Iz Dnevnika 2010. (10)

Nije neophodna „tona“ poklona za decu.
Jovanova baka uvijek,negdje u ovo vrijeme kad mu je skoro i rođendan, vodi svog unuka da se dobro proveseli sa ostalom dječicom, u svoju bivšu „radnu organizaciju“, gdje se i posluži slatkišima, iskače uz muziku i veselje i ,kao usput, islika i primi paketić od Djeda Mraza kad mu odrecituje nešto, sav sretan i zajapuren od aplauza odobravanja presretnih roditelja.
(Nataša Gajić, Brčko – 16.12.2008. 13:56)

Japanski naučnici prikazali slike iz ljudskog mozga na računaru

Nataša Gajić | Utorak, 16 Decembar 2008. 15:42h
To je samo još jedan prodor i plasiranje skrivene Istine.Ah, to Misleće biće koje ni jednu svoju „tajnu“ kao produkt ne može sakriti.Od koga, uostalom? Javnost, pa sve ostalo.Već se zna!I ko je tu lud ako ne zna ništa o „čitanju misli“?

Prerano seksi (1).
Dijete imitira ono što vidi i što misli da je lijepo, sviđa mu se ili misli da će naići na odobravanje zamišljene ili „prave publike“ koja će mu pljeskati kao pravom malom glumcu, a možda bude i drugačije nagrađeno.Nesvjesno onog što radi, da, ponekad,nevino u svojoj naivnosti i bezazlenosti, počesto izaziva kontrasne efekte, čak neželjene, ako se kažnjava zbog pretjerane zaostalosti, čitaj konzervativnosti, okoline ili, što je još gore, nečije nastranosti i bolesnog uma biva uhvaćeno u klopku patološke zloupotrebe,jer nije dovoljno zaštičeno i sklonjeno od očiju neželjene javnosti koja mu nikako ne želi dobra.Kako ukazati na „pravi“ put? I fotografije obnažene dječice u kojima uživaju odrasli graniče se sa socijalnom patologijom, ili je kažnjiva njihova distribucija od strane takvih okarakterisanih kao pedofili.Ili da malo zakomplikujemo, ili pojednostavimo podvlačeći crtu tamo gdje je nemoguće: kako gledamo na obnaženu i bezazleno raskomoćenu dječicu po svim svjetskim plažama, njihovu čistotu izloženu kakvom nesvjesnom zlu, čak fotografisanje i čuvanje golišavih poza i naše najnevinije i prelijepe mladosti, ničim neokaljana.

Deci prija rutina.
Navike su čudna boljka; čak i stvari koje nemaju nekog ustaljenog reda u sebi, tj. ne spadaju u rutinsko obavljanje radnji, u stanju su da nas pridobiju , ako se njima često zaokupimo,u početku možda i nesvjesno ponavljamo, iz dana u dan koristimo kao omiljeno mjerilo ispravnosti obavljanja nekog posla koji nas je pogodio u žicu ,pronašao i snašao nas i postao tako naša cijenjena i neodoljiva navika.Često nevezano sa nekim očiglednim ritualom, ali neko malo lično zadovoljstvo bez kojeg ne možemo, a desi se da nam kasnije i dosadi, ali ne možemo tako lako da ga se oslobodimo, gotovo kao rutina ili mehaničko, umalo opet nesvjesno ,ili sa malo manje potrebne pažnje, obavljanje posla.Djeca, pa i odrasli kasnije, u stanju su da padaju iz jedne u drugu, odjednom i neželjenu naviku ,nalazeći vrlo malo novog i poticajnog u njima, a možda baš zbog tih ustaljenih, dobro poznatih stariteta koji nam odvlače pažnju čak i kad u jednom trenutku postanu suvišne i nepotrebne.Neophodno je tada da ih se oslobađamo, a ne uljuljkujemo u njima kao u dobro poznatom okruženju koje nas „štiti“ od kreativnosti iznalaženja novog i možda nesvakidašnjeg.Zanimljivije je i privlačnije za doživjeti i probati jednom,pa makar i nikad više, ili se nekad opet vratiti nečem sličnom što odudara od ustaljenih recepata koje već sričemo napamet.

Stepford

Poslao: Nataša Gajić 19. Dec 2008.
Da nas sve zamijene,šta ćemo im? preblago je rečeno.Činjenica je da svaki učenik ima svog učitelja kojeg ,u jednom trenutku, prevaziđe.Tako i u vašem tekstu o imitacijama stvarnosti i ljudi od krvi i mesa.Maštovito ste ga prešli, tog vašeg poznanika, ko zna kako će se izvući, nije mu lako, a i snaći u nebranom grožđu svakakvih „čudesa“ koja zamjenjuju (ne)običnu normalnost koju je sve teže dosegnuti a i poželjeti.

Naš rođak sa sela

Poslao: Nataša Gajić 19. Dec 2008.
Da, pa kažete svi je gledaju, tu seriju.I sama sam počela da gledam ,pored napomenute, i onu drugu u reprizi, takođe sa sela.Neobično?!Samo da ne ispadne po onoj čuvenoj:Selo gledaj (hvali), drž se kraja (grada).I šta smo uradili, sem što smo se intrigirali tuđim nedosegnutim životima, a bili su i naši, jer kad je neka pokora, bjež u selo.

Masturbacija je zdrava za vezu .
Vrlo ponižavajuće, vjerujte,kao i svako pomagalo.Masturbacija je nešto što vam govori da ste sami, naispunjeni, nesposobni ili da nešto ne štima u vašem uzajamnom odnosu sa partnerom, pa se okrećete polako, ponekad čak i prikriveno,sami sebi i čini vam se da će to što vam rješava naoko trunku nekog fizičkog recimo zadovoljstva, riješiti i emotivnu izolaciju u koju tonete sami sa sobom ili čak uz malu nesebičnu pomoć partnera koji, u stvari nije u stanju baš uvijek, ili nikad, da vas zadovolji u potpunosti jer je odsutan ili spriječen nečim ko zna čim.Nema te dopunske, ili instant, bliskosti koja može da nadomjesti trenutak obične nježnosti između ljudi koji se hoće,ili čak ,nedajbože,zamijeni pravi, potpuni, čist i , da ,punokrvan seksualni odnos između dvoje bliskih koji, dakle, VODE LJUBAV.

Ko ima intuiciju?.
To se zove loš predosjećaj kad se upali ona upozoravajuća lampica koja vam „kaže“ da će se sve odigrati ili neće uopšte, baš kao što očekujete.Leptirići koji vam ne daju mira u stomaku i glavi, iako vam sve opet kaže da je bolje da se ponašate racionalno i zdravorazumski, jer niko nije prorok prije vremena, na osnovu nesigurnih znakova, providnih podataka ili ptica zloslutnica.Činjenica je samo da ste malo više napeti i prijemčivi na spoljne i unutrašnje podražaje, u očekivanju šta će se desiti, pa bi ste da preduhitrite đavola, zaštitite se, pobjegnete ili privučete to milo biće još više sebi.Mislite da je moguće unaprijed odrediti bilo šta pa i situaciju, na osnovu nećeg sličnog što vam se već nekad desilo, kad ste se najmanje nadali, ili od prevelike želje da vladate situaciom ,naprosto ste nestrpljivi da odgonetnete ono što možda nikad i ne dolazi ili nečije reakcije,pa vam se čini, od silnih „prijedloga“, da ste bili baš u pravu kad ste se toliko kolebali između obzira i niste povukli sreću za rep.Kao da ništa neće doći prije nego što mu je red i kome je ženska intuicija spasla glavu?
(Nataša Gajić, Brčko – 22.12.2008. 09:45)

Čestitajte sebi.
Da li je baš sreća uvijek u pitanju, ali kad dobijate svaki put kad zaigrate na svoju kartu,morate biti i puni samopouzdanja i nepoljuljane vjere i kad vam se „u brk nasmije“,jer vjerujete u sebe, a ne u nešto imaginarno i što nepozvano dolazi ili kad ga i za rep povučete.Sreća je varljiva k… znate već i vi ste mnogo fini da bi je takvom smatrali, čak i kad vas napusti usprkos svim nastojanjima ili dođe drugi put kad joj se najmanje nadate…i umorila sam se od nje.
(Nataša Gajić, Brčko – 23.12.2008. 17:26)

Sastanci nisu terapeutske seanse.
Nije problem ako se nekome „ispovijedate“, a nije pop, psiholog ili blizak prijatelj.Činjenica je da su ljudi danas teški, prebukiranih glava i prava je vještina otkinuti im koju toplu riječ, bilo da je tražite ili pružate, efekat je isti, intimni trenutak koji brzo dođe i prođe, tako da smo tek potom ga svjesni i koliko nam je značio dok smo se „znojili“ da shvatimo i spoznamo i sebe i tog naspram sebe, bez upadica i strpljivo.A doktori ,terapeuti, rade za novac i „uvijek su tu kad zatreba“, ma da,čak i „profesionalne greške“ im se plaćaju i „isplate“ jer su „heroji bez rata“-cijenim to kad priznaju da su „nemoćni“.
(Nataša Gajić, Brčko – 23.12.2008. 17:40)

Previše ličnog na početku.
Ma da, a onda se veza nekako ustali, odnosi „zabetoniraju“ u sklad i ne znam šta, a vi odjednom sa novitetima ispadnete kao da ste nešto sakrili i „zaboravili da kažete na vrijeme“ jer vam je tako bilo lakše tamo negdje u kafiću stvarno nije bilo vrijeme, a i sami ste se kolebali kako će to biti prihvaćeno na samom startu.U stvari i bez „toga“ ili usprkos svemu, veza se Razvila, pa su i lomovi teži za preživjeti.Oni naknadni, naravno.Da ne ispadnete“lažac“?
(Nataša Gajić, Brčko – 29.12.2008. 21:44)

Previše priče o ljubavnom životu.
Važno je kako ste „upakovali“ taj komentar na svoj račun, a ne šta ste i kome rekli.Uvijek se nekako ubode vrijeme „intimnosti“ pa ste zanimljivi ma šta pričali.Naravno ,ako ste još uvijek raspoloženi za to, a drugi vas ne presijeku upadicama jer uvijek i oni imaju šta da kažu i dodaju na to, ma „slični ste“ ili se tako nešto nekome već desilo i „ima lijeka“ od zamora materijala…
(Nataša Gajić, Brčko – 24.12.2008. 10:07)

Šta znaju žene.
„O, kako se varate!“ Za svog i ne tako bezličnog i dosadnog života, nisam još primijetila da je bilo ko ili bilo kad izgovorio tako što, ili bar preduzeo da uvijek bude u formi :duša hoće, ali tijelo ne sluša; i opet smo kod istog, da ako je neko nježan, ne znači da je uvijek i raspoložen ili bar dostupan ili da „ganjamo ale, ipak“.
Nataša Gajić, Brčko – 24.12.2008. 10:14)

Dovoljno jaki razlozi.
Ima razloga i razloga, za ovo ili ono, i neko će ih sakriti čak i od samog sebe, a neko će ga staviti na pladanj pa nek se zna i objaviti na sva zvona cijelu suštinu postupka.Zanimaju me oni za koje ni u kom slučaju nije dovoljno jak razlog pa da izreknu zašto su nešto, pristali ili opredijelili se i nisu odustali od prvobitne odluke ili nečeg sigurnijeg, zašto kad jednostavno je tako.Opredjeljujemo se za nećije biće u bilo kom položaju, a ne za razlog biti, pa da, jak mi razlog.

Hemija na delu (2).
Vjerovatno ste već čuli za nevidljive golim okom aure koje isijava naše tijelo, a koje su u raznim bojama vidljive i mogu se usnimiti samo specijalnim aparatima.Tada se može primijetiti kako se aure dvije osobe koje se na simpatišu baš međusobno, udaljavaju jedna od druge, povlače svaka prema svome tijelu i gotovo nestaju, a kod onih osoba koje se i inače međusobno privlaće i simpatišu ,aure se šire, stapaju jedna u drugu,postaju jedno kad se tijela približe jedno drugom.Vole se ,što bi se reklo,i aure oko tijela i sama bića koja ih posjeduju i kojima se to dešava u međusobnom dodiru.I to vam je neka hemija, duboko svjesna sebe gotovo kao svjesno biće spremno na reakciju prema drugom.

Bez priče o seksu na prvom sastanku.
Bože, rizično je razgovarati već na samom početku o kakvom dobrom, može biti i skupom, restoranu,jer neko može pomisliti da odmah hoćete da ga lupite po džepu ili da ste previše ne znam možda pretenciozni, možda snob…Rizično je razgovarati, odmah na početku, o bilo čemu, jer neko može pogrešno da vas shvati, krivo protumači ama baš svaki vaš otvoreniji ili sigurniji u sebe gest dobre pažnje, jer mu se tako hoće, mislite na isto ili slično, a u stvari se nedovoljno ili malo poznajete i pogrešna tumačenja su neizbiježna, pa time i reakcije.Ukoliko ste se zahuktali u egzaltirani razgovor, što je teško kontrolisati, nije naodmet usporiti malo i zadržati distancu, ali i to je teško ukoliko izbjegavate prisniji razgovor i samo ćutite, i ćutnja može pogrešno da se protumaći, i svaki suvišan pokret…Pa, razgovor i o „nezgodnim“ temama služi razjašnjenju i boljem upoznavanju.Važan je dobar nastup i način laganog „izbjegavanja“ onoga što bi svima bilo neprijatno ako je preuranjeno,a dijalog i pravo pogođena zanimljiva tema to svakako nisu, kao što su to preuranjeni ,brzi i nespretni zakljuci koji odmah vode na radnju i u nesporazum.

Iz jednog lokala u drugi – iz učtivosti.
Lažna nada, ili iluzija, je problem, može da vas nosi i nosi i odvede ko zna gdje, recimo u vašoj glavi, a da ne pričamo o postupcima koje povlači za sobom, čak i zbližavanje nije isključeno, nemojte samo reći da je bilo šta moguće iz učtivosti ili jednostavno zato što iz neke situacije koja je otišla i-ha ne umijete da se bezbolno po sebe i sve izvučete.Nisko,jer ni obična učtivost više ne pomaže da se ne osjetite kao „gad koji zavarava i razočarava očekivanja“, a ko se očara taj se lako i razočara.Lokal je baš „sitnica“, ukoliko niste baš grubi u rušenju tuđih iluzija, a suprotna strana malo više nego osvetoljubiva, svidi vam se naknadno ko zna zbog čega,pa ne znate šta ćete više nego da se pokajete, ali ne vrijedi.Ah, znam, kolo sreće se ipak okreće.

Osećate se uskraćeno.
Izvinite što moram da vam protivuriječim, ali kad je „krivica“ i krivica u pitanju to je tako, zaboravljaju se spontane reakcije, samopozvana strijemljenja i uzajamni odnosi nesebičnog davanja bez ikakvog povoda, pa i uskračivanja s povodom na kraju baš zbog te osvetoljubive i ja tebi- ti meni relacije.Kad osjećaj tuđe, ili čak svoje krivice stupa na djelo, obično smo nešto potisnuli, zabašurili, krivo postavili, ili se pravdamo ili to očekujemo od drugog; nema mjesta za dobra i plemenita djela, jer smo se zaboravili u uzajamnoj ogorčenosti i prebacivanju, zanemarili pročišćenje u postupcima koji su promjenjiva rabota zavisna od drugih, nesebičnijih stvari nego što je to nečija krivica kao zabran za sve što nam nedostaje a mislimo da nam je neizostavno uskraćeno.Uskraćujemo si kajanje i pročišćenje pa i kroz „plač“, ženski nego, da ne pominjem ovako sebično ili iz „niskih pobuda“, jer stvari su male i nisu tako žestoke, kao kad slijedi opšte pomirenje i ona „narodska katarza“, kao kad vam kamen padne sa srca i više ni za šta niste krivi niti prozvani da zaliječite otvorenu ranu, nego sami tako hoćete.
(Nataša Gajić, Brčko – 01.01.2009. 10:09)

Primarna motivacija.
Na kraju se sakrivate i od rođene žene i djece ili nađete mlađu djevojku da vam ona razbija te izanđale zidove.Srećom, nisu svi „takvi“, zrelo prihvataju ono što moraju, nisu rutinski automati, jer sve što je rutina obavlja se čisto mehanički i bez udubljivanja, a možda je tako i bolje kad je fizikus i nešto naporno u pitanju.Nema veze i što nas stare loše navike uvijek sustižu i vraćaju se kao milo za drago, uvijek kad smo malko dekoncentrisani i prepušteni više sebi, na primjer poslije bilo koje vrste buđenja.Mislim na iluzije i kako one uvijek nekako pomažu.A mišići? Nije uvijek ni lijepo ni zahvalno hvatati na mišiće, kažu, malo promisliti o prirodnom stanju stvari i dokle smo taj poredak dotjerali kao sila koja klade valja a sebi škodi samo zato što nije uvijek isto i na vrhu, pa ne bi da siđe iako nikad nije ni bio ili ni drugi nisu ništa lošiji niti manje promjenjiva, da ne kažem „kvarljiva“ roba.Sve ima svoju cijenu i trebalo bi da vuče naprijed, a u svojoj prirodnoj sredini osjeća se kao riba u vodi, ne na suvom i protiv svih vjetrova.

Opasna mesta (1).
A šta sa djecom koja stasavaju polako kao pod staklenim zvonom, danas.Isti uzrast, da li i zrelost i osjećaj sigurnosti u sopstvenoj koži, kolika snalažljivost u različitim ne previše zahtjevnim situacijama, ne baš kao nekad.Da ne idemo suviše daleko, ali prije 40 godina je baš približno taj uzrast naših današnjih klinaca i rekla bih mi smo bili slobodniji, odvažniji, djelotvorniji, kada je u pitanju samostalan odlazak u školu, ostanak sam kod kuće i istovremena briga o mlađem od sebe, još,boravak na ulici ili tu negdje u dvorištu bez nadzora odraslih, igra bez straha i od samih sebe u obližnjem parkiću…Nisu uzalud smislili male restorančiće- igraonice u kojima su djeca tek prividno prepuštena sebi i igri bez prisustva odraslih čuvara kojima i pažnja opada sledstveno toj naoko spretnoj zašuškanosti od 2-3 sata.Ko brine ako ne dijete samo, jesu li mu na oku u svakom trenu, a 6-8 im je tek.Ima ih i odvažnijih ali strepnja od odvajanja i gubitka bezrezervne kontrole je neizbiježna. Kako zaštiti nedovoljnu samozaštićenost i vječita knedla u grlu, protiv sila na koje u trenutku ne možemo da utičemo jer smo naprosto ograničene moći kao ljudska bića u „divljini“.

Deliti postelju s partnerom u roditeljskom domu?.
Smiješno, šta tu još ima da se sakrije od odraslih osoba koji vas „odlično poznaju“ i koji su i sami sve to prošli prije od vas ili baš zbog vas koji ste im djeca pa nije bilo uputno da u sve intimnosti njihove baš zavirite ili se i sami tako ophodite prema svojoj nedorasloj klinčadi u susjednoj sobi- Oprezno i Tiho… obratiti pažnju naročito na s vremena na vrijeme jer nije prilika ni mjesto.

: Žene vašeg života.
Čitajući ovaj naslov vašeg novog teksta, stekla sam utisak da se radi o nečem sasvim drugom, proživljenom i u jednom trenutku nestalom usprkos svim kvalitetima koje je nosilo ili baš zbog onih fatalnih stvari koje je to nešto nosilo i zatim blago rečeno uništilo.Kao na primjer, veza sa „ženom vašeg života“ više ne traje ,i ne uzima svoj ionako zanemariv danak potom, jer vam je već jednom, dok je bila, „raznijela „sve ikad iskalkulisano ili odloženo u životu što ste smatrali jednom osvojenim i zauvijek datim, dakle promijenila ga iz korijena i ne zaustavljajući se više u svom djelovanju, makar i posrednom na njega.Ima tih „fatalnosti“ koje nas grizu i tjeraju da osjećamo neku nedovršenost, uskraćenost ili oduzetost ,kad se jednom završe; ili naprotiv ,guraju naprijed bez obzira na svu bezazlenost i neočekivanost na strani odakle smo se najmanje nadali tome ,da bi postale još jedna u nizu.Majke se kao ne računaju, ali i one mogu da budu itekako fatalne i neumoljive i naravno zahtjevne, ne samo što se tiče uzgredne ili izrežirane pažnje.Samo za nju. Da ne mrsi konce.
(Nataša Gajić, Brčko – 05.01.2009. 11:49)

Skinuti odeću jedno drugom.
Ima svlačenja i „svlačenja“; tu ne mislim samo na odjeću ili bilo šta što podsjeća na pomalo već otužnu „igru istine“ važno je uraditi radnju a ne zagolicati nečiju maštu ili šta.Postoji nešto što se zove intimna igra skrivanja, i razotkrivanja, koje znaju itekako da uzbude, ili tek dignu uzbunu za pokret i akciju; nekad s mjerom i ukusom, a nekad baš i ne.Stvar je da nam obično nešto nedostaje trenutno; stan, nečije prisustvo i bliskost, režim usklađivanja naravi i potreba, a ponekad se i malko razmimoilazimo pa je potrebno preusmjeriti pažnju na bitno, neodložno i nismo stigli još da se uskladimo.Dokle će to da traje? Pa početna privlačnost je komandant parade, a potom- ko zna… Svi smo tragači u toj igri djelimičnih tajni ili zadataka koji nam se nameću u svoj svojoj intrigantnosti, da nam nekad dobro dođe „što nismo toliko radoznali, samo nestrpljivi“.
(Nataša Gajić, Brčko – 05.01.2009. 12:12)

Na visini zadatka.
Zvuči pomalo unezvijereno za poznatu parolu uvijek spremni za igru; publicitet ne čeka iza svakog ćoška, potrebno je da se usaglase stavovi viših sila i ko zna šta još kod vas samih, a i ispomoć u kojoj ste povremeno vi , a onda on skloni zavidljivosti prema suprotnoj strani, što je ljudski kad su ovakve težnje u pitanju, popularnost i šarm kao s neba pali,takva pružena ruka nije baš na cijeni; može da vas odvede na audiciju puna slatkorjećivog ispiranja mozga da ste „glavni“ i sigurnog prolaza, a prime njega , ne vas koji ste se nadali i pripremili i kako to već ide u većini poznatih biografija ljudi od skrivenog talenta i kurentnih iz potaje i bez svoje krivice.Osvrnite se oko sebe.

Šta će drugi da kažu.
Šta će drugi da kažu? Da ste se pogubili u sitnim razmišljnjima, da vam je iskliznulo tle pod nogama ali i pažnja kojom bi ste poslušali ono što vas je sustiglo jer nedovoljno brzo trčite pa pred rudu, kritizerstvo.Usput ste negdje ispustili ili omašili i ličnu motivaciju izgubite, zaboravite , i tle pod nogama, kao što vam se dešava kad vam nedostaje koncentracija, zadovoljstvo i trenutak svijesti,jer ste doživjeli ono što ste „zaboravili“ pa se naknadno možda sjetili da nikad ne možete da ga zaboravite; ah to lutajuće ogledalo u kom ste se bez kraja i konca ogledali i zadovoljavali svakakve pobude, a bez naplatne rampe…Da čujem još koju o koncentraciji ove noći!
(Nataša Gajić, Brčko – 09.01.2009. 22:36)

Okončati nezdrave odnose.
U pravu ste sto posto, i prije nego što ih osjetite na svojoj koži; srećom da su djeca ta čija se riječ sluša i čija je posljednja, inače bi se zaglavili da nema njih koji sve vide prije vas i znaju pravu mjeru bliskosti sa nekim ko po njima to ne zaslužuje, samo su ponekad „poslušni“ i odigraju i taj susret u jalovštini i samopridici.Jer kad prebacuješ svojoj djeci, ti si na tapetu. Dakle, njegovati zdrave i produktivne generacije, a za nezdrave odnose pa što manje vremena, što prije vaše osvješćenje i zdrava osveta je na djelu, glava prazna i spremna za čiste empatije i simpatije, naravno; ništa se slučajno ne dešava, uvijek ima neki crvić koji vam ukaže na pravi smijer i vašu pažnju zaokupi osvjedočenim vrijednostima preko kojih se niko ne preklapa.Ah da, ne živite odviše kroz djecu, nego više pored njih i budite uz njih kad je to zaista potrebno, iziskuje trud a ne uzalud.Roditelji su u jednom trenutku kao da vičete preko ponora-nagluvi; prištedite glas, dobar glas se daleko čuje.
(Nataša Gajić, Brčko – 10.01.2009. 10:47)

Imali ste loša iskustva.
Veliki dio naročito intenzivnih iskustava iz prošlosti,koja je prošle ali ne znači da se i ne vraća kao pozdrav iz daleka ili loša opomena da ne ponavljamo stare grijehove,ostavimo po strani ako već ne možemo da ih sasvim potisnemo i zaboravimo, e sa takvima je najuputnije posegnuti i konstruktivno ih upotrijebiti kao iz kakve kutijice za trenutno odlaganje ili skrivanje; raščlaniti ih, izanalizirati, porazgovarati sa prošlim i odgovoriti sebi na poneko pitanje koje je ostalo zapreteno i nenadano se opet pojavilo da začikuje, upakovati sve moguće razloge, polemike, suprotstavljanja i kontre, napraviti možda nešto kao glazuru i opet odložiti, jer prošlost se uvijek prevrće kao stara para i ponekad ima čak dvije strane, a najčešće se „retušira“, dobija nove obrise i može dobrano da se iskoristi i u toj nadolazećoj sadašnjosti.Budućnost je jedino što nam preostaje, a sa prošlim suzama možemo se poigrati i kreativno zadovoljiti žal za već odigranim i nadomještenim nečim drugim.Ovo je kao prijedlog kako upotpuniti vrijeme ili nešto loše odigrano i propušteno, a ne uzalud očajavati nad hudom sudbinom ,kad nema ništa bolje i postojanije nego ne ogreznuti bez razloga u nepromjenjivost.Umjesto nepostojanja, imamo nešto čvrsto u ruci, posloženu priču i redoslijed prioriteta u glavi:šta se nosi , a šta odnosi na neko drugo, svoje mjesto za odlaganje biće bolje.
(Nataša Gajić, Brčko – 11.01.2009. 12:39)

Ko je gazda? (2).
Tekst mi se sviđa, ali što se tiče samog izraza „gazda“, na žalost kvari utisak i zvuči prilično rogobatno, baš kao i neke nezgrapno upakovane konstatacije na samom početku.Ali ,cilj i nije biti iza nekoga, biti nježen u postupcima ili privržen svojoj nježnijoj polovini, bila to žena ili sami dio vas. Poenta je biti neumoljiv, nedodirljiv, je li tako? vladati sobom , situacijom i svojim postupcima, biti na visini zadatka i držati konce u svojim rukama…Sve to, a ljubav će kasnije doći i sve to ispreturati i staviti na pravo mjesto, brže ili sporije , ali na sopstvenim leđima iznijeto.

Bitni faktori za ženski orgazam .
Tehnički dobro obrađena suština „željenog cilja“.Ima tu još da se doda, ali to jako proširuje temu, kao i osobe koje obuhvata u kontakt i tiče ih se.Na primjer ljubav i privrženost uopšte i ne dotičete, povjerenje taman posla, samo hladan rezime postupaka do uspješno odrađene radnje.Ah da ,i mozak je „čitav“.

Kako miriše ljubav?
Devica1 – 12/01/2009
I ja se „ponašam“ kao isključena i pmalo skrajnuta od svega. Ne mogu da „skeniram“ većinu izgovorenih opaski, a tek riječi upućene direktno meni ili tek posredno, ali od njega, i ne dopru do mene ako me posmatra, ili ih brzo suviše brzo zaboravim ili izmijenjeno interpretiram, kao da sam gluva na „apele“ da budem pažljivija i otvorenija za inpresije emotivnog tipa.Ostaje samo osjećaj da je „u redu“ po mene, naravno, pozitivno i „bez promjene“.A volim mu glas, i dopisivanje posredničko me uključi u duboko razmišljanje o svemu.

Vi i vaš tinejdžer.
Kako se vremena mijenjaju! nekad je bilo dovoljno imati svoju sobu u koju možeš da se skloniš, odsanjaš i vratiš se da učiš i „učiš“ poslije škole, ponekad i malo tresneš vratima poslije „kratke polemike“ ili prigovora u koje si zapao. I tada buntovnik.A sada se tu umiješao i Internet i svakakve nive začkoljice oko „blamiranja“ sa roditeljima, šta može drugo da te učini ozlovoljenim? Roditelji ne blamiraju već postojeći stid od samog sebe, svojstveno tinejđerima koji bi da se brzo osamostale, budu neovisni i sigurni u ono što „zastupaju“. A mi, jedva čekamo da nam pristigne jedan takav bilo kakav ako su promjene neminovne,pa i buntovništva, samo da smo u toku i i zajedničkim snagama učestvujemo u odrastanju, dok nas vrijeme ne pregazi..

Od kenjkavice do opasnice
Uto, 13/01/2009 – 12:58 — Nataša Gajić

Ima jedna serija u kojoj glumica „navaljuje“ na popa pa još oženjenog nečim što liči na tu vašu „kučku od žene“ da se odlući u pozitivnom pravcu ostvarenja zajedničke veze.I, šta će biti, ona će ga na kraju naravno „ostaviti“ jer previše se trudila, oko njega, oko veze,ganjala kontru, i rekla da će da čeka da bi otišla.A on, da ima nešto više od nečije želje i vjerovanja; ljubav, kaže „greška“ u njoj.Nije to-to i ona će da ode na kišu, vidjećete kako će se završiti…Svako dobije svoje i što nije tražio da se ostvari.
Unutrašnji monolozi.
Nije uvijek u pravu, ali šteta je već naćinjena i vaš unautrašnji glas vas je izazvao na dvoboj sa njim ili sa samim sobom; u dilemi ste, pali ste u nedoumicu, nesigurni šta vam je činiti, jer crv sumnje u sopstvene kvalitete i mogućnosti ne dolazi samo od drugih.Možete da budete itekako samodestruktivni, da ste sebe toliko izmanipulisali da ste se pretvorili u svoju suprotnost, može i pozitivnu, ali i ne baš.Šta je obično zamuckivanje ili gaf iz pretjeranog uzbuđenja i brige kakvu sliku o sebi ostavljate, može da ispadne veoma slatko, čak dobrodošlo da otkrijete koliko vam je do nećeg stalo i koliko bi ste bili u stanju da se potrudite oko nećega što nije samo izboren penal ili podmetanje noge ili kukavičijeg jajeta, ah pa da bi ste sami zablistali u punom sjaju pred tuđom manjinom.Slabosti nisu obično ono što nas degradira u tuđim očima, naročizo ženskim, prije su to sitne pakosti, prepredenost i ostale dobro pripremljene maske- razotkrivene i dočekane na nož, to svakako ne bi ste željeli.A mozak priča što mozak vidi i zna.Da voli ,naprimjer i samog sebe po malo i iznutra.

Unutrašnji monolozi.
Recimo, napisala sam vam lijepo pismo, sentimentalno kako god, ili bilo kome, a vi niste u mogućnosti da mi odgovorite na njega; onda je od njega, ili toga, nastala jedna lijepa novela u kojoj se beskrajno i jednostrano, u sebi priča. Ili smo se na žalost poslije posvađali, i ja vodim dugačak razgovor u prazno koji se zove monolog jer moje riječi ne nailaze na odjek, vi samo ćutite.Tada i ja začutim i postanem jako nesigurna onim što se odigrava u meni; pričam li sama sa sobom ili to čujem tvoje odgovore, možda ne pristajanja na baš sve, ali me čuješ, uključio si se i potpuno si razumljiv,meni, mogu i sama da se nosim sa tobom kad progovoriš pa makar i na tom nivou, poslije ćeš ozbiljno, kad se nađemo opet kao sada i nadovežemo jedno na drugo kao dijalog.Nikako ne omalovažavam „žensko pismo“, ali opet ću u tebi postaći, i ti u meni, „unutrašnji dijalog“ u toku kojeg ću prepoznati sve na tebi i ti, naravno, na meni u saglasju tonova novele koju smo svojeručno ispisali.To se zovu unutrašnji monolozi?

Bez loših misli.
Loš glas ili crv sumnje „Nisam vrijedan toga“ i „I ne zaslužujem to“, izravni je put u komplekse koji nisu trenutnog dejstva, dok zbivanje traje i treba da djelujete, šire se i koče vas i dalje, najviše kad hoćete da ih predupredite, kao da postaju stvarni dio vaše poljuljane ličnosti i loša skretnica za lične sposobnosti koje svakako posjedujete; ali kako da ga iskažete od tog vječitog unutrašnjeg zvocala što svaku manu ističe, a kvalitet izostavlja, jer dok se bavite onim što vas sprečava, izgubite korak sa onim što vas stvarno određuje.Požurite da ih zaskočite i stavite se u pogon prije nego vas pretvore u pasivnog posmatrača poljuljanog morala pored čijeg nosa prilike samo promiču i ne hvataju u letu.“Sakrijte“ goli izdanak vaših slabosti iza dugog paravana gdje ćete se, napokon, obračunati sa njima.U vašu korist.

Bez dece u krevetu.
Nisu problem djeca, njih je lako odvići ili odmah na početku odbiti od zajedničkog kreveta, ali i od „kontrole“ ko je kad prvi legao i posljednji ustao…neću dok i vi… i slično. Problem su parovi koji misle i uvjereni su u „istinu“ da su prvo mama i tata djetetu, a onda sve ostalo jedno drugom, i šta je tu prioritet.

Isprobavanje novog u dugoj vezi.
Najprije ne znate kome više vjerujete: onom s kim spavate ili onom koga volite, to se nikako ne da razgraničiti, kao ni ono ko vas više umiruje , a ko budi strah i trenutak čini „nezaboravnim“ ili vas zajedno s njim baca u magline i snove neodgonetnute stvarnosti, gotovo kao šta vam se zaista zbivalo, a šta ste od svega samo izabrali da vjerujete.Dvije strane iste ličnosti ili dva nezaobilazna lika, kao da vodite dvostruki, paralelni život i šta će vam se od svega ostvariti, naravno ne bez vašeg udijela u svemu.Neizostavna kolotečina, jer malo napreduje jedna strana, a malo i pvremeno druga, neizostavna konotacija u predodžbama je da se u stvari radi o dvije različite osobe, njemu i vama.Što potpiruje vaš odnos, ali i ponekad vas razdražuje.

Ne možete da se radujete zbog njih.
Jel to ona situacija kad vam neko, nadajbože, umre, pa bi ste i drugom poželjeli isto , kao da biste se osjećali „bolje“?!Naravno ne, niste baš tolika zloća.Znate ono: kolo sreće se okreće… život teče a mi se mijenjamo…i ostale „nebuloze“ koje moramo da prihvatimo da bi se osjećali manje zlobno, zajedljivo i samo malo manje zavidno manje se vidi, a ne djeluje tako „zlokobno“ od vaše, na primjer, frizure kad se rasprši na sve strane.Tako i vaše (ne)raspoloženje prema drugima- kanališite ga, to je jedino konstruktivno što možete da učinite u takvom trenutku; može i neka vaša lična kreacija od raspoloženja koja „ne zahtijeva napor“ a i prija, kao kad ste ljubazni u radnji i ide vam sve u vezi toga,ma sve od ruke.

Seks radi održavanja.
Ovako pričaju žene, a vaš muški kolega, na primjer, reći će da muškarac hoće uvijek i da tu gotovo nema problema,nikakvih sem što se želje usklađuju sa ženskim odzivom i obično emotivnom konstelacijom; i najmanji signal, znak je da nešto ne štima i da bi trebalo odustati od namjera za seksualnim zbližavanjem, gubi se i zatamnjuje iskrica i čekaju bolji trenuci;pamte se i raniji nepovoljni znaci i upotpunjuju sliku da li ići baš „tako daleko“, odnosno do kraja.Bar pokušati, ako ste već krenuli i donekle stigli, i ne mora obavezno da bi poslije bebče zakmečalo, jer zbog toga se najrjeđe seksualno opšti, što zbog obostranih želja i okolnosti, nejčešće s godinama nemogućnosti, ima i toga; kad pokušaš iz bilo kog razloga da ne odustaneš, negdje sasvim solidno i stigneš, nekad se i očaraš, ima nešto i u iznenađenju nepogrešivog jednostranog planiranja, a zajedničkog uživanja.Pa, neko vas želi; malo li je.Za dobar provod.

Brzo shvatanje kao hendikep.
Nije problem kad naoko podcijenite druge, niste sveznalica ili svevideći, ali šta kad konstantno podcjenjujete sebe, niste svjesni ličnih kvaliteta, postavljate si sami ograničenja i kočnice, lako odustajete i premalo si dajete prostora za entuzijazam i djelovanje sledstveno tome što vas inače gura naprijed.Dobro, shvatili ste, brzo ukapirali, ali šta, brzo odmjerili situaciju i odlučili da tu nemate prođu ili da ćete da zapnete na prvoj stepenici.Ali, čekajte, tu ne odustajete, nosite se s vjetrovima ili birate nove, povoljnije, ponese vas i oduševljenje koje izazovete kao slučajno, i tu se onda ni brzo shvatanje sitacije ne shvata kao nešto što će da vas koči u daljem usvajanju materije koju ste dobrano zagrizli i vučete na površinu da sve pršti i sve se vidi i zna.To je ona sitacija kad i sopstvene mane , kao što su sporost i neodlučnost, a s druge strane kontradiktorni bljeskovi inteligencije, brzo paljenje svjećice, pretvarate u dobitnu kombinaciju jer ste u toku, ništa vas ne može pokolebati, a imate i najvažnije- podršku u svakom slučaju i ne samo na riječima kao što su baš vam hvala.

Prijatelj vam je šef.
To baš i nije neka nesvakidašnja kombinacija, često se ljudi nađu u položaju da su im prijatelji pomogli da dođu uopšte do posla, kako se to kaže preko njih su ih i dobili. Onda se taj odnos produži i u toku samog službovanja kad im je nadređeni stari prijatelj koji je imao mogućnost i priliku da se umiješa u sam izbor kandidata i, naravno ,opredijelio se tada za vas, jer ste ga vi zamolili ili je sam shvatio da vam to mjesto znači bar koliko i međusobno prijateljevanje.Koliko će se održati, kako će te manervisati, čemu davati prioritet, u krajnjem slučaju kako će te se pokazati kao radnik, hoće li biti dovoljno mjesta za fleksibilna međusobna popuštanja i gledanja kroz prste, to je naša stvarnost i ikonografija svih odnosa u kojima nešto dobijete pa ste zahvalni vječiti dužnik koji strepi nekoga da ne povrijedi ili pokaže „suviše“ svojih kvaliteta, unaprijedi i posao i odnos prijateljstva i sa drugima , a (ne) izazove ljubomoru čak zavist ili snishodljivost.Otkud sad to, začudi se, ali sami ste „krivi“ što niste imali drugog izbora da vam kroji kapu kućni prijatelj ili ljubavnik, ima i toga, s kojim je teško držati distancu, pa i odstupnicu u manjem sukobu mišljenja, kad ste se isprepletali kao „crijevca“, svaka pohvala se preispituje ma koliko vam znači, a žonglirate između „opravdanih “ kritika kao đaćić, bar u početku ili dok se karte drugačije ne poslože, u vašoj glavi i kod kolega.I onih koji znaju za vašu situaciju.

Pomirenje seksom.
Samo ste se nadali i očekivali, uzrečice tipa: poslije svađe sve je slađe; kao i :krevet će ih već pomirit;tu su da popune prazninu na nekim drugim mjestima, u duši na primjer.Seks je na kraju krajeva uspješan i to je jedino što još štima, kao na usputnoj stanici poslije koje uvijek dolazi silazak, gorke riječi i ćutanja, prebacivanja kada se osvijestite i dođete sebi,bolje da ih preskočite.Ne mora da postoji neki ozbiljan nerješiv problem koji konstantno izbjegavate, ako ne računate taj svojevrstan bijeg od nekakve odgovornosti, drugačijeg rasporeda stvari ili vam nešto nedostaje pa da ne mislite o tome i patite, krijete se iza seksa i jedno drugom začepljujete usta jer bilo je opet i opet dobro, ne kao na nepoznatom konačištu, ali dobar nadomjestak za sve propuste koji su u međuvremenu stornirani jer vama nije dopušteno da razmišljate zrelo i slobodno o bilo kojoj drugoj kombinaciji, dok ste obuzeti sobom i svojom ponavljajućom radnjom.Umjesto svega ostalog što vas takođe čini čovjekom i upotpunjuje vrijeme.Rzmislite samo za čim ste u stvari još u potrazi i isto tako uspješni, da vam se ne smuči ono što neštedimice koristite umjesto svega ostalog, a zapadate u nezahvalnu zamjenu teza a kome nije lijepo kao vama nek se sam sikira.

Seks kao uteha.
Nisu samo tragične situacije i gubici bilo koje vrste ono što nas navede da iskočimo iz kolosijeka, izgubimo ritam i izbjegavamo uobičajeno ponašanje kao što je upražnjavanje seksa sa voljenom bliskom osobom.Nismo na ivici suza,pomalo izbačeni iz kolotečine, ali mučeni različitim aspiracijama koje nam zaokupljavaju pažnju i obuzimaju misli i navode na radikalne rezove, nisu ponašanja koja iziskuju bilo kakvu utjehu, možda goli seks sa kojim se od nečega rastajemo, raščiščavamo i situaciju naoko rješavamo u sopstvenu korist pa i zaboravljajući naispunjene čežnje i težnje, a seks sa starim partnerom nam dođe kao dodatak, ispomoć do sljedećeg stepenika gdje smo naumili i gdje poslije takođe nešto čekamo i išćekujemo popunjavajući prostor i vrijeme u kome smo dok težimo nećem daljem, težem i često teško dostižnom, neutješno.Ptica u krletci teško traži utjehu od druge ptičice, prije-izlaz iz začaranog kruga.

Kad pronađete nešto zatureno.
Ima dana kad nešto zapnemo pa guramo do besvijesti, a ono neće pa neće, zagubilo se negdje, a značajno nam je, tražimo i dalje uporno, a ono uporno i dalje ne ide, ne da nam se.Prevrnemo sve, i nebo i zemlju, dignemo sve na noge, tražeći sve na svim mogućim i nemogućim mjestima na kojima se i ne nadamo da su se sakrili i da smo ih sami odložili za drugi put ili nepažljivo…Onda iznervirani i izmoreni zaboravimo na bezuspješnu potragu, a stvar nenadano već iskoći kao kakav lutak iz kutije i pomalo se kezi na sve naše pređašnje napore i nastojanja u vezi njega.Sada nam je već svejedno, našli smo zamjenu ili zadovoljili se nečim drugim da lupamo glavu.Naprosto, nije nam više stalo jer vrijeme njegovog neprimjerenog vladanja van naših dometa i uticaja volje, isteklo je.Idemo dalje, bio je to samo trenutak slabosti i učinilo nam se koliko nam znači, nedovoljno za ono što smo ulažući u bezuspješnu potragu izgubili- strpljenje.

Odnos snaga.
Ne znam zašto u ovako dobrim tekstovima, dugim-kratkim nije bitno, imam osjećaj da su naglo završeni, da je nešto na kraju odsječeno i nezavršeno, kao neko priznanje, pokora čak iskrenost kao primjer, ne mora lični kada se već skrivamo.Ali sve prijeti da sklizne u apstrakciju i goli savjet neupotrebljivih metafora, možda kao taj o preslatkom kolaču…Naravno da svi moramo da se razlikujemo, ali mene rezovi prije vremena, izvode iz takta.Šta se imalo da kaže, u stvari, dvosmisleno ili između redova nedovršeni rani radovi…

Odnos snaga.
Kao prvo, dolazim vam sasvim iznervirana iako mi to nije bio cilj a kamoli sredstvo,ljudi su i dalje nemoćni pred komplikovanom tehnologijom, naročito kad nešto zataji ,a mi bismo da prodremo i odradimo što smo naumili.Interesantno, ne kod vas, ali kod konkurentskog portala nešto škripi ili nismo kompatibilni pa me ne pamti poslije izvjesnog vremena kad hoću da se ulogujem i ostavim komentar…
U pitanju je Miki Manojlović i prolično uspio intervju, kao i faca.Kaže ,između ostalog da ljudi neobjašnjivo nemoralno vode često dvostruke živote,pa i trostruke, dakle lažu.Poznato mi je da se razveo i oženio dosta mlađu ljubav od sebe, dakle za pomisliti je da ne spada tu, ako je ikada dodirnuo i te sfere prikrivanja i zaklanjanja iza aktuelnih života i onih na čekanju da se ovi dovrše kako su već krenuli i ustupe mjesto nečem kao što je novi život koji teče i isto tako će se dovršiti, kada bi imali izbora ili kada bi bilo moguće dovršiti jedan započeti posao i nastaviti drugi isto tako željen, ako ne i više, ali prirodno sada onemogućen posao, taj novi život u jednom zauvijek datom i u suštini nepromjenjivom bitku.Slab odnos snaga promjene.

Očekivanja vode naš život

Očekivanja vode naš život, ali rijetko se ostvaruju pa završimo katkad na stranputici ili tamo gdje uopšte nismo očekivali.Što ne znači da bude uvijek loše, samo nismo se tome nadali, budemo zatečeni ili krenuli smo negdje a vidite gdje smo sada stigli, sasvim kontra, a gle zadovoljni.Znači, ipak treba negdje krenuti, tako se i stiže, više-manje u skladu sa željama.Ipak, svako dobro, jer svako je dobar u onome čemu teži, a nastojanja se ne brišu lako, usprkos izmijenjenim okolnostima i onim što smo dobili a šta tražili.

Brzo zaustaviti svađu.
E pa i žučna svađa je neka vrsta dijaloga, i za razliku od onog „smirenog“ i utišanog, ima pojačanu intonaciju i ne znači da neko i tako ne vodi diskusiju, šokira „žrtvu“ i skreće pažnju ako ne na samu suštinu problema, onda na sebe ili tamo gdje on jeste, tj. problem koji, kad se jednom izvrištite i izduvate, može komotno biti odložen.Stvar je u stresu i trenutnoj napetosti, a onda se za sve kačite; rzgovor, „ponašanje“ partnera ,pa i samo njegovo prisustvo može da smeta, toliko da ga ni jedna „pravilno intonirana riječ“ ne bi umirila, već samo potpirila kao umirujuća prepotencija pomalo lažnog signala „ja sam iznad toga“ i „osloni se na mene i moj zdrav razum“, takođe „vidiš kuda te to vodi“.

„Mama, kupi mi grudi!“.
„Fizički nedostaci“ i „ispravljanje grešaka“, prirode valjda, pa ko je tu „lud“; ako moramo da se izvinjavamo zbog propusta u poslu, budemo bolji sljedeći put, zablistamo kako bi izvukli fleke, zašto to isto ne očekivati i u izgledu, poštivanje zadatih pravila i normi kako bismo dobili prelaznu ocjenu kod onih koji nas ocjenjuju, ne i cijene kao ljudsko biće.Jer, mimo smo usvojenih standarda, bez obzira kako su sluđujući kao „ispravljanje krive drine“ u svakodnevnim odnosima, bili u koraku sa vremenom, a istovremeno zaboravljali kako stvari napreduju, stare, postaju zrelije i mijenjaju oglašivač, a mi „zaostajemo“, gubimo korak sa samim sobom, jer sebe najmanje, i svoje tijelo ,najmanje osluškujemo.Ah, opet ti mediji i „mali nevidljivi iz kojekakvih kutijica“ opet imaju nešto da nam prišapnu…kako da se ponašamo i izgledamo.

Ne morate svaki put biti podjednako aktivni.
I u ostalim segmentima života naravno, nije obavezno biti stalno aktivna strana koja „podmiruje“ drugu.Ali, zar nije divno kad je to ,kako se kaže, obostrano i želje se podudaraju, pa tako i postipci dopunjuju, saglasni.Ne mjereno geometrijskom progresijom, forsiranjem rijeke i napredovanjem preko prepreka, a druga strana odsutno posmatra da li će i šta će stići.Predlažem obostranu pauzu, pa kad se stavovi usaglase ,na obostranu radost i krajnju zaslugu.Konačno, svakom prema zasluzi i onaj komad kolača na koji oboje „kidišemo“ kao izgladnjeli, odmorni, voljni i na kraju -do lakog umora.Tako to već ide.

Umeće blefiranja

Ne znam šta vam je fleš rojal, ali ako zaista blefirate bez pokrića, takav ćete se i „probuditi“, do gole koske, kad sve izađe na vidjelo.Ne želite da se pravdate i izvalačite? E, pa kocka je velika prevara, ulog veliki, vaš ugled pouzdanog ako ne saradnika ono svjedoka, a dobitak pa, mali.Uostalom, porok nije za zanemarivanje, kao ni lažna predstava od učinka i ko je kome htio šta da podmetne, prosto a nedostižno.

Mentalni trikovi za istrajavanje.
Potpuno ste u pravu, nikako sabotirati sebe u konačnoj odluci.Na stranu šta pričamo sa sobom, ali nikako ne varati i lagati, obmanjivati sami sebe, još manje prekorijevati i kažnjavati kao nevaljalo dijete.A tek postavljati nedostižne i daleke ciljeve, unaprijed osuđene na propast jer smo kao „slabe ličnosti“.Vokabulat izlišnog samokažnjavanja je neprevaziđen, ako mi to sebi dopustimo.Moguće je i dopada vam se biti blaga prema svojim sitnim ili rijetkim nestašlucima, tako da se sve pretvara u jednu bezazlenu i ne tako grubu igru mačkice i miša iz crtanog filma.Bajkovito, ali ne i nedostižno.

Devojke koje ne pokazuju osećanja.
Jeste li možda mislili na prepotenciju i uobraženost, kao i ignorisanje tuđih osjećanja možda prema vama? Takvo ponašanje, ma koliko ličilo na gard ili odbrambeni sistem od povređivanja, samo onemogućava druge da budu intimni sa nama i takođe se otvore.Blefirate?!Sem što ćete ostati sami, nećete ništa dobiti, ali ni onaj ko vas možda navodi i izaziva na takvo ponašanje, dakle ni dati nešto od sebe, „ledena kraljice“.

Ja volim samo sebe (1).
Nekako ste sve izmiksali.Moguće je da se neko ko je obuzet malo više sobom, svojom ličnošću pa i izgledom, doživljava kao u svakom pogledu pozitivan tip, sve ono što ste pobrojali o njegovom socijalnom aspektu, toplini i pristupačnosti, tj. društvenosti i snalažljivosti, ali zatvorenost u sebe odudara, liči na uobraženost, čak možda uobrazilju o nekim bitnim stvarima koja nagoni na povučenost, pretjerano bavljenje sobom i nedostatak vještine komunikacije, ne zato što je neko ne posjeduje, već je nezainteresovan više nego što je to slučaj prema sebi i poznavanju sebe, ali jednostrano poznavanje jer u takve situacije i kontakte se ne dovodi ili rjeđe stupa u odnose koje mu omogućavaju da malo ohladi sa narcizmom.Utonuti i izgubiti se u sebi kao u vodenom ogledalu i nije neki grijeh, pa i sebe posmatrati intenzivnije u tuđem oku, ali malo prostora i za druge da na kraju ne bi ispali- usamljeni, a ne samo trenutno sami.Kakva krajnost ako ste-čudak i bježite od mene.Koja korist od vaše ljepote i privlačnosti, ako drugima koji bi vam se svidjeli i približili ne dopuštate to, tj. da uživaju u vama i u onom što vrijedite, posjedujete, imate kvaliteta i to se samo primijeti.

Skretanje misli.
Kad hoćete da obavite neki posao koji vam je naročito bitan, ali dug i naporan, zahtjeva svu vašu pažnju, punu koncentraciju, njegovi dijelovi, urađeni i oni koji vas tek čekaju se nadovezuju možda godinama, mozak radi nekad i u nemogućim okolnostima, kad vam druge važne stvari oduzimaju vrijeme i koncentraciju, mozak radi i kad spavate ,pa znate da tako se i uči i ova lekcija iz života, ovaj konstruktivni zadatak koji zahtijeva cijelog vas.I povremeno skretanje misli da biste dokazali da niste zavisni, radoholik, ali to ćete završiti, odabrali ste da se time bavite, a sutra, jednom, možda i nešto drugo.Kad ovo dovršite zadovoljni sobom.Kriva procjena oko različitih zezalica za popunjavanje vremena, Internet i slično,uvijek je na snazi i vreba iza svakog ugla, ali to je samo znak da je ono čime se u stvari bavite, što je smisao vašeg bitisanja i trebalo bi da bude, pomalo vam već dosadilo i čekaju vas nova iskušenja da ih pobjedite i opet budete svoji. I vrijedni, da vam neko nešto ne bi slučajno prigovorio, ništa strašno, ali vi sebi…

Konstantno vređa svoje bivše.
Čula sam par puta vrlo intrigantnu poruku koju izgleda mnogi prihvate za lični primjer, naročito ako se jako rano ožene pa imaju puuuno vremena da se i pokaju. Elem, kaže se: Čovjek najviše voli svoju drugu ženu i prvo dijete.Vezano za vaš tekst ,to bi moglo da bude vrlo problematična „teorija“, naročito ako se polazi od toga da neko vrlo teško mijenja svoje navike.Hoću da kažem da se suviše često susrećemo sa primjerima iz života koji potvrđuju pravilo da ko je varao, tukao nedajbože i lagao u prvom, obično to kad- tad počinje da čini i u drugom braku, a žena koja je drugoj otela muža, vrlo brzo može to da iskusi i na svojoj koži po onoj paroli sve se vraća- sve se plaća.Stvar je u tome da ponekad i nesvjesno projektujemo svoju prošlost na slične situacije i gotovo indentične podsticaje od različitih ljudi u našim naviklim ili čak rutinskim životima, pa nam se životna istorija ponavlja a da neće često ponavljanje iste u razgovoru ,ne bi li je odagnali ružnu i neželjenu ili prežalili nesrećno izgubljenu.Šta je to u ostalom unaprijed ili čak vječno zagarantovano i nepromjenjivo?Ili sve se mijenja, a sve je opet ostalo isto.Ponovljena zaboravljena priča.

Oprezniji u ljubavi.
Osnovati porodicu ne znači samo kroz zaljubljivanje ostvariti neku davnašnju želju,znači i to ali znači i ostvariti neke preduslove i kasnije uslove za ulazak u neki takav odnos koji katkad posrazumijeva „zauvijek“ a češće „dok nas nešto ne rastavi“.Znači vezati se za određeni sistem vrijednosti koji ne obuhvata samo ono što nam kao samcu znači, već i obavezivanje, uklapanje pa i novi stil ne samo u ponašanju i ophođenju već uopšte. Idemo kroz život kao kroz paučinu i pitanje je hoćemo li je pocijepati, strgnuti sa postolja ili proći kao riba ili nešto slično kroz vodu, naravno saglasni sa onim što nas kao porodicu sada čini i određuje.Nova definicija koja nas i ograničava i „sudi“ o tome koliko smo se snašli u novoj ulozi.I nismo ostali sami ili ipak jesmo bar još izvjesno vrijeme uklapanja. Ima nešto što nas čeka i određuje kao ljudsko biće u društvu, da ispunimo i neke unaprijed zacrtane uloge bez kojih se osjećamo polovično ispunjeni.Kažete ima i drugih stvari kojima težimo i koje nas ispunjavaju; ali ništa kao primarna i sekundarna porodica, naši oslonci a katkad i pribježišta gdje crpimo snagu za dalje, a to su opet bliski ljudi.

Pigmalion

Pa ,naravno, svako je sam svoj Pigmalion, naročito kad sam bira i „bira“ ko će da mu ukrašava i oblikuje život. A šta sve ne spada u samo tu odrednicu nečijeg života, pa krene oblikovanje misli, ne mora obavezno prvo, pa postupaka i načina ponašanja, pristupa sopstvenim i tuđim željama, a tek izborima…tek, ni same drugarice koliko god sugestibilne bile, nisu operisane od toga i svojih „suvišnih“ komentara. Svi smo kovači lične sreće, pa ni svaki malo stariji „čika“, nekad i obrnuta pa „teta“, ne mora biti obavezno neko ko oblikuje „pačiće“ po svom, može da ne bude dominantan mada u globalu misli svojom glavom, ali povodljivost za tuđim principima je grijeh, ma koliko se razlikovali ili nadopunjavali, mislim u godinama koje nekako vuku po svom ,većem iskustvu što bi se više nizale i odvajale mladost naspram sebe i za sebe.Pazite sad ko kome u ruke stavlja sopstveni život, godine i kakve ga sve konotacije ponukaju na baš to.Možda nekad nešto i ispadne iz svega toga.Ne, nisam prestara za to, ali on jeste, na svojoj strani.
Poslao: Nataša Gajić 06. Feb 2009.

Probudite entuzijazam.
Neutralan odnos danas je prava rijetkost pa i kod tako nekih savjetodavaca koji se sticajem okolnosti nađu pred vama u takvoj ulozi; ili su vam baš toliko prijatelji da nipošto neće željeti da vas povrijede pretjeranom iskrenošću, možda je i samo altruista ne mora vam biti osvjedočeni intimus, ili je zbilja nezainteresovan za ono što vas trenutno muči pa ostajete krivo obavješteni ili višestruko kratkih rukava ako ste i sami skloni da se dopunjujete sa nepoznatima, može nekako da vas košta povjeravanje ili povjerenje.Drugi slučaj, danas počesto na djelu je vrlo „jednostavan“ i iz palete je mogućih trenutnih, višeznačnih čak prijekih ali sigurnih kao neodigrana distanca u odnosu, naime na snagu stupa interes da vam neko nešto, makar i pogrešno i površno, proda, ili pokuša, na žalost ,da vas svojim iskazom kao bilo čim kupi i „profitira“.Ma postali smo pravi kupoholičari ili pobrkali prave vrijednosti kao lončiće poslije kiše.Doziva li to neko entuzijazam pravih potrošaća u ovom društvu, svako bi svoju zavisnost od drugih da zamijeni za kilo soli koja je bar od životne važnosti.

Neko ko vas umiruje.
Sa naročito bliskim osobama problemi su vam najčešće zajednički, potiću od istog izvora i ka istom se slivaju, tj. ka vama, u kompletu, a vi ste ti koji se nalaze kao u začaranom krugu povezani vezom gotovo za svagda.Emocije polaze od jednog potkrepljene istim razlozima i nose isto ime, vaši nemiri se dalje šire i kao zaraza vam se vraćaju pa opet od vas ka drugom, dragom biću, koje bi takođe vas da umiri i vi njega, u stvari se sve gomila i uvećava poslije svakog takvog kruga od njega ka vama i obrnuto, vrzino kolo i potrebno ga je presjeći, odglumiti nešto bolje raspoloženje i presjeći kruženje negativnih vibracija povodom istog naoko teško rješivog problema, onog što vas boli, usprkos zajedničnom „trudu“ odbijanja od sebe ali ne trpanja u tuđi stomak gdje se „nepogoda“ udvostručuje, poslije kruženja energije utrostručuje… i sve tako dok je uzajamnim snagama ne zaustavimo a problem izblijedi ili se negdje izgubi, samo ne zajedno sa nama.Potrebno je pokatkad se udaljiti od tih pokušaja umirivanja tenzije bez pokrića i glumatanja kao da se ništa ne dešava bar za nas, iako postoji i čeka objektivan pogled na „bezizlaznu“ situaciju pred kojom, ako već muči i žulja, ni djeca ne izigravaju bezazlenost radi prividnog mira, već se odmah hvataju u koštac, bore se makar i sami sa sobom.Ne gurajte sve pod tepih a glavu u pijesak , a razlog uznemiranosti nezovite pravim imenom, za početak.

Mudrost se stiče godinama

U odsutnom trenutku obično ne umijemo da odgonetnemo šta je za nas mudro, ostaje dilema.Onda se uvlačimo nekome pod kožu, ili on nama,postajući naš vječiti prijatelj koji nije daleko od nas a ne škodi, ne škodi takođe povremeno udaljiti se od njega bar fizički.Jer, ne valja se svađati sa samim sobom, padati odviše pod uticaj svog potkoženog lika i dozvoliti da njegove vlastoljubive supstance kolaju našim venama kao svevideća i sveobuhvatna krv.Da li je to u redu i spada li u mudrost koju nikad ne stičemo u dovoljnoj mjeri.Posvetiti se sebi, bar povremeno biti „ološ“ koja sebi nešto uskraćuje napravdiboga, drugoga.
Devica1 – 9/02/2009

Žene, hormoni i neverstvo

Varijacije u ponašanju pojedinki koje su tako stručno okvalifikovane, kao nevjernice šta li, nemaju nikakve veze sa varijacijama tjelesne građe niti sa prošlim vremenima u kojima su se žene kao manje obezbjeđivale u materijalnom pogledu ili još nekako.Nova vremena kao oblanda i varijacije na istu temu su na djelu, samo malo drugačije složena priča i kako se ko snađe u njoj, a u savremenoj odjednom nema ni glavnog lika, svi smo pomalo sporedni u različitim mjerilima kako da preživimo; tražiti da smo neokrnjeni previše je ili pretjerano idealiziranje faktora na koje ionako nemamo nikakvog uticaja.
Devica1 – 9/02/2009

Pitanje užitka.
Na jednoj ovdašnjoj radio stanici, „Bobar“,čula sam danas jedan „fazon“, zato što se takve stvari obično ne rade tako otvoreno i javno, dakle poruku ili pak oglas kojim oglašivač poziva zainteresovane djevojke da se jave za radno mjesto sekretarice izvjene firme, ali pod uslovom, doslovce rečeno, da pristaju na intimne odnose sa šefovima firme; naravno, ili gle „bezobrazluka“, uz izričitu napomenu da se ne radi niokakvoj pornografiji ili sličnoj poslovnoj pratnji, već samo dobroj volji pretpostavljenih da pomognu zainteresovanim djevojkama da dođu do veće plate.
Nemam komentar zato što i mislim da se to tako radi, ulagivački i kroz zezanciju.
Moj muž se „čudi“ da bilo ko šta takvo objavi, jer poznaje obrnutu situaciju takođe, kad su nadređeni raznih profila progonjeni i bježe od mnogih zainteresovanih koji se tek tako nude, jer, dodala bih, ne mogu sve da postignu, a ne manjka im novca.Pitanje je ko se kako snađe i koliko uživa kad se nađe u jednom takvom trenutku.Ma, na stranu svi sadašnji trenuci ukoliko ostajete kratkih rukava jer niste notorni ološ koji se u svakom snađe.Što bi se reklo laički: niko vas ne tuče po ušima da im se pridružite, još manje sekirate zbog toga.Klopka za naivne?! Ma, hajte!

„Mi smo se za tebe žrtvovali“ .
Dugove, ako ih uopšte ima, vraćamo prema budućnosti i ne osvrćući se ka onome što je prošlo a možda nikad ni bilo.U redu je da se okrenemo našim naraštajima i pomognemo im koliko smo u mogućnosti, koliko se od nas kao roditelja očekuje, da ih izvedemo na željeni put, a onda kud koji pilići moji, bez uzajamnog prebacivanja nezahvalnosti i neispunjenih nadanja, čemu su skloni stariji , tj. prošle generacije, razočarane u sve i pri kraju svog životnog puta, kad se čine najpametnijim, najviše zaslužnim a iskorištenim.Gledaju druge uspješne ljude estrade, i pobrkanih kriterija im se dive na sticanju kojekakvih materijalnih vrijednosti „na lak način“, a u suštini zaboravljaju da nikad kod svog naraštaja nisu odobravali takav stil ponašanja i „religiju“ kojoj se sada priklanjaju jer je ,zaboga, neopterećeno zabavna i nudi što šta, ne vide pozadinu i drugu stranu medalje.Nek je kroz pjesmu i „neopterećeno“ lako za svariti.

„Da sam samo…“.

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s