Iz Dnevnika 2010. (5)

Previše ljubopitljivi o vašem životu
Veće je umijeće pronaći ili „naletjeti“ na nekog ko je u odsutnom trenutku spreman da vas sasluša na pravi način i do kraja, bez upadica i dodatnih suvišnih komentara, a nije iz vaše najbliže okoline ili bar toliko blizak. Ljudi su danas više opsjednuti sobom, svojim problemima, pa i interesima, da bi imali strpljenja, pretjeranog interesovanja ili uho za vas, onda kada je vama to najpotrebnije. Teško je naći nekoga ko je toliko izdvojen, sa distancom koju poštuje i dovoljno iskusan da reaguje na pravi način na vašu povjerljivost i pruži vam ruku u časici razgovora, u nastupu vaše iskrenosti, a nije potpuni stranac. To je kao da se nađete u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, slično kao nečija pretjerana i neumijesna ljubopitljivost.
(Nataša Gajić, Brčko – 01.02.2008. 06:15)

Reći „ne“ malom detetu (2)
Mali čovjek jednom postane veliki, pa opet ne reaguje na „ne“ koje je jedino jasno, odrešito i nema alternativu, jer „ne“ je „ne“. Onda mamica mora i pod stare dane da mu skreće pažnju na bolju ideju, a on ni sam ne umije drugom da kaže „ne“ kad je „ne“, jer nema maštu za obilazni i bezbolniji put. Kakva zbrka, sve zbog linije manjeg otpora, jer je, bože, dijete toliko uporno i „nedokazano“. I stalno ponavlja istu grešku, jer mu se tako dopada.
(Nataša Gajić, Brčko – 29.02.2008. 06:55)

Žensko skeniranje (1)
Da, brzi, početni i obično pogrešni utisci nisu nikakva garancija kako će nešto teći, kako završiti ili imati duži vijek trajanja. Početne i ovlaš pretpostavke, skrivene i utonule u lični dojam i doživljaj nečega, strijeme gomili pogrešnih zaključaka. Do nečeg moramo stići, nešto imati u ruci, nekako se obezbijediti, a navala impresija nas vuče dalje i upotpunjuje lik brišući sve ispred sebe, nadomješćujući novim, sigurnijim saznanjima. Nečiji prodoran pogled koji govori sluti na to nešto čega ima. I da se otkriti ne baš kao skrivena tajna koja se nudi, ali tu negdje smo.
(Nataša Gajić, Brčko – 06.02.2008. 08:06)

Deset stvari koje ne treba reći ženi (2)
Ja ipak volim da sam u toku, ma koliko se ljutnula na neku „pretjeranu iskrenost“ i kad mi kažu: „Tebi baš ne smije ništa da se kaže“.
(Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 07:19)

Ko vam čuva leđa?
Iz vaših zaista stručnih i zanimljivih članaka o poslu i zaposlenima, može toliko toga da se sazna. Iako nisam zaposlena u nekoj firmi, i nema izgleda, s moje strane u dogledno vrijeme, jako me zainteresuje svaki takav tekst. Očekujem da će ih biti još.
(Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:33)

Nezvani gosti
Ništa bez najave! U protivnom, ko zna gdje ste, pošto se ne pojavljujete na vratima kad neko takav pozvoni da uđe.
(Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:39)

U gostima ste, a domaćinima stignu loše vesti
Nije odnos gost – domaćin u pitanju. To se lako rješava. U pitanju je dijete koje je imalo nezgodu, a razdvojeno je od roditelja, koji su mu uvijek u takvom slučaju neophodni. Mogli bi i gosti da se nađu i odvezu ih.
(Nataša Gajić, Brčko – 04.02.2008. 08:16)

Ne bi vam to radili da im je stalo do vas
Flert je najmanje zlo koje bi mogla da učini osoba kojoj je do nečeg, ili nekog, stalo. Istina, najbolje pali i šta s tim. Nešto učinjeno iz najboljih namjera, prema kome ili čemu, prema sebi, drugome ili obojma, ako je u pitanju čvrsta ili kakva-takva dugotrajna veza, pitanje je sad. Sve se lijepo i lako nadovezuje jedno na drugo i teče dalje, najbolja solucija. Dakle, tri stvari su mi pale na pamet, a ima ih i još. Može se zamisliti.
(Nataša Gajić, Brčko – 04.02.2008. 08:39)

Kako reći: „Volim te!“
Nije važnom vrijeme, ono uvijek prolazi i uvijek je tu za nas. Važno je mjesto i način, a oni su uvijek pravi, ako je iskreno i od srca.
(Nataša Gajić, Brčko – 03.02.2008. 07:53)

Uvek optimista
Priznaćete da ovo zvuči pomalo luckasto: ako ne razmišljamo onako, neće nas ili bar ne odmah. Ja ipak volim da sam na oprezu, pripremljena, a poslije i da porazmislim o svemu kada me prođe. Nešto me snađe, prođe pa i ostane, bude i optimizma, ali ne onaj vječiti, šarmantni i neodoljivi koji sve preklopi i izvuče na suvo i toplo, ako smo mu vjerni.
(Nataša Gajić, Brčko – 28.02.2008. 19:12)

Očekivanja
Parola ili bolje rečeno: bavite se svojim partnerom i sve će biti na mjestu. Inače, tekst je sasvim ok, čak i više od toga. Ispunio je očekivanja…
(Nataša Gajić, Brčko – 11.02.2008. 13:54)
Važnost samokontrole
Da, neprijateljski stav mora biti nevidljiv, a samim tim i čovjek sa svim tim idealnim osobinama i reakcijama koje ste pobrojali, uz one neprihvatljive.Jer, šta je to uspješna komunikacija? Zauzimanje zajedničkog stava, nadvladavanje jednog nad drugim ili samo uspješan kompromis kako bismo savladali negativno lično ispoljavanje, čak i emocija, iako nas ne određuju samo one, ima i drugih stvari. Ipak mislim da je glavno nadvladati druge u sebi, a onda postići cilj, pa makar i zajednički, podudaran. O saradnji i nedostatku smisla za saradnju, čak odbijanju da se sarađuje u izljećenju bolesnog tkiva, kasnije. Pa, pogledajte svijet oko sebe, sve manje potrebe za tim, funkcioniše kako-tako oduzimajući i energiju od drugog za sebe. Otimačina na djelu da bi preživio, možda, haos ili koje krupne riječi.
(Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:29)

Utemeljene sposobnosti
Govorite o zajednici na prvom mjestu, o poslu kao o drugoj kući ili porodici pod dva ili, možda, primarnoj i iznad one osnovne kojoj služi i koju održava u svakom smislu, a ne samo materijalnom. O novoj porodici u kojoj su emocije glavni pokretač, ali i kočničar za sve, pa i za takozvani uspjeh u životu kao ogledalo sreće, pa i one prividne. Gdje je tu granica, pa i granica slizavanja sa dojučerašnjim suparnicima u svemu. Koji višak emocija u ophođenju, to sve sam već negdje čula.
(Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:44)

Internet intima
Internet intima, pa šta, je li to neki problem? Čemu čuđenje kad je danas sve na prodaju, samo da nije bljutavo, da je prigodno upakovano, na pravom mjestu raspoređeno i, naravno, da naiđe na dobar prijem kod konsumenata. Gdje ćete naći veću inspiraciju u životu, pa i u umjetnosti, nego u povjerljivom „malom, običnom čovjeku“. Novine, film, knjiga, muzika, eto sad i internet, sve u obradi i prilagođeno mediju. Samo nešto, ko je tu u stvari iskorišćen? Samo bez obmane, molim, i vidjećete kako to funkcioniše. A i novac vrti svijet, a da neće jedan mali intimni trenutak bez obaveze. Opet su u igri uspjeh, sreća i pravilno plasirane dokazane vrijednosti ili bar podsticaj i pouka, sve je to privlačno za udubljivanje, oprobavanje sopstvenih vještina i uopšte za dokazivanje sopstvenih vrijednosti. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih.
(Nataša Gajić, Brčko – 27.03.2008. 11:48)

Kontrolišite bes

Ah, da, a mi žene, kako da se osjećamo i ponašamo kada ne dobijemo ono što želimo, kada smo glatko izmanipulisane, iskorišćene, prevarene i ostavljene, ne svojom krivicom sem što smo odveć naivke i brzo padamo pod tuđi uticaj. Ne mora da bude to „savršeni muškarac našeg života“ kojem smo bezrezrvno vjerovale, čak i sitne laži iz čistog hobija. Osjećamo se kao žrtve, iskaćemo iz kože i urlamo da nas cijeli svijet čuje, makar i u sebi. Ni suze nisu na odmet. A onda brzo mijenjamo nešto u sopstvenom životu, najčešće krivca za kurcšlus, okrećemo novi list, nalazimo novu razonodu, nešto što nam zaokuplja svu pažnju i pod kontrolim smo ventila za ispoljavanje suvišnih i ružnih emocija. Sve dok nas smrt ili bolest ne rastavi.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.03.2008. 13:45)

Emocije i predrasude
Dopada mi se način na koji razmišljate o naoko neodgonetljivim ili nerješivim temama. Zato mislim da „dinamika nečijeg mentalnog sklopa“ ili različito viđenje stvari ne moraju uvijek da budu prepreka za prevazilaženje, naročito ne velika ili naročito velika za razumijevanje. Ali i može, pogotovo uz sve ove koje ste pobrojali kao mogućnost, nepremostiva za veze među ljudima. Da taknemo Andrića i sve njegove mostove za premošćavanje prepreka i uspostavljanje tanke niti veza među ljudima.
(Nataša Gajić, Brčko – 12.03.2008. 06:09)

Neromantični
Toliko ste simpatični da ja nemam prave riječi! Iz svake Vaše riječi izbija romantika duha i spontanosti. Bog zna kakvi ste u prirodi, blago Vašoj ženi. Poljubac u mislima od mene!
(Nataša Gajić, Brčko – 11.03.2008. 08:10)

Prevara – za ili protiv? (2)

Ne razumijem, kako popričati o problemu, a da se ne zna? Strava i užas, kad se šteta već desi. Najbolje onda na vrijeme, kad je nevolja na vidiku, nezadovoljstvo na djelu, a ništa se još nije desilo što je nemoguće više ispraviti. I ako se desilo, ne brljati više, krenuti dalje i pamet u glavu. Nema te sile koja bi nas razdvojila, zavisi na šta smo pristali prije nego što je dogovor pao. Kad pogledate malo bolje, ni vijernost nije svemoguća, niti prevara baš sve uvijek kvari. Nastavak je uvijek moguć, zavisi s kim i s kakvim novim momentima. Nije sve ni u svađi, a pogotovo praštanju, a tek isključivost. Život je to, a tek silne njegove nijanse, pa opet se ništa promijenilo nije, a sve je drukčije postalo.
(Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 19:14)

Male laži (3)
Istina boli, a ne mora biti iskazana ni riječima, dovoljna je i mimika. Postoji sijaset tajnih, skrivenih znakova koji je iskazuju i isti toliki broj razloga, čak i neželjenih slučajnosti kad nam se otme i izleti u netrenutku i bez razloga. Istina nije zlobna, nema svrhu da manipuliše, inače je u kombinaciji, spretnoj, sa laži koja je potkrepljuje, a nije za naše dobro, jer je nametnuta ili iz niskih pobuda, a onda nije ni čista, okrepljujuća i puna olakšanja, jer nije više skrivena i ne muči, već okrepljuje i, na kraju, prosvjetljuje. Dakle, bez laži, skrivenih namjera i čista istina, mala-velika, oplemenjuje. A zašto u početku boli? Pa kao i svaki plemeniti gest golica dušu i otvara oči. Lakše se diše. Samo probajte!
(Nataša Gajić, Brčko – 27.04.2008. 09:03)

U svom radnom prostoru
Dovoljno rastegljivi modeli za sopstvenu ličnost u datom okruženju, hm. Baš to sam željela da pronađem u „Buđenju Ofelije“ Meri Pajfer, i polako pronalazim u svim tim silnim primjerima iz prakse jednog psihologa životne priče o snalaženju i nesnalaženju, ukalapanju ili ne, ali razumljivo, ne teku sve priče do srećnog kraja. Stvar je u neizvijesnosti, odluci, pokušaju svijesti, pa i dosegnutoj promjeni, na kraju svega ili početku neke nove priče. Radi se o tinejdžerskom dobu, kritičnom periodu kod ženskog čeljadeta, i vama, kao muškarcu savremenog doba se možda to ne bi nimalo dopalo, jer ste naslovom, a i unutra, pomalo skrajnuti, a s druge strane neophodni za nedosegnuti i pomalo preživjeli srećan kraj u cijeloj priči oko koje se vrtimo.
(Nataša Gajić, Brčko – 12.04.2008. 09:35)

Prijatelj kakav se poželeti može
Veliko prijateljstvo pa ljubav, a onda sve ostalo. Pitanje krajnosti svugdje, i u prijateljstvu, pitanje je pozitivnih strasti koje začas skliznu u ona negativna, srećom kratkotrajna, jer teže „zlatnoj sredini“, kako sugerišete. A onda i praštanje poslije prvobitne greške, ljutnje i ponovne greške po ko zna koji put u procjeni, naravno, u ophođenju. Sve u svemu, glavno je da se mi slažemo oko bitnih pitanja, ostalo će da funkcioniše, nepreduje i mijenja unaprijed sročene relacije. Prijatelja je malo, jer su uvijek na putu do novih usvojenih težnji i promjena u samoj svojoj suštini, jer razne su prirode, druge ćudi podložne promjenama gubitka ili sticanja, naročito tako osjetljivog organizma kao što je obično neobično ljudsko prijeteljstvo. Kad razum preovladava, ko ga ne bi poželio. Veliki nikad ne umiru sami.
(Nataša Gajić, Brčko – 12.04.2008. 01:32)

Maestralan nestanak (1)
U pravo vrijeme, na pravom mjestu i sa pravom osobom i, naravno, na pravi način. Ocijenite sami. I tako “ par puta“.
(Nataša Gajić, Brčko – 01.06.2008. 04:30)

Ponekad je bolje kasnije
Ponekad, a staro je pravilo: što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Nestrpljenje nikoga nigdje nije odvelo, sem do neželjenog odustajanja, možda i cijepanja živaca u tvrdoglavom naletu da se nešto ostvari što prije, a i neizvijesnost nije baš primamljiva. Upornost i strpljenje, dakle, stare čekalice i tu smo. I još jedno „dosadno“ staro pravilo da se stvari ostvare, sliježu ili dolaze na svoje mjesto obično kad od njih odustanemo. Nije mi drago zbog toga. I šta znači kasnije, u odnosu na šta, ako ne samo „trčati ko jare pred rudu“.
(Nataša Gajić, Brčko – 23.05.2008. 06:35)

Tri čarobne reči
Jednostrano, pa čak i slučajno i nenamijerno, povređivanje suštinski mijenja odnos, najčešće u negativnom pravcu prekida kontakta. Ipak, postoji par situacija kada se to, i pored svega, izgladi i odnos čak uznapreduje u pravcu veće bliskosti, kao da se ništa nije desilo, kao da nije vrijedno dalje sekiracije. Ne mislimo na onu klasiku i rugobu od žrtvenog trpljenja do preko svih granica kad nasilnik čak pusti i suzu u znak kajanja, a poslije se sve ponavlja i nastavlja kako je već krenulo, ne. Slučaj je kad npr. obje strane gotovo ravnopravno kinje pomalo drugu, uzajamno se čarkaju, ponekad ne baš nježno i ne misle da prestanu, jer im je to obostrani stil ponašanja i postalo već duhovna hrana, ako ne i fizička. Nalaze se na klackalici, pružaju i drugoj strani priliku, kao da lebde i ne misle da siđu. Ako ih neko sa strane, od bliskih prijatelja, upozori na apsurd čitave sitacije u kojoj „laka“ provokacija dominira, malo se povuku, naporni za okolinu, a onda, u kućnom zabranu nastave po starom i kako su već navikli da se ophode jedno prema drugom. I veza ide dalje, čak naoko napreduje, jer oboje predstavljaju jedno za drugo mnogo toga značajnog i bez čega ne mogu i ne bi se odrekli. Samo što su malo grublji, otvoreniji i neumoljiviji na greške. Izgleda kao da presuđuju jedno drugom svaki potez, ali idu dalje, naporno jeste, ali nema ni „izvini, neću više nikad“. Ko još misli na djecu koja će jednom i sama odrasti. Suprotni tabori vole to da zovu jednim vidom nezrelosti i „nikad se oni neće promijeniti“. I možda se „svete“ za sve moguće propuste, svoje i tuđe, bez kraja i konca.
(Nataša Gajić, Brčko – 20.05.2008. 07:00)

Vera u svoje sposobnosti
„S vjerom u sebe i uz malu pomoć nesebičnih ljudi mi idemo dalje, srce, je li tako?! Ili tako nekako?!“
(Nataša Gajić, Brčko – 19.05.2008. 06:25)

Svemogući snobovi
Nije lako odabrati kad imaš izbor, još teže odlučiti se između pravih, čak provjerenih vrijednosti, jer one su često na margini, potisnute ili čak potpuno ignorisane, jer evidentno spadaju u komplikovaniju, često rizičniju konzumaciju. Zašto? Pa baš zbog tog našeg ušančenog i duboko prihvaćenog snobizma koji je drugo ime za primitivno i naoko lakše usvajanje dostupnijih i olako prihvatljivijih kulturnih i drugih obrazaca koji nas jednostavnije, u stvari prostije i na prvu loptu određuju kao „kulturna“ i pomalo društvena bića u istoj grupi i za sličnu stvar priklonjenim i tako naoko zaštićenim, kao „abunzeze“, od moguće kritike onih koji su u stanju namirisati prave vrijednosti, nasuprot neopravdano potenciranog kiča lažnih vrijednosti. Stvar je u tome što se ide linijom manjeg otpora u prihvatanju šablona ponašanja kako bi se bilo lakše prihvaćen i lično konzumiran od uniženog kriterija sličnih nam konzumenata. Ah, ta izmiksana, pomiješana „gluma“ politike i marketinga koja nam servira „plastične zezalice“ i istovremeno lišava sopstvenog prava na izbor i stav koji treba još i progurati, pomučiti se oko njega, ako želiš biti čist, svoj, čak ispunjen onim pravim, prihvatljivim, ljudskim, a ne ispijen, praznjikav i za brzu upotrebu s nogu. Stvar je u pravom zamagljivanju opšteg problema opredjeljenja, odlučivanja i prihvatanja, a jedan segment primitivizma je i taj štrčeći snobizam što bode oči i razdvaja nas, umjesto spaja i približava jedne drugima, jer tvrdi da smo teško razumljivi. A oni, valjda, teško svarljivi. Hm, stavi pravu stvar na pravo mjesto!
(Nataša Gajić, Brčko – 11.05.2008. 08:07)

Trening samopouzdanja
Samopouzdanje – to je suviše fino rečeno. Mislim da je čovjeku danas potrebno malo više bezobrazluka da dođe do nečeg što mu je potrebno, a traži, traži, pa ćeš naći!
(Nataša Gajić, Brčko – 09.05.2008. 09:05)

Želja za pobedom (1)
Zavisno od načina postizanja rezultata i ukusa pobjede, prioritet je mirna voda koja i dalje teče kako teče i niko je nije pomjerio iz mjesta, kao i nešto u vašoj glavi, i dalje stojite čvrsto sa dvije noge na zemlji ili plivate na površini, ne daveći se u preobilju, zahvaćeni neodoljivim senzacijama, zahvaćeni burom neskrivenih utisaka. A niti ste koga satrli, “ utucali u mali mozak“, nadvladali, mada ste jedan drugom u početku baš to željeli i savladali se, pobijedili sebe. Ipak, nadjačava me ona: tija voda brijeg roni.
(Nataša Gajić, Brčko – 05.05.2008. 16:41)

Želim, hoću, mogu (3)
Zaustaviti se onda kad vi to poželite dobra je stvar kod raznih poroka i negativnih iskušenja. O, ne kad bi trebalo obaviti neki „poslić“ do kraja i uspješno, a zahtjeva dodatnu snagu i strpljenje pa i hrabrost baš kada je u završnici, kao da treba istrčati maraton, ponestaje onog što je najpotrebnije i što ste vi tako spretno pobrojali i ukomponovali u nastavcima. Onda pravimo pauze ili na kraju iznenada odustajemo „bez pravog razloga“ i ostajemo nedovršenog posla, na pola puta ili, kako to zovemo, zaokupi nas malodušnost i hiljade razloga da predahnemo, odahnemo jednom za svagda, uživamo opet bez opterećenja „vječite“ utakmice sa samim sobom, oslabljene volje i „zadovoljni“ što nismo osjetili nedostižnu slast uspjeha. Ima toga i u genima. Neko iz familije nekada davno odustane i onda se „kolo sreće“ nastavi, bez zadrške i na sljedećim generacijama. A neko se izvuče, prebrodi zastoj na vezama, autosugestija je moćna stvar, samo kad je pravilno usmjerena. Da, ja hoću i mogu samo dalje, do kraja, pa makar morao ponekad i sve ispočetka, jer se sve urušilo i prijeti neuspjeh, a želim to po svaku cijenu ličnog napora i znoja. Krv, znoj i suze je ono što me određuje ponekad.
(Nataša Gajić, Brčko – 15.05.2008. 06:00)

Više od druženja
Sviđa mi se ovo vaše nepisano pravilo o muškim prijateljstvima, o „zabranjenim zonama“ i slično. Naravno, ako je stvarno i dovoljno često primjenjivo u životu da bi postalo pravilo i način nečijeg ophođenja prema nečemu ili nekome ko mu dovoljno znači i prioritet mu je toliki da bi se katkad i žrtvovao za to. Jer, nije nevjerovatna situacija da kad nam je neko prijatelj, onda je i prijatelj našeg partnera ma o kom polu da se radi, susreti su česti, podudaraju se sa konkretnim i temeljnim informacijama s obje strane i eto prilike za napredovanje nečega o čemu ste već i pisali i nazvali ga emotivnom bliskošću, protiv koje je teško boriti se, još teže je ignorisati u ovom svijetu punom virusa što bezočno napadaju osvjedočene vrline i dovode ih u napast. Elem, kod žena je ona malo rjeđa pojava, zone su maglovite, često se prepliću, prisutni su ustupci kad nešto ne ide i škripi u vezi, dakle podložna je uplivima sa strane i onom ustupanju prvenstva „hajde ti pokušaj kad nama nije išlo “ ili malo češće u realnoj situaciji „ako ti nisi više zainteresovana…“. Ženski kontakti su inspirativniji, podložni povjeravanju i provjeravanju tamo gdje je zapelo, naročito kod bliskih prijateljica gdje nema muškog džentlmenstva, u principu. Čast izuzecima i ne kažem da nema žena koje nerado dijele baš sve sa bliskim im rodom, naročito svoj dio kolača do kojeg su došle uz puno truda, a onda ga svima razglasile. Otimačina na djelu, da, ali to je sasvim druga priča o nezrelom i problematičnom ponašanju koje mnoge dovodi u nezavidnu situaciju da ostanu bez ičega nedodirljivog i samo svog.
(Nataša Gajić, Brčko – 01.07.2008. 04:45)

Otpustite kočnice (1)
Niko ne mora da glumi psihijatra ako to nije, ali postoji određena doza ispoljive sugestibilnosti sa kojom može da se utiče na drugu stranu, čak ostavi pozitivan utisak u načinu na koji se približava cilju, a da se istovremeno i čuje šta ima da kaže druga strana. I ne samo u seksu. Otvoriti riznicu, a ne lavinu negativne energije koja pokulja i sve presiječe. Razgovor i dobra komunikacija, prije svega, a prate je one prave informacije i odašiljači pomenutih poštovanih pravila koja ne zamagljuju čitavu stvar, već dozvoljavaju ispomoć u njenom korišćenju u prave svrhe, bez zloupotrebe povjerenja, iskorišćavanja pogrešnog trenutka i sledstveno tome buđenje pobune i povlačenje sa zadrškom i nikad do kraja, bilo od koje strane to poticalo. Krivo je krivo i katkad pogrešno. Da se razumijemo, nisam protiv „otpuštanja kočnica“, ali one su baš ljekovita „rabota“ u buđenju savjesti pa i svijesti. Čovjek se zamisli i promisli šta mu je dalje delati, jednom „neopravdano“ trgnut iz zanosa. Ali, nije ovo storija o suvišku opreznosti, čak sumnji u djelotvornost savjeta, ma od koga poticao. Samo, ti psihijatri…
(Nataša Gajić, Brčko – 29.06.2008. 04:19)

Hirovite dame

Nemam riječi za ovu „histeriju“, u povjerenju uhvatio me smijeh, a pošto sam malo više nego pomalo stidljiva, blam me je da vam pred svima prepričam svoj slučaj i utakmicu koja traje li traje dvadesetak godina. A ima i druga strana medalje i drugi čovjek, da ne čekamo zalud ko pokislo pile, da nam suše suze i ostalu patetiku. Ih, djeca su da se razumiju.
(Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 06:32)

Ona voli flert
Kad shvatite da ste „slučajno povrijeđeni“ što izbija iz vas kao kolateralna šteta, vidjećete da ste na putu da pronađete brzu utjehu, što je već pola izliječenja.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 04:03)

Novac vrti ceo svet
Šta reći, čudni su putevi novca i para na paru ide, tj. lijepi se, poznata stvar. Simbolična nadgradnja dobro urađenog posla, naravno, tamo gdje se oboje cijeni i pravilno vrednuje. Bez zadrške, u dobrim rukama se plodi, u onim drugim i manje vještim curi kroz prste, otima kontroli. Nije potrebno, s njim u vezi, odglumiti naivnost dobre sreće, ali začas krov nad glavom, u koji ste ga jednom uložili, pretvori u bure bez dna svoje neophodnosti i novih i novih izdataka. U kocki bilo koje vrste nelogičan, kad gubite – gubite, ali i u dobitku ostajete kratkih rukava. Nikad ga dosta da popuni sve rupe i praznine, a izmiče u podsmijeh kad se trudite da ga „zaslužite“ dodatnim zaobilaznim putem. Uljuljkani u sigurnu zaradu, olako odbacujete od sebe i lične i dugovječnije vrijednosti od kojih se „ne može živjeti“ kao od njega.
(Nataša Gajić, Brčko – 24.06.2008. 07:03)

Muški heroj
Može, ali na raspustu, pardon, na godišnjem odmoru kad svu familiju pošalje na more, a on se zatvori u ta svoja četiri namanikirana i sve četiri zida. A poslije iživljavanja stila kućne radinosti, počisti sve tragove svog stručnog hedonizma, naravno i sa sebe i dočeka povratnike u gnijezdo toplog doma svog u svoj svojoj veličini i sjaju, kao poslije proživljene dobro osmišljene lične dokolice.
(Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 07:09)

Šakom o sto (2)
Ukoliko ste s nekim u kompletu i slažete se kao prsti i rukavica, stvari, normalno, rješavate naizmjenično. Zvuči kao „struja“, a pomalo i jeste, nadopunjujete se, pomažete i odmarate, jedno drugom „čuvate stražu“, štitite leđa, pa i gurate ga naprijed ako posustane. Ako i sve ostalo, što bi trebalo, „dolazi u kompletu“ i nadovezuje se jedno na drugo, onda ne „ja-ti“, nego „mi“ i kao „jedno“ i djelujete i ne prepuštate svoje odluke drugome. Isto je, zaslužuje takav tretman, jer u dosluhu ste i puni upozorenja i zajedničkih savjeta da vam se ne bi desilo urušavanje tla pod nogama ili ste bez rezervnog rješenja u rukama i sami ili vas i „drugi“ doživljavaju tako, kao par u istom timu, naravno ljubavni, a ne kao slučajno brata i sestru čiji su se životni putevi davno međusobno raskrstili, više i ne liče jedno na drugo, s različite planete, možda, došli. Dakle, skupa, a ne suprotstavljeno i nepovezano, pronašli smo zajednički jezik i put. U povjerenju, u mom slučaju ovako nešto liči na „sukob interesa“, jer još postoji i druga strana medalje, ali rješava se i to.
(Nataša Gajić, Brčko – 18.06.2008. 07:33)
Šakom o sto (1)

„Svaka je dobra što u čovjeku ostane“, govorila je moja baka po mami.
(Nataša Gajić, Brčko – 17.06.2008. 05:18)

Koliko brinete?
Pa kako da ne brinemo kad stalno moramo na nešto da čekamo, nešto odlažemo, a onda i mijenjamo raspored prioriteta u svojoj glavi?! Da smo stalno u toku, a i raspust je u toku i promjena ritma u obavezama, stalna ili djelimična prilagođavanja na različite i nove i nove zahtjeve najbližih ljudi koji spavaju i dišu uz vas, a nisu „ljudi iz ulice“ o čijem raspoloženju baš i ne morate da brinete, samo vodite računa.
(Nataša Gajić, Brčko – 16.06.2008. 04:00)

Povratak u stvarnost (1)
Šta je to stvarnost, koji povratak, ustaljena kolotečina ili tek buđenje iz sna koji smo odsanjali hodajući na sve četiri i širom otvorenih očiju, java u koju se trgnemo kao poslije dobro proživljene, ali nedosanjane noći?! Ipak, svjetlo na kraju tunela ili mirna luka u koju uplovimo poslije dobre lumperajke u svojoj glavi i uživo, uopšte. Sam ili sa nekim, pitanje je sad ili s vremena na vrijeme, čak i u gomili ljudi od koje nam je „muka“ od pretjerane ispunjenosti detaljima do kojih nam je neobično stalo. Tu smo, ali nam budilnik ne zvoni, neizostavna jutarnja i Internet. Opet ta virtuelna stvarnost za ispunjenje i započinjanje novog nepovezanog dana sa bilo čim ili bilo kim, samoća dok dijete spava, a muž je pod obavezom i stići će nas, kad-tad. Brzi hod kroz vrijeme, uvijek prekratko da bi nam bilo dovoljno i upućeno samo nama.
(Nataša Gajić, Brčko – 11.06.2008. 06:41)

Исплативе лажи

Moj je dragi rekao da je moja ljubav iluzija. Lažem sebe? Pa dobro, u pravu si, sve je iluzorno i izlišno. Ali ja ne mogu da slažem toliko koliko on u svoje tri minute. Uvijek mi nedostaje još malo vremena, ili ne iskoristim ga cijelo. Takmičimo se i utrkujemo sa opravdanim „bijelim lažima“, ali ne umijemo da kažemo koliko nam se to isplati, da otežemo čekajući pravi trenutak. „Godine prolaze, mi stojimo…“ Uvijek završi tako što kaže da ima tu još toga i još toga.
(Nataša Gajić, Brčko – 26.01.2008. 08:54)

Сам себи најбољи пријатељ

U granicama normale, sve je dozvoljeno, i što manje padanja na prvi utisak, a fizički izgled je baš to, ali i neizbježan, svakako. Briga o sebi, samo bez pretjerivanja, molim, začas se pogubite u ogledalu nadanja i onog što druga stvarno vide u vama, ili na vama, naravno. Tako „brzo se živi“, a i kriterijumi na snazi brzo se mijenjaju, nestaju i prolaze i ustupaju mjesto drugima, čista konkurencija vrijedi jedino ako imate adute u sopstvenim rukama i vodite računa o sebi!
(Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 07:31)
Замишљено путовање

Svašta može ovako usnulim i isključenim da se odsanja i desi. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Gdje? Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Surovo, ali djeluje.
(Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 09:32)
Napetost koja nas održava
Pa, kad je sve tako smisleno i uređeno za dobrobit, čemu „uzbuđenje“ zbog svakodnevnih tenzija i svakojakih prikladnih i onih manje sličnih tome, ventila za oslobađanje istih, kad je sve „samo“ igra zavođenja i odvajanja. A zavođenje kao takvo je navođenje na pogrešan put i izgled da će se nešto ostvariti. Držanje na uzici, sve konce u svojim rukama, meni to ne izgleda dovoljno, samo za skretanje pažnje. Tu su beskrajni razgovori koji otkrivaju, ili skrivaju, ponekad rješavaju problem, a bogme i beskrajna prepucavanja, pomalo prazna polemisanja i nadgovaranja koja ne vode ničemu, samo kratkoročno „posluže“. Ne vrijedi se uzalud nervirati zbog sitnice, koji pleonazam, i „prasak“, ma bomba u krevetu za nemiran san o onom što je nekad bilo – ne povratilo se, ili tek smiješna žabica djetinjaste igre primata. To je nama naša borba dala.
(Nataša Gajić, Brčko – 07.06.2008. 04:38)

Muški stav
Pretpostavljam da se ni ona vama neće izvinjavati zbog svih mogućih pretumbacija u svom životu i zbog onog baš zgodnog primjerka koji je samo protutnjao i ostavio ko zna kakve posljedice ili znakove za poslije, koji se drastično razlikuje, a i ne mora da se baš izvinjava zbog svake sitnice koju možda i nema, jer preovlađuju možda kvaliteti i neke prihvatljive stvari za zajednicu ili tek zajedno provedeno vrijeme. Ne pita se da li ste vi muž, a on samo usputni prolaznik tj. povremeni ljubavnik. Pita se nešto drugo i to joj je dozvoljeno da očekuje baš od vas. Malo li je?!
(Nataša Gajić, Brčko – 03.06.2008. 03:46)

Zdrava poslovna atmosfera (1)
Vrste terora ne moraju biti toliko određeni i jasno definisani. Širok je krug perfidnih mogućnosti napada na nečiji integritet i ličnost, počev od postupanja na ulici, u kući, bilo gdje, što se prenosi i na radno mjesto u nekom još istančanijem i „profesionalnijem“ obliku, čak i pod maskom pomoći u radu i pružanja dodatne, i samo vama, namijenjene „usluge“, a u stvari ucjene što nameće uzvratnu reakciju tipovane žrtve – bijeg iz takve nezdrave sredine ili iznuđenu neopreznost kad se zlostavljanje trpi i krije, jer je sramno i po samu žrtvu, a ko se nestručno brani, dobije još više, jer stvori se zid ćutanja o spornom i ne vidi se izlaz iz nezavidne situacije. Ko nema nesebičnu podršku kolega, teško da će proći sa ovom vrstom, u „normalnom“ svijetu, kažnjivog ponašanja, a to se sve više zamagljuje, maskira, čak potpuno ignoriše, ako se vidi neki „širi“ interes onih koji ga zdušno koriste za svoj ili tuđi napredak ili najobičnije iživljavanje, jer mu se tako hoće i može. Debela veza, sada moguće žrtve, a i zaleđina na poslu i „stručna“ zaštita su potrebni da se ovakva situacija sasvim anulira pa i u korijenu izbjegne. Kako se postavite od samog početka, jaki i neprobojni, ukoliko vam je do takvog posla uopšte stalo. Do koje granice rizika idete zavisi samo od vas, mogućnosti kako vidim postoje, ali su male i nisu zaživjele u primitivnijoj i zaostalijoj sredini, a i ko je lud – ne budi mu drug ni u poslu, a kamoli gdje drugo. Ne dovoditi sebe u takav položaj „zavisnosti“ o nekom ko vam ne misli dobro. Ima načina, a ne biti u rizičnom klinču, kad se ološ pretvara u samo kukavice. Nijedan novac i „sigurnost“ koju ovaj nosi, nije vrijedan vaše žrtve i poniženja.
(Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 03:38)

Dan tišine
Pišemo i razgovaramo sa onima koji nam nedostaju pa da budemo potpuni i u svom elementu, čak i sa onima koji nam nisu toliko bliski i nepoznanica su pa intrigiraju i privlače nekom silom tajanstva koja se još nije iskazala, a teži tome, kako inače nego kroz neki oblik komunikacije. Tjeraju nas na naknadno razmišljanje, presabiranje prikupljenih utisaka kroz saznanje novih i novih informacija, ko zna o čemu. Ponekad ih držimo na izvjesnoj distanci, ponekad su to sami po sebi – fizički udaljeni i odande nam šalju, i mi njima, daleka pisma koja ne možemo da vidimo u slikama, čujemo bukvalno, kao ni s njima, ali ih nekako spoznajemo i doživljavamo kroz polovinu priče upućene nam na odziv i brzi odgovor, i obrnuto. Ispunjavaju vrijeme do sastanka, baš kao i oni sa kojima „značajno“ ćutimo, dosađujemo se, ali nam ispunjavaju dušu svojim prisustvom bez simbola ili bilo kakvog posrednika u obliku nekog sredstva te vaše komunikacije. Pričam, pričam da ne utrnem, a i ti sa mnom, a onda zaćutimo, mislimo sve smo rekli.
(Nataša Gajić, Brčko – 29.07.2008. 04:31)

Bez stida
Hajde da počnemo s tim „omraženim “ otpadom koji je jako teško, gotovo nikako preporučljivo, pomenuti u drušvu, a kamoli uraditi nešto slično tome tamo gdje sve vrednuju konvencije. A i bilo bi krajnje neukusno, zar ne, osim kad se radi o sasvim maloj djeci, sa kojima opet „ne pričamo“ o onim stvarima ili ih usput tako označavamo. Dakle, one stvari se, takođe, rade malo suptilnije, sakrivano i tajno, naročito u početku neke veze, bolje reći otkrovenja iste kad pripremna radnja oko nje ide naoko sporo i tako da ne bude odmah prokužena, jer može biti stornirana, bilo od strane razotkrivača, bilo od samih u daljem toku počinilaca nastupajućeg, mogućeg, seksualnog čina. Dakle, tek smo u naznakama i pitanje je da li će se uopšte išta desiti na kraju krajeva. A kad neće, zašto o tome zboriti, ako će se već razbrkati neučinjeno. Tek, kad nešto činimo, neko više, neko manje, stimulišemo radnju govornim pokazateljima samog toka i ukazivačima za šta služe riječi koje kažu kako smatramo da bi trebalo to da teče da bi se pravilno i sa zadovoljstvom svršilo bez suvišnih napora. Šta reći poslije svega, zavisi od trenutka, raspoloženja za priču, a i samog upravo završenog seksualnog čina. Neko je razveze, a neko ni to. Nije da je riječ o ljubavi, uzmimo da smo je samo u priči izostavili, radi se o činu koji nam je nešto značio, vezano za osjećanja i snalažljivost pa i iskustvo, obično se o tome radi, i prikrivenim dokazima učinjene radnje, jer nam se tako hoće. A ne, nazovi pravu stvar pravim imenom.
(Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:24)

Iskušenje – unapređenje
A kako da u postignutom uživa prava domaćica kad mora da ponavlja stalno isto? U pisanju dnevnika koji na kraju postaje knjiga bez nekih pretenzija. Biti pretenciozan u bilo čemu i nije neki štos, a uživanje u tuđim ili svojim lovorikama i nije neka rabota.
(Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:58)

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s