Iz Dnevnika 2010. (7)

Oznaka za previše stresa
Stres koji je, u stvari, samo prirodni fenomen toliko uzdižu, prave još veću famu od njega svim mogućim i nemogućim savjetima za njegovo obavezno izbjegavanje, kao da je to moguće jednom kad nas obuhvati i prijedlozima kako ga „bezbolno i uspješno“ izgurati. Posljedice, kada je prisutan i na djelu, svakako izaziva i ostavlja na našemu krhkom biću, ali ponekad, u nastojanjima da ga zaobiđemo i riješimo ga se kao da je moguće da uopšte ne postoji pored naše borbe protiv njegovog dejstva, zaboravljamo koliko nam je on u stvari na usluzi i potreban u svakodnevnom ispoljavanju negativnih reakcija prema bilo čemu što nas snađe, dakle, pomaže da se odredimo, kako inače, nego negativno prema nečemu i preživimo, dakle odbranimo se od napada na inače nezaštićen i prepušten sebi organizam. Ovako, s njim u sadejstvu, smo prilično“strašni“ i „urlamo“ da nam se ne prilazi, ili bar pažljivo, oprezno i sa razumijevanjem za ispad iz kolosijeka, kolotečine, „normalnog“ stanja. Na svima je da prihvatimo i ovaj vid komunikacije, ispoljavanja sebe pa i u negativnim emocijama koje bi nam možda došle i glave ako su suviše česte i bez totalne kontrole bezobzirne prema našim „oslabljenim“ i napetim nervima koji se najpre nategnu do nepodnošljivosti, naprave zbrku, a onda izguraju zajedno sa nama ovaj „neprihvatljivi“ teren naoko nekontrolisanih ili slabo regulisanih instikata. Pa smo opet na svom, opušteni, zbačenog tereta, pomalo drhtavi i slabašni i ispražnjeni, od negativnog raspoloženja i nova energija može da nastupi, baterije se ionako već pune nekom već odabranom pozitivnošću koja slijedi kad god mi to hoćemo i dopuštamo joj da nam priđe i obuhvati nas cijele novom snagom za nove poduhvate. Dakle, stres postoji i nemoguće ga je izbeći, a kad je tako, pretvara se u djelotvornog saveznika za pražnjenje i čišćenja ventila. Samo dobro pazite gdje i na koga, da vam se ova „rizična vježba nerava“ ne bi olupala o glavu. A i to je moguće ispraviti, samo malo više dobre volje i pomoći bilo odakle ona dolazila. Još nešto, neko je pod stresom kad god radi posao do koga mu je neobično stalo ili koji želi obavezno da završi. Treba li ga izbjegavati u globalu ili naprosto propustiti kroz pore ili bar dio mozga i osjećaja i nešto, ili nekog pozitivnog i napraviti „dobar miks“ za izdržavanje trenutka i odrađivanje uspješnog posla do kraja, nekad se nervi smire i u toku same radnje i sami od sebe. Samo bez navaljivanja i bez „prisilnih“ i krajnje iritantnih a nepotrebnih radnji. Ništa ne uspijeva na silu, pa ni riječima.
(Nataša Gajić, Brčko – 04.08.2008. 07:02)

Nakon raskida
Po rastanku sve se mijenja i ništa više nije kao što je bilo, ni oko nas, ni mi sami. Najviše se sami mijenjamo, životna situacija u kojoj se nalazimo i od osobe do osobe zavisi kako će na nju reagovati, šta za sebe ostaviti kao neizostavan šablon, kakvu pouku prihvatiti i kako se vratiti ponovo sebi, u stare krpice i nove epizode. Pomalo ne znam o čemu pričam, ali slutim da bi me takle iste dileme, iste nedovršene, nedorečene situacije, iste pretjerane riječi kad im vrijeme nije, i iste bolne suze, patetične prema drugima, a prema sebi – nema opravdanja, jer ništa se dobro samo po sebi ne dovršava raskidom, a uvijek dolazi ono nakon raskida kad pružimo korak i idemo dalje, samo ne nazad i vukući neopravdanu prošlost na račun sadašnjosti i onog što poslije dolazi lijepo i prihvatljivo kao melem na dušu. Čeka raširenih ruku nešto i na nas.
(Nataša Gajić, Brčko – 19.03.2008. 18:13)

Zbunjujuća osećanja (2)
Zbunjujuća osjećanja i misli nisu ništa spram onih zabrinjavajućih gestova po sopstvenom izboru koje učinimo, a da ih isprva nismo ni željeli istinski. Prava, istinska ideja, onda plan, pa sve ostalo, trening za čitav život da se ne bismo naknadno kajali, kukali i osjećali se svakojako i pitali se da li smo mogli tako nešto zaista da preduzmemo i na svoju, a kamoli štetu dragih nam ljudi. Prilično dramatično, ali prije promišljeno.
(Nataša Gajić, Brčko – 30.04.2008. 13:50)

Neko neverovatno liči na vas
O, kako da ne! Pristala bih na jednu takvu nemoguću osobu, da me odmijeni u svemu. Samo još da ima moje manire, mimiku, narav pogotovo, da ne bude sumnjiva mužu, „ljubavniku“ i mom jedinčetu. Kao odraz iz ogledala, sišao da počisti sve moje nepodopštine umjesto nas, posmatrač sopstvenog života, sve prolazi pored nas u šta se već svijet realnosti pretvorio, svoju najsličniju suprotnost. Samo to nam još može pomoći, dvojnik, makar ostavio još veći nered i haos iza sebe, da se nosimo sa njim. Ili da nas na kraju povede sa sobom, tamo gdje je krenuo da čini i ne čini, a iza sebe ostavi sve sređeno i dovedeno u red. Svima na radost da nas više nema tamo odakle smo potekli i odakle krenuli u sopstvenu propast ili spas. Ko bi još rekao da je to moguće: neko drugi radi umjesto nas ili bar utiče na naše živote, kad ni pred preosjetljivim potomstvom ne smijemo da se pokrenemo kako hoćemo, a ne izazovemo nepopravljive traume. Ih, čega ćemo se sve još nagledati svi skupa, a ostati uskraćeni, zakinuti ili tek na samom početku dešavanja, mimo nas!
(Nataša Gajić, Brčko – 23.04.2008. 08:44)
Kad roditelji izgube poverenje u vas (3)

Jedini koji profitiraju u cijeloj ovoj frci u tri nastavka su roditelji. Još ako i ubuduće budete vrijedno radili na svojoj poslušnosti i pokori, ima da ih do kraja „semestra“ pošteno udavite u monotoniji i ličnoj i prividnoj „neinventivnosti“. Ma samo tako, brate slatki, krajnje predvidljivo, a dokle će nas to odvesti, ko zna. Suprotnosti u djelovanju se privlače. Možda uspust i steknete kakvo-takvo povjerenje, ali tamo gdje treba. Ko bi vas da kazni za neposlušnost, drugo i ne zaslužuje nego gubitak svake kompetencije pa i u odnosu staratelj-izdržavani do daljnjeg.
(Nataša Gajić, Brčko – 13.04.2008. 10:13)

Osuđuju vas jer izlazite sami
Znam za slučajeve kad je ona sama, izlazi solo, kako vi to lijepo kažete, ali u svom gradiću, a na drugoj strani planete, drugom mjestu čeka je neozvaničeno, da ne kažem tajno, idealna veza. I to opterećuje, a ne „očigledna“ usamljenost, jer dvije su paralele koje se tek povremeno sastaju pa nisu to, što je, priznaćete, prilično nedefinisano i funkcioniše na klimavim nogama, jer ko će odrediti ko je tu na gubitku, ko je sam, a ko u još vezi pride i sa strane, i ko je tu u stvari veza sa strane. I to traje kao razlog za „domunđavanje“ „normalnih“ parova. Još kad je cura nesvjesna ili koliko toliko neobavještena da je u vezi na strani, pogubila konce i zaboravila nešto „površno, neobavezno ili samo za posmatranje“, a ovdje nije sama, dupla briga, ali „samo za gledanje“. Normalno, i dalje funkcioniše sama, uz malu pomoć svojih prijatelja.
(Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 07:02)

Rastužite se kad vidite zaljubljene parove
Pročitati „Idi, vrijeme je“naše Marije Jovanović pa skliznuti trenutno na Umberta Eka i „Tajanstveni plamen krljice Loane“, knjigu o gubitku sjećanja i polaganom sticanju istog. Koja razlika! A tek što me, po ko zna koji put, čeka duhoviti, preduhoviti Michal Viewegh sa „Romanom za žene“, a šta tek da vidim. Ma, prave poslastice za neodoliti!
(Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 03:47)

Nedostaje vam pažnja dečka ili devojke
Ima i obrnutih sitacija. I veza traje znatno dugo, a ponekad i na obostrano zadovoljstvo, kad se ne upražnjava dijametralno suprotan vid komunikacije od uzajamne želje za nekom totalnom povezanosti, mimo ostalih, kako je obično na početku svake veze. „Čudni su putevi gospodnji“ koji nas još drže na okupu.
(Nataša Gajić, Brčko – 25.06.2008. 04:53)

Zavidite nekome
Naravno, zavist je duhovna zvjerka, na korak od prave mržnje, izjeda sve što je uobličeno u cjelinu i autentično, ali najviše samu sebe i onog u kome obitava. Niko joj nije sklonište i lako se prenosi s predmeta na predmet. Očigledna u svojoj rasprostranjenosti, lako nam pomrsi račune kad se u nju odviše pouzdamo, ha! Jaka stranka, tj. oružje za ispoljavanje slabosti. U dosluhu sa dobrim tračem i spletkom „nikome nije naškodila“ ni sa jedne strane koju je dotakla, a kamoli odgovorila od uspješnog nastupa u javnosti.
(Nataša Gajić, Brčko – 23.06.2008. 06:55)

Vaša omiljena bajka
Ne mora biti, ali prilagođavanje stvarnosti je za većinu i najčešće mukotrpan i težek posao, naročito ako smo dugo u nekom svom svijetu bajki, ako ga živimo nesvjesno nedozreli da u stvari, i trebalo bi, živimo svoj život. Ništa se ne mijenja mahinalno i u svijetu nesvjesnog, može se iznenada pokrenuti neki šrafić upozorenja, ali daleko više od toga što će nas podstaknuti da idemo do kraja i odbacimo preživjela mjerila u kojima smo se ušuškali zaštićeni nedokazivim i uglavnom neostvarivim obećanjima koja nam pruža jedno usvajanje bajkovitog sistema mjerila na koja smo se kao djeca primili. I još kada se tome doda onaj ekstrem nestvarnog viđenja sebe u stvarnom i normalnom svijetu. Kako mi u stvari vidimo sebe, svoju formu i sadržinu, tijelo i duh, kako sami reagujemo na to, kakvu sliku šaljemo prema spolja? Daleko od onog kako nas drugi vide i ne kao u bajci, zapanjeni našim otkrivenim venama, nabušenim stomacima, predugim neprikladnim za godine kosama, ukratko kakvu sliku pružamo u mladalačkom perju za naše godine, koje više otkriva nego što skriva, npr. na ulici. Teško ćemo se pomiriti sa svim tim što nas opominje da izađemo najzad iz tog svijeta bajki i lakog rješavanja koje ne postoji, ali jednom kad uspijemo sumnjam da ćemo žaliti za tim nestvarnim svijetom nedodiljivih prinčeva i princeza i nikad pomućene sreće. Nazdravlje nam bilo, ali djeca danas i nisu baš željna bajki, zrelija su i primaju se na igrice i crtaće vješto pronalazeći neku realniju i suroviju osnovu za koju bi se uhvatili i ah, kad istupe sa svojim uobličenim zahtjevom prema životu. Šta tražiti od njih, a šta od jedne obične jadne nedostojne bajčice!?
(Nataša Gajić, Brčko – 21.06.2008. 07:10)

Dan za istinu
Četiri ispoštovana pravila u odnosu sa „drugima“: ne trpaj mi sve svoje nemoguće probleme u stomak; ne zovi me iza ponoći; obrati se ljekaru kada si bolesna; ne pravi paniku ili „istinu“ tamo gdje joj nema mjesta! Tvoja mama ne mora sve da zna.
(Nataša Gajić, Brčko – 20.06.2008. 05:36)

Zamišljeno putovanje
Svašta može ovako usnulim i isključenim da se odsanja i desi. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Gdje? Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Surovo, ali djeluje.
(Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 07:32)

Kreativnost donosi lepo raspoloženje
Kreativnost donosi lijepo raspoloženje, ali kome i „samo toliko, ništa više“?! Mnogo ljudi u „običnom“ hobiju ili takvom ispoljavanju donekle zaturenog dijela sebe, pomalo marginalizovanog i nedovoljno „korisnog“, rjeđe ispoljenog, čak trenutnog i lako pogubljenog u trci s vremenom i svakodnevicom, mnogi vide „obično gubljenje dragocjenog vremena“, nešto što nema pravu vrijednost, jer se ne može „unovčiti“ ili kako drugačije obilježiti, označiti i vrednovati. Naročito od koga dolazi i potiče to „kreativno zrnce istine“? Od djeteta, domaćice, propalog bivšeg profesionalca… Sreća je kad se profesija i kreativnost prepliću i nadopunjuju, tad kreativnost ima i svoju nominalnu korisnu vrijednost, a daje i otkriva odgovore na mnoga pitanja, a donosi ili znači sama za sebe, priznanja za trud, makar i samo verbalna, znači podsticaj i inspiraciju za dalje i da smo na dobrom putu.
(Nataša Gajić, Brčko – 15.06.2008. 06:39)

Vežbajte da kažete „ne“
Kad neko od vama bliskih ljudi stalno insistira, naprosto nasrće stalno i iznova na ono što smatra bitnim za vas, pokreće istu temu kad god mu padne na pamet, „kljuca vas u mozak“ i ni za pedalj ne odstupa na vaše protivljenje, nerviranje i odbijanje dotičnog „prijedloga za razmatranje“, ne posustajte. U najmanju ruku osjetite se ponekad bespomoćnim, pomalo slabim za pružanje vječitog otpora i popustite najprije malo, za koji pedalj, prepustite se nirvani linije manjeg otpora, popustite pred ucjenom i složite se, a onda i učinite „po direktivi“, jer vam se učini da je suprotna strana možda i u pravu u vašem „slučaju“, čim toliko insistira, a i ne samo zbog toga. A razlog je malo žešći, učinili ste nekom po volji, nešto do čega mu je neobično stalo, obično su to roditelji i njihova nikad potonula briga, i osjetite se zadovoljnim, možda i sobom, zato što je sada sve kako treba, osjetite olakšanje kao poslije prestanka stalnog pritiskanja, čak sretni u novoj situaciji u kojoj ste se „najzad“ našli. Onda, poslije izvjesnog vremena se preispitate, uporedite različite momente, jer prije od silnih sukoba, suprotstavljanja rješenja i međusobnog kontriranja niste stigli. Sada u sagledavanju vidite i pozitivne strane i uz vaše korekcije u hodu, prihvatite stanje, jer vam tako odgovara, jer je to ipak vaš život, vaša odluka, iako tako nije u početku izgledalo zbog obostrane tvrdoglavosti, a bilo je bitno, nije da nije, samo konstantni način. Zaboravite odakle je poteklo i nastavite po svom u nadi da se nećete pokajati zato što ste pristali, kao što i niste, samo ste odista bili u akciji, a ne nedefinisani, statični u stalnom pasivnom „ne“. Ništa ne boli učiniti nešto, a i godi, čak se ni „zahvalnost“ ne podrazumijeva, ni vječito preganjanje koliko je ko čemu doprinijeo i pomogao. Do sljedeće stanice možda se takva prijateljstva i ohlade, ignorišu i svako krene svojim putem, i to je život, samo jedan, ali vrijedan „povremenog kolebanja“ i odluke.Neko vas je „pogurao“ kad ste bili „nesigurni“, postoji i to.
(Nataša Gajić, Brčko – 14.06.2008. 06:28)
Izluđuje me mama kad komentariše moj izgled i sitne greške i propuste u životu koje je nemoguće promijeniti ili nadoknaditi. Onda pomalo „ohladimo“, a ja zamaglim stvar drugim prioritetima ili svojim odsustvom u njenoj blizini. I tjeram po svom, jer to je ipak moja glava, a to sam naučila od nje, kad smo bile mlađe i dostupnije za međusobne „intervencije“.
(Nataša Gajić, Brčko – 14.06.2008. 06:38)

Al’ ste besni! (2)
Bijes, a ne nervoza, je nešto „zdravo“ u određenim okolnostima kad se agresija koja znači pojačanu snagu ispoljavanja prema „protivniku“, a ne unutra, prema sebi, dakle pravilno kanalisana, može da znači i podsticaj za „as“ i pobjedu u jednom trenutku, sportsku ili životnu, zavisi. Dakle, opet, ne neko negativno ispoljavanje emocija, preispoljno ugrožavanje nekoga, nečijeg integriteta, ali sigurno potiskivenje, nadvladavanje suprotnih agresivnih reakcija usmjerenih prema vama i koje ugrožavaju vaš uspjeh i lično postignuće u borbi npr. polova. Važimo za ženski-slabiji, ali u stanju smo ponekad da i običnim govorom iz nekog razloga pomjerimo granice, prevaziđemo sebe, a možda i ne, tek budemo upravo mi, u pravoj stvari i na pravom mjestu. I ne samo u afektu. A znanje je moć, ali i snaga da im se suprotstavimo, pa makar i „psovali“ u takvim trenucima, čak vrištali i dobili ono što zaslužujemo. Bijesni iz mogućnosti da nam nešto, baš to, izmakne. Postoji i takva mogućnost, zar ne, prema svim našim protivnicima, suparnicima i pretendentima na „presto“ koji nas, ipak, plaše, izazivaju ili samo provociraju na megdan naše praistorijske nagone koji nisu baš uvijek tako ni nježni, požrtvovani i nesebični da, ali u blažoj formi. Neki kažu da je bijes ispoljavanje lične nemoći. E, pa, suzbijmo je istim oružjem i krenimo neprijed kad uspjeh je, bar danas, sve, računajući ulog. Baš sam bijesna zbog nerazumijevanja-dokazaću vam to ! i slično. Dakle, ipak, kontrolisano ispoljavanje bijesa. Vještina ispoljavanja sebe i drugi će nas shvatiti i prihvatiti kao sebi dorasle u mnogo čemu.
(Nataša Gajić, Brčko – 08.06.2008. 09:04)

Ne planira da bude samo s jednom osobom
Nije zdravo koliko želite da je „zadržite“, odavde pa sve do posesivnosti i pomalo ljubomore.
(Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:50)

Čine da se osećate bezvredno
Postoje i takvi ljudi koji omalovažavaju druge iz čistog komoditeta, jer se tako osjećaju kao svoj na svome, ne terenu sa kog im se sve čini umanjeno, sitno i neznetno spram njihove osobe i lažne veličine, dakle, iskompleksirani tipovi, uz to i nezreli, jer im je stalo da dopru „do vrha“ više nego da se pruže prema vama. Ne moraju biti ni svjesni šta je za njih bezvrijedno pa da zatim upru prstom baš u vas. Zašto im zamjerati, slatko je nekad poigrati se njihovom skučenom pronicljivošću da brzo nekog ocijene i procijene, ne primati sve k srcu i izbjeći pomalo djetinjasto dokazivanje oko nečije vrijedne ličnosti i ko je u zabludi, jer to može dokazati samo nečiji očaj i nemoć da se potvrdi na pravom mjestu, tamo i kod koga treba. Očajan odnos, sve u svemu.
(Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 04:07)

Pravo na ukus
Uživanje jeste, ali ne i glavno. Ne možete da uživate u nečemu stvarno i nesebično, a da ga ne poznajete dovoljno, što vam je strano u suštini. Ne možete da volite, osjećate simpatije i privrženost prema njemu, naklonost. Ne može, bar odmah i na prepad, da vas privuče da ga shvatite i prihvatite svim srcem kao dio sebe, svog bića koje, takođe, poznajete i zato uživate u njemu predano i do kraja. Kao da ste i sami to „umjetničko djelo po ukusu“, nadamo se.
(Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 04:15)

Zaljubljeni u najboljeg druga ili drugaricu (2)
Nema prijateljstva između muškarca i žene – poznata stvar. Svaki takav pokušaj će prvom prilikom dobiti najpre obrise, a zatim i prave dimenzije one seksualne, a možda i ljubavne, kako to već po pravilu ide. Možda u nezrelom tinejžerskom dobu, kad sve nekako ide „čoporativno“, žurke i društvanjac, možda sve i izgleda tako, razdruženo i bez zadnje primisli o bilo kakvoj tješnjoj vezi, ali i tu provejava parnjak i moguća kombinacija u svim mogućim režijama. Rijetki su „usamljeni jahači“, a i oni tek povremeno. Druženje je polazište za izbacivanje u orbitu srećnih okolnosti ili čak ljubavnih stradanja, pa ko se opeče, a ko se vrati tek prividno na polazištu i ostane drug koji gasne, jer nema potpore za dugoročnost nedefinisanog, neodređenog odnosa. Čak i međusobno povjeravanje, kao glavna odrednica prijateljstva, vuče ga još jačoj bliskosti i „kuda to vodi“. Dakle, zaljubljeni ste i gledajte šta ćete s tim – mašta ili nešto konkretno.
(Nataša Gajić, Brčko – 24.07.2008. 08:09)

Između dve vatre(ne prijateljice)
Situacija nije tolika rijetkost, čak i u drugim periodima života, kad se izađe iz tinejžerskog doba. Znam za slučajeve kad je muškarac u kući između majke ili sestre s jedne strane i supruge sa druge, koje su se nalazile u nekim međusobnim zapetljanim odnosima rivaliteta i posesivnosti prema njemu, zavapio: „Pobogu, pa dovodite me svojim nerazumnim zahtjevima u poziciju između dvije vatre, da biram i odlučujem se između dvije strane! Pa dajte, stišajte se malo, postaje neizdrživo!“ Na kraju su se rasturili i brak je, naravno, stradao. Svako je odvukao u svojoj posesivnosti na svoju stranu, nažalost.
(Nataša Gajić, Brčko – 22.07.2008. 04:17)

Veze preko interneta (2)
Ne vidim razliku između korišćenja interneta u te svrhe i običnog slučajnog telefonskog poziva u kojem je takođe, bar u početku, sve nepoznanica. Postoje samo glas, more tajni i data riječ da će sve „biti u redu“. Iluzije!? Postoji samo začkoljica „gdje da odem na osnovu glasa“? A prije toga, i brojevi se pamte, gube i zaboravljaju, a kamoli pogrešna adresa. I još nešto, onaj ko ga okreće, uvijek je, ali uvijek prvi koji „zove pa šta zatekne“, a i oboje mogu neizostavno da nalete.
(Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:35)

Čekate da vam priđu
Znači taktika „sad i odmah“, ne čekati da nešto sazrije, iskristališe se, možda uobliči u nešto što bar malo liči na vezu. Bolje i preko volje, nego nikako. „Natjerati“ sebe na brzo djelovanje jer plijen začas odleprša nekamo drugo, daleko od nas. Meni to prije liči na brzopotezne igrice sa skraćenim učinkom. Dobijate, djeluje, ali kratko traje, a prijeti opasnost i da oboje „preglumite sebe“ u prevelikoj želji, vi da uspijete, on da uzvrati na pravi način pa da se nađete „negdje na pola“. A bolje i to, nego ona storija o „pravilnoj preraspodjeli urođenih nam uloga“ i „ko će prvi“ nadigravanje. Zašto sam loša i „nisam u elementu“ kad sam van forme? Ili se meni samo tako čini, a svi drugi pravilno odreaguju na podsticaj sa druge strane tek zamišljene barijere. Ah, rušitelji, rušitelji svega što nam je sveto i nešto nam znači kažete „još samo da slomijemo ovu prepreku“ i čekanju beskorisnom je kraj, a mirna luka čeka samo na nas. Nije li bolje da se pomirimo, pristanemo i zaboravimo na trenutak na suprotstavljene ukazane prilike i šanse i ostanemo neko vrijeme sami i pomalo dostupni?
(Nataša Gajić, Brčko – 07.07.2008. 04:07)

Grubo su vas odbili
Svaka istina, da ne kažem iskrenost, odbijena zvuči grubo, nikako kao melem za strah i izgovor za ružno ponašanje. Nema opravdanja. Ma koliko nešto želeli, moguće je odgovoriti istom mjerom ili pustiti da nesporazum, ako je to, odstoji i dođe na svoje mjesto. Niko nije toliko „stran“, a da ga je nemoguće svariti.
(Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 04:20)

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s