka da joj se približimo. I tako u nedogled i naizmjenično, niti je kome stvarno stalo da stigne, niti drugom da bude uhvaćen. „Ne mogu ja to“, i koga? (Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2008. 10:53) Svađa nije takmičenje Treniranje živaca i moždanih vijuga, kad su prioritet govorne akrobacije i prevazilaženje sebe i drugoga u „moja je zadnja“, sitne besmislice, svojevrsno su takmičenje u izdržljivosti napetog trenutka, koliko traje, i ne vidim šta se „običnim“ riječima uopšte rješava. Sem što ponekad sine nešto, upali se sijalica, možda i neka nova ideja, i skrene nas u nastojanju da nekoga dobro poklopimo i ništa više. A onda odemo da problem sami riješimo ili smo odjednom ostali i bez njega. Pogubili se pa se opet (s)našli. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:27) Izbegava sukob po svaku cenu „U moru problema uživati potpuno i neobavezujuće, ako ne insistiramo na njihovom rješavanju i ni na čemu uopšte?“ Ludilo! A gdje to, na pustom ostrvu? I sa jednim totalnim flegmanom koji nije u stanju ni da vas izigra ili nevino vam podvali, sem ako vas neočekivano, na vašu štetu, tamo napusti. A i gdje bi bez vas tako neorganizovan i podučen za normalan život u skladnoj zajednici. (Nataša Gajić, Brčko – 08.08.2008. 05:11) Da li je samozadovoljavanje štetno? Da ukazuje i otkriva, to stoji, ali „osušiće vam se kičma“ ubrzo. Drugim riječima, bićete suviše meki i porozni za sve za šta je potrebno manje truda i volje, a teški za ozbiljniji postupak. Malo čvrstine i žestine u nastupu, obostrane, i sve se da postići i „odraditi,“, na uzajamno zadovoljstvo. Bar vjerujem u to, a i pokušavam, nije da ne! (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 05:16) Večito vas odbacuju Mnogobrojna loša iskustva mogu biti pozitivan podstrek za novu vezu, ali i kočnica baš kao i silna dobra, a prošla ili još ne, iskustva o kojima baš i ne pričamo rado novom partneru, jer ga i „ne zanimaju“. Kako se uklapamo pitanje je sad i količine međusobnog odvojenog i mimo jedno drugog iskustva, on sa jedne vi sa druge strane u prošlosti, i kako se izborite s tim „tovarom“ koji se prostire sad pred vama. (Nataša Gajić, Brčko – 06.08.2008. 07:02) Kad oba partnera jure karijere (1) Pa, normalno da to pitanje djece dolazi – spontano, i tako se i rješava. Samo od sebe… (Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:24) Ona očekuje da ispunite obećanja (1) Ne kaže se uzalud: obećanje-ludom radovanje. Čak i sitna i usputna obećanja obavezuju, ne samo onu stranu koja ih je dala da ih ispuni već i drugu stranu na čekanje da se to dogodi, jer, zaboga, tome se i nada. A neispunjena nadanja bole ili izazivaju tek razočaranje, ljutnju i osjećaj naivnosti što se uzalud povjerovalo u nečiju riječ, a ništa se ispunilo nije. Zato, pazite na sitnice koje odvlače pažnju od obaveze ispunjenja, jer na kraju stoje obaveze iskupljenja kao što su vađenje iz pogrešne situacije, opravdanja, pa i izvinjenja za propuste i šta nam je to trebalo. Same prazne riječi bez ispunjenih dijela koja ih slijede kao uzrok sveopšteg zadovoljstva, radosti i uzvratnog davanja kada se ispune, ta neoprezno, prebrzo ili suvišno data obećanja. Zamislite ona data na vjenčanju.Pa zalog ljubavi podrazumijeva svoje ispunjenje, ma kako, koliko iskreno ili nesebićno bio dat. Ali, generalno uzev, ja sam za uzdržanost i u obavezivanju i u očekivanju, jer vremena se mijenjaju, a i obećanja su tu da bi se prekršila, naročito ako predugo traju, baš kao i ovo pravilo koje nije za svakog. (Nataša Gajić, Brčko – 23.03.2008. 19:09) Same nakon pedesete – po sopstvenom izboru (1) Pedeset godina tek? Pa šta je to? Taman za još jedan krug, još jedno iskustvo koje nije za odbacivanje. Opet ima mjesta za provod i nova poznanstva, okupljanja. (Nataša Gajić, Brčko – 26.03.2008. 12:41) Obratiti pažnju na dobre momente Kao i u svakom nastojanju da se prevaziđu povremene nesuglasice, trenuci krize i uopšte depresije, naravno, trebalo bi iznalaziti prijatnosti koje nas vuku sebi ponovo, iako smo ih već jednom, rjeđe više puta, preživjeli, a vi ih nazivate tako srećnim rješenjem – dobri momenti. To je ono što već sanjamo, a ne dešava se nikad više, gotovo nikad, a budi sjetu pri svakom sjećanju i pokušaju utjehe od nas samih, ili dolazi od druge strane. I to je ono što nas iz tuge izvlači, nečija neskrivena pažnja prema nama, i to je dovoljno, ili obraćanje pažnje na lične dobre momente koji nas vežu za nekog isto tako nama vrijednog, poželjnog i neophodnog. (Nataša Gajić, Brčko – 19.03.2008. 17:48) Ne ponavljati stalno isto Ja mislim da kad ne pomaže nešto iz sto i jednog vokabulara koji ste nasumice pobrojali, ne pomaže ništa. I zašto onda pokušavati kad, naprotiv, pomaže samo kontra, tuk na luk, i da, pomaže strpljenje, beskrajno strpljenje nečinjenja ničeg. Pa opet isto, jer na to smo navikli, veza je postala navika, mi smo jedno drugom ponekad dosadna navika, uvijek ista, sveprisutna i potreban je odmak, odmor, šta li. I ponovo isto, jer tu smo se prepoznali, ponovo pali i prepustili se na izdisaju neodoljivosti seksa, domaćinskog i prokleto istog, čak i boje glasa, samo još da nas i godine pregaze, i tu smo, samo malo više nervozni, nestrpljivi i odbijamo lijek kao mala djeca ili kad nam nešto nije po volji. (Nataša Gajić, Brčko – 15.03.2008. 22:16) I žene često misle na seks Znate kako se kaže „Dobar glas se daleko čuje, još bolji, još dalje“, ali ga nerado raznose, što iz zavisti, što iz… Zamislite kad bi vas onako, reda radi, zasuli opisom svih mogućih snova, a tek samo žene ovih dana, neispunjenim, što ispunjenim ljubavnim snovima još iz mlađih, a i ovih bližih dana. Hajde, tražili ste, pa i dobili, a tek ko bi to iščitavao?! Pa, obično muževi i partneri, kad uhvate vrijeme i nit, i prepoznaju se, idealno rečeno. Problem je kad žena odluta na pogrešnu adresu, a ne snađe se, muž pogotovo, a ljubomora na djelu i raspričanost uz nju. „Ćutolozi“ su obično mudriji i sopstvenu seksualnost čuvaju ljubomorno za sebe, i još ponekog, pravog. (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 18:42) Neće vas jer imate decu Djeca smetaju kad su svjedoci nesređenih međuljudskih odnosa, propuštenih životnih prilika i svakodnevnih trzavica u nespretnom rješavanju životnih rebusa, inače, nisu. Nisu ni uzrok nedaća, samo njihova neželjena posljedica, koletaralna šteta iz koje moraju najčešće sama da se izvlače kad odrastu i napuste nas, svoje domaće gnijezdo i odlete u život, sopstveni, bez nas. Pobogu, oni su naša utjeha, pribježište, nešto bez čega ne možemo, jer postoje, jer su naša radost i nada u bolje sutra, nešto što nam znači više od nas samih, a da se ne osjećamo kao žrtve, već na dobitku, oplemenjivači našeg sopstvenog životnog prostora, briljantna mladost koja vuče naprijed, u pozitivnom smijeru sa nama ili bez nas. I često mi njima smetamo i kočimo ih u strijemljenjima „za njihovo dobro“, u stvari iz straha i ličnog komoditeta. A ko nas neće sa djecom, neće nas još i prije, ni bez nje, samo ima loš razlog. (Nataša Gajić, Brčko – 02.03.2008. 07:51) Zašto je teško preboleti raskid ljubavne veze? O, da, emocije. A kaže se pamti pa vrati, ko slon. (Nataša Gajić, Brčko – 05.04.2008. 05:13) Nesavršene osobe u nesavršenoj zajednici Tačno tako, niko nije savršen, ponajmanje sam život da bi ga tek tako proigrali i zadovoljili se samo mrvicama. Mrljamo, brljamo, odustajemo, igramo se. Ali, ko nudi više? (Nataša Gajić, Brčko – 01.06.2008. 04:40) Tajne u vezi (2) Jao, tajne, tajne… Ima ih takvih da se naprosto nameću i nemoguće ih je sakriti, providne su kao da gledaš kroz njih i kad to ne želiš, vire na tebe i izazivaju te da nekako odreaguješ i riješiš ako je problem. Ima i drugih u koje je teško povjerovati i kad ti se same od sebe nude, djeluju složeno, neshvatljivo, još teže prihvatljivo kao mogućnost da se ostvare, gotovo fantazmagorično, da ne kažem kao bolesna, fiks ideja, ukoliko toliko nemate povjerenja u svog partnera i njegov zdrav rezon, jer dokaza nema, čista fantastika za „obične“, nedodirljive ljude. O takvim je tajnama najbolje ćutati, u njima uživati, ali ih ne odbacivati, što je i inače nemoguće učiniti jednostranim potezom, jer ne može svaka moguća tajna postati takva – rezervisana samo za vas i vašeg „ne znam ni ja šta u svakom novom trenutku“. Nazovimo to srećnom okolnošću. Možda se uskoro i ostvari, postane i samo vaš život, do kraja i nesebično, a ne samo stil ophođenja prema nedodirljivom i tajanstvenom. (Nataša Gajić, Brčko – 29.05.2008. 08:17) Zajedno ste – ili ne? Koja konfuzija u određenju! Moj ti je savjet: ništa ne pitaj, jer što važi za danas, ne mora i za sutra, a najvjerovatnije – nikad. I sve teče i ide dalje, bez žurbe, sve rjeđe sa panikom i puno svakojakih procjena, ali teško da pređe granicu savladavanja. Ostajmo jedno drugom nešto i dok je vijeka, uvijek novi, neuhvatljivi, gotovo intrigantni, kao “ ptičica na grani“, čas ‘vako-čas ‘nako. (Nataša Gajić, Brčko – 26.05.2008. 09:10) Pre nego što se udate (1) Čitajući vas stiče se utisak da brak, kad jednom uđete u njega i zaključate sve brave, za naknadno predomišljanje i izlazak samo smeta. Uh, šta sve može da se uradi prije njega i solo, sa nekim drugim i tako u beskraj, a čemu onda sve poslije, zajedno sa bračnim partnerom kad se otvara bezbroj novih i neispitanih mogućnosti, rješenja, izlazaka iz kriza, ulazaka u nova dešavanja i događanja koja su inače nepotpuna, krzava i polovična. Kako suditi o nepromišljenim, katkad površnim ili sa nedostatkom smisla postupcima ako ne čujemo i onu drugu stranu koja nas drži na distanci od zaludnih iskušenja. Ponekad je naše drugo ja, a često „glumi“ i dobronamjerni glas savjesti koji nas očas osvijesti. Moguće je to sve pobrojano i poslije „nadoknaditi“ kad si već unutra, stvar dogovora i finansijskih mogućnosti, a i još malo poslije braka, ne čulo zlo. Nije to sreća, moj mlađi brat se, nažalost, razveo, ima visoke umjetničke škole, putovanja, sina naravno, ali je na pola puta. (Nataša Gajić, Brčko – 09.05.2008. 08:58) Načuljite uši – i pamtite Divno je kad slušate i čujete osobu koju toliko volite, da ste na istim talasnim dužinama pa još i pamtite sve i bude nešto od svega. Ali šta reći za one nerijetke situacije kada se naprosto utrkujete sa ljudima da izreknete ono što imate ili vas tišti, da drugu stranu gotovo i ne stignete da čujete, govorite „jedni drugima u usta“. Kako je podviknuo jednom tada mali bratić da obuzda „glasnogovornike“ koji su se uporno i bezočno nadvikivali. A dešava se to i bliskim ljudima, parovima, da ponekad nastoje nametnuti svoje, nadglasati drugu stranu, a ispadne prazna priča bez ikakvog efekta. Ne dotiče žicu, što bi se reklo, i ode u vazduh, a djelo ne slijedi, ne potkrepljuje izgovorenu riječ. Ništa od obećanja, izvan moći. (Nataša Gajić, Brčko – 05.05.2008. 16:18) Priznajte šta vam je potrebno (1) Na indirektan način, bolje nego napadno pa kao da niste ništa ni zatražili, a poslije kad se desi, kao da se nikom ništa nije ni desilo. To je savet za one kojima niko ne čita misli. (Nataša Gajić, Brčko – 28.06.2008. 04:33) Slavite uspehe voljene osobe Neko ne umije da se ispolji, iskaže svoja pojačana osjećanja kao što je „naglašeno radovanje“ prema uspjehu, naročito zajedničkom, jer to je teško razgraničiti šta je čije. Možda samo voli da posmatra kako se njegova polovina veseli, zanosi i kupa u moru istovjetnih osjećanja. A on je s obje noge na zemlji da dočeka neminovan „pad“ u realnost, jer, kao, nije normalno biti „toliko srećan“, maltene egzaltiran. Ali, i on to sve duboko u sebi proživljava i na pravoj je strani i čeka samo da skine taj lagani oklop kojim se štiti od „neočekivanih razočarenja“ i onog što uobičajeno već dolazi. Podupiranje i podsticanje nekoga na radost nije neophodna radnja, kad ona ionako postoji i u svakodnevnim situacijama, nije slučajnost i nešto što se rijetko dešava. Što se kaže, podrazumijeva se, kao „dječje sad i odmah“. Odložena radost je još veća radost. Staloženo raspoređena traje duže i ne ispari za tren u duboko premišljanje „zašto baš sad“. (Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 07:38) Budite izbirljivi Naravno, i svaka priča je suvišna. Pa nismo na pijaci da biramo šta je mlađe, slađe i ostalo. Daleko bilo – očajni ili „očajno odabrani“. (Nataša Gajić, Brčko – 25.06.2008. 05:02) Prestali ste da pokušavate Interesantno je na šta sve ljudi „padaju“ i kako „ulijeću “ u neku vezu! Najprije su to neke male, slatke laži, pa nedorečene istine koje žuljaju sve vrijeme i „bezazlena“ prećutkivanja koja se ne otvaraju baš kao ni sve karte na stolu. I kako veza traje i traje, sve se nekako “ podrazumijeva“ ili postaje dosadno i naporno, jer se ponavlja u beskraj i ječi „promijeni ploču“ – taj stari hit. Taj nemušti govor, govor tijela i nijemi znak očiju, “ ljubavna telepatija“ kad se sretni nesvjesno otvaramo pred sličnim nam bićem, a misli se gotovo podudaraju, jer dovoljno dugo smo zajedno, počinjemo sve više da ličimo jedno na drugo, čak i reakcije koje već unaprijed očekujemo i dočekamo spremni, jer su nam poznate „čitam te kao knjigu“. Vrijeme od pomisli do otkrivanja se polako “ skraćuje“, prelazimo kraći put do nečijeg srca i sledstveno tome predvidljiviji, neophodni i bar podrazumijevamo “ dobar prijem“, jer opet – slično se sličnom raduje. Prepoznajem te i zato si mi predvidljiv, ali uvijek me iznenadiš svojim dalekim prisustvom koje može da mi se izmakne, ako sam neoprezna, a ti nestrpljiv. Ima tu toliko nijansi i načina da se uvijek iznova upoznajemo i otkrivamo u nečemu pa makar i pomalo nedoličnom kao što je novootkriveni zanos, umjesto starog i „izanđalog“ lopova koji mi te krade. Ah, novo lice traži novu priču, a to je komplikovanije od običnog podrazumijevajućeg metoda zbližavanja. (Nataša Gajić, Brčko – 23.06.2008. 06:34) Spremni za novu vezu (2) Šta sa onim vezama koje se nikad zapravo nisu ni okončale, a započele su nove? U stvari, prethodna i prva veza traje iz nekog novog ugla gledana, ne predstavlja prošlost, ali ni stabilnu budućnost sa pogledom na prioritet koji predstavlja, naravno, ona novozapočeta, punija i kompletnija. I, eto odgovora, stara nije pravo ni započela, ništa zajedničko izgradila, nikakve osnove na kojima bi se dalje gradila i opstala, pretvorila se samo u individualizovane „mogućnosti“ novog, ali zasebnog početka, ostala okrnjeni patrljak koji tek povremeno podsjeća na cjelinu, ali to nije, jer svako za sebe ispunjava svoju prazninu i na drugoj strani. Utjeha za nedosanjane snove, film u glavi, možda novotkriveno tajanstvo, ali ne liječi stare rane kojima se uvijek iznova vraćamo, zauvijek. Sve ono što nijedna druga nije sa osobom od krvi i mesa. Možda nekom drugom, ali ne i vama djelotvorna i nikad polovična, postaje tamo negdje nešto što je vama neko drugi. Nova veza nije to za stalno, nova i druga potire staru, već se dobro zahuktala i našla zajednički jezik sama sa sobom, sa oboje i sa „cijelim svijetom“. Ah, te „daljine“ što nas sprečavaju i koče da istražimo tamo gdje prvobitno tražimo, onda idemo dalje do nove stare veze. I tako, u krugu porodice već. (Nataša Gajić, Brčko – 13.06.2008. 07:16) Ali vi niste flertovali! Zrela žena sa dovoljno pozitivnog iskustva i pravilnog usmjerenja neće dozvoliti da padne na „lažne optužbe“ i osjećaj krivice zbog nečega što i nije njen stil ophođenja u mješovitom društvu. Različite aspiracije naše osobe ispoljavaju se i kad ih nismo dovoljno svjesni ili bar spremni na uzvratne reakcije. Dakle, oprezno i ujedno sigurno u sebe, vodimo igru čak i kad nismo baš sto posto „nevini“, a još nas i nabjeđuju. (Nataša Gajić, Brčko – 08.06.2008. 09:29 Kad bi samo to promenio/promenila… A nekad se desi da ta vama totalno neadekvatna i odbojna osoba postane odjednom, poslije svih svojih transformacija, ličnih i fizičkih, čak moralnih, privržena svom Pigmalionu. Koji trenutak ili zauvijek, ni promjene nisu vječne, nekad su kratkotrajne, trenutne kao varka i slijedi razočaravajući, brzi povratak na staro stanje stvari, svako malo kao iskakanja iz ustaljene kolotečine. Onda svako malo, pa sve češće promjene u odnosu i rasporedu snaga ličnosti postaju stalne. Ali, treba to dočekati, snaći se u nezaboravu odakle smo krenuli, da je u pitanju samo forma ispoljavanja ličnosti i da se u suštini ništa više nije promijenilo, nikakvo zbližavanje ili dovoljno upoznavanje, ili jeste i slijedi rastanak zbog nekog nama nepoznatog ili očiglednog razloga. Dešava li se ili samo u dobro „navatiranim“ knjigama odlično usmjerene radnje i potkrepljene primjerima iz „stvarnog života“? (Nataša Gajić, Brčko – 07.06.2008. 04:09) Neki signali da bi mogli da vas ostave Šta s tim, pa to su normalne varijacije u ponašanju, a ne nekakvi signali i razlog za, da ne kažem paranoičnu, paniku. Dođe i prođe pa se ponovi, i tako „u beskraj“. Ne? (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:59) Ostavio vas je jer mu previše značite „Kucaj, kucaj, ali nećeš ući!“ Drugim riječima – ko se petlja i zapetlja sa sopstvenom kučinom, nije mu ni stalo. Pile je pile, pa bilo i ja. (Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 04:12) Dopadate im se, ali nisu zaljubljeni Prosto mi je neshvatljivo da ima ljudi, žena ili muškaraca, koji ne primijete da ih neko ne voli, u vezi, pa još na kraju očekuju i neki neobičan razlog za to, da bi mogao mirne duše da ode, tj. da se lagano rastanu. Prije će biti da se tu radi o obostranom zabašurivanju detalja, pokazatelja, ignoracije upućivanja na srž ipak postojećeg problema, a iz želje za mirom u kući, nepromijenjenim stanjem stvari, isto, ali različito iz komoditeta, sve po starom, jer se čini da je tako sve lakše, ljepše i, naravno, jednostavnije. Kao na usputnoj stanici, sve se rješava kad voz najzad krene, ili vi prosto „iskačete“ iz takvih ili odskačete od situacije za čitavo koplje pa vam ni snalaženje bez suparnika u vezi nije problem. Šta će vam to! (Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 03:57) Boji se na šta će to da liči Otkud njegov mokar peškir na njenom krevetu? Znači – veza na probu, pa bi isto tako mogao i brak! Dok ne probaš, ne možeš da znaš. Na šta bi moglo da liči i kako će to sve da ispadne, kako da štima, „čitaj“ u nastavku, redom, kako ti dođe, a i uz međusobne intervencije u hodu, kad si već u tome. Ili tek razmišljaš o tome i nemogućim mogućnostima. Malo hrabrosti, ako ti već nije sasvim svejedno i ako ti je do veze stalo. (Nataša Gajić, Brčko – 29.07.2008. 05:14) A šta ako naiđe neko bolji? Ali kada vam ta fina osoba u koju ste se pouzdali rekavši joj šta vas muči, dakle istinu, kaže „idi, ali ne vraćaj se više“ ili „za tebe onda ovdje kod mene nema više mjesta“, dileme nestaju. Tlo pod nogama se možda i uruši, ali vi niste više s jednom nogom tamo, a drugom onamo, raskrečene i sklone padu. Bolje nije obavezno i finije, nežnije, prihvatljivije. A i navika ušuškanih kreveta koji ne truckaju svaki čas, ali griju sasavim solidno svojom toplinom ljudskosti, pažnje i poštenja, ne znači da će svaki čas zgasnuti, a ruka sa druge strane se pružiti da vas privuče pod svoje okrilje i pomalo zaštiničku moć nove vatre koja nas grije, ali dokle?! Uz sve mjere opreza, pitam se dokle seže odstupnica i rezerva za „lak san“. (Nataša Gajić, Brčko – 28.07.2008. 05:09) Nije mu još vreme Sve je stvar odluke. Čekala sam, čekala i kad je naišao prvi poslije onog pravog, a želio je nešto od mene toliko da sam i ja poželjela baš to, ja sam pristala i još smo skupa. A mislite da je onaj prošli prekinuo svaki kontakt, varate se, još nam je zanimljivo i na istom planu zbog čega sam ga i „napustila“ i udala se za drugog. Ni za jednu njegovu odluku ne bih mogla da garantujem svojim životom, a ni za svoju, kad je on u pitanju. A sve je jasno ko dan i sve se zna, a opet se radi da se ne zna. Ako me razumijete, priče su neotkrivena riznica bajki o nečemu što je moglo da se dogodi, a nikad nije, niti će. (Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:45) Razgovor u pogrešnom trenutku Nije važno kako, nego šta. Obrnimo važnost izricanog zavisno od dotične situacije i pripremljenog terena da je „sve kao u redu, ali…“ što opet vuče na način izricanja „presude“. A „privid ozbiljnosti problema“ ostavite za „kasnije“ ili za one koji slabo podnose odgovornost uopšte, i u bračnoj vezi prvenstveno. Ozbiljno je ozbiljno, ali ne i histerično po svaku cijenu. (Nataša Gajić, Brčko – 24.07.2008. 08:32) Neki detalji nikom nisu potrebni Nije neophodno reći nepotrebno i nevažno, jer istina zna da zaboli i odgura odnos u sasvim drugom pravcu, možda do destrukcije i rušenja svega što je ikad značilo, kako inače, nego u afektu i nepromišljeno. Ali ako nešto što se krije iritira savjest, mora se izgladiti, a kako drugačije, nego skretanjem pažnje na problem i „kvaran zub“. Ako se nešto krupnije zataji, ono opterećuje gomilom pridošlih i vezanih pridošlica za koje takođe nema rješenja, jer povlače za sobom otkrivanje sakrivenog, zaturenog, olako zanemarenog koje je u međuvremenu uznepredovalo kao laž koja ne stoji nimalo uspravno i dostojanstveno. Ali i priznata laž, ili otkrivena, liječi odnos do granica izdržljivosti, tj. podnošenja istine. Pomirenje sa istinom u lice, doživjeti promišljeno i prihvatljivo olakšanje kao poslije skidanja tereta sa leđa, jer neizgovorena istina smeta kao duh u boci koji će svakog časa napolje, a nije još, donosi pročišćenje odnosa i mogućnost izbora kako dalje i sa sobom i u odnosu sa drugim naspram sebe kojeg nije neophodno imitirati i uzvraćati mu baš uvijek istom mjerom. Osveta ostrašćuje, ali ne doprinosi zdravijem okruženju. I bol oplemenjuje, naročito ako dolazi iskreno. Sve što stoji i treba da stoji, ali ne dosađuje kao suvišni detalji. Pitanje je samo šta je u određenom trenutku suvišno i smeta, a šta neophodno, a trenutak pravi za one pozitivne promjene u ličnom iskažavanju i uopšte. Ne koči, nego idemo dalje, srce! (Nataša Gajić, Brčko – 23.07.2008. 06:48) Kad dijalog postane monolog Neće biti problem naći pravi momenet za dijalog sa voljenom osobom, uvijek ima nešto važno da se saopšti i prokomentariše. Ali šta učiniti sa razdruženim generacijama koje se i nisu toliko pogubile koliko su se orijentisale samo na svoje probleme, lični prilaz istom i nama, a okorjelo zadržali samo svoje mišljenje i zaradili sebični doživljaj i pogled na svijet koje nameću i guraju ispred svega baš u jalovi monolog koji je teško pratiti, mada se ponavlja uvijek isti do besvijesti. Treba se potruditi i ponekad baš svojski prebrođavati taj čuveni jaz među generacijama i govor gluvih telefona, kad odavno već i ne živite zajedno i u istom svijetu. Pa ti prioriteti u našim glavama koji nas odvlače u suprotnim smijerovima na račun dijaloga i dogovora u svemu. (Nataša Gajić, Brčko – 22.07.2008. 03:46) „Neće ti se dopasti, ali…“ Ma da, a kad vam neko bitan prošeta i odmah prozbori „Ja otpušten“, bez ikakvih uvertira, možete biti sigurni da je bar oseka neodložno nastupila, ako ne i sam smak svijeta i neka vam je bog u pomoći. Ne bi pomoglo ni da vas je neko prethodno baš dobro pripremao za nastupajući period. Nije važno kako, nego šta, što bi se reklo. Tako i sa suviše dobrim vijestima od kojih se maltene pada u nesvijest. (Nataša Gajić, Brčko – 21.07.2008. 06:39) Kad je seks loš Slab seks u braku ne znači da će takav i ostati, ali ni da će vama, zbog toga u zapećku, nekad više značiti, sa ovim ili sa onim, svejedno. Postoji nešto što se zove navika ponašanja u određenim situacijama i trenutak kad je na djelu obostrana predaja, gubitak „svijesti“ i lagano vraćanje na početak, ono o čemu uvijek iznova ama baš ništa „ne znamo“. Ne dešava se često, ali i dešava kad je on ili vi na sasvim drugom kraju svijeta i odande vam „maše“ povremenim „uplivima“ u vaš život, rastroji vas svojom pojavom i onda hoće nešto na posve neprikladan način, takav, jer oboje ne pristajete na ustupke, pomijeranja prema tački žarišta, pa i promjeni vjerovatno na bolje, ni sa jedne strane. Tvrdoglavost da ne ide, a išlo bi idealno da ona druga strana „popusti“, što je nemoguće, jer postoji kao što rekoste „slab seks“ u lošem razumijevanju, na koju god stranu da se okrenete. Igramo se gluvih telefona i pogrešne šifre da bi smo nekome doskočili, trećega potisnuli, sve oko sebe, nažalot, urnisali. Utjeha su i odmor one druge stvari u braku i ne iskakati iz njega previše. Mazite se, ljudi, ni to vam nije malo! (Nataša Gajić, Brčko – 17.07.2008. 04:53) „Kuguar“ – šta je to? (2) Oni parovi koji se nađu u ovakvoj vezi, naravno da su za nju i pretpostavka je da se snalaze od početka, a oni koji to posmatraju sa strane, mogu samo da im zavide i budu zlobni, što nije rijetko ni u obrnutim situacijama kad je žena ili djevojka dosta mlađa. Stvar je u intrigantnom momentu, iskušenju novog i nepoznatog, gotovo otkrovenju u sticanju različitog iskustva, pa i premošćavanju jaza među generacijama. Različite ideje, težnje, želje i mogućnosti ponajprije sopstvenog tijela što vas ostavlja nezadovoljnim ili pak vječito namirenih prohtjeva i poriva ne sprječava vas da isprobate sva dejstva međusobne hemije, pa i sa sopstvenim vršnjakom gdje se takođe možete „sudariti“ sa nezrelošću karaktera ili pak nježnim godinama koje su vam toliko primamljive i srcu prirasle. Pretpostavljam da nije komplikovano na duže staze, ali ni tako jednostavno u kraćem aranžmanu kad ste se, možda i neočekivano, baš zagrijali. (Nataša Gajić, Brčko – 16.07.2008. 04:16) Zahvalnost za ono što imate Zlopamtila pamte, a dobrodušni i zaljubljeni ljudi uživaju u svakom novom trenutku kao da im je tek poklonjen, neponovljiv i ne razmišljaju baš „šta će sutra biti“, kao da ne stignu od silne dobrote i očaranosti sobom i drugima. (Nataša Gajić, Brčko – 13.07.2008. 07:18) Živeti u sadašnjem trenutku Lijepo je živjeti samo u sadašnjem trenutku, ali ne po onoj od danas do sutra, bez ikakvog plana i svrhe i ikakvih pouka iz prošlosti. Ah, budućnost u izgledu i prošlost kuda smo kao prošli, fatamorgane kao smijernice prema kojima se upravljamo čim težimo nečemu nedohvatljivom, mutnom i diskutabilnom. A sadašnjost je kao zasigurna, lako odredljiva i dosegnuta, jer smo kao već u njoj, pa u čemu bi u svakom trenu bili. Aha, klizi između prsta, rasipa se u težnjama, već prolazi pokraj nas u treptaju oka zapamćena slika, misliš nešto si zaledio, zarobio, zadržao… Tu su i nova saznanja što mijenjaju iz korijena oblik i miris sadašnjosti, naše postojanje u njoj, tu su naši darežljivi obavještajci koji nam šalju povremene signale u obliku priča koje samo liče na nas od prošlih puta i kojih se nikada nećemo sjetiti, ali će promijeniti izgled sadašnjosti i budućnosti i neizostavno ih prilagoditi sebi. Prošlost se ne može promijeniti, ali nas može naučiti nečem što nismo znali o sebi, a pogubilo se u sjećanju, usput nađeno. Sadašnjost je već gorak okus u ustima i kao da pričaš stalno „istu“ priču o nekom drugom. Pobogu, radi li se tu uopšte o meni?! I moram li da prođem svaki korak kao od danas do sutra, a ne ostanem s jednom tamo, a drugom ovamo, raskrečena i na pola. Sada ću se razjasniti. Saznala sam ono što nisam znala, jer sam zaboravila i nikada se neću sjetiti kao svoje slike iz tog albuma prošlosti, ni ljudi oko mene iz tih dana koji su još uvijek oko mene, mada ih se ne sjećam kao svojih trenutaka sa značenjem. I zato treba živjeti u sadašnjosti, korak po korak, nogu uz nogu, kao da to jedino postoji i postojalo je. Sve drugo su puka maštanja. Možete samo još da me pitate jesam li to izgubila pamćenje pa se ne sjećam sebe danas. (Nataša Gajić, Brčko – 12.07.2008. 06:07) Kreativnost ulepšava vezu Ja uživam, a vi? Sličan se sličnom raduje. (Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:38) Ne nametati nezatraženu pomoć Sve-sve, ali kućni poslovi su teren oko kojeg se lome koplja. Onaj ko radi i nastavi da radi, ne tražeći pomoć, katkad je i zatraži, ali u kontinuitetu, a ne kao trenutno iskakanje i slučaj koji narušava pravilo, ispada „ona“ stranka, jer je to, zaboga, njen posao, a ostalo su tuđe obaveze, pravilno raspoređene i oko kojih se svi sjate. Hoću da kažem – rijetki su ljudi koji ljube kućne poslove bez roptanja i sekundarne makar pomoći, a da to nije žensko. (Nataša Gajić, Brčko – 09.07.2008. 07:10) Zadržati kompletnu sliku na umu Varijacije na istu temu? Kako biti uspješniji, srećniji i samo svoj na strani, jer postoji i to polje djelovanja izvan doma koji ostavljamo iza sebe i kućne probleme, jednom kad izađemo u javni život pa se opet vratimo. I to učinimo, a veza da ne puca ili bar ne trpi, jer mi smo, zaboga, ipak cjelina i takvu sliku i pružamo pred drugima. Osjećamo se sigurniji kad je kod nas „sve u redu“ i tu sliku odašiljemo spolja. Onda smo sigurniji u nastupu i „svoj na svome“ kad čitavu bulumentu vučemo za sobom kao šifrovanu poruku koju „svako razumije“. Nismo sami, a to nam je neka garancija za održavanje ispravnosti ličnog mehanizma, dakle nismo čudaci. Ponosni i jaki dovoljno da nas i naš tim i drugi shvate i prihvate kao takve, uspješne na slici koju imamo na umu – „šta će drugi da misli o nama“. Pa sve, imaće na pameti i detalje i cjelinu, čak i kada mu ona zasmeta i dobije želju da se u nju i sam umiješa. Koji posjetilac, a tek tračevi i prava slika o nama! Boli glava! (Nataša Gajić, Brčko – 07.07.2008. 04:41) Ne uzimati probleme preozbiljno Panika je panika, slijedi je obično afekat, a nerviranje je mala maca za to. Jedino da su nam ventili za hlađenje tako dobro podešeni da se pušimo samo mi, a ne i osoba koja nas je „neopazice“ i „mrtva hladna do ozbiljna“ izvela iz takta. Da plačeš od muke i što ni sebe samu ne uzimaš više preozbiljno. Zbijaš šalu na sopstveni račun da bi se opravdala i krenula dalje kao da se ništa loše nije dogodilo. Ah, koga li smo povrijedili, sem sopstvani nagon za samoodržanjem u rizičnim situacijama i kad problem vri. (Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 04:40) Prostora! Sopstveni, nezavistan život, „prostor za disanje“ kako ga vi nazivate, vuče za sobom i neke druge konsekvence kakve su nedostatak obaveze i odgovornosti prema drugoj osobi, i ne samo u slučajnim, nepredviđenim ili izuzetnim okolnostima „preuzimanja kormila“ kad se neko „osjeća“ jačim, vještijim, sposobnijim da vlada sitacijom. Postoji tu jedna zvrčka kad se par ne osjeća dovoljno uštimovanim da djeluje kao orkestar i istjera kompoziciju do kraja pa makar i ona malo bolja polovina morala s vremena na vrijeme i malo jače da povuče. Nije sve u „slobodi“ i isticanju pravila u kojima se osjećamo obavezno slobodni, a odani, kao ptičice na grani. Nedostaje trening u odsutnom trenutku i kad je to zaista potrebno. (Nataša Gajić, Brčko – 05.07.2008. 05:07) Oprostiti grešku Još uvijek ste zajedno i najveći ulog je vrijeme koje ste proveli zajedno gradeći odnos daleko od idealnog, jer uvijek je ono nešto nedostajalo od samog početka i ostavljalo dovoljno prostora za razmišljanje o drugačijim stvarima, novim mogućnostima pa i propuštenim odnosima. Niko ne čini grešku, ponaša se “ u skladu“ i samim tim ne možete ni da ga krivite zbog nečeg drastičnog, zbog čega bi se i on lično morao tako osjećati, ali nedostaje toliko toga da se sklopi cjelina, nedostaje individualni ulog ličnosti, svake ponaosob, jer zadrška u prepuštanju drugome, „polagana predaja“ je prisutna kao zadržana i neotkrivena tajna samo za sebe, iscrpljuje vezu u kojoj su akteri „stalno umorni i nedorečeni“ i djeluju kao raštimovani instrument sa sličnim mu zvucima koji iritiraju i natežu međusobni odnos do granice izdržljivosti i dalje prećutkivanog pucanja po šavovima. I to je moguće, ljubav, poštovanje i podrška pokatkad još stoje, evidentni su, dakle ima šta i da se izgubi u slučaju potpunog odvajanja, krajnjeg raskida, kad i tada niko neće moći potpuno slobodno i do kraja da ode svojim putem i zato valja biti oprezan, pažljiv, ali detaljan da se nešto bitno ne propusti. Ni dugi beskonačni razgovori nisu garancija izlaska iz „sluđenog“ lavirinta. Još ako su prisutni i uplivi sa strane, a dijete svjesno pati, parada je potpuna, a i skrivalice su za isključivanje. (Nataša Gajić, Brčko – 04.07.2008. 08:46) Fokusirati se na dobre strane Šta učiniti? Pa stiglo se do trenutka kad veza, ma na čemu se zasnivala i kakav aranžman tretirala, ne funkcioniše, nešto se prelomilo, najčešće sa obje strane, samo što jedna nastoji da ide dalje, a druga tapka u mjestu. Iz nekih razloga nekom odgovara status kvo i nerješiva situacija, nešto što se vrti u krug i potstiče oba partnera da u već mrtvoj vezi vraća se na početak, katkad u prošlost, tvdeći da to vezu čini jačom, djelotvornom i nedjeljivom, što, naravno, nije slučaj. U pitanju je sad već interes, najčešće one niže ili neprimjerene vezi, vrste koja vodi do daljeg otuđenja i primorava na isključenje, odvajanje i iskorak dalje, ali u drugom pravcu, drugog aranžmana i makar, u početku, u solo varijanti i s onim što je od veze ostalo, a pripada sada samo vama ili je tako oduvijek i bilo.Razočarenje, potištenost pa i bijes u slučaju pokušaja obnove veze su neizbiježni, ali moguće ih je prebroditi ili naći utjehu na drugoj strani, pa i u sebi.Samo bez opstukcije, jer podgrejano, bajato jelo nikom nije služilo na čast, a i samo odmaže slobodi izbora, onog dobrovoljnog. Moguće je doći u situaciju kad veza škripi i sve je dosadilo, ali to nije propast svijeta i moguće je naći izlaz, kao i u svemu, samo da ta potraga ne traje predugo u svom tapkanju u mjestu, nastojanju da se ništa ne promjeni i neopravdano uživa u blagodetima „kao i do sada“ jer samo nekome tako odgovara. Makar „na riječima“ naprijed pa kud puklo da puklo. Nikom ništa nije zagarantovano, niti je neko dužan da trpi nečije uljiljkivanje u laži. „Ostanimo prijatelji“, moguće je i to, ali ništa više od onog „niko nije savršen“ kad oprostiti znači izgubiti sve pa i lično dostojanstvo i „ko bi poštovao slabiće“. (Nataša Gajić, Brčko – 03.07.2008. 11:56) Ubeđuje vas da je u pravu Ne podnosim kad me neko ubijeđuje u nešto da učinim, imam momentalni gard i otpor prema takvom postupanju. (Nataša Gajić, Brčko – 14.08.2008. 15:04) Uvek hoće da zadovolji Rutina, ustaljenost, nedostatak inventivnosti, sve u svemu dosada, a dodala bih i nedostatak inspiracije da se iz ovog začaranog kruga i izađe, samo ne u drugu krajnost, jer krajnosti su nepoželjne u svemu. (Nataša Gajić, Brčko – 13.08.2008. 13:14) Karijera ili ljubav? Pa koji je izbor? I na koji je voz prioritet „zakasniti“, kad nismo isklesani u jednom komadu i „važne stvari“ se smjenju u različitim periodima života, iskačući iz kutijice kada im dođe i sasvim neočekivano, katkad i bez plana i kad im se najmanje nadamo, pa to smo bezbroj puta čuli a katkad se i svojski oglušili. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:33) Razvedeni u dvadesetim (1) (S)naći će ih već neko kad su već tako mladi i kolebljivi, u tim godinama ne ostaje se zauvijek sam, a i oni srednjaci nisu baš toliko imuni na avanture, ali i na ozbiljnije nove početke. Afiniteti ne moraju da se podudaraju, ali danas ni to baš nije rijetkost. Pogledajte oko sebe taj silni nesklad u godinama i sklad u vezama koje još traju. To je samo jedna od mogućih kombinacija, a gdje su tek druge koje se takođe praktikuju, i štimaju. (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 05:30) Ljubimci i potencijalna veza (2) Nevjerovatno je koliko po sličnim reakcijama kućni ljubimci podsjećaju na ljude oko nas u sličnim pozicijama koji žive sa nama, hoću reći: ništa uvredljivo. (Nataša Gajić, Brčko – 06.08.2008. 06:46) Neki načini da ih pozovete da izađu s vama (2) „Makar ćete oboje odmah znati na čemu ste“. Hm! U početku malo toga znate i vi sami, šta želite od nje, a kamoli druga osoba koju tek prozivate. Veza se gradi postepeno i polako, nekad i malo brže, priznejem, da traje bar do sljedećeg nastavka, a započinje gotovo ni iz čega, neočekivano, katkad slabo promišljeno i na slabim osnovama kojih katkad jedva i da ima, ko će iz tako malo nesigurnog materijala zamijesiti pravu stvar, kolačić, koji će da oboma prija, na obostrano zadovoljstvo, i ubrzo, samo strpljivo, bez ikakvih nepoznanica. Samo pristajanje i odobravanje puta koji ste za sebe izabrali. Prava sam sumnjalica kad je u pitanju takva vrsta poziva i sitnih namještaljki i smicalica za olakšavanje pomalo zamaskiranog cilja, kao i u svemu čemu prethode nedovoljno iskrene igrice i kratkoročna zabava zamagljivanja prave želje. I vi ste za direktno i otvoreno iskazivanja sebe? Kako s tim ide? (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2008. 07:31) Izgubljena na aerodromu „Ništa neobično“ da roditelji onolikog broja djece ne mogu u svojoj glavi u svakom trenutku i odjednom da ih imaju baš sve, tj, na broju, kao u jednom komadu. Različiti su zahtjevi, postupci i prilazi i možete misliti iz koliko parčića mora da se ustroji jedna sveobuhvatna koncentracija usmjerena na svako ponaosob i na samog sebe, i sebe da pogubiš u jurnjavi. A jedno dijete, jedinče, zahtijeva maksimalnu, nedjeljivu i konstantnu pažnju usmjerenu samo na sebe jer se propust „odmah uočava“ i alarmira i od malog đavolka u centru svekolike pažnje. Hm! Koncentracija na djelu ili zanemarivanje obaveza, pa sad vidite šta ćete odabrati. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:29) Policajci ili striperi? Čekajte malo, pa ko je na koga „navalio“? (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:43) Pogrešan broj! Ja na jednom, on na drugom kraju svijeta. Od prve dobijam neki drugi grad i brzo prekidam. Zovem ponovo po dogovoru nikad znanom, mama šalje obavještenja, a on „klik“ da mi nije rekao da ga nazovem, nije trenutak, prekidamo u brzini, ponoć je prošla, zaboga. Moj drug me čeka iza vrata, pomalo nagluv na jedno uho od tenkovske cijevi, ne da se zaliječiti. To dva su telefona u različitim prostorijama i svaki će da „zvoni“ u redu, ali kad pukne grom iz vedra neba. (Nataša Gajić, Brčko – 12.07.2008. 06:36) Pravo glasa na prodaju Pa, dragi moji, danas je sve moguće prodati. Ili te kazne ili ne dobiješ ni kintu, tek možda nešto simbolično preko toga „hvala“. A onaj život, šta beše s njim? (Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:48) O filozofiji, vinu i uživanju Za čitanje, očigledno! Ali, gdje da je nađem u ovom mjestu gdje je razloga i prostora za uživanje tako malo, gotovo nikako, zatureno nekako i skriveno od pravih pogleda, rijetko, nesigurno i u manjini. Jedino da „odlijepim“ od njega, „napijem se“ i potražim negdje drugdje. Šalim se, ali kažu da je u vinu moć, a tek pomiješano sa mekom filozofijom. Ah ta lijepa literatura što nam uljepšava poroz-dane! (Nataša Gajić, Brčko – 20.07.2008. 03:55) Balet „Nečista krv“ Predstavu nisam gledala, ali vidim sve Stankovićeve žene na jednom mjestu. Tolika količina zova krvi na jednom mjestu, a sa druge strane potčinjenost patrijarhatu i zatajenost sopsvenog bića pa da pukne i sve ode u vazduh od pritajene i stegnute energije koja mora negdje da izbije. Pa zar jedna Sofka i na jednom mjestu nije dovoljna?! U knjizi jeste, i svaka od njih kaže za sebe. Surovo. Vrijeme? Kao da je i naše drugačije odrednice. (Nataša Gajić, Brčko – 30.06.2008. 03:18) Novi Nušić Sjećam se Nušićevog „Pokojnika“, maturskog rada oko kojeg sam se svojski potrudila, ali priliku da ga i odbranim nisam imala, jer su te davne godine bila takva pravila za „odlikaše“. Na staru slavu i ocjene začas sam se dokopala fakulteta, ali ne i dovršila ga. A vidi sad šta rade sa svim tim silnim „provjerama znanja i ulaznicama za raj“. Ah, to hibrid-školovanje, sve nabrzaka i pod skraćenicom za većinu. Čast izuzecima! (Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 03:12) Priča o tri sestre Šta sad?! Još malo pa ćemo i „Seks i grad“ raščlanjivati kao neki portali i ostali. Je l’ ovo opšta pomama za ženskim iskustvom u literaturi i na platnu, a i šire, prenesena iz života ili se „tamo“ pronosi, ko će ga znati. Ali vrijedi pokušati, „nikad nije kasno“. (Nataša Gajić, Brčko – 09.06.2008. 16:17) Obični ljudi sa običnim životima Pa da, kao u Kustinom „Andergraundu“ – svako može i što inače ne može, kakva jednostavnost u izrazu. Mislim da bespotrebno komplikujete u preporuci roman, jer ga karakterišete običnim ljudima, životima, a nije. Samo je naslov pomalo ironičan u svojoj jednostavnosti života, a u stvari krajnje apsurdan, kao i sam život kad te obavezuje do krajnjih granica nečije, tebi bliske, fizičke nepokretnosti. Roman ne pročitah do sada, ali imam iskustva u gledanju lično nedoživljenog, kao što je život sam. (Nataša Gajić, Brčko – 26.05.2008. 08:31) Manje poznati načini da se osetite bolje (1) Izvinite, pa nije valjda poljubac „manje poznati način“ da se osjetite bolje? Ne mislite, valjda, na ono od koga je, dobro je i toliko, a i pomaže. Naslov, ipak, ne štima, ali u tekstu je sve. (Nataša Gajić, Brčko – 17.08.2008. 06:38) Alkoholizam u porodici Alkoholizam je težak porok, ostavlja tragove ne samo na duši za čitav život, kod svih članova najprije uže porodice u kojoj se neposredno dešava, ali i na tzv. „posmatrače“, članove šire porodice iz koje alkoholičar potiče i s kojom je i dalje u neposrednoj, ali ne uvijek i toliko bliskoj vezi. Hoću da kažem, djeca iz takvih porodica alkoholičara, gotovo sva, obilježena su nekim tajnim, tamnim žigom trauma koje je teško prebroditi, jer se i stariji iz okruženja slabo snalaze i ne umiju da djeluju na pravi način, pometeni, zbunjeni i ubijeni stalnim ponavljanjem konfliktnih sitacija u koje ih alkoholičar gura ili vuče za sobom. Jedni „gase stalne požare“, drugi ih još više raspaljuju u svojoj nespretnosti i neznanju, a savjeti stručnjaka su nedjelotvorni ili kratkog vijeka, jer se uglavnom izbjegavaju, omalovažavaju, u najkraćem – ignorišu. Prisutan je bijes prema svima i međusobno prebacivanje, ljutnja, zavist da je kod drugog, a bliskog, bolje i da su oni, šira porodica „krivi za sve“ sa čim se takođe teško izboriti, jer znak nepovjerenja ruši svaki pokušaj pomoći. Ali gle! Djeca iz takvih porodica se ipak izvuku, imaju sopstvene, cjelovite zdrave porodice, profesiju i koliko-toliko zdrav socijalni život, čak i preko toga su uspješni, ne prekidaju veze sa roditeljima „mučenicima“ ali idu nekim svoji životnim putem. Nisu oni problem, alkoholičar među njima to jeste, ali se smiri jednom kad dođe u godine kad djeca napuštaju takvo razarajuće alkoholom porodično gnijezdo. Sve dok ga ne stignu potpuno razne druge staračke bolesti i svale na tuđu njegu. (Nataša Gajić, Brčko – 05.07.2008. 04:41) Tri koraka do sreće Drugim riječima: sve ima svoj razlog i opravdanje, pa i svrhu. Potrebno je samo živjeti u miru i skladu sa samim sobom i drugima, takođe, pružiti priliku. (Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 03:28) Troje je gužva. Izgleda da vam i sama pravim „gužvu u Životu“, pa mi tekstove skračujući objavljujete samo informativno.Meni to ne treba , smeta mi a i ne odgovara.Ne mislim da sam preopširna, kao ni vi.A i ne „borim se za svoje mjesto pod suncem“, napravili ste mi neopreznoj samo malo više posla… Troje, zaista, jeste gužvanjac, ali kakav… Savršeni trenuci, nesavršen brak. Ko je ono rekao da život čine trenuci, sitnice kojima ponekad pridaješ preveliki značaj, detalji od kojih katkad ne vidiš šumu, čine ga fragmenti što se teško nadovezuju jedan na drugi pa kreneš-tek staneš, pa opet. A čovjek je kao ptica bez krila, zna već šta hoće, ali da li mu i uspijeva.Ne razumijem savršenstvo jer takvo ne postoji.A nesavršenost mi ne pristaje jer sam nezadovoljna sobom uz njega, budi mi konfliktni dio ličnosti i „negativnu“ ambiciju da sve u emocijama promijenim, za početak, pa onda i sve imamo različito, završno sa „pastama za zube“. I onda svaku rečenicu završavamo „nadam se da smo se razumjeli“, čisti monolog u glavi: objasni mi nesavršenost udvoje. Različiti pogledi na isto nisu nikoga unazadilo, tek podstakli, na nešto. (Nataša Gajić, Brčko – 22.08.2008. 20:38) Ljubavna konekcija (1) Privid emotivne slobode i nedostižnosti uvijek je privlačan za potencijalne konzumente. Internet daje neslućene mogućnosti „ostvarenja veze“ bez fizičkog dodira i bilo kakvog kontakta, konkretnog, osim na daljinu, tek u naznakama i nagovještajima, bez stvarnog ostvarenja, pa prividno negira svako razočaranje. Kad se mašta zahukta i raspali do granica podnošljivosti, jer je stvarni kontakt onemogućen, lišen istinske hemije, ali radi ona koja nas takođe propisno uzdrma – dobije se želja da se i granice prekorače, ali najbolje je to ne činiti i ne brkati javu i san, paralelne svjetove i ono što je iz njih kolebljivo niklo, a pruža nesvjesne i nesigurne garancije u ishod i dalje kretanje ka napredovanju „sentimentalne veze“. Ali, granice ljudske radoznalosti se lako pomijeraju u pravcu daljih „osvajanja“ terena gdje se vodi svojska trka za očuvanje ne samo „ličnog imidža“ kreativne i moderne osobe koja iskorištava sve što joj tehnologija servira kao prihvatljivo, lako dostižno bez konkurencije i malog životnog rizika – kakva varka kad se jednom probudite iz takvog nedosanjanog sna u trenutno labilnu i teško održivu prirodu sopstvenih neostvarenih težnji koje traže svoje ispunjenje, naravno. (Nataša Gajić, Brčko – 19.08.2008. 15:36) Sveobuhvatno umeće pobede E, da, kad je neko konfliktna ličnost, ništa mu nije strano, ne bira sredstva da dođe do cilja, brzo pada u vatru itd. Svi sukobi i mnoge teško rješive situacije izbijaju baš zbog tog nemogućeg spoja stvari sa različitih planova, iz zbrke koju pravimo najprije u svojoj glavi a onda i u životu, povezujući, u stvari miješajući situacije iz različitih perioda zbivanja, sa različitih terena i prostora, čak kultura, pa i suprotnih polova koji ih određuju, a nemaju nikakvu dodirnu tačku, već su vještački i na silu dovedeni u vezu, spojeni u krajnjoj različitosti toliko da dovode u pitanje i sam opstanak po samoj svojoj biti. Čemu rat sa svim svojim besmislom i nemogućnošću prave kontrole i susprezanja, o kočnicama, pozitivnom manipulisanju da i ne govorimo, jer sve to dovodi u pitanje i ostavlja prostor samo za nekontrolisano stradanje i štetu. Sama iluzija moći i pobjede, čitava konfuzija jednom kad prođe i stane, zaustavi se jednom kad krene kolo nesreće. A ono što ljudima ostaje je istorija svačijeg stradanja bilo koja strana da je u pitanju, vještačko naduvavanje bilo čijih zasluga, stradalnici i oni koji možda i nisu u biti učestrvovali, u zavjetrini i neokrnjeni i materijalno i bilo kako, ako je to moguće… Ali, istoriju pišu pobjednici, veličaju, lažu pokatkad i kreiraju naknadne rezultate bez kojih je svaka saglasnost u budućnosti i opstanak uopšte na ovoj jadnoj, iscpljenoj od sukoba i nemilosrdnog iskorišćavanja prirodnih resursa, pa i samog čovjeka, planeti po njima nemoguć , a u stvari – doveden u pitanje. Kako može ponašanje rata da nam pomogne?! (Nataša Gajić, Brčko – 19.08.2008. 15:26) Nema ljubavi bez poštovanja Jednom izgovorene riječi nas, kad odlutaju, određuju, a ne mi njih, jer jednom kad nastave svoj samostalan život, mimo našeg uticaja, mogu svašta da rade sa našim životima, ali ne i mi sa njihovim. Takve su kakve su, odapete kao strijela koja treba da pogodi cilj. Zato ih zapišite ili dobro zapamtite. I rukovodite se njima, jer su zauvijek vaše i postoji razlog zašto su takve upućene baš konkretnoj osobi. Očekujte povratno dejstvo od njih. Nema načina da ih jednom izgovorene – izbrišete, zaboravite, zanemarite. A katkad su i vaša uzdanica, ukoliko ih ne prate i tako izostanu očekivana dobra djela. Oslonite se na njih, u ljubavi. (Nataša Gajić, Brčko – 20.08.2008. 07:00) Život je kratak Čitam o strahu i ja živim u strahu i ne vidim ono isto što vi vidite ispred i iza sebe, što neumitno protiče. Plašim se sreće jer vjerujem da će mi se ono što mi je najljepše i što mi najviše znači, pod uslovom da to zaista posjedujem, odjednom i zauvijeki izgubiti, nestati i ostaviti me samu. A to sam ja. I zato nisam sigurna da stvarno želim da ga imam, pa makar samo za sebe. Taj strah dugo traje i ako ga smjestim u svoj život, mislim da bi ga odugovlačio, proširio ili produžio, ali mjesta za kajanje zbog sopstvenih postupaka ne bi ni tada bilo. Jer, dok postupci traju, traje i život i njegovo mijenjanje, dopuna i uskraćivanje. Na kraju ništa ne ostaje, kažu: samo kajanje, ali ja ne vidim mjesta ni za to… (Nataša Gajić, Brčko – 22.08.2008. 15:36) Pričaju da bi pričali. Sve ima svoj razlog, svrhu i krajnji cilj. Umjesto što mislima vrludate, a i to nije loše ali može sasvim sigurno da vam promakne nešto ne baš toliko nebitno, udubite se za tren malo, fokusirajte pažnju umjesto što vam je u glavi samo misao da umaknete pa vam se od toga vrti i naporno vam je. Jer, u svakom čovjeku, pa bio on i uvijek dostupan susjed, ima nešto zanimljivo i novo da se dozna i nauči, bar kao iskustvo za ubuduće.Čitanje između redova, male digresije u toku naoko nevažnog naklapanja,koje vode u ko zna kojem pravcu, kao slučajno upozorenje na šta da obratite pažnju, a i asocijacije koje bude takvi slučajevi, usporeni, predugi razgovori, nisu na odmet.Ako ste skloni lakom zamaranju ,površnim i brzim zaključcima, a i s vremenom vam ne ide baš najbolje, puni ste sopstvenih problema koji su vam najvažniji, a i šta bi ste mogli da očekujete u skoroj budućnosti od neke osobe koja vam se naoko nudi a u stvari hoće nešto nepovezano i efemerno da vam saopšti samo zato što joj se učinilo da ste simpatični,otvoreni i bliski za saradnju, a u stvari ništa ne može da vam pomogne, još manje očekujete da ona nešto bitno mijenja u vašem stavu prema usputnim prolaznicima i neodoljivoj želji da odmah negdje i neizostavno zbrišete.Bez posljedica na male mace-lutalice, niko to neće ni opaziti, do sljedećeg susreta možda u liftu koji se brzo penje. Ko zna s kim u vezu bi moglo da vas dovede jedno bezazleno ćaskanje od kojeg imate samo štetu, gubitak strpljenja i vremena, a nikakvu korist. AH, ako ste mladi i nedovoljno upućeni u male ljudske zavrzlame što more dušu kad je već kasno da se bilo šta ispravi ili utrenira za sljedeći slučajni susret u otuđenosti ili nedostatku simpatija i nemate pojma šta ste propustili… Nije sve u zanimljivom i polovičnom traču uz kaficu s najboljim drugom. Uspešan flert. Je li to ona poznata pričica i djevojci i sjeni: Što više trčite za njom, ona bježi od vas, a kad joj okrenete leđa, ona vas prati? Po tome najbolje da odaberete pravo doba dana i noći. I na konju ste, pod uslovom da ipak želite da je stalno jurite i ne ostavljate na miru ni za tren- ko zna gdje bi i sa kim mogla da odluta a tek ste je našli i dobro se pomućili da bude sa vama i samo vaša. Nataša Gajić, Brčko – 23.08.2008. 16:54) Nisu zainteresovani za unuče (1). „U toj mjeri“ uglavnom- ne, ne zanima ih sopstveno unuče da ga umjesto vas odgajaju, kako oni to stručno kažu „ne možemo mi da ti vaspitavamo dijete“ kad im se nešto ne svidi, kao da je vama zaista do toga pa ste se koji slučajem „požalili kako drugi“ priskoče i nađu se pri ruci kad je potrebno pripaziti čedo na koji sat, provedu malo više vremena sanjim i oslobode roditelje da se opet na tren nađu na svom terenu s malo više vremena za sebe… Ali kao supervizori su tu, kao brana pred pretjeranom naprasnošću i nestrpljenjem roditelja prema čedu, kad nađu za shodno da se umiješaju sa svojim pametnim savjetom koji ništa ne košta, kad je potrebno malo više pomaziti čedo i prikučiti mu se bliže, ali mimo roditelja, ili ga „isturiti“ prema svijetu „kao svojih ruku djelo“ iako to nije ali lijepo je pohvaliti se da i ti imaš nešto „za šta ti je vrijeme već“ mada ih se baš to i ne tiče, kao nivaša porodica kao mogući problem koji ne mora biti…Suviše su oni stari za to, kažu, i tako je,ali nisu u pravu kad se poslije pitaju da li ih pominje to isto unuče u svojim pričama i zašto ih uopšte ne zove na telefon samo i po svojoj inicijativi i ko tu „laže“ kad kaže da će da dođe, ili ko zna šta, pa ništa. I šta je apsolutno tačno u cijeloj toj priči o drugom životu i „svako ima svoj“? Suprotnosti se privlače, ali… Ekstremne suprotnosti mogu samo da odbiju, izazivaju nedoumicu i sumnjičavost, a i stresoviti momenti nisu isključeni kad se pokažete nedovoljno vješti da se međusobno upotpunite i spretno uskočite u sve to što vam je do tada bilo potpuna nepoznanica ili vam ne budi interesovanje da se tome posvetite, kako se kaže, niste za to. Za kratko pomaže da se odvojete od dosadne rutine: otkrijete u sebi skrovite mogućnosti i talente koji niste bili ni svjesni. Nova zanimacija je pravi pravcati okidač za nova strijemljenja koja vas ponekad privuku i više nego sama osoba koja je već u tome što vama nikad nije nešto značilo ili niste ni čuli ni vidjeli takvo što, a „odjednom“ vas je ljubav pretvorila u strastvenog konzumenta, što može da traje kao i veza ili „neslavno“ se završi.Ono što je posebno dobro u svemu, u novom i već poznatom, su beskrajne mogućnosti koje nam se pružaju da iskušamo sami sebe pa i dotični par. A dokle stignemo, dobro jeste.Samo mislim da je besmisleno upuštati se u nešto za šta ni jedno nemamo smisla. Pa gotovo da ste predložili kompromis i zajednička interesovanja. (Nataša Gajić, Brčko – 24.08.2008. 15:18) Navijajte sa stilom. Navijačka strast vuče korijene iz sukoba kao takvog i bilo koje vrste, kad je protivnika i neprijatelja potrebno najprije savladati a takođe ga i poniziti, ako ne i sasvim uništiti, oboriti na koljena i naći u tome svojevrsni užitak.Takmičari u sportu se podstiču raznim sredstvima, najmanje što možemo učiniti sa pozicije gledaoca je da ga bodrite uzvicima, a katkad i često vrijeđanjem istovremeno protivnika da bi se ovaj obezglavio i izgubio a suparnik, vaš pulen podstakao na neizostavnu pobjedu Protivnika je važno zaskočiti i preteći, a sebe gurnuti u sami centar i žarište dešavanja, iskoristiti nečiju trenutnu slabost, ahilovu petu, a sebe istaći i gurnuti iznad trenutka samog učestvovanja, savladati sopstvenu slabost koja bi pobjedu učinila nemogućom, predati se poraznom rezultatu, a to teško podnosii običan navijač, a kamoli učesnik u borbi, svi ti gladijatori u areni bez premca u želji za dominacijom na terenu pa i izvan, u tuči bez kraja.Čovjek mora biti svjestan da je takmičarski sport zadržavajući svoj humani rezon, zadržao i „obično“ raspaljivanje niskih strasti, tako da je nemoguće izbjeći uživanje u tih satipo ili koliko odbrojavanja u išćekivanju do samog kraja i koće šta postići. A tek slava i mediji, to je druga duga priča i nastavak ove. (Nataša Gajić, Brčko – 25.08.2008. 05:38) Da li ih odbijaju devojke s naočarima?. Svidjelo se to nekome ili ne, to što vi nosite naočari, one imaju svoju prioritetnu funkciju kao i svako pomagalo koje ispravlja nedostatak i pomaže u ovom slučaju da bolje vidite. Mala djeca kojima su naočari neophodne se moraju privoliti da ih nose bez obzira na sve uzgredne „razloge“ koji ih odbijaju od njih i otežavaju navikavanje, a u većem uzrastu mogu i da podliježu modi, što nije za odbacivanje, kao i da ih ubijedite da tako „djeluju kao veći intelektualci, čak inteligentnije, a moguće i nespretnije kad je sport u pitanju“.Sve se danas da ispraviti, pa i preduzeti lakše korekcije vida pomoću sočiva a i lokalnim operacijama, kolko sam čula. Dakle, nije sve u estetici i „modiranju“,Ima nešto i u dosadnom bavljenju i čuvanju ovih pomagala da se ne oštete ili vas povrijede kao što je to slučaj sa sočivima i neophodnosti pravilnog rukovanja s njima. (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2008. 16:15) Da li ste povodljivi?. Jaz među različitim generacijama čini se ponekad neprevaziđenim. Jednom kad odete od kuće i osnujete sopstveni dom i porodicu, kidaju se sva nekadašnja „zajednička ubjeđenja“ koja se tiču i vanjskih saznanja bilo kojim putem, njihovo nekritičko usvajanje jer je po međusobnim uticajem i komentarima i vas i onih s kojima ste do tada živjeli i usklađivali poglede na svijet. Onda se to kida, ako je postojalo, kao u mom slučaju, gotovo prema svemu, povodljivo ali i uz stalni sukob interesa, što je bilo apsurdno ili pomalo „šizofrenično“ sa moje strane.Jer, kako uklopiti stare i nove informacije kojima vas bombarduju spolja i iznutra? Nastojite se prilagoditi višem autoritetu, pa ste u vječnom sukobu sa samim sobom i crvom sumnje.Onda se „iselite“ i nastojite pomiriti „mladost i moderna shvatanja“, a ujedno ne potirati stečena iskustva i zrelost prohujalog vremena…Ili nešto slično što se dešava sa više suprotstavljenih gledišta, stavova i iskustava, makar i slične generacije, ali iz različite vizure, jer su i znanja i potencijali takvi- različiti i trebaju se pomiriti u sukobu i borbi za prevlast. A vi i ja, svi, smo plodno tle na kome se to odvija.Ah, ti mediji prepuni marketinga i „šarene laže“ kao da im je svejedno ko je tu ciljna grupa, odabrani, a ko se usput prikačio i „uživa“ dotjeranu pretjeranu informaciju. Nema nam spasa od povodljivosti za glupostima, sreća je još kad su providne i razotkrivene pa si u stanju da doneseš samostalnu i ispravnu odluku sa sobom u vezi. Nataša Gajić, Brčko – 28.08.2008. 06:58) Budite realniji. U svakom slučaju ne bi trebalo unaprijed odustajati ali ni zanositi se previše, bar u početku, kad smo odabrali već, ili nešto nas, da se oko nečega pozabavimo, dotjeramo do kraja ili čak žrtvujemo se.Poenta je u tome da stvari oko kojih smo se možda i pomućili, prihvatimo kakve jesu iako nam to ide malo teže ako već znamo šta smo sve uložili u njih, na kakve prepreke nailazili pitajući se neki put i da li je sve baš vrijedno toga truda i odricanja.Naravno da nije, nije uvijek, jer nemoguće jenapraviti pravu računicu, sigurnu u početku da nas odvuče na cilj i da smo na kraju uvijek zadovoljni postignutim a da hoćemo i sebi i drugima da priznamo da smo uspjeli, mada postoji crv sumnje koji nas tjera i preko cilja, još dalje da se dokazujemo, pokušavamo ponovo i nešto novo i promijenjeno. Nekada je to i samo tapkanje u mjestu, ali jednom kad priznamo sebi tako nešto, ostaje nam da u pokretu i prividnoj radnji sačekamo „da nam krene“ najzad kao nekad. S tuđom pomoći ili bez nje, ali ne bi trebalo ništa odbijati ako smo u stanju da procijenimo njenu dobronamjernost, saradnja u komplikovanom projektu je neprocjenjiva, a više čula- više zna. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 03:34) : Znati ko ste pre braka. Pitanje samo šta je to zrelost u 28? Neko ko je sklon povođenju za trenutnim željama, neko ko je podložan promjenama raspoloženja kako vjetar duva, neko ko je malo teže prirode pa se teško i uklapa u novi sistem ili raspodjelu snaga i uloga, neko kome se čini da je sve dobro, a onda shvati da ne može to, nije za to, iskrsne mu nešto drugo. Izvinite, ali dešava se to i sasvim zrelimi samostalnim ličnostima, možda i češće danas kad vam drugi ne određuje partnera i život kao u stara vremena.Kad se, gle čuda, dešavala i obrnuta situacija lake prilagodljivosti sticaju okolnosti, čak i lakše nego današnjim parovima kojima je dato da biraju sebi put, pa šta izaberu i kad se predomisle i to je zrelost ne pristajanja na baš sve i nikad nije kasno za te naknadne odluke u promijenjenim okolnostima. Da, znam, stvar je u tome da smo zreli, odgovorni i redovno plaćamo svoje račune. Samo djeci se pjeva doskočica „Brigo moja pređi na drugoga“. Glasam za jednu zdravu, stabilnu i čvrstu ličnost koja se odlučila i ne odustaje lako, pa makar to bilo i da ne uđe u brak i , na žalost, da nema djecu. Je li to „polovična ličnost“, ni sama ne znam i nisam sigurna u to. Ima karijeru?Možda je to samo zamjena teze. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 04:04) Seks s bivšima. Nekad ste se jako voljeli, ali veza, očigledno, nije gotova i vi ste se opet našli zajedno. Boli i kad niste zajedno, zato ste i sami. A postoji i situacija kad ste u vezi, u stvari prividnoj jer ničeg nema a kola se kotrljaju.Što bi se reklo, samo da ne postane opšti princip, da nikog ne povređujete i da, naravno, sve prođe kao da prevare nema. Što je opet danas vrlo diskutabilno i nikad se ne zna ko stvarno računa na vas, ponekad čeka, i grešku, pa da se umiješa ko s poslom, kao bogom dan i kao uvrijeđena strana Nikad se ne zna ko vas posmatra i prati, figurativno rečeno, niste sami. I zato pazite šta radite ili to već činite. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 04:41) Mogući dobici. Ha, ma šta mi reče pa uteče!? Ovome stvarno ne mogu da odolim…Koja bolećivost prema,

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s