Hello world!

Welcome to WordPress.com. This is your first post. Edit or delete it and start blogging!

Advertisements

О natasa1

Pa, naravno kad muljaju dvadeset i kusur godina, taj par "medenjaka". A Vi? Jedva čekam to u junu! Malo sam se zamorila od prijave- čujemo se uskoro, nadam se , i sa komentarima.Pusa!!! Natasa1
Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

30 реаговања на Hello world!

  1. Mr WordPress каже:

    Hi, this is a comment.
    To delete a comment, just log in, and view the posts’ comments, there you will have the option to edit or delete them.

  2. Nataša Gajić каже:

    Zdravo svim mogućim i nemogućim Blogerima, ovo mi se dešava sasvim slučajno, vjerujte ,i ne znam večeras da li ću nastaviti i sutra sa ovim. Da vidimo šta će se dešavati dalje, pa ću onda dooobro da razmislim šta mi ječiniti i kako da se malo bolje organizujem…Naravno da umijem pisati, izmišljati, a nije mi ni mane, što bi se reklo- nije mi prvi put.

  3. Nataša Gajić каже:

    Brčko distrikt BiH
    14. 01. 2009. godine
    Recenzija za knjigu proze „JEDNA ČUDAKINJA VAS PRATI“ autorice Nataše Gajić
    Piše: Suvad Alagić

    ČISTA I PITKA ŽENSKA EMOTIVNA INTELIGENCIJA PRETOČENA U LITERARNI ISKAZ

    „NE OTKRIVATI PREVIŠE U INTERNET-PROFILU (1). Drugim riječima, budite oprezni i otvoreni za sve i nova poznanstva, kao i spremni na sve i svašta. Nemojte se poslije ničemu čuditi kad ste već tako „slobodni“. (Nataša Gajić, Brčko- 22. 02. 2008. 06:52)…

    Ovakvih ili sličnih po stilu, temi i autorovoj opservaciji uradaka i literarnih iskaza, puna je prva knjiga internet- proze autorice Nataše Gajić iz Brčkog. Pojava da se literarni uradak, bilo poezija bilo proza, danas nadju na internet- stranici nekog portala koji bilježi književna ostvarenja, kako zrelih autora tako i onih još neafirmiranih, više kod nas nije novost, nešto samo po sebi neobično i nesvakidašnje, nego to postaje masovna pojava, koja napisano štivo, prvo otkida od zaborava, a često i od samozaborava. Šaljući godinama svoje prozne pasaže, svoje „Znakove pored puta“, svoj „Ex ponto“ (I. Andrić), svoje misli, sentence, samopropitkivanja, zaključke, sugestije, često čak male misaono i eseteski zaokružene priče u prozi, književni manuskript (rukopis) Nataše Gajić, je došao do faze kad treba biti ukoričen u knjigu. Stara je već i dokazana istina, da se autoru, kad je prvijenac u pitanju, teže odlučiti na „ukoričavanje“ nego li na samo pisanje teksta, u ovom slučaju knjige od preko dvije stotine proznih književnih fragmenata koji su tako povezani da se mogu čitati i s kraja, i iz sredine, iz počeka, ili iz bilo kod dijela, ove veoma zanimljive, vješto i originalno ispisane, a samim tim i inspirativne knjige proze. Nakon čitanja samo nekoliko proznih fragmenata „Čudakinje koja vas prati“ vi imate osjećaj kao da pred vama „stoji“ autor sa već objavljenim naslovima knjiga. Ujednačenost stila i načina pisanja, potpuno samosvojan izbor i književna obrada ponudjenih tema, jedna lirska vrcavost, jedna intelektualna golicavost, i jedan široki književni dijapazon tema i zamah autoričine ruke, osnovne su karakteristike i bitne značajke ove knjige. Nataša Gajić nema namjeru da ovom knjigom „osvoji“ i „pokori“ čitalačku i književnu publiku i kritiku, ali je sigurno imala na umu da ova knjiga internet- proze neće proći tek tako, ćutke i nezapaženo. I imala je pravo. Pisana godinama, ova knjiga u sebi ima onu svoju vlastitu zrelost i mudrost življenja, ima svoje sasvim jasne i otkrivene poruke i značenje, a sama tehnika pisanja i zrelo promišljanje stvarnosti koju živimo lično i općenito, svrsatava ovu knjigu „rame uz rame“ sa naslovima proze koji se objavljuju u nas, i koji imaju dobru prodju i kod čitalaca i kod književne kritike, koja uvijek „traži nešto novo i nepročitano“. A kod autorice Nataše Gajić, mada u prvoj oblandi, stidljivo, skoro himenski nježno i suptilno, kad se malo dublje uroni u sadržaj ovog štiva, otkriva se jedan potpuno novi svijet bogatog autoričinog unutarnjeg svijeta i života, čitav jedan, skoro nesagledivi horizontarij „tema i dilema“, ali i obilje vrcavih, duhovitih, životnih i inteligentnih odgovora i „razriješenih situacija“. Ne može se sad kazati da knjiga „Jedna čudakinja koja vas prati“ ima klasičnu fabulu, likove i radnju, jer bi to već moglo biti okvalificirano kao „postmodernistički roman“. Ali ova knjiga svakako ima svoj unutarnji književni svijet, svoje likove, svoje junake, svoju radnju, svoj literarni emotivni inteligencijski suptrat, svoj destilirani stil i puninu, i po tomu je ovo knjiga. U samom „sklapanju“ književnih fragmenata u jedinstveno štivo, knjiga u prvi mah može da podsjeti na Miodraga Pavića i njegov čuveni, možda i kultni „Hazarski rečnik“, ali ovo štivo je posve originalno, posve osebujno, rukovodjeno i pisano jedinstvenim autoričinim književnim instiktom, i ovo djelo je posve samosvojno i autentično.
    Teško bi bilo sad reći o čemu konkretno Nataša piše. Naslovi fragmenata knjige kao npr: „Zovu vas u vreme večere“, „Bez prevelikog pritiska na decu“, „Napetost koja nas održava“, „Traženje ljubavi kašnjenjem“, „Veze preko interneta“, „Da li je samozadovoljavanje štetno“, „I žene često misle na seks“, „Spremni za novu vezu“, „Kad dijalog postane monolog“, „Zadržati kompletnu sliku na umu“, „Prostora!“ i drugi, govore sami za sebe da Nataša Gajić piše o sebi, o svom odnosu prema drugima, o drugima, o odnosu drugih prema njoj, znači piše o životu. Inspirativno, vješto i nenametljivo. Puno se toga o ovoj knjizi može još govoriti, možda nešto točno i napisati, ali knjigu „Jedna čudakinja vas prati“ treba svakako pročitati, opustiti se uz njen sadržaj,.čak pomalo i relaksirati i konačno spoznati da niste baš sami u svemiru. Svi smo mi ipak tako slični i tako blizu. Samo što je svako poseban na svoj način, a za iole približavanja, treba samo mali napor dobre volje i nešto prirodne želje. Nataša Gajić je uspješno napravila svoj prvi ozbiljan književni korak. Za njim će sigurno doći i druga književna ostvarenja. A možda Nataša potakne i druge koji pišu a premišljaju se da li da objave. Ipak ne zaboravimo i uvijek imajmo na umu: samo ono što je zapisano oteto je od zaborava. A ljudi imaju tako kratko pamćenje. Zato pisanje uvijek ima svoju plemenitu svrhu i cilj: oteti i sačuvati od zaborava sve što se oteti i sačuvati pisanjem može!

    S poštovanjem! Suvad Alagić

  4. Nataša Gajić каже:

    Iza naslova koji sugeriše pomalo čudan i „uvrnut“ odnos prema zamišljenoj, umišljenoj ali i stvarnoj svakodnevici optočenoj ili zašuškanoj u ličnom iskustvu, ali i „laganju sebe i drugih“, u „pozi“ kakvom se zove „život“ u svim svojim pasažima, zabranima i skrivenim i manje skrivenim elementima, otkrićete „zbirku“ radova o mladima u duši i srcu za one koji se tako osjećaju ili to zaista jesu.Da se razumijemo, bez velikih riječi, bez sentimentalnosti, ukoliko u nečemu kao što je „komentar“ na tuđe mišljenje to nije neophodno, kao i pokoja varnica, iskrica, kako god, možda subjektivna razdraženost ličnim i suprotnim načinom otkrivanja „tajni“, Nataša Gajić napisala je i sakupila u ovu svojevrsnu zbirčicu komentara i „kontri“, svakodnevne, pomalo i egzistencijalne probleme, kao i ličnu težnju za ljubavlju, ma šta se tako zvalo, i za boljim životom u onim segmentima koji nas najbliže dotiću, a to su partnerski odnosi i djeca pride, kao i ono što nas zaokuplja izvan porodice ali i oko nje kroz knjige i film tu i tamo, a najviše emocije u svim vidovima koje nas ponesu i „donesu“ na razna druga odredišta pa postanemo i sami likovi iz svojih pisanija koji takođe doživljavaju stres, snobizam, napuštanje prepreke na životnom putu i žal za vraćanjem starim vrijednostima.Mada se „biti moderan“ puritanski ne izbjegava zaobilaženjem onoga što nas suviše dotiće a da bi bilo izbjegnuto, kao što je na momente, na primjer, ispovjedni jezik ali u literarnom obliku. Autorka ne idealizuje, nije joj strana ni pomisao na prevaru u inače značajnim ljudskim odnosima, ali i špekuliše kako je to najlakše postići na „najbezbolniji naćin“ iako boli uvijek, što je normalno.Jedino što autorka može da prizna o ovoj zbirki komentara je da je, bez ukrasa, istinita slika bilo čega, svega što ikad znaći, a što je jednom ponukalo na odgovor. Možda neuravnoteženo, pomalo bez osjećaja mjere ali tečnog stila s razlogom obećava dobro čitano štivo za one koje to zanima i navodi na dalje razmišljanje i nadovezivanje, ostavljajući prostora i za to.

    „recenzent“

    „Nekakava „čudakinja“ vas prati je naslov zbirke kraćih i malo dužih tekstova koji su pod vidom komentara objavljeni pojedinačno i periodično na sajtu Krstarica.com za članke koji su izlazili, i još izlaze, u rubrici „Život“ razvrstani u podrubrike muškarac, žena ljubav i seks, tinejdžeri.Vrlo su sadržajni, mada po neki djeluju, ovako zasebni, nedovršeno, ali intrigantno još više navode na dalje razmišljanje i nadovezivanje, ostavljajući prostora i za to, što mi i jeste glavni cilj.Nataša Gajić, dakle ja, koja ih je pisala i sakupila u zbirku još uvijek se odaziva na nemušti poziv da nešto prokomentariše. Inače, voli da piše, čitanje joj je nepresušni hobi, a ojavila je više kratkih priča u seriji kratkih priča koje dva puta godišnje putem besplatnih konkursa izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda. Objavila je i par kratkih formi u međužanru za 500.ti broj časopisa „Književna reč“ iz Beograda, dok se još prezivala Jovičić. Odrasla u Brčkom, iz njega djeluje na svojevrstan način. Član Književnog Kluba Brčko Distrikta.

  5. Nataša Gajić каже:

    Nekakva „čudakinja“ vas prati

    E, da, i ja sam neka „čudakinja“ kad vam dosađujem sa svim tim komentarima sve vrijeme od skoro godinu dana, svakog dana još malo. Ipak, šta je to biti čudan na svoj način – biti svoj možda, na svoju ruku ili razlikovati se malo, odskakati, štrčati od drugih, nečim, bilo čim od okoline. Predlažem da uronimo u knjigu Nika Hornbija koju sam upravo upolovila i neću nikome pokvariti zadovoljstvo, jer još ne znam šta se, u stvari, dešava sa takvim osobama kao što je dječak u ovoj knjizi „Sve o dječaku“. Možda da ga upoznamo, a ne bježimo ili nešto drugo, od njega? Ima i film sa Hju Grantom, ako neko više voli.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.04.2008. 15:28)

  6. Goran каже:

    Blog ti je stvarno super.
    GG

  7. natasa1 каже:

    Novi kabare

    Naravno, po motivima iz romana, a ta knjiga je nešto posve drugačije od filma sa Lajzom Mineli. U ruke mi je dospjela slučajno pred rat u Bosni, nisam odmah shvatila da se radi o „Kabareu“, onda kad niko od običnih ljudi ovdje nije priznavao da će do rata doći, ali se o njemu pričalo, pričalo po kuloarima… Život pod nacizmom, to je to, a bilo je davno, detalji pomalo zaboravljeni, ali utisci ostali.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 06:22

    Mala deca i televizija (1)
    Moj mali Jovan je na devetodnevnom raspustu. Provodi se tako-tako, snalazimo se za drugare. Meni je palo na pamet da idem kod frizera. Na moje pitanje da ide sa mnom i da bude strpljiv on je odgovorio: „A što ti mene ne zaključaš i odeš sama tamo, a meni ostaviš brojeve telefona da ne budem sam“. I, naravno TV i kompjuter. Zovem ga poslije pola sata, sve je u redu, svi ga zovu – baka, deka, tata, mama. Tati je rekao da „uživa u životu“ – sve češća frazica iz omiljenog crtaća „Spužvić Bob“. Ponovio je i na njemačkom, kako već ide. Nažalost, ja sam školski njemački zaboravila, samo mu ponekad nešto pročitam, sa nerazumijevanjem, a on si prevede, razumije. Inače, vratila sam se poslije tri sata i nije bilo nikakvih problema, sem što me je jednom zvao Joca da provjeri koliko još sati ostajem tamo i složio se da kupim slatkiše zato što je bio dobar i prvi put sam u kući.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.04.2008. 08:11)

    Senovita sećanja
    Ovo mi toliko liči na jedan film koji sam gledala i kojeg se polovično sjećam. Radi se o ljubavi dvoje mladih, isuviše mladih, tinejdžera u vozu, retardiranom momku koji postaje ubica, drugarstvu koje se mijenja i profesoru koji priča svoju storiju đacima, dok njegova, sada odrasla, ljubav iz mladosti i sada udata za njega, krade drugoj ženi bebu, jer ne može da ima svoju, pa poludi zbog toga… Prepliću se prošlost i stvarnost koja se zapravo nastavlja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.12.2007. 19:15)

    Jedno viđenje Japana
    Rašomon i druge priče“ japanskog pisca koji se ubio u svojim tridesetim godinama kao i knjiga „Mali moj Sputnjik“ malo savremenijeg japanskog pisca, čijeg imena takođe ne mogu da se trenutno sjetim ako ne pogledam, komplikovana su mi, i koju, na svoju veliku žalost nisam dočitala, jer joj je nedostajala posljednja glava u kojoj se, pretpostavljam, razrešava čitava zanimljiva zavrzlama, su knjige koje sam pronašla u našoj biblioteci i koje su me oduševile. Japan je zbilja neobična i nama daleka zemlja po svom mentalitetu, ali bliska po literaturi, kako samo ona to može da bude.
    (Nataša Gajić, Brčko – 12.12.2007. 10:33)

    Maštom do boljeg seksa
    Mašta može da radi svašta, a i mi usput i sa njom skupa.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.03.2008. 18:17)

    Internet intima
    Internet intima, pa šta, je li to neki problem? Čemu čuđenje kad je danas sve na prodaju, samo da nije bljutavo, da je prigodno upakovano, na pravom mjestu raspoređeno i, naravno, da naiđe na dobar prijem kod konsumenata. Gdje ćete naći veću inspiraciju u životu, pa i u umjetnosti, nego u povjerljivom „malom, običnom čovjeku“. Novine, film, knjiga, muzika, eto sad i internet, sve u obradi i prilagođeno mediju. Samo nešto, ko je tu u stvari iskorišćen? Samo bez obmane, molim, i vidjećete kako to funkcioniše. A i novac vrti svijet, a da neće jedan mali intimni trenutak bez obaveze. Opet su u igri uspjeh, sreća i pravilno plasirane dokazane vrijednosti ili bar podsticaj i pouka, sve je to privlačno za udubljivanje, oprobavanje sopstvenih vještina i uopšte za dokazivanje sopstvenih vrijednosti. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.03.2008. 07:41)

    Kontrolišite bes
    Ah, da, a mi žene, kako da se osjećamo i ponašamo kada ne dobijemo ono što želimo, kada smo glatko izmanipulisane, iskorišćene, prevarene i ostavljene, ne svojom krivicom sem što smo odveć naivke i brzo padamo pod tuđi uticaj. Ne mora da bude to „savršeni muškarac našeg života“ kojem smo bezrezrvno vjerovale, čak i sitne laži iz čistog hobija. Osjećamo se kao žrtve, iskaćemo iz kože i urlamo da nas cijeli svijet čuje, makar i u sebi. Ni suze nisu na odmet. A onda brzo mijenjamo nešto u sopstvenom životu, najčešće krivca za kurcšlus, okrećemo novi list, nalazimo novu razonodu, nešto što nam zaokuplja svu pažnju i pod kontrolim smo ventila za ispoljavanje suvišnih i ružnih emocija. Sve dok nas smrt ili bolest ne rastavi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.03.2008. 06:24)

    Utemeljene sposobnosti
    Govorite o zajednici na prvom mjestu, o poslu kao o drugoj kući ili porodici pod dva ili, možda, primarnoj i iznad one osnovne kojoj služi i koju održava u svakom smislu, a ne samo materijalnom. O novoj porodici u kojoj su emocije glavni pokretač, ali i kočničar za sve, pa i za takozvani uspjeh u životu kao ogledalo sreće, pa i one prividne. Gdje je tu granica, pa i granica slizavanja sa dojučerašnjim suparnicima u svemu. Koji višak emocija u ophođenju, to sve sam već negdje čula.
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.03.2008. 09:22)

    „Zaljubljeni“ u poznate
    Biti u zabludi i na daljinu i nije tako loše, ako ne potraje suviše dugo i uporno, a još uz to i nezamjenljivo bilo čim drugim. Platonska ljubav nikoga nije otrovala, ako ostavlja dovoljno prostora iza sebe i nadoknađuje se onom nekima poznatom: kuda smo krenuli, dobro smo stigli. Pa i vaš tekst radi na tome. Super!
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 02.05.2007. 07:32)

  8. natasa1 каже:

    Zaljubljenost ili opsesija?
    Ko još uči na sopstvenoj djeci? Pa roditelji se rađaju naučeni, ali na sopstvenim ili tuđim greškama…
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 10.04.2007. 09:11)

    Tako im i treba
    Pitam se samo zašto se vi opterečujete ovakvim tekstom. Pa to je tako ljudski, a i brzo prođe. Lakše je, a i bolje, nego biti obuzet neprestano sobom i svojim problemima za koje niko nikad nije čuo.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 06.05.2007. 06:36)

    Voleti, a ne preći preko svog ponosa
    Predlažem da momci dobro čuvaju svoj novac, a žene emocije, dakle ono do čega najviše drže i cijene kod sebe i gdje su najranjiviji. A i jednog i drugog nikad suviše. Što se tiče ponosa u ljubavnim odnosima, slijedi pravilo: i vuk sit – i koze na broju. U glavi, naravno!
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 04.05.2007. 16:44)

    Ljubomorni na tuđ uspeh
    To se zove zavist, a ljubomora je nešto drugo.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 08.05.2007. 16:37)

    Bez previše opuštanja
    Najveće i najslađe opuštanje je onda kada ne mora ništa da se krije. Bliskost bez granica, pa dokle god da traje.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 09.05.2007. 16:10)

    Teške muke s vezom na daljinu (1)

    Sve je stvar dogovora, stvarnog, a ne onog prećutnog. Ljubomora je uvijek na djelu, naročito u ovakvim vezama „na daljinu“, a možete biti emotivno bliži nego masa njih koji su u klasičnom braku beskorajno usamljeni, čak rijetko stvarno zajedno. Dakle, ne posesivnost, već bliskost na daljinu, uz veliku dozu privrženosti i odanosti i kad vas on/ona trenutno ne vidi. I naći ćete se vi ubrzo u izmijenjenim okolnostima, na obostranu radost, jer veze ovakvog tipa sigurno ne traju dugo bez bure i potresa.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 06:54)

    On vas uvlači u probleme sa svojom majkom

    Njegov problem, bili u braku ili u nekom drugom odnosu. Najveća greška je miješati se u odnose drugo dvoje, jer ste u tom slučaju samo posmatrači i kvarite uspostavljenu „idilu“ svojom filozofijom života, a možete da izvučete i deblji kraj kad se gurate gdje vam nije mjesto, bili to i rodbinski odnosi. Obično se kaže „tiha voda breg roni“ i sačekajte prije nego što uopšte i reagujete. Što ispravljati „krive Drine“?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.12.2007. 11:28)

    Mogu li se preljubnici promeniti? (1)
    Hm, znači i preljubnike svrstavamo u prestupnike, ovisnike i potencijalne kandidate za liječenje, baš kao i „bezazlene“ pušače. Vrlo zanimljiva teorija. Mislim da sve zavisi od partnera, ali i od raznih „sticaja okolnosti“. S nekim ostaneš tri mjeseca, a s nekim i osam godina, u braku naravno, plus dijete koje nas veže. Takav je moj slučaj, i traje…
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.11.2007. 18:27)

    Rutina ubija seks
    Vrlo duhovito za lakovjerne žene. Kao kad se slično kaže: sanjala sam te cijelu noć…I šta?
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 06.06.2007. 07:46)

    Stvoren da bira
    Jeste li primijetili koliko se u posljednje vrijeme zrelih muškaraca ženi dvadesetogodišnjakinjama. Mladost i iskustvo, što bi se reklo, i nema mjesta cinizmu. Daj bože da i jedna i druga strana dobiju ono što traže, hrabri svakako jesu, ali ko zna šta nadomješćuju time, jer prosjek, pravilo i normala nisu. Samo bodu oči, a to valjda i hoće.
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.09.2007. 15:49)

    Porodični stres
    Nikad ne reci nikad. Ali ja kažem, jer mijenjaju se i drugi ljudi i stvari oko vas, ponekad ne polazi uvijek sve od vas, pa se tu i ne dovršava. Niko nije poligon za nečiju igru pružanja ispomoći u nečemu, bilo čemu, pa i u ispravljanju brljotina koje su počinjene iz nekakve dobre volje ili loših razloga. Uostalom, svako ima pravo da se više puta u životu predomisli, pa i ja. Ne činimo sve i uvijek iz ljubavi ili nedostatka ljubavi prema bilo čemu ili bilo kome. Tek tako…
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.08.2007. 08:29)

    Uspešna draga (1)

    Ukoliko novac biva samo sistem ucjene bilo koje vrste, za onog drugog situacija zaista nije nimalo seksi. A i novac nije nimalo seksi, ma koliko se trudili ili ne. Danas nije lako uskladiti sve i kompromisi su na djelu, željeni ili ne. Svi bismo da radimo, zarađujemo, u stvari, manipulišemo zarađenim pa se to prenosi i na međuodnose. „Nije sve u novcu, nešto je i u oblacima“, rekli bi cinici. Čovjek se za riječ hvata, a ne za novac koji ide uz njega.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.10.2007. 08:15)

    Dešifrovanje žena
    Reklo bi se da neko ima problem sa komunikaciom, tj. sa čitanjem između redova ili pogrešnim zaključivanjem? Samo, ko?
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 25.05.2007. 07:10)

    Tajne ubedljivosti
    Kada neku osobu nedovoljno poznajem jer se iskreno nisam ni potrudila da je upoznam, ali se vremenski dugo znamo, upitam se kada ćemo preći na viši nivo te igrice, koju inače nisam sama birala, i izbrisati sve nebitno, dakle, prethodni nivo – prošlost, onda kažem: „Stani malo, samo bez trikova, jer ko je još video da se samo trikovi preporučuju za postizanje niskih ciljeva?“ I nadam se da sam jasna onome do koga mi je stalo.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 08.05.2007. 16:35)
    U životu, ljubavi, porodici, pa i u poslu, prolaze vedre, ljubazne, otvorene, komunikativne osobe. Ne treba vam trik, sedativi, napamet naučen tekst, već predstava da je ta osoba ispred vas sasvim obična, i ako joj sažeto objasnite šta hoćete i ukažete na srž problema, bićete u potpunosti shvaćeni i prihvaćeni.

    (Vjera Krkeljić, Podgorica – 08.05.2007. 21:07)
    Hvala ti, Vjera! Ne mogu reći da si mi pomogla, ali si me umirila, makar na kratko. Zvrčkica je u tome što nam ono neobično stvara muke i nadomješćuje sve ostalo što bi se moglo nazvati normalnim i uobičajenim. Neko bi mogao reći: „Pa to nam i nije cilj, običan cilj.“
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 09.05.2007. 15:55)
    Vidna sreća

    Uvijek sam se pitala kako izgleda neko ko je zadovoljan sobom, a uz to i svijetom u sebi i oko sebe. Pošto mi to nikada nije bilo jasno, ili nisam dovoljno pažljiva da to primijetim, ovaj vaš tekst mi zvuči pomalo idealizovano, utopijski. Nekako je suviše daleko od materijalnih stvari koje nas okružuju danas i koje su nam neophodne za život, kako bi nas učinile ovakvim kakvi jesmo, dalekim od apstrakcija kakve su sreća, pa i ljubav. Moguće ih je pročitati, a nemoguće dosegnuti, u vazduhu negdje lebde. Za nas obične smrtnike neuhvatljive.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 07.05.2007. 20:53)

    Kako nas žene čitaju
    Kad neko počne ovako da se folira, nama ništa drugo ne preostaje nego da se pitamo šta je posredi. Ko je ikada koga s početka do kraja samo pročitao, pa bio to i samo običan „naivni“ u pogledu suprotnog pola, muškarac. Neko nešto hoće da postigne, nešto što samo njemu znači, pa „tajanstvenost“ kao prednost u uzajamnim odnosima prepušta suprotnoj strani. Ne razumijem zašto bi to uopšte bilo bitno?
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 06.05.2007. 06:25)

  9. natasa1 каже:

    Umeće trošenja
    Naravno, između dvoje u obzir dolaze samo slični stavovi i navike i u tome ste potpuno u pravu! Inače bi se pogubili.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 04.05.2007. 16:49)

    Ljubavna pravila (2)
    Pravilo je da nema pravila, ah…
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.11.2007. 14:46)
    Preživeti gubitak
    Kao i u svemu, veoma bitan je način na koji je neko nama drag otišao od nas i to što ga nikad više neće biti na normalan način…
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.08.2007. 08:37)

    Birajte pozitivne misli

    Ovako nešto bih i ja voljela da objasnim svom sinčiću koji je sa pet i po godina pošao u prvi razred i ima problem sa čitanjem, a sa igricama na kompjuteru se začas snađe…
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 25.05.2007. 07:20)

    Kako se uklopiti
    To znači da ako mi se dopada da podižem knjige u biblioteci, one koje mi se sviđaju, treba da se uklapam sa bibliotekarima koji ih samo izdaju, a nisu ni njihove. Ja bih radije preuzela samo muziku koja mi se dopada, dakle dotični predmet i poslije ga, naravno na vrime vratila…
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2007. 08:21)

    Spremni za sve
    Članak je potpun, ništa mu ne fali, ali ovo je pomalo uvrnuto.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 24.04.2007. 10:29)

    Stare i nove ljubavi

    Kada se krene prugom bez sna i spokoja, ne postoji sila koja ubija, čak se i nova ljubav nadovezuje na staru, i teče dalje. Tada ne postoji prevara, ljubomora, razdvojenost, jer snaga ljubavi pokreće. Posle naših života, nema načina da se izbriše prošlost, nadomesti sadašnjost, niti nadoknadi budućnost. Kakvo razočaranje, kakva patetika – to je za one koji završavaju pre kraja. Ljubav, naša nedođija, kaže: „Sledite me!“
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 23.04.2007. 08:03)

    Ljubavna osveženja (1)
    A nedostatak argumenata je ubija – baš kao i običan flert.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 21.04.2007. 13:36)

    Očekivanja običnog čoveka
    Slažem se sa vama. Što se flerta tiče, mislim da je to za nezrele dječake.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 20.04.2007. 15:01)

    Ubedljivi pobednik (1)
    Jao, samo ne dosadan, ucjenjivački i suviše sugestivan govor(nik). Moramo li svi da postignemo sve svoje ciljeve kod sagovornika, pa da se osjećamo „fraj“? Može i pasivan posmatrač koji tu i tamo odreaguje na nas da nas podstakne na predomišljaj. Nismo valjda oguglali i guramo samo svoje i svoje kao dovoljno dobro i od akcije. Nešto se desi, istina ponekad, i samo od sebe, pa nas pridobije.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 11.04.2007. 10:52)

    Odredite svoje prioritete
    Na jednom drugom mjestu pomenuh dobru organizaciju i sva se naježih. Ostavimo „lufta“ i za nepredvidljivu spontanost, pa makar neke stvari nikad ne uradili kako treba ili uopšte. To je kao da se nešto nikad ne desi zahvaljujući nama, a nije ni trebalo, jer smo se u međuvremenu predomislili. Koja zbrka… pa je riješi što prije.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 10.04.2007. 09:07)

    Iskoristite mane

    Lijen, arogantan, promjenljivog raspoloženja… i nikakva pretvaranja i obmane tu ne pomažu. Samo još i osjećaj krivice i slika je potpuna. Koliko se takvi ljudi u stvari jedu u sebi zbog ličnih propusta usled takve „konfiguracije“ ličnosti. Neka im je Bog u pomoć, ali drugi ljudi rijetko imaju razumijevanja za takve propuste. Dakle, lični angažman u suprotnom pravcu, a ne ignorisanje problema, nepoštenje, zamazivanje očiju i poigravanje sa manama a koristi ni od kud.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 04.04.2007. 10:42)

    Očevi i deca (2)

    Mislim da će dijete samo odabrati tzv. obrazac. Da li će prihvatiti pozitivan ili negativan model ponašanja i ophođenja prema istom? Ličiti na mamu i tatu ili potpuna suprotnost prema roditeljskom načinu furanja kroz život? Imam lični primjer: guram glavu u pijesak, a on, onako mali, upire jogunasto prstićem u problem i bori se sa njim po svom, kaže: „Ti se, mama, plašiš za mene, ti si kukavica i ostavi me na miru…“
    (Nataša Gajić, Brčko BiH – 24.03.2007. 13:55)

    Žena u središtu pažnje (2)
    Kome ili čemu da se prilagođavamo? I u čemu je lična greška sa sopstvenom slikom u ogledalu? Naravno, ako se ne ogledamo previše u drugim ljudima i prihvatamo ih samo kao sopstveni odraz. Moja slika o sebi je samo moja i nema tu nikakvog prilagođavanja u cilju još i lažne spoznaje. Pa ljudi uglavnom lažu i prije će vas odvesti na pogrešan put jer su i sami u nedoumici, kad ste vi u pitanju, i sami kažete…
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 18.03.2007. 06:02)

    Ne budite klince
    U zadnje vrijeme akcenat vam je na duhovitosti. Ne znam šta je razlog za to, ali možda se neki savjet, kod nekog, tako lakše primi, kao kod biljke…
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2007. 08:06)

    Bez emotivnih poruka bivšima
    Ne odgovoriti na nečije pismo nije briga za nečija neuzvraćena osjećanja, to jest sažaljenje, već vrhunac neukusa i nepristojnosti. Ali, ko to danas piše emotivna pisma, ona prava?! I za nečinjenje uvijek ima izgovor, to je bar lako, a i ne boli.
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.11.2007. 14:39)

    Menjati sopstvene reakcije
    U svakom slučaju, sebe, pa drugog.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.01.2008. 06:13)

    Pogrešni razlozi za vezu (1)
    Da, ali šta ako je neko baš uporan, neumoljiv i stalno, ali stalno prisutan? Nije vas ni pitao, nego se sve jednostavno dešava samo po sebi, spontano teče i postaje neophodno i normalno kao hrana. I teče… A istovremeno vam ostavlja prostor i za nešto drugo, druge stvari i interesovanja, u stvari ponekad, u mislima, baš i ne, ali nađe se sklad i odnos, čak i čiste suprotnosti. Naprosto, neodoljivo, pa biste da tražite i više i još, ako je moguće. Šta onda, nije teklo sve po protokolu i propisu, a nije ni idealno, tj. savršeno, a možda i jeste, jer stalno se nešto pitate. I napredujete, samo ne znate kud.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.01.2008. 10:58)

    Laže da bi vam se dopao
    Jedna mala laž povlači drugu, pa treću. Odnos se polako zasniva na njoj, sve više se upetljava i gdje je tome kraj. Više je niko, pa ni lažac, ne razlikuju od stvarnosti. Istina je daleko i da li uopšte postoji, bilo gdje, a laž nije stvarnost niti čvrst temelj za bilo kakav početak i trajanje. Ah da, „bijele laži“ ponekad pomažu, gle apsurda, ali nema utjehe.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.12.2007. 11:52)

    Odbiti neželjene bebisitere
    To mu dođe kao „Kako odbiti neželjenu ženu“. Moj sin odskora ostaje sam u školskom dvorištu, baš kao i njegovi drugari, čuvaju se međusobno tih pola sata dok ne dođe učiteljica. I nemam pojma više šta se dešava za to vrijeme pa skoro ni u školi poslije. Odem po njega i na putu do kuće on se već raspriča šta ima kod njega. I ne treba mi neka strana osoba da skrene pažnju na to i to. Ima sve vrijeme ovog svijeta, i moje, da ispliva na površinu i ne zagubi se u masi svijeta i problema iako je „tako mali“, a ja ga ne osluškujem i ne čuvam baš u svakom trenutku. Dakle, čuvari, moj sin je meni i svom ocu najprivrženiji i sve je pod kontrolom. I čemu tolika prilježnost u teškoći da se odbije nečija suvišna ponuda ili riječ drugih ljudi, u ovom slučaju nesuđene bebisiterke, koji makar nesebično nude svoju pomoć, a nisu u toku ni u planu, dakle, meni nepotrebni.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.02.2008. 09:23)

    Momci vole da se vežu
    Zašto tako teške riječi? Pa neko ko je sa svim svojim zrelim godinama koje je skupio i odlučio da raskine jednu i veže se za drugu, ponekad i mnogo mlađu od sebe, ne bi mogao da se nazove „tatom“ svoje nove ljubavi, a još manje uvrijedi odrednicom „nezreli kreten“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.09.2007. 15:57)

    Raščišćavanje nereda u životu (1)
    Kad hoću da raščistim sa samom sobom i neredom, ja pobacam sve suvišno, nepotrebno i staro. I osjetim se proćišćeno, baš kao i uveličani prostor oko mene. Desi se, nekad se i pokajem, ali to kratko traje. Nepotrebno vezivanje iziskuje samo probleme i odvlači energiju. Dakle, u određenom momentu cucle su suvišne.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.11.2007. 15:57)

    Zašto je bolje biti žena?
    Sve zavisi od toga da li vas neko izdržava ili pak vi nekoga izdržavate. Još ako su u pitanju roditelji, pa bili vi s njima još uvijek ili ne, a oni navikli na nekakve hijerarhijske odnose, neizostavno će vam prekipiti, kad-tad. Pa bili vi muško ili plačljivo žensko.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.11.2007. 10:47)

    Njena burna seksualna prošlost
    Pazite da vam ne pobjegne, jer ste ljubomorni i to ne krijete.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.11.2007. 11:59)

    Opsednuti prošlošću voljene osobe
    Pazite da vam ga ne ukradu, jer ste ponosni na njegove kvalitete pa ga hvalite ili skrećete pažnju na njega, „dižete mu cijenu“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.11.2007. 12:02)

    Ne vraća stvari na mesto
    Pa naravno, ne mora ni ona svakog dana da briše prašinu za njim, iako je „domaćica“. Glavno je da postoji međusobni sklad i da su svi zadovoljni. Naprosto, nikom ništa ne smeta niti nedostaje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.12.2007. 14:53)

    Vaša drugarica flertuje s vašim dečkom
    Razgovor i dogovor! Ma kakvi! Flert je nešto instiktivno, kao ljubaznost, istina pretjerana, nešto što godi ako pali, a i kratkog je daha, ukoliko nije prešao u nešto više, dakle – naviku, jer u šta drugo i može da pređe obična igrica za neiskusne, dokone i, naravno, nezrele. To ne znači da je flert „bezopasan“, naročito kad se neosjetno pretjera u „zanosu“ poslije „konstruktivnog dijaloga“ i sve krene po zlu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.01.2008. 06:09)

    Još pet načina da budete bolja supruga
    Dobra suprugica, nego šta! I ništa ne boli i ne žulja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.02.2008. 09:33)

    O zvezdama i zvezdicama
    Simpatični ste. Iz vaših tekstova može mnogo toga da se sazna, uvidi i spozna, a to nije malo. Samo naprijed!
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.03.2007. 09:00)

    Bračna terapija – pomoć ili ne? (2)

    Po Vama ispada da je teže i komplikovanije naći pravog i dobrog bračnog terapeuta nego riješiti tekući problem sa supružnikom. Kao, bolje se ne upuštati u to i ne čačkati vraga? Ama baš ništa Vas ne razumijem po tom pitanju. Svako dobro po ko zna koji put!
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.09.2007. 19:33

    On ćuti o porodičnim tajnama!
    Ne, moj nevidljivi prijatelj radi ono što niko živ ne radi, i to prilično dugo, drži se toga kao „pijan plota“ i nema namjeru da odustane. Ne znam kako da nazovem ono što sam ja njemu, ali mu svakako nisam nevidljiva, nisam mu nepoznanica. Živa zagonetka! Umiruje me jedino to što me je samo jednom u životu stavio pred svršen čin, a to već dugo traje, bez promjene. Nismo bliski, razdvaja nas samo jedna tajna.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 09.05.2007. 16:07)
    Odlično, previše čak i za mene, zaista. Odmah sam počela nešto da sumnjam.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 09.05.2007. 16:31)

    Ti si mi sve na svetu
    Mali šestogodišnjak odlazi u krevet sa uvijek istim pitanjem i odgovorom: koga tata voli najviše na svijetu, kaže: mene. I zadovoljno se sanjivo smješka, dok ga njegov tatica češka po leđima. I nikad mu nije dosta i dosadno. Taj ritual ga ne gnjavi, ne davi i uvijek ostavlja prostora i za druge dječje nježnosti. Kakav umor, kakvo zapostavljanje, još manje distanca. Pa je li to rana razmaženost ili vježbanje podrške, razumijevanja i prisnosti. Odmalena u uzajamnom davanju i primanju nježnosti.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 03.05.2007. 09:37)
    Današnja deca – budući depresivci
    Moj sin, prvačić, rasplakao se juče u školi. Kaže mi: „Mama, učiteljica je juče pročitala nešto ružno o meni i prestao sam da plačem kad je rekla da više neće čitati takve rečenice. I o drugoj djeci je čitala tako.“ Kako – mislila sam i pitala ga, i ono što mi je prepričao bilo je šaljivo, ništa više. Dakle, moje dijete od šest godina se vrijeđa, buni i traži da drugi poštuje njegova osjećanja i njegovu malu, osjetljivu ličnost. Vremenom će, vjerovatno, usvojiti druge, isto tako djelotvorne, metode da se zaštiti, vrati lopticu ili samo bude drugima primjer za razmišljanje i reakciju.
    (Nataša Gajić, Brčko BiH – 24.03.2007. 14:15)

    Pisamce za najmilije
    Eeee, skupim ja daleke 1988. oko devet sličnih i ni na jedno ne dobijem odgovor. Klasika. Bila sam mlada i neiskusna. Poslije 17 godina pokušam nešto izokola, kao podsjećanje, i pokupim izvlačenje, direktno. Ali tada sam već bila udata za drugog, kao i sada, i, naravno, ništa nije vrijedilo. Bili smo djeca, a sada više nismo. Uzalud SMS i kompjuteri. Zaista ništa nije besplatno i za sve moraš platiti jednom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2007. 18:37)

    Zašto vas on ne sluša?
    Da sluša, vjerovatno bi čuo i ono što u stvari ne bi ni želio da se dogodi, a kamoli čuje. Ovako, na snagu stupa linija manjeg otpora i kao da se ništa i ne dešava, ili bar nekom drugom. Samo bez uživljavanja previše u „površne“ ženske priče i glava manje boli, a i ne žulja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 18:52)

    Više se uživa s iskusnim ljubavnikom?
    Nije sve u seksu ili nije bar samo u tome. A nije sve ni u kvalitetu ili kvantitetu, zavisno ko šta traži i dobije. Pitam se kad će ljubomora da proradi i rasturi po kratkom postupku sav kredit stečen uživanjem što smo sa takvim partnerom koji toliko zna, obučen je ko zna gdje i zna sa našim tijelom, ali da li zna i sa nama. Samo da ga toliko voli, pa da poželim da potraje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.02.2008. 06:34)

    • shunjalica каже:

      ovde pravim ušicu (savijam ćošak) na stranici, da znam gde sam stala, kad dođem sledeći put da ostanem i nastavim sa čitanjem.. 🙂

      • natasa1 каже:

        Ćao, šta ima kod tebe Shunjalice? Šta je s onim „nemogućim“ tipom što se udružio sa nekim tamo tipovima iz ulice pa izveli farsu pred tobom?! Stalno vrtim taj film… Nešto sam ti pisala na blog ali moj passvord se bio zagubiopa… Isprobavam (te).
        Nataša iz komentara

      • shunjalica каже:

        ehej, Nataša1,

        ne znam ni šta je sa mnom ovih dana (čitaj, zatrpana sam poslom), a kamoli sa moguće-nemogućim tipovima. 🙂 Već sam zaboravila na nemio događaj.

        „Nemogući“ i ja živimo u istoj zgradi, ali svako ide svojim putem, tako da se retko viđamo. ‘Neki novi klinci’ više me nisu presretali. Biće da kako sam ja zaboravila njih, tako su i oni zaboravili na mene.

        Pozdrav, do sledećeg čitanja! 🙂

  10. Nataša Gajić каже:

    Prava stvar za žene
    Koliko sam čula, tamo se ne izlaže sopstvena privatnost, već se opet nešto glumata, sve po željama publike.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2007. 08:33)

    Premorena brigom o deci
    Dobra organizacija i sve je OK. I još da je to svima prihvatljivo. Dijete bi trebalo da je pred očima svojih roditelja u svakom trenutku, što je nemoguće, a onda je tu onaj crvić što kopka u glavi i čini da oči niknu i na leđima, i sve je pod kontrolom. Oglasi se mali šestak, ti nisi moj šef, „djevojke“ ne mogu biti šefovi, samo dječaci i tata (koji je naravno tu da uvijek popušta i razblažuje situaciju), i još, hoću li ja raditi samo ono što mi ti kažeš?! I poklopi uši kao znak da je suvišan razgovor završen. I on po dogovoru ne tjera samo po svom, divno.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 02.05.2007. 07:55)

    Suze zbog besa

    Suze su znak nemoći i spona sa djetinjstvom u kome su drugi za nas činili dosta, a mi za njih ništa.
    (Nataša Gajić, Brčko, BiH – 24.04.2007. 10:33)
    Bravo Nataša!
    (Jelena Knez, Beograd – 25.04.2007. 12:48)

    Beba nije samo ženina briga
    Ipak mislim da o ovako ozbiljnoj stvari ne vrijedi raspravljati niti se dogovarati. Sve je u spontanom rješavanju situacije, u hodu, što bi se reklo, jer dok dogovori stupe na snagu, dijete bi moglo da odraste u međuvremenu i samo…
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2007. 08:27)

    Kako izgubiti devojku po kratkom postupku
    Interesantno, nekoliko puta u tekstu ste ponovili: da ženu tretira kao ženu. I, to je to. Ostatak teksta je suvišan.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.08.2007. 08:25)

    Kad on pokaže da je ranjiv
    Da, desi se, kad u najintimnijim trenucima čovjek izgubi pomalo kontrolu nad sobom i svojim osjećanjima, slika o sebi pomalo se izgubi u maglinama i od navale emocija dotični pokaže i nešto novo o sebi. Iznenađujuće, postane dječko pomalo nedorastao situaciji koja ga je kao nenadano snašla i ne odreaguje na pravi, zaštićeni način, bez nepogrešive maske iza koje se skriva. Ali to obično kratko traje, kao trenutno iskliznuće, možda pomalo otkačenost, a prepuštanje svakako ko zna kojoj sili spopadanja, možda čak nečijoj dominaciji. Prije nego što se začas povrati i postane opet svoj na svome, siguran u sebe i bez potrebe za tetošenjem koje ga, eto isto pali, kao i grubost nečija. Pomalo ženski, ali ništa opasno.I to se traži. Kao kod Roberta Retforda iz onih mlađih dana.
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.02.2008. 06:46)

    Šalje puno mejlova i poruka, ali ne zove
    Mislim da je u pitanju obično preganjanje i s jedne i s druge strane, kao kad nekome brojite zalogaje gledajući šta radi ili čekajući ko će prvi da povuče nogu. To znači držanje odstupnice ili distance. Šta će se dalje desiti, sve je gotovo onako kako se samo poželjeti može. Krajnje intimno telefoniranje ili obavještenje. Pitanje je samo šta želite.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.12.2007. 10:22)

    Neki načini da ga oborite s nogu
    Nagrade i neočekivani pokloni pridobijaju nečiju naklonost i „vežu“ osobu za nas, naprosto postaje „ovisnik“ o nama i traži još. Čisto potkupljivanje, računica i kupovina za malo pažnje. A da ne govorimo o sigurnosti novog produžetka u vezi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.02.2008. 08:59)

    Tajna seksualne kompatibilnosti
    Ovo je baš svjetsko pitanje. Taman se sretnete, pronađete, vežete, jer shvatite da ste jedno za drugo, najzad izrodite djecu i, na kraju, ipak kao nešto zaškripi. Vi biste da se malo odmorite, odvojite, napunite baterije na nekom drugom mjestu. Ukratko, vi biste malo da se rastajete i dijelite, poslije svega. Uz to, možda, neko od vas dvoje, ili oboje, ima nekog drugog u rezervi, koga čuva kriomice kao kakvo neiskorišćeno do kraja blago, koje čeka samo da se aktivira, pa opet u krug. Dovoljno je, ako ništa, samo pomisliti: jedan život, a toliko mogućnosti oko nas šetaju na dvije noge i, moguće je, sasvim nam odgovaraju. Kako propustiti novu priliku? Kako ostati dosljedan sebi i svom prvobitnom izboru kojem ništa ne fali, možda samo sitnica. Iskušenje je uvijek tu, a i prava stvar za slobodnjake, na nama je izbor. Ali, ima nas i zauzetih, ali ko zna…
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.03.2008. 09:36)
    Super si!
    (Jelena N, Kragujevac – 09.03.2008. 02:20)
    Ništa bez fizičkog kontakta
    Pa odnekud morate da počnete, što ne znači da ćete negdje i stići, ili bar možda ne tamo gdje ste krenuli, možda na neko drugo mjesto. Ali stvar je u tome da na nečemu radite, da ste uporni, ne dosadni, i bar se niste „zaparložili“. Nešto sam saznala iz vašeg teksta, kao i uvijek, možda ne ono što ste pokušali, htjeli ili nastojali njim da kažete, ali ipak, hvala vam. Negdje sam stigla, bar u svojoj glavi i uz pomoć nezaobilaznih asocijacija, dobila ideju koju i ne moram odmah, ili bilo kad, da iskoristim.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.11.2007. 07:23)

    On priča manje nego pre
    Pa normalno je kad je veza na izdisaju i nema više šta da se kaže jedno drugom. A moguće je i da je samo umoran i isključio se iz vaše sfere uticaja i upliva u svoj svijet. Ali to je već opet u sferi nagađanja i naše volje da se upuštamo u teškoću emotivnog zapleta.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.02.2008. 06:55)

    Različito viđenje materijalnog
    A šta ako neko u vezi ne radi i ne privređuje, a ima posve drugačije viđenje sticanja i dalje manipulacije materijalnim dobrima? Novac. Neka je tu, a oko ostalog ćemo se već dogovoriti ili bar složiti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.02.2008. 07:31)

    Pet žena koje ona ne podnosi
    Ako ima nečeg, onda ima, a ako ne, onda nema, i ne pomaže tu nikakvo naknadno provjeravanje sa jedne i uvjeravanje sa druge strane, a nabrojane pozicije su baš dobre prilike, ako ste zainteresovani. Mađutim, „vaša mama“ je tu negdje ipak malo zalutala, ili se varam.
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:59)

    Bez prevelikog pritiska na decu
    Zabavna škola, ha, i ja bih u takvu, sad pod stare dane, kad bi je bilo. Samo bez stvarnih obaveza, molim… Smiješno. Valjda se čitavog života samo i učimo odgovornosti i staloženom prihvatanju obaveza, bez zamagljivanja stvari. I to je to…
    (Nataša Gajić, Brčko – 17.01.2008. 10:22)

    Prijateljima se ne gleda kako se mazite s momkom

    Nisam pročitala vaš tekst, ali ću u toku dana, sigurno, čim stignem. Ali mogu da prokomentarišem, da, kad sukobi, razračunavanja, prijetnje kao i pripreme za isto mogu da budu javno „dobro“, zašto ne bismo tolerisali i suprotnu situaciju, dakle javno ispoljavanje nježnosti, ma u kom obliku ili prema kome. Tolerisali ili se uklonili sa dotičnog mjesta bez trzavica, što možemo i u prvom opisanom slučaju gdje dominira sukob. Ništa ne bismo izgubili.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.12.2007. 10:11)

    Zašto ste „zaglavljeni“? (1)
    Sve obično polazi od muškarca, pa se obično s njim i dovršava, tako je zapisano. Inače, tekstovi su vam obojeni optimizmom, zato ih rado i iščitavam, a ponekad nešto i prokomentarišem, kad mi se da ili mi dođe. Svako dobro i nek je sa srećom, u svakom pogledu!
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.08.2007. 15:23)

    Naučiti dete da ne laže (2)
    Moje dijete „ne laže“. Ono samo pomalo izmišlja, mašta , pomalo prikriva istinu, slučajno ili namjerno, ali ako je odmalena naviklo da vam „sve kaže“, a ne da „muti i ćuti“, da je otvoreno i prijemčivo za novo, sve je pod kontrolom, a vi ste u toku. Ili bar imate takav utisak, a i vaše dijete je ipak čovjek u malom, pa su mu takve i laži.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 07:13)

    Moderna i nezavisna – i u vašem zagrljaju
    Ovdje stvarno nema šta da se oduzme ili doda. Tekst je napisan baš namjenski, za nastupajući ženski praznik, a na svima nama je da ga ispoštujemo i u stvarnom životu. Toliko smo potrebni jedni drugima, a malo se srećemo, da čovjeku i ženi dođe da „vrište“. Valjda ne u pustari.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 10:34)

    Ona, ona i samo ona!

    Šala mala, a ova ništa ne razumije, je li.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.02.2008. 20:55)

    Bračne iluzije
    Ljudi se mogu mijenjati, ali iluzorno je čekati ili čak nastojati da se drugom to dogodi i ništa više. Još ako druga strana to osjeti, budi se inat iz ko zna kojih razloga. „Zašto baš ja?“ A djeca, naravno da su teret, uvijek, jer su vezana za nas, jer su naša, nad njima neprestano, uz partnera i sebe, strepimo, i ne možemo se više predomisliti. Ona, jednom rođena, pa odgojena, postoje odsad pa nadalje i to se, hvala bogu, ne može promijeniti nekakvom naknadnom odlukom. A i zašto?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.12.2007. 19:25)

    Da li je to što osećate ljubav? (1)
    Pa, to je zbilja nesebično. A dilema ima još mali milion.Da li vas voli ako ga se poslije uopšte i ne sjetite, ili vi njega, i nije da se nije desilo baš ništa, jer bio je prvi? Ili, da li vas voli ako je bio prisutan kad su se drugari malo poigrali sa vama dok ste spavali u hotelskoj sobi i nije vas probudio, pa se ni toga, naravno, ne sjećate, čak ni ne znate pravo? Desilo se kasnije još, a on uvijek tu negdje kao vaša nijema sjenka? I da li vas voli, ako je dijete njegovo na volšeban način, jer „nikad niste bili skupa“, a u braku ste sa drugim čovjekom, jer njega niste mogli dočekati i mislite da je to u redu, u stvari mislili ste dok vam nije rekao sve i tako vas „probudio“ malo ranije? A na stranu, da li vas voli kad je neprestano prisutan na čudan i jedinstven način, sve zna i u svemu kao da učestvuje, prati vas sa distance koja to i nije, kao razgovorljiva sjenka, nevidljivi kućni prijatelj, ako ga znate, nikako čudo? Voli li vas ako „glumi“ na vaše rijetke telefonske pozive i vi isto tako? Ne dovoljno, zbilja ne, ali ima tu još toga. Nije oženjen i živi s mamom, još uvijek! Znam, znam, još!
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.03.2008. 15:29)
    Kad priča nešto, pola zaboravim ili uopšte ne čujem, pamtim samo fragmente. Slično se podrazumijeva i kad se „dešava“ preda mnom kao da i nije on, a jeste, a onda na to kao „zaboravim“. Ostaje ono u mislima, što „radimo“ ili nam se opet dešava. Čista stvarnost, ali druge, nove dimenzije. Možda sam suviše romantična, možda mnogo toga uobrazila, ali jako dugo se „znamo“ i znamo sa ove distance bez granica, svaku mi misao pročita i prije nego što je izgovorim, svaki put se plašim da ga pozovem kao da je potpuni stranac, nov, neotkriven i zauvijek nedostupan. Zna i ono što ne mogu ni da zamislim, zadovoljstvo, i ja ga obožavam, a ne „samo“ volim. Par smo, ali razdvojeni u istom. Voljela bih da i on o meni nešto ovako napiše, jer i to zna i to vrlo dobro. Jedino pismo od njega sam uništila, jer se nije dopalo mužu, jer za njega on uopšte nije zainteresovan i gnjavim ga, ah, i ljude oko njega. Dođe mi da iskočim iz kože!
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.03.2008. 09:01)

    Vezivanje ih plaši
    Nema ništa gore nego biti sam. Toliko je razloga koji nas onako elegantno gurnu u naručje druge nama drage osobe da se ne stignemo ni osvijestiti, a kamoli uplašiti, i to vezivanja. Ne bi se moglo reći ni da smo strpljive posebno kad časovnik otkucava, vrijeme uopšte prolazi, a toliko je sitnica i krupnica koje moramo još obaviti zajedno i baš sa uživanjem. Tako sam razmišljala prije nego što sam se udala i još uvijek ne znam da li sam pogodila pravu mjeru. U vezi sa onim da li se i koliko sviđate nekome, voli li vas uopšte i da li bi se vezao za vas: ako se ne izjašnjava, nego samo radi na tome, desi se.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.03.2008. 10:06)

    Zadovoljne žene su privlačne žene
    Slatko viđenje slabijeg pola, ali gdje toga ima u neograničenim količinama ili neprestano. To su samo stvarni isječci iz nagomilane nestvarne stvarnosti, bljeskovi koji, nažalost, kratko traju, čak i kod iste osobe. Svi imamo kombinacuju svijetlih i tamnih trenutaka, pa koliko traje, traje. I to je ljudski. Veći je „gvint“ podstaći drugoga na nešto, nego samo šepurenje u svojoj prirodi i ne iskoristiti poslije to.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.12.2007. 11:37)

    Raznovrsna iskušenja
    Čini vam se. Baš kad ste mislili da vam je osoba do koje vam je stalo iskliznula između prstiju u odsutnom momentu, ona se „prikačila“ kad ste se najmanje nadali ili od svega odustali, možda se najednom i ohladili. Nije to pijesak ili jednostavno konac da isklizne kad se zateknete nespremni. Kao što rekoh „sve teče i sve se mijenja“ pa i veza u kojoj ste ili ste iz nje najzad isplivali na površinu i možda se ne gušite više. Dakle, samo naprijed. I ne gledati sebi stalno iza leđa šta se dešava, tj. u prošlost. Bude i prođe, ali uvijek nešto ostane, ono ispred. Iskušenje ili ne, pitanje je sad.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.02.2008. 07:05)

    Kad zaboravljate imena
    Vrhunac je nepristojnosti kada pismo počinjete sa „Ćao“ ignorišući ime, a potpišete se svojim punim imenom i prezimenom, i još pitate za porodicu opet zaobilazeći imena! Ili naslovite pismo sa „Poštovani“ ili imenom npr. popularne radio emisije, bez imena autora na koga se pismo odnosi i jednostavno istaknete na kraju svoje cijenjeno ime. Očekujete da vas neko cijeni, jer sami sebe ističete, jer ste, zaboga, za to plaćeni i javljate se sa službenog nivoa?! Ne vi, nego ima primjera, ali i finih izuzetaka! S poštovanjem!
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.12.2007. 09:58)

    Nesvesni flert (2)
    Koliko sam se slatko u sebi nasmijala čitajući ovaj simpatični i šarmantni tekst o „uličnom flertovanju“ sa nedovoljno poznatim individuama, ne znam ni sama. A koliko je to zdravo…
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:48)

    Tvrdoglavost glavu čuva

    Zašto samo sagovornik, samo riječi, često prazne riječi rijetko pomažu i pokreću novi stil razmišljanja. Prije lični primjer, nečiji postupak, stil ponašanja, nečija fleksibilnost u različitim situacijama, nečiji možda isto tako nepokolebljivi stav nas očara i natjera da ga prihvatimo objeručke. Samo ne tvrdoglavost, uporno i na svoju štetu, ne isključivost: to, to i ništa drugo. Pa onda predrasude, ono što nas ostavlja da unaprijed presuđujemo o stvarima o kojima često tako malo znamo, a mislimo da znamo dovoljno te ih se čvrsto pridržavamo, gotovo zaparloženi u pogrešnom izboru. Toliko je toga što nas koči kao obična tvrda glava, nešto što je možda iz jednom neke uspjele upornosti i srećnog ishoda pretvorilo se u jedino prihvatljiv u nekoj možda ne baš sličnoj situaciji, kad idemo glavom kroz zid pa kud puklo, puklo, bez obzira na posljedice i stvarne razloge. Pridržavamo se svoga po svaku cijenu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 10:23)

    Stariji izgled zbog šminke

    Koja procedura, a bespotrebna! Prvo se „prikažeš“, a poslije moraš sve to da poskidaš sa sebe ili samo od sebe „popada“, ako je šminka nekvalitetna. Prvo ste pod zaštitom noći, a onda odjednom banete na dnevno svjetlo i bez ičeg na licu. A zna se kako šminka ispija lice i ostavlja ga nekako isprano, crte više nisu naglašene već ubrisane i djelujete bljeđe nego što jeste, tj. kad u dužem periodu ne koristite to „pojačalo“, naročito oči i usne. A s njim možete da fasujete i bleferitis i ko zna šta, ukoliko niste u mogućnosti da se baš doslijedno pridržavate pravila da šminku treba skidati prije spavanja. A 24 godine?! Pa mladost je lijepa i sama po sebi, bez pomagala i ratničkih boja, pa makar i samo u naznakama. Pouzdano.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.02.2008. 07:35)

    Intimni s devojkom koja im se ne sviđa
    Mislite fizički se ne dopada ili kao osoba? To su dvije stvari koje se obično međusobno ne isključuju, ali često se dešava i suprotno. Mislim, desi se da i ne idu u paketu, jedno štima, drugo ne. Recimo, neko vam se fizički ne dopada, ali kao osoba je privlačna i sasvim kul, zanimljiva i ne gura od sebe. Onda su pomoćne radnje sasvim suvišne da poboljšaju sliku. A ako vam se kao osoba nimalo ne dopada, a fizički vas privlaći, onda je sasvim ok i na vama je da odlučite da li sad ili kad malo „poboljšate sliku“. U svakom slučaju, jedno vam ne gine: ili propuštena prilika ili „totalno“ razočaranje. Kako rekoh, birate, ali ne baš toliko… Što kaže slučaj: volite se ljudi, a poslije dolazi sve ostalo i po zasluzi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.02.2008. 08:01)

    Oslobodite se starih navika
    Barijere na putu u bolje sutra nikad nam nisu bile strane. Trebalo bi skupiti samo dovoljno motiva, hrabrosti i srca i preskočiti ih bez zazora i suvišnih kolebanja. A kome je lako zaboraviti i prepustiti „emotivni kovčeg“ prošlosti i krenuti dalje, čak i ispočetka kao da ničeg nije ni bilo, pocijepati stare krpice, skinuti staru, izanđalu patinu sa svog lika i prepustiti se da tečemo kao voda, u njenom pravcu, a ne protiv svih plima i tokova, ne protiv svih struja, ali i njoj uprkos. I zašto razmišljati stalno i samo o onome što nas muči ili nam nije po volji. Treba odmoriti mozak i krenuti dalje, u nekom novom pravcu, a ostati isti i dosljedan sebi i drugima koji nas vole i žele uz sebe, čak i sa starim navikama, ponekom nedosljednošću, lošim procjenama ili pak izabranim pogrešnim trenutkom. I šta sa praštanjem, obično je to ono što ostavlja utisak nedovršenog posla i ispunjenosti negativnim emocijama, kada bi sve da srušimo, pocijepamo i bacimo, ostanemo bez ičega čemu bi se radovali kao nečemu što je vrijedilo samo u sjećanjima i dozlogrdilo kao već prevaziđen stil ophođenja preme samom sebi. A tu su i stare navike, stare ljubavi, „nove potiskuju stare“ kažu stari ljudi. „Vratite mi moje krpice“, zavapili bi, ali samo ponekad u očajanju, samo oni koji nisu raščistili sami sa sobom, osvrtanjima i pokajanjima. Zašto mučiti sebe stalno iznova, pored toliko novih senzacija što nas okružuju ili tek čekaju na nas. Ne ustežem se reći u pola rečenice „Predomislila sam se i ne pristajem, hoću nešto posve novo“. Ni malo patetike nije na odmet, nasmijem se sebi i pročitam nešto takvo ili zadržim se s takvim jednim čovjekom, na čašici razgovora i kao prepuna novih saznanja ili opštih mjesta. Same pohvale vama.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.02.2008. 06:36)

    Neke životne odluke
    Nikad se ne zna, pogotovo planovi i odluke doneseni navrat-nanos i „zabetonirani“ do kraja kao okvir unutar kojeg se samo nijanse mijenjaju. Drugačije nije ni moguće, jer zacrtana je jadna vizija, kocka pala, presječeno preko koljena, a doneseno linijom manjeg otpora strijemi svom završetku ma kog se ticalo, i baš zbog tih kojih se tiče, jer mnogo je uloga palo, a mi se ne kockamo. I već na početku smo pristali na kompromise. Isuviše za jedan život koji prolazi kao voz kroz sve druge praveći se da ih i ne okrzne ili pretvarajući se u ko zna šta od početka do kraja puta. Kako se kaže „Neko mora da plati ceh“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.02.2008. 20:45)

    Drugarici se sviđa vaš bivši
    Zakasnjela reakcija, ili šta ako se ponovo predomisli kad se već jednom predomislila, a ovo dvoje se već dobro zbližili i baš im lijepo ide. Još i odavanje tajni iz prethodne, a već mrtve veze. Pobogu, njen problem. Bolje da pusti goluba iz ruke i ne brlja još više po tuđoj vezi. Aktivirana sujeta može da odradi svoje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.02.2008. 09:15)

    Kad ona ćuti
    Kad ona ćuti, smijeh progovara iz očiju i sa usana.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.02.2008. 09:32)

    Zovu vas u vreme večere
    Tačno. Kome je stalo, on će da vas nazove i poslije vašeg uzaludnog poziva koji nije urodio plodom. On to zna i kad se ne javi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.02.2008. 07:01)

    Ne otkrivati previše u internet-profilu (1)

    Drugim riječima, budite oprezni i otvoreni za sve i nova poznanstva, kao i spremni na sve i svašta. Nemojte se poslije ničemu čuditi kad ste već tako „slobodni“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.02.2008. 06:52)

    Poimanje seksa
    Smuvati nekoga i ubijediti ga u šta. Držim do toga da je bitno ko je kome „pogodio“ misli. Znaš sve o meni, a ja? Sve u granicama nagađanja, kad si ti u pitanju. Daj da malo zavirim i želje bi se „ohladile“. Ko zna, možda se još i više zagrijem za tebe. Tako ste tajanstveni i daleki, gospodine „nedodirljivi“. Da vidim kako sve to funkcioniše i nije mala stvar. Gdje bi tome bio kraj. Ali, malo distance nije na odmet. Možda tu više ničeg i nema, samo obične ambicije izbijaju na vidjelo. Samo da me fraze ne utope..Ništa to ne vrijedi i izlišno je ukoliko se – ne voli. Otud zastoji u vezama, kao i prekidi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.01.2008. 18:51)

    Period za saradnju
    Svako traži svoje parče neba, što ne znači i da će da ga nađe. Stvar je u tome da ga traži, neko radeći konkretno nešto, neko čak ni to, možda samo čitajući knjige tražeći se, a nikada se u stvarnosti ne nađe u njima, nego samo u mislima. Čak na isti način „popriča“ sa njima i nađe neke istine za sebe. Ali to se rijetko dešava, mislim da se stavovi „usaglase“ sa izmišljenim likovima koji glume život. Ali neko nešto radi, u stvari ništa ne radi, jer to je ništa spram onog što ga čeka poslije, kad pogleda i zakorači izvan korica. I to je onda ta vaša priča kako raditi i sarađivati na zemlji, a ne u oblacima, u afektu ili bez nadahnuća.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.02.2008. 20:26)
    Ne otkrivati previše u internet-profilu (2)
    To što „kuca“, mora da je ludak iz priče strave i užasa, a vi sami u kući. Ma ko će vam se prikačiti ako vi to sami ne želite?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.02.2008. 20:49)

    Zgrabite šansu
    Ne vrijedi razmišljati puno i dugo planirati. To je stvar sistema. Ako ste se dogovorili i sve štima, vi ćete zvati i u ponoć, i poslije dvadeset godina, i nećete pogriješiti i propustiti šansu, jer to vas je naprosto zgrabilo, oboje, zajedno, u kompletu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.02.2008. 09:31)

    Slušajte sebe
    Mislim da je u redu ostaviti da stvari teku kako već teku, a ne sasjecati ih odmah u korijenu, bar dok ne škode. Ko zna kako će se odvijati, možda se vremenom i same ugase ili raspale još više. Ne osjećate se pod velikim bremenom, bar u početku, a jedno iskustvo više. Mislim na veze tipa dva muškarca i žena, i obrnuto, pa i na paralelne odnose posao-prijateljstvo i prijateljstvo-ljubav. Dešava se, a i osvježavaju „krute obzire“ i rigidna ponašanja u „nemogućim i nepromjenjivim situacijama“. Srećno!
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.02.2008. 07:12)
    Odluka je odluka, i na nama je da je ispoštujemo svojski i do kraja. Dakle, samo nepokolebljivo, jer ona je samo naša i ničija više, i samo nama može i da se osveti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.02.2008. 06:14)
    Nov preokret
    A šta ako ja nisam nešto posebno za velike preokrete i nove pokrete? Na primjer, odlično se osjećam u svojoj koži, ali sam veliki kolerik, skočim za sitnicu ili napravim pravu dramu i onda kažem da je to jače od mene, a ne da sam to ja, u svakoj situaciji i obavezno takva, nestrpljiva i pomalo bez tolarancije za tuđe neke slabosti. Držim se svojih propusta, odgovaram, ali se ne unosim u tuđa zapitkivanja o svojim intimnim stvarima, tu i tamo i držim se devize da ništa nije lako promijeniti, najmanje sebe. Ako se već odigralo i prošlo, ali ne pored mene, nešto je i ostalo. Odglumim poneku u sličnoj sitaciji drugi put, ispravim propust ovaj put, ali ništa bitno. Meni se čini da je sve po starom i dešava se gotovo neprimijetno. Samo su raspoloženja nova i pristanci i odustajanja, naravno. U pokretu sam, ali uglavnom u sebi, i mislim da je teško izaći s tim na svjetlost dana, a ne odbiti tuđe uplive , interesovanja, uticaje uopšte. Izvinite, ali šta ako vas neko upita za vaš brak ili možda što niste još uvijek oženjeni? Hoćete li promjeniti nešto u preokret, ako vam ne zazvuči baš nekako, tj. ne legne vam baš kako treba. Pobunom samo pokazujete da tu već nečeg ima i da je vrijeme za promjene, da ste se možda složili, ali to je već druga priča i mi smo po starom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.02.2008. 08:47)

    Racionalizacija emocija (1)
    Samo polako, oprezno i sigurno ka cilju, jer od prevelikih osjećanja može i da se poludi, bukvalno i dokazano. Konzumacija samo u ravnomijernim i pravovremenim dozama, kao na boćici za lijek koji se preporučuje „oboljelom“. Prisebnost, dragi moji, u svakom trenutku, tako se slobodno funkcioniše, ništa ne ometa i sve je na okupu, hladna glava, a stopala topla. Zamislite samo kad vaš pretjeran izliv emocija neko pogrešno protumači, šta ćete dalje? Tek, iza sanjanog a nedosanjanog, jer nikad vam dosta, spustite se, opet polako, u „okrutnu“ stvarnost i isplivajte sa glavom iznad vode, nepotonuli u poplavi sopstvenih osjećanja. Šta bi se još lijepog moglo reći o „tome“, a vi ste divni…
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.01.2008. 14:39)

    Bogati mislima
    Gledajući naslov, pomislila sam na nešto posve drugo, npr. na nečiju preobilnu maštu. I nisam se prevarila. Mislim, baš toliko. Gdje toga ima, i u ovolikoj koncentraciji u jednom imaginarnom liku koji sve to stiče u jednom potezu, jednom rukom, ali sa toliko truda, dakle sa srećom koja druge, neslične njemu , na njihovu žalost i muku, i ne dotiče. Pa nemaju, čak ni ono nešto da ih izbaci na površinu i ponese kao struja u pravcu istinskog uspjeha u životu. Ah, to nezasito sticanje materijalnih dobara.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.02.2008. 06:28)
    Ne znam u čemu je problem. Sve navedeno je istina, bogataši su takvi.
    (Milan Radić, Beograd – 01.02.2008. 12:50)
    Problem je u načinu na koji su to postali i na osnovu čega. Baš tako, kakvi su, a ne – takvi su.
    (Nataša Gajić, Brčko – 04.02.2008. 08:47)

  11. Nataša Gajić каже:

    Previše ljubopitljivi o vašem životu
    Veće je umijeće pronaći ili „naletjeti“ na nekog ko je u odsutnom trenutku spreman da vas sasluša na pravi način i do kraja, bez upadica i dodatnih suvišnih komentara, a nije iz vaše najbliže okoline ili bar toliko blizak. Ljudi su danas više opsjednuti sobom, svojim problemima, pa i interesima, da bi imali strpljenja, pretjeranog interesovanja ili uho za vas, onda kada je vama to najpotrebnije. Teško je naći nekoga ko je toliko izdvojen, sa distancom koju poštuje i dovoljno iskusan da reaguje na pravi način na vašu povjerljivost i pruži vam ruku u časici razgovora, u nastupu vaše iskrenosti, a nije potpuni stranac. To je kao da se nađete u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, slično kao nečija pretjerana i neumijesna ljubopitljivost.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.02.2008. 06:15)

    Reći „ne“ malom detetu (2)
    Mali čovjek jednom postane veliki, pa opet ne reaguje na „ne“ koje je jedino jasno, odrešito i nema alternativu, jer „ne“ je „ne“. Onda mamica mora i pod stare dane da mu skreće pažnju na bolju ideju, a on ni sam ne umije drugom da kaže „ne“ kad je „ne“, jer nema maštu za obilazni i bezbolniji put. Kakva zbrka, sve zbog linije manjeg otpora, jer je, bože, dijete toliko uporno i „nedokazano“. I stalno ponavlja istu grešku, jer mu se tako dopada.
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.02.2008. 06:55)

    Žensko skeniranje (1)
    Da, brzi, početni i obično pogrešni utisci nisu nikakva garancija kako će nešto teći, kako završiti ili imati duži vijek trajanja. Početne i ovlaš pretpostavke, skrivene i utonule u lični dojam i doživljaj nečega, strijeme gomili pogrešnih zaključaka. Do nečeg moramo stići, nešto imati u ruci, nekako se obezbijediti, a navala impresija nas vuče dalje i upotpunjuje lik brišući sve ispred sebe, nadomješćujući novim, sigurnijim saznanjima. Nečiji prodoran pogled koji govori sluti na to nešto čega ima. I da se otkriti ne baš kao skrivena tajna koja se nudi, ali tu negdje smo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.02.2008. 08:06)

    Deset stvari koje ne treba reći ženi (2)
    Ja ipak volim da sam u toku, ma koliko se ljutnula na neku „pretjeranu iskrenost“ i kad mi kažu: „Tebi baš ne smije ništa da se kaže“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 07:19)

    Ko vam čuva leđa?
    Iz vaših zaista stručnih i zanimljivih članaka o poslu i zaposlenima, može toliko toga da se sazna. Iako nisam zaposlena u nekoj firmi, i nema izgleda, s moje strane u dogledno vrijeme, jako me zainteresuje svaki takav tekst. Očekujem da će ih biti još.
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:33)

    Nezvani gosti
    Ništa bez najave! U protivnom, ko zna gdje ste, pošto se ne pojavljujete na vratima kad neko takav pozvoni da uđe.
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.02.2008. 05:39)

    U gostima ste, a domaćinima stignu loše vesti
    Nije odnos gost – domaćin u pitanju. To se lako rješava. U pitanju je dijete koje je imalo nezgodu, a razdvojeno je od roditelja, koji su mu uvijek u takvom slučaju neophodni. Mogli bi i gosti da se nađu i odvezu ih.
    (Nataša Gajić, Brčko – 04.02.2008. 08:16)

    Ne bi vam to radili da im je stalo do vas
    Flert je najmanje zlo koje bi mogla da učini osoba kojoj je do nečeg, ili nekog, stalo. Istina, najbolje pali i šta s tim. Nešto učinjeno iz najboljih namjera, prema kome ili čemu, prema sebi, drugome ili obojma, ako je u pitanju čvrsta ili kakva-takva dugotrajna veza, pitanje je sad. Sve se lijepo i lako nadovezuje jedno na drugo i teče dalje, najbolja solucija. Dakle, tri stvari su mi pale na pamet, a ima ih i još. Može se zamisliti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 04.02.2008. 08:39)

    Kako reći: „Volim te!“
    Nije važnom vrijeme, ono uvijek prolazi i uvijek je tu za nas. Važno je mjesto i način, a oni su uvijek pravi, ako je iskreno i od srca.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.02.2008. 07:53)

    Uvek optimista
    Priznaćete da ovo zvuči pomalo luckasto: ako ne razmišljamo onako, neće nas ili bar ne odmah. Ja ipak volim da sam na oprezu, pripremljena, a poslije i da porazmislim o svemu kada me prođe. Nešto me snađe, prođe pa i ostane, bude i optimizma, ali ne onaj vječiti, šarmantni i neodoljivi koji sve preklopi i izvuče na suvo i toplo, ako smo mu vjerni.
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.02.2008. 19:12)

    Očekivanja
    Parola ili bolje rečeno: bavite se svojim partnerom i sve će biti na mjestu. Inače, tekst je sasvim ok, čak i više od toga. Ispunio je očekivanja…
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.02.2008. 13:54)
    Važnost samokontrole
    Da, neprijateljski stav mora biti nevidljiv, a samim tim i čovjek sa svim tim idealnim osobinama i reakcijama koje ste pobrojali, uz one neprihvatljive.Jer, šta je to uspješna komunikacija? Zauzimanje zajedničkog stava, nadvladavanje jednog nad drugim ili samo uspješan kompromis kako bismo savladali negativno lično ispoljavanje, čak i emocija, iako nas ne određuju samo one, ima i drugih stvari. Ipak mislim da je glavno nadvladati druge u sebi, a onda postići cilj, pa makar i zajednički, podudaran. O saradnji i nedostatku smisla za saradnju, čak odbijanju da se sarađuje u izljećenju bolesnog tkiva, kasnije. Pa, pogledajte svijet oko sebe, sve manje potrebe za tim, funkcioniše kako-tako oduzimajući i energiju od drugog za sebe. Otimačina na djelu da bi preživio, možda, haos ili koje krupne riječi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:29)

    Utemeljene sposobnosti
    Govorite o zajednici na prvom mjestu, o poslu kao o drugoj kući ili porodici pod dva ili, možda, primarnoj i iznad one osnovne kojoj služi i koju održava u svakom smislu, a ne samo materijalnom. O novoj porodici u kojoj su emocije glavni pokretač, ali i kočničar za sve, pa i za takozvani uspjeh u životu kao ogledalo sreće, pa i one prividne. Gdje je tu granica, pa i granica slizavanja sa dojučerašnjim suparnicima u svemu. Koji višak emocija u ophođenju, to sve sam već negdje čula.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:44)

    Internet intima
    Internet intima, pa šta, je li to neki problem? Čemu čuđenje kad je danas sve na prodaju, samo da nije bljutavo, da je prigodno upakovano, na pravom mjestu raspoređeno i, naravno, da naiđe na dobar prijem kod konsumenata. Gdje ćete naći veću inspiraciju u životu, pa i u umjetnosti, nego u povjerljivom „malom, običnom čovjeku“. Novine, film, knjiga, muzika, eto sad i internet, sve u obradi i prilagođeno mediju. Samo nešto, ko je tu u stvari iskorišćen? Samo bez obmane, molim, i vidjećete kako to funkcioniše. A i novac vrti svijet, a da neće jedan mali intimni trenutak bez obaveze. Opet su u igri uspjeh, sreća i pravilno plasirane dokazane vrijednosti ili bar podsticaj i pouka, sve je to privlačno za udubljivanje, oprobavanje sopstvenih vještina i uopšte za dokazivanje sopstvenih vrijednosti. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.03.2008. 11:48)

    Kontrolišite bes

    Ah, da, a mi žene, kako da se osjećamo i ponašamo kada ne dobijemo ono što želimo, kada smo glatko izmanipulisane, iskorišćene, prevarene i ostavljene, ne svojom krivicom sem što smo odveć naivke i brzo padamo pod tuđi uticaj. Ne mora da bude to „savršeni muškarac našeg života“ kojem smo bezrezrvno vjerovale, čak i sitne laži iz čistog hobija. Osjećamo se kao žrtve, iskaćemo iz kože i urlamo da nas cijeli svijet čuje, makar i u sebi. Ni suze nisu na odmet. A onda brzo mijenjamo nešto u sopstvenom životu, najčešće krivca za kurcšlus, okrećemo novi list, nalazimo novu razonodu, nešto što nam zaokuplja svu pažnju i pod kontrolim smo ventila za ispoljavanje suvišnih i ružnih emocija. Sve dok nas smrt ili bolest ne rastavi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.03.2008. 13:45)

    Emocije i predrasude
    Dopada mi se način na koji razmišljate o naoko neodgonetljivim ili nerješivim temama. Zato mislim da „dinamika nečijeg mentalnog sklopa“ ili različito viđenje stvari ne moraju uvijek da budu prepreka za prevazilaženje, naročito ne velika ili naročito velika za razumijevanje. Ali i može, pogotovo uz sve ove koje ste pobrojali kao mogućnost, nepremostiva za veze među ljudima. Da taknemo Andrića i sve njegove mostove za premošćavanje prepreka i uspostavljanje tanke niti veza među ljudima.
    (Nataša Gajić, Brčko – 12.03.2008. 06:09)

    Neromantični
    Toliko ste simpatični da ja nemam prave riječi! Iz svake Vaše riječi izbija romantika duha i spontanosti. Bog zna kakvi ste u prirodi, blago Vašoj ženi. Poljubac u mislima od mene!
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.03.2008. 08:10)

    Prevara – za ili protiv? (2)

    Ne razumijem, kako popričati o problemu, a da se ne zna? Strava i užas, kad se šteta već desi. Najbolje onda na vrijeme, kad je nevolja na vidiku, nezadovoljstvo na djelu, a ništa se još nije desilo što je nemoguće više ispraviti. I ako se desilo, ne brljati više, krenuti dalje i pamet u glavu. Nema te sile koja bi nas razdvojila, zavisi na šta smo pristali prije nego što je dogovor pao. Kad pogledate malo bolje, ni vijernost nije svemoguća, niti prevara baš sve uvijek kvari. Nastavak je uvijek moguć, zavisi s kim i s kakvim novim momentima. Nije sve ni u svađi, a pogotovo praštanju, a tek isključivost. Život je to, a tek silne njegove nijanse, pa opet se ništa promijenilo nije, a sve je drukčije postalo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 19:14)

    Male laži (3)
    Istina boli, a ne mora biti iskazana ni riječima, dovoljna je i mimika. Postoji sijaset tajnih, skrivenih znakova koji je iskazuju i isti toliki broj razloga, čak i neželjenih slučajnosti kad nam se otme i izleti u netrenutku i bez razloga. Istina nije zlobna, nema svrhu da manipuliše, inače je u kombinaciji, spretnoj, sa laži koja je potkrepljuje, a nije za naše dobro, jer je nametnuta ili iz niskih pobuda, a onda nije ni čista, okrepljujuća i puna olakšanja, jer nije više skrivena i ne muči, već okrepljuje i, na kraju, prosvjetljuje. Dakle, bez laži, skrivenih namjera i čista istina, mala-velika, oplemenjuje. A zašto u početku boli? Pa kao i svaki plemeniti gest golica dušu i otvara oči. Lakše se diše. Samo probajte!
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.04.2008. 09:03)

    U svom radnom prostoru
    Dovoljno rastegljivi modeli za sopstvenu ličnost u datom okruženju, hm. Baš to sam željela da pronađem u „Buđenju Ofelije“ Meri Pajfer, i polako pronalazim u svim tim silnim primjerima iz prakse jednog psihologa životne priče o snalaženju i nesnalaženju, ukalapanju ili ne, ali razumljivo, ne teku sve priče do srećnog kraja. Stvar je u neizvijesnosti, odluci, pokušaju svijesti, pa i dosegnutoj promjeni, na kraju svega ili početku neke nove priče. Radi se o tinejdžerskom dobu, kritičnom periodu kod ženskog čeljadeta, i vama, kao muškarcu savremenog doba se možda to ne bi nimalo dopalo, jer ste naslovom, a i unutra, pomalo skrajnuti, a s druge strane neophodni za nedosegnuti i pomalo preživjeli srećan kraj u cijeloj priči oko koje se vrtimo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 12.04.2008. 09:35)

    Prijatelj kakav se poželeti može
    Veliko prijateljstvo pa ljubav, a onda sve ostalo. Pitanje krajnosti svugdje, i u prijateljstvu, pitanje je pozitivnih strasti koje začas skliznu u ona negativna, srećom kratkotrajna, jer teže „zlatnoj sredini“, kako sugerišete. A onda i praštanje poslije prvobitne greške, ljutnje i ponovne greške po ko zna koji put u procjeni, naravno, u ophođenju. Sve u svemu, glavno je da se mi slažemo oko bitnih pitanja, ostalo će da funkcioniše, nepreduje i mijenja unaprijed sročene relacije. Prijatelja je malo, jer su uvijek na putu do novih usvojenih težnji i promjena u samoj svojoj suštini, jer razne su prirode, druge ćudi podložne promjenama gubitka ili sticanja, naročito tako osjetljivog organizma kao što je obično neobično ljudsko prijeteljstvo. Kad razum preovladava, ko ga ne bi poželio. Veliki nikad ne umiru sami.
    (Nataša Gajić, Brčko – 12.04.2008. 01:32)

    Maestralan nestanak (1)
    U pravo vrijeme, na pravom mjestu i sa pravom osobom i, naravno, na pravi način. Ocijenite sami. I tako “ par puta“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.06.2008. 04:30)

    Ponekad je bolje kasnije
    Ponekad, a staro je pravilo: što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Nestrpljenje nikoga nigdje nije odvelo, sem do neželjenog odustajanja, možda i cijepanja živaca u tvrdoglavom naletu da se nešto ostvari što prije, a i neizvijesnost nije baš primamljiva. Upornost i strpljenje, dakle, stare čekalice i tu smo. I još jedno „dosadno“ staro pravilo da se stvari ostvare, sliježu ili dolaze na svoje mjesto obično kad od njih odustanemo. Nije mi drago zbog toga. I šta znači kasnije, u odnosu na šta, ako ne samo „trčati ko jare pred rudu“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.05.2008. 06:35)

    Tri čarobne reči
    Jednostrano, pa čak i slučajno i nenamijerno, povređivanje suštinski mijenja odnos, najčešće u negativnom pravcu prekida kontakta. Ipak, postoji par situacija kada se to, i pored svega, izgladi i odnos čak uznapreduje u pravcu veće bliskosti, kao da se ništa nije desilo, kao da nije vrijedno dalje sekiracije. Ne mislimo na onu klasiku i rugobu od žrtvenog trpljenja do preko svih granica kad nasilnik čak pusti i suzu u znak kajanja, a poslije se sve ponavlja i nastavlja kako je već krenulo, ne. Slučaj je kad npr. obje strane gotovo ravnopravno kinje pomalo drugu, uzajamno se čarkaju, ponekad ne baš nježno i ne misle da prestanu, jer im je to obostrani stil ponašanja i postalo već duhovna hrana, ako ne i fizička. Nalaze se na klackalici, pružaju i drugoj strani priliku, kao da lebde i ne misle da siđu. Ako ih neko sa strane, od bliskih prijatelja, upozori na apsurd čitave sitacije u kojoj „laka“ provokacija dominira, malo se povuku, naporni za okolinu, a onda, u kućnom zabranu nastave po starom i kako su već navikli da se ophode jedno prema drugom. I veza ide dalje, čak naoko napreduje, jer oboje predstavljaju jedno za drugo mnogo toga značajnog i bez čega ne mogu i ne bi se odrekli. Samo što su malo grublji, otvoreniji i neumoljiviji na greške. Izgleda kao da presuđuju jedno drugom svaki potez, ali idu dalje, naporno jeste, ali nema ni „izvini, neću više nikad“. Ko još misli na djecu koja će jednom i sama odrasti. Suprotni tabori vole to da zovu jednim vidom nezrelosti i „nikad se oni neće promijeniti“. I možda se „svete“ za sve moguće propuste, svoje i tuđe, bez kraja i konca.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.05.2008. 07:00)

    Vera u svoje sposobnosti
    „S vjerom u sebe i uz malu pomoć nesebičnih ljudi mi idemo dalje, srce, je li tako?! Ili tako nekako?!“
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.05.2008. 06:25)

    Svemogući snobovi
    Nije lako odabrati kad imaš izbor, još teže odlučiti se između pravih, čak provjerenih vrijednosti, jer one su često na margini, potisnute ili čak potpuno ignorisane, jer evidentno spadaju u komplikovaniju, često rizičniju konzumaciju. Zašto? Pa baš zbog tog našeg ušančenog i duboko prihvaćenog snobizma koji je drugo ime za primitivno i naoko lakše usvajanje dostupnijih i olako prihvatljivijih kulturnih i drugih obrazaca koji nas jednostavnije, u stvari prostije i na prvu loptu određuju kao „kulturna“ i pomalo društvena bića u istoj grupi i za sličnu stvar priklonjenim i tako naoko zaštićenim, kao „abunzeze“, od moguće kritike onih koji su u stanju namirisati prave vrijednosti, nasuprot neopravdano potenciranog kiča lažnih vrijednosti. Stvar je u tome što se ide linijom manjeg otpora u prihvatanju šablona ponašanja kako bi se bilo lakše prihvaćen i lično konzumiran od uniženog kriterija sličnih nam konzumenata. Ah, ta izmiksana, pomiješana „gluma“ politike i marketinga koja nam servira „plastične zezalice“ i istovremeno lišava sopstvenog prava na izbor i stav koji treba još i progurati, pomučiti se oko njega, ako želiš biti čist, svoj, čak ispunjen onim pravim, prihvatljivim, ljudskim, a ne ispijen, praznjikav i za brzu upotrebu s nogu. Stvar je u pravom zamagljivanju opšteg problema opredjeljenja, odlučivanja i prihvatanja, a jedan segment primitivizma je i taj štrčeći snobizam što bode oči i razdvaja nas, umjesto spaja i približava jedne drugima, jer tvrdi da smo teško razumljivi. A oni, valjda, teško svarljivi. Hm, stavi pravu stvar na pravo mjesto!
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.05.2008. 08:07)

    Trening samopouzdanja
    Samopouzdanje – to je suviše fino rečeno. Mislim da je čovjeku danas potrebno malo više bezobrazluka da dođe do nečeg što mu je potrebno, a traži, traži, pa ćeš naći!
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.05.2008. 09:05)

    Želja za pobedom (1)
    Zavisno od načina postizanja rezultata i ukusa pobjede, prioritet je mirna voda koja i dalje teče kako teče i niko je nije pomjerio iz mjesta, kao i nešto u vašoj glavi, i dalje stojite čvrsto sa dvije noge na zemlji ili plivate na površini, ne daveći se u preobilju, zahvaćeni neodoljivim senzacijama, zahvaćeni burom neskrivenih utisaka. A niti ste koga satrli, “ utucali u mali mozak“, nadvladali, mada ste jedan drugom u početku baš to željeli i savladali se, pobijedili sebe. Ipak, nadjačava me ona: tija voda brijeg roni.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.05.2008. 16:41)

    Želim, hoću, mogu (3)
    Zaustaviti se onda kad vi to poželite dobra je stvar kod raznih poroka i negativnih iskušenja. O, ne kad bi trebalo obaviti neki „poslić“ do kraja i uspješno, a zahtjeva dodatnu snagu i strpljenje pa i hrabrost baš kada je u završnici, kao da treba istrčati maraton, ponestaje onog što je najpotrebnije i što ste vi tako spretno pobrojali i ukomponovali u nastavcima. Onda pravimo pauze ili na kraju iznenada odustajemo „bez pravog razloga“ i ostajemo nedovršenog posla, na pola puta ili, kako to zovemo, zaokupi nas malodušnost i hiljade razloga da predahnemo, odahnemo jednom za svagda, uživamo opet bez opterećenja „vječite“ utakmice sa samim sobom, oslabljene volje i „zadovoljni“ što nismo osjetili nedostižnu slast uspjeha. Ima toga i u genima. Neko iz familije nekada davno odustane i onda se „kolo sreće“ nastavi, bez zadrške i na sljedećim generacijama. A neko se izvuče, prebrodi zastoj na vezama, autosugestija je moćna stvar, samo kad je pravilno usmjerena. Da, ja hoću i mogu samo dalje, do kraja, pa makar morao ponekad i sve ispočetka, jer se sve urušilo i prijeti neuspjeh, a želim to po svaku cijenu ličnog napora i znoja. Krv, znoj i suze je ono što me određuje ponekad.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.05.2008. 06:00)

    Više od druženja
    Sviđa mi se ovo vaše nepisano pravilo o muškim prijateljstvima, o „zabranjenim zonama“ i slično. Naravno, ako je stvarno i dovoljno često primjenjivo u životu da bi postalo pravilo i način nečijeg ophođenja prema nečemu ili nekome ko mu dovoljno znači i prioritet mu je toliki da bi se katkad i žrtvovao za to. Jer, nije nevjerovatna situacija da kad nam je neko prijatelj, onda je i prijatelj našeg partnera ma o kom polu da se radi, susreti su česti, podudaraju se sa konkretnim i temeljnim informacijama s obje strane i eto prilike za napredovanje nečega o čemu ste već i pisali i nazvali ga emotivnom bliskošću, protiv koje je teško boriti se, još teže je ignorisati u ovom svijetu punom virusa što bezočno napadaju osvjedočene vrline i dovode ih u napast. Elem, kod žena je ona malo rjeđa pojava, zone su maglovite, često se prepliću, prisutni su ustupci kad nešto ne ide i škripi u vezi, dakle podložna je uplivima sa strane i onom ustupanju prvenstva „hajde ti pokušaj kad nama nije išlo “ ili malo češće u realnoj situaciji „ako ti nisi više zainteresovana…“. Ženski kontakti su inspirativniji, podložni povjeravanju i provjeravanju tamo gdje je zapelo, naročito kod bliskih prijateljica gdje nema muškog džentlmenstva, u principu. Čast izuzecima i ne kažem da nema žena koje nerado dijele baš sve sa bliskim im rodom, naročito svoj dio kolača do kojeg su došle uz puno truda, a onda ga svima razglasile. Otimačina na djelu, da, ali to je sasvim druga priča o nezrelom i problematičnom ponašanju koje mnoge dovodi u nezavidnu situaciju da ostanu bez ičega nedodirljivog i samo svog.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.07.2008. 04:45)

    Otpustite kočnice (1)
    Niko ne mora da glumi psihijatra ako to nije, ali postoji određena doza ispoljive sugestibilnosti sa kojom može da se utiče na drugu stranu, čak ostavi pozitivan utisak u načinu na koji se približava cilju, a da se istovremeno i čuje šta ima da kaže druga strana. I ne samo u seksu. Otvoriti riznicu, a ne lavinu negativne energije koja pokulja i sve presiječe. Razgovor i dobra komunikacija, prije svega, a prate je one prave informacije i odašiljači pomenutih poštovanih pravila koja ne zamagljuju čitavu stvar, već dozvoljavaju ispomoć u njenom korišćenju u prave svrhe, bez zloupotrebe povjerenja, iskorišćavanja pogrešnog trenutka i sledstveno tome buđenje pobune i povlačenje sa zadrškom i nikad do kraja, bilo od koje strane to poticalo. Krivo je krivo i katkad pogrešno. Da se razumijemo, nisam protiv „otpuštanja kočnica“, ali one su baš ljekovita „rabota“ u buđenju savjesti pa i svijesti. Čovjek se zamisli i promisli šta mu je dalje delati, jednom „neopravdano“ trgnut iz zanosa. Ali, nije ovo storija o suvišku opreznosti, čak sumnji u djelotvornost savjeta, ma od koga poticao. Samo, ti psihijatri…
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.06.2008. 04:19)

    Hirovite dame

    Nemam riječi za ovu „histeriju“, u povjerenju uhvatio me smijeh, a pošto sam malo više nego pomalo stidljiva, blam me je da vam pred svima prepričam svoj slučaj i utakmicu koja traje li traje dvadesetak godina. A ima i druga strana medalje i drugi čovjek, da ne čekamo zalud ko pokislo pile, da nam suše suze i ostalu patetiku. Ih, djeca su da se razumiju.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 06:32)

    Ona voli flert
    Kad shvatite da ste „slučajno povrijeđeni“ što izbija iz vas kao kolateralna šteta, vidjećete da ste na putu da pronađete brzu utjehu, što je već pola izliječenja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 04:03)

    Novac vrti ceo svet
    Šta reći, čudni su putevi novca i para na paru ide, tj. lijepi se, poznata stvar. Simbolična nadgradnja dobro urađenog posla, naravno, tamo gdje se oboje cijeni i pravilno vrednuje. Bez zadrške, u dobrim rukama se plodi, u onim drugim i manje vještim curi kroz prste, otima kontroli. Nije potrebno, s njim u vezi, odglumiti naivnost dobre sreće, ali začas krov nad glavom, u koji ste ga jednom uložili, pretvori u bure bez dna svoje neophodnosti i novih i novih izdataka. U kocki bilo koje vrste nelogičan, kad gubite – gubite, ali i u dobitku ostajete kratkih rukava. Nikad ga dosta da popuni sve rupe i praznine, a izmiče u podsmijeh kad se trudite da ga „zaslužite“ dodatnim zaobilaznim putem. Uljuljkani u sigurnu zaradu, olako odbacujete od sebe i lične i dugovječnije vrijednosti od kojih se „ne može živjeti“ kao od njega.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.06.2008. 07:03)

    Muški heroj
    Može, ali na raspustu, pardon, na godišnjem odmoru kad svu familiju pošalje na more, a on se zatvori u ta svoja četiri namanikirana i sve četiri zida. A poslije iživljavanja stila kućne radinosti, počisti sve tragove svog stručnog hedonizma, naravno i sa sebe i dočeka povratnike u gnijezdo toplog doma svog u svoj svojoj veličini i sjaju, kao poslije proživljene dobro osmišljene lične dokolice.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 07:09)

    Šakom o sto (2)
    Ukoliko ste s nekim u kompletu i slažete se kao prsti i rukavica, stvari, normalno, rješavate naizmjenično. Zvuči kao „struja“, a pomalo i jeste, nadopunjujete se, pomažete i odmarate, jedno drugom „čuvate stražu“, štitite leđa, pa i gurate ga naprijed ako posustane. Ako i sve ostalo, što bi trebalo, „dolazi u kompletu“ i nadovezuje se jedno na drugo, onda ne „ja-ti“, nego „mi“ i kao „jedno“ i djelujete i ne prepuštate svoje odluke drugome. Isto je, zaslužuje takav tretman, jer u dosluhu ste i puni upozorenja i zajedničkih savjeta da vam se ne bi desilo urušavanje tla pod nogama ili ste bez rezervnog rješenja u rukama i sami ili vas i „drugi“ doživljavaju tako, kao par u istom timu, naravno ljubavni, a ne kao slučajno brata i sestru čiji su se životni putevi davno međusobno raskrstili, više i ne liče jedno na drugo, s različite planete, možda, došli. Dakle, skupa, a ne suprotstavljeno i nepovezano, pronašli smo zajednički jezik i put. U povjerenju, u mom slučaju ovako nešto liči na „sukob interesa“, jer još postoji i druga strana medalje, ali rješava se i to.
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.06.2008. 07:33)
    Šakom o sto (1)

    „Svaka je dobra što u čovjeku ostane“, govorila je moja baka po mami.
    (Nataša Gajić, Brčko – 17.06.2008. 05:18)

    Koliko brinete?
    Pa kako da ne brinemo kad stalno moramo na nešto da čekamo, nešto odlažemo, a onda i mijenjamo raspored prioriteta u svojoj glavi?! Da smo stalno u toku, a i raspust je u toku i promjena ritma u obavezama, stalna ili djelimična prilagođavanja na različite i nove i nove zahtjeve najbližih ljudi koji spavaju i dišu uz vas, a nisu „ljudi iz ulice“ o čijem raspoloženju baš i ne morate da brinete, samo vodite računa.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.06.2008. 04:00)

    Povratak u stvarnost (1)
    Šta je to stvarnost, koji povratak, ustaljena kolotečina ili tek buđenje iz sna koji smo odsanjali hodajući na sve četiri i širom otvorenih očiju, java u koju se trgnemo kao poslije dobro proživljene, ali nedosanjane noći?! Ipak, svjetlo na kraju tunela ili mirna luka u koju uplovimo poslije dobre lumperajke u svojoj glavi i uživo, uopšte. Sam ili sa nekim, pitanje je sad ili s vremena na vrijeme, čak i u gomili ljudi od koje nam je „muka“ od pretjerane ispunjenosti detaljima do kojih nam je neobično stalo. Tu smo, ali nam budilnik ne zvoni, neizostavna jutarnja i Internet. Opet ta virtuelna stvarnost za ispunjenje i započinjanje novog nepovezanog dana sa bilo čim ili bilo kim, samoća dok dijete spava, a muž je pod obavezom i stići će nas, kad-tad. Brzi hod kroz vrijeme, uvijek prekratko da bi nam bilo dovoljno i upućeno samo nama.
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.06.2008. 06:41)

    Исплативе лажи

    Moj je dragi rekao da je moja ljubav iluzija. Lažem sebe? Pa dobro, u pravu si, sve je iluzorno i izlišno. Ali ja ne mogu da slažem toliko koliko on u svoje tri minute. Uvijek mi nedostaje još malo vremena, ili ne iskoristim ga cijelo. Takmičimo se i utrkujemo sa opravdanim „bijelim lažima“, ali ne umijemo da kažemo koliko nam se to isplati, da otežemo čekajući pravi trenutak. „Godine prolaze, mi stojimo…“ Uvijek završi tako što kaže da ima tu još toga i još toga.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.01.2008. 08:54)

    Сам себи најбољи пријатељ

    U granicama normale, sve je dozvoljeno, i što manje padanja na prvi utisak, a fizički izgled je baš to, ali i neizbježan, svakako. Briga o sebi, samo bez pretjerivanja, molim, začas se pogubite u ogledalu nadanja i onog što druga stvarno vide u vama, ili na vama, naravno. Tako „brzo se živi“, a i kriterijumi na snazi brzo se mijenjaju, nestaju i prolaze i ustupaju mjesto drugima, čista konkurencija vrijedi jedino ako imate adute u sopstvenim rukama i vodite računa o sebi!
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.01.2008. 07:31)
    Замишљено путовање

    Svašta može ovako usnulim i isključenim da se odsanja i desi. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Gdje? Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Surovo, ali djeluje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 09:32)
    Napetost koja nas održava
    Pa, kad je sve tako smisleno i uređeno za dobrobit, čemu „uzbuđenje“ zbog svakodnevnih tenzija i svakojakih prikladnih i onih manje sličnih tome, ventila za oslobađanje istih, kad je sve „samo“ igra zavođenja i odvajanja. A zavođenje kao takvo je navođenje na pogrešan put i izgled da će se nešto ostvariti. Držanje na uzici, sve konce u svojim rukama, meni to ne izgleda dovoljno, samo za skretanje pažnje. Tu su beskrajni razgovori koji otkrivaju, ili skrivaju, ponekad rješavaju problem, a bogme i beskrajna prepucavanja, pomalo prazna polemisanja i nadgovaranja koja ne vode ničemu, samo kratkoročno „posluže“. Ne vrijedi se uzalud nervirati zbog sitnice, koji pleonazam, i „prasak“, ma bomba u krevetu za nemiran san o onom što je nekad bilo – ne povratilo se, ili tek smiješna žabica djetinjaste igre primata. To je nama naša borba dala.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.06.2008. 04:38)

    Muški stav
    Pretpostavljam da se ni ona vama neće izvinjavati zbog svih mogućih pretumbacija u svom životu i zbog onog baš zgodnog primjerka koji je samo protutnjao i ostavio ko zna kakve posljedice ili znakove za poslije, koji se drastično razlikuje, a i ne mora da se baš izvinjava zbog svake sitnice koju možda i nema, jer preovlađuju možda kvaliteti i neke prihvatljive stvari za zajednicu ili tek zajedno provedeno vrijeme. Ne pita se da li ste vi muž, a on samo usputni prolaznik tj. povremeni ljubavnik. Pita se nešto drugo i to joj je dozvoljeno da očekuje baš od vas. Malo li je?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.06.2008. 03:46)

    Zdrava poslovna atmosfera (1)
    Vrste terora ne moraju biti toliko određeni i jasno definisani. Širok je krug perfidnih mogućnosti napada na nečiji integritet i ličnost, počev od postupanja na ulici, u kući, bilo gdje, što se prenosi i na radno mjesto u nekom još istančanijem i „profesionalnijem“ obliku, čak i pod maskom pomoći u radu i pružanja dodatne, i samo vama, namijenjene „usluge“, a u stvari ucjene što nameće uzvratnu reakciju tipovane žrtve – bijeg iz takve nezdrave sredine ili iznuđenu neopreznost kad se zlostavljanje trpi i krije, jer je sramno i po samu žrtvu, a ko se nestručno brani, dobije još više, jer stvori se zid ćutanja o spornom i ne vidi se izlaz iz nezavidne situacije. Ko nema nesebičnu podršku kolega, teško da će proći sa ovom vrstom, u „normalnom“ svijetu, kažnjivog ponašanja, a to se sve više zamagljuje, maskira, čak potpuno ignoriše, ako se vidi neki „širi“ interes onih koji ga zdušno koriste za svoj ili tuđi napredak ili najobičnije iživljavanje, jer mu se tako hoće i može. Debela veza, sada moguće žrtve, a i zaleđina na poslu i „stručna“ zaštita su potrebni da se ovakva situacija sasvim anulira pa i u korijenu izbjegne. Kako se postavite od samog početka, jaki i neprobojni, ukoliko vam je do takvog posla uopšte stalo. Do koje granice rizika idete zavisi samo od vas, mogućnosti kako vidim postoje, ali su male i nisu zaživjele u primitivnijoj i zaostalijoj sredini, a i ko je lud – ne budi mu drug ni u poslu, a kamoli gdje drugo. Ne dovoditi sebe u takav položaj „zavisnosti“ o nekom ko vam ne misli dobro. Ima načina, a ne biti u rizičnom klinču, kad se ološ pretvara u samo kukavice. Nijedan novac i „sigurnost“ koju ovaj nosi, nije vrijedan vaše žrtve i poniženja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 03:38)

    Dan tišine
    Pišemo i razgovaramo sa onima koji nam nedostaju pa da budemo potpuni i u svom elementu, čak i sa onima koji nam nisu toliko bliski i nepoznanica su pa intrigiraju i privlače nekom silom tajanstva koja se još nije iskazala, a teži tome, kako inače nego kroz neki oblik komunikacije. Tjeraju nas na naknadno razmišljanje, presabiranje prikupljenih utisaka kroz saznanje novih i novih informacija, ko zna o čemu. Ponekad ih držimo na izvjesnoj distanci, ponekad su to sami po sebi – fizički udaljeni i odande nam šalju, i mi njima, daleka pisma koja ne možemo da vidimo u slikama, čujemo bukvalno, kao ni s njima, ali ih nekako spoznajemo i doživljavamo kroz polovinu priče upućene nam na odziv i brzi odgovor, i obrnuto. Ispunjavaju vrijeme do sastanka, baš kao i oni sa kojima „značajno“ ćutimo, dosađujemo se, ali nam ispunjavaju dušu svojim prisustvom bez simbola ili bilo kakvog posrednika u obliku nekog sredstva te vaše komunikacije. Pričam, pričam da ne utrnem, a i ti sa mnom, a onda zaćutimo, mislimo sve smo rekli.
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.07.2008. 04:31)

    Bez stida
    Hajde da počnemo s tim „omraženim “ otpadom koji je jako teško, gotovo nikako preporučljivo, pomenuti u drušvu, a kamoli uraditi nešto slično tome tamo gdje sve vrednuju konvencije. A i bilo bi krajnje neukusno, zar ne, osim kad se radi o sasvim maloj djeci, sa kojima opet „ne pričamo“ o onim stvarima ili ih usput tako označavamo. Dakle, one stvari se, takođe, rade malo suptilnije, sakrivano i tajno, naročito u početku neke veze, bolje reći otkrovenja iste kad pripremna radnja oko nje ide naoko sporo i tako da ne bude odmah prokužena, jer može biti stornirana, bilo od strane razotkrivača, bilo od samih u daljem toku počinilaca nastupajućeg, mogućeg, seksualnog čina. Dakle, tek smo u naznakama i pitanje je da li će se uopšte išta desiti na kraju krajeva. A kad neće, zašto o tome zboriti, ako će se već razbrkati neučinjeno. Tek, kad nešto činimo, neko više, neko manje, stimulišemo radnju govornim pokazateljima samog toka i ukazivačima za šta služe riječi koje kažu kako smatramo da bi trebalo to da teče da bi se pravilno i sa zadovoljstvom svršilo bez suvišnih napora. Šta reći poslije svega, zavisi od trenutka, raspoloženja za priču, a i samog upravo završenog seksualnog čina. Neko je razveze, a neko ni to. Nije da je riječ o ljubavi, uzmimo da smo je samo u priči izostavili, radi se o činu koji nam je nešto značio, vezano za osjećanja i snalažljivost pa i iskustvo, obično se o tome radi, i prikrivenim dokazima učinjene radnje, jer nam se tako hoće. A ne, nazovi pravu stvar pravim imenom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:24)

    Iskušenje – unapređenje
    A kako da u postignutom uživa prava domaćica kad mora da ponavlja stalno isto? U pisanju dnevnika koji na kraju postaje knjiga bez nekih pretenzija. Biti pretenciozan u bilo čemu i nije neki štos, a uživanje u tuđim ili svojim lovorikama i nije neka rabota.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:58)

  12. Nataša Gajić каже:

    Promenom na promene
    Želja za promjenom može biti nešto što se graniči sa instiktivnim porivom, gotovo neobjašnjivom potrebom, jer stvaran razlog za njom maltene ne postoji, na prvi pogled ili kad to upoređujemo sa sopstvenom fleksibilnošću i popustljivošću i tolerancijom pa za diskutabilnom promjenom i ne težimo, tj. onom koja nekom ide uz nos, a taj nam je bitan u životu. Međutim, nezajažljiva potreba, gotovo nagon, za promjenom iz korijena može da se podudara sa odnekle iskrslom i pomalo težom opsesijom za guranjem naprijed ili izguravanjem nečega što možda i nije toliko neophodno za čitav sistem koji sasvim solidno funkcioniše i bez toliko intenzivne intervencije nad njim, a ispalo bi, rizik je tu, da vuče i u totalnu propast cijelog „aparata“ što zove se neiživljena ambicija. A dotična opsesija može da potraje toliko dugo i pokatkad uzaludno u nastojanju da prestane i da sliči bilo kakvom novitetu, a kamoli možda i dostižnoj promjeni čije se ostvarenje baš oteglo, ništa novo već uvijek stara pjesma i žal za novim. Drugim riječima, treba biti razuman i unaprijed se izboriti sa sopstvenim viškom afiniteta. A, gle, dobre stare promjene dešavaju se i kad njima ne težimo baš toliko, u vremenu, prostoru pa i načinu izguravanja i nadgornjavanja sa nadolazećim problemima, bez zadrške i neminovno. Pitanje je samo hoće li nam to utoliti glad za neočekivanim, a ponekad i iznutra iznuđenim potezima. Sve se mijenja pa i mi u njemu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.07.2008. 14:58)

    Ugodite sebi

    U najboljem slučaju najbolje je suzdržati se pred iskušenjem trošenja sebe, drugoga, opšteg truda pa i novca iza svakih granica, zastati pred prvom rampom koja je pala tek za koje vrijeme i prebrojati se da se niste u međuvremenu pogubili u prevelikim zahtjevima, bilo sa koje strane dolazili ili jednostavno stati i prestati, jer ste za ovaj put sve potrošili. Nerazumno je ugađati sebi preko svake mjere, razmazićete se i raznježiti, a možda nećete ni imati prema kome u ovom slučaju. Možda opet usmjereno prema sebi kao da vam je rođendan. Pa, sretno vam bilo ugađanje!
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.07.2008. 07:27)

    Šta nam daje krila
    A jeste li vi zdravi?! Mora da je tako, jer ne bi se zaboravila baš ta stavka nezaobilazna u svakom spisku „morajućih“ postignuća. Bez zdravog duha u zdravom tijelu i vašoj zdravoj sredini, ništa vam od pobrojanog, naravno, ne bi ni uspjelo ili bar vrijedilo. Moć, ali spoznaje, nam daje krila, a ne partner(ka) takođe bez kontrole, koji su tu da nas, sa prijateljima, samo podrže u nastojanjima. I da se ne kolebamo, svaka kritika nije kontraproduktivna, ali ni bogzna kakav izazov ili vjetar u leđa, možda konstruktivna. Ali to nam ne daja za pravo da se mnogo uznosimo sa sopstvenim odrazom u ogledalu, ukoliko nismo uobraženi ili po prilici nešto uobrazili i pogrešno shvatili. U zdravlje nam bilo!
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.07.2008. 05:58)

    Šta se smeši iza ćoška
    Slijedi kajanje, ako ste ga baš izbjegli na prvu loptu, neku harizmatičnu ličnost koja se baš takvom pokazala otprva, a vi ste joj otkazali. Ko zna šta je sutra moglo biti, kako se mogao pokazati i napredovati ovaj dar sa neba, a vi ste baš pobjegli u svoj zabran, jer ste situaciju nalaženja potcijenili ili baš precijenili je prepuni međusobnih utisaka koji vam nisu dozvoljavali nimalo da odahnete u prisustvu osobe koja se pokazala spretnom u momentu da izvuče svašta iz vas, ali vi joj to niste trenutno dopustili. I vi se iza ćoška nevidljivi kajete zbog toga, jer jedna nit se prekinula, dalje zbližavanje je pod znakom pitanja, možda i sasvim anulirano za ubuduće. Prilike su rijetke, treba ih hvatati u letu, ali i ostaviti dovoljno prostora za predomišljanje „ko zna kada se ponovo sretnemo na ulici“, a ništa ne učinimo da si pomognemo. Ko će učiniti drugi prvi korak ako ne neka obdarena ličnost u koju se niste prevarili prepoznavši je. Baš kako treba i magnetska privlačnost koja će nas dovesti na pravo polazište i reakciju bez mane. Prijatelji su da se okupljaju i zadržavaju oko nas. Lijepi naši dobroćudni kontakti u koje je vrijedilo imati povjerenja, kad se pokaže tako. Možda su to samo duhovi prošlosti sa pokrićem iza prve rampe za slobodan prolaz na prepad. I vrijedilo je dobro oslušnuti bat koraka nadolazeće plime optimizma.
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.07.2008. 03:18)

    Sledite svoje želje
    Kad je neko dovoljno star ili stariji toliko da mu njegova neograničena sujeta ne dozvoljava da se iole udubi u tuđe mišljenje, stav pa i želje, a opravdano zaobilaženje njegovih savjeta i odluka usmjerenih prema drugome smatra kao atak na sopstvenu ličnost, u najblažem slučaju kao vrhunac nepoštovanja njega lično, ne preostaje ništa drugo nego izbjegavati ga do krajnjih granica, izvrdati njegov monopolski uticaj i svaki pokušaj manipulacije vama i vašim potrebama pa i osjećanjima, vašom ličnosti, jer vi se, na njihovu žalost, ne formirate po tuđim obrascima, niti usmjeravate svoje težnje i nastojanja prema tuđim smijerovima, ma koliko vas teretili za takvu vrstu odgovornosti prema sebi i njihovoj veličini i namijenjenom mu zadatku i prema vama. Poštovanje želja ljudi koji su nam bliski jeste prioritet svake iole zrele ličnosti pa i roditelja, ma koliko se neko osjećao velikim i neprikosnovenim u toj ulozi, ali to nikom ne daje za pravo da drugoga, i svoj porod, deprimira, nabija mu komplekse i ne dozvoljava mu da istjera svoj život do kraja i bez nepotrebnih upliva sa strane. Zadaci i sitne zadaće kao garancija kontrole i uticaja, bezvrijednih i jadnih u pokušaju pravilnog doziranja pomoći nesposobnom i nemoćnom da se sam pobrine o svemu su neosnovani i zato jedino moguće odbačeni. Moramo ispoštovati jedino svjetska pravila i pitanja koja nam pravedan poredak postavlja u zadatak. Pravda za sve pa i za nezaštićene i male!
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.07.2008. 06:12)

    U stalnoj potrazi
    Ne očekujte od drugih ljudi ono na šta ni sami niste spremni! Zašto, moliću lijepo, ne nadati se neočekivanom, nepredviđenom iznenađenju kojem ste naprosto jedva doprinijeli, tek toliko da vam se možda i ostvari skrivena pomisao ili želja. Niste mrdnuli čak ni malim prstom, a krug se sklopio i vezao vas za sebe. Dovršeno. Neću ni da pričam koliko se to rijetko dešava pa zato i zaboravljate na sebe od prošlog puta i da očekujete sve dalje i dalje. U stalnoj potrazi za zrnom mudrosti i strpljenja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.07.2008. 04:28)

    Život s vedrije strane
    Sad ste me doveli u pat poziciju ili se jednostavno tako desilo, kao da sam „istrčala počasni krug“ par puta, rekla šta sam imala do kraja i kako sam umjela ovim putem. Ne osjećam da stvari ne govorim do kraja, tj. da ostajem nedorečena ili „previše kritikujem“, samo što i druga strana obično zna to, samo provocira, podstiče, jer joj „nije dosta“. „Društvo senzibilnih ljudi“ svakako, samo da je više sreće u uspjehu ili obrnutim redom, kako god, isplati se.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.07.2008. 05:33)

    Izbegavajte tajne veze
    „Zabranjeno voće“ asocira na nešto kratko, ali slatko, baš kao i kratkotrajni izlet. Ostaje za uspomenu i dugo sjećanje, kako i treba, samo bez gorčine. A šta reći za one dugotrajne paralelne veze koje se „vuku“ kao gladna godina i nadovezuju na bračna stanja kao „uzgredna podrška“, neophodna potreba, čak jer su se preklopili i idu s rukom pod ruku sa bračnim stanjem. Razdvaja ih, naoko razlikuje samo ono što je nemoguće povezati, tj. način sjedenja na dvije stolice, što ne dovodi u pitanje njihovu iskorišćenost, ali ni trenutno izmicanje pa ostanete bez ičega vrijednog pažnje. Tapkanje u mjestu, situacija obostrano otvorena i poznata, a vama je svega preko glave, i mogućih tračeva, „ali kome su naškodili“. Jednostavno, počinjete da insistirate na nečemu što je nemoguće ostvariti, ne uzimaju vas za ozbiljno i vama je, najzad, dosadilo, nije vam više zanimljivo. Čuvajte se samo sličnih situacija i već viđenog, jer tajna je tajna i od svega dobijate samo polovično, nikad pun i čist osjećaj nečije blizine i prisustva bez zadrške. Misli su uvijek negdje na drugoj strani, tamo gdje je tijelo ili gdje bi trebalo u stvari biti, ali ne sa vama. Slažem se sa vama, ali kad neće da vas puste, a i vi se ne snalazite baš najbolje u „trajanju do vječnosti i nazad“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.07.2008. 04:09)
    Doba stabilnosti

    Zvuči idealno – stabilna osoba u ovim opštim burnim vremenima. Logično je da poželite uz sebe, makar kao prijateljskog saveznika, takvu količinu prisebnosti u odsutnim trenucima, a možda i više. Taman smo se ulogorili i ne damo da nas išta uzburka. Svaka čast!
    (Nataša Gajić, Brčko – 17.07.2008. 05:09)

    Povoljan period
    U pravom trenutku, na pravom mjestu učiniti pravu stvar – ma, poznata stvar. To se zove povoljan period. I, naravno, sa pravim ljudima, a ne kako vjetar duva ili suncokret se okreće i mi smo na pravoj strani. A ko voli baš toliko da „rizikuje“, pa neka se kocka, brate, u život, a diplomatiju po kuloarima ostavi za neka bolja i svarljivija vremena. Vidite gdje smo krenuli, u globalu, za raznim dušebrižnicima kojima vjerujemo svaku i neiskazanu riječ, a ni djela im nisu baš za izlog, gdje li su se samo pogubila. A valja stvoriti zdravu klimu u kojoj će sve da se iskrčka, a za to nam treba sve ono s početka povoljnog peroda, i vrijeme, i mjesto i prava stvar u rukama. Pa sretno!
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.07.2008. 03:21)

    Nađite vreme za ljubav
    Da, zašto se nastran čovjek ponaša „tako“? Ako imate iole hrabrosti da o sebi razmišljate kao „bar malo normalnom“ i čovjeku na svom mjestu, to vam neće biti lako, tj. da njegov, možda sad i vaš, problem gledate iz njegove vizure. Perspektive vam se svakako ne poklapaju i odatle stalna trvenja ko će kome šta reći, ukazati na problem, otvoriti oči o „tajnama“koje je nemoguće podnijeti da ne govorim. A neko zna što vi ne znate ili posmatrate na posve drugačiji, primjereniji način, eto pokušaja nametanja pogleda na život i perspektivu koju ste već zauzeli kao odbrambenu busiju vašeg ličnog stava u odnosu na zadati problem. Još ako su korekcije sa obe strane neminovne, eto „sukoba zajedničkih interesa“ i ko će koju ulogu, tj. pozu, zauzeti: zaštitničku i utješiteljsku ili onu manje atraktivnu koja sve pažljivo prati, sluša, tranžira, a ponekad i odlaže „za neka bolja vremena“ iako je shvatljivo da poslije sličnih epizoda iz različitih perioda ona u stvari i ne postoje i samo su puste želje-pusti snovi. Pisati o nečem oporijem i žestokom, a što je malo teže svariti, bio bi malo jači problem oko kojeg, izgleda ne vrijedi lupati glavu. Ah, porodične tajne, porodične tajne, vidim vas kao u ogledalu zagubljenih nadanja i vjere u lažne ideale. Izvinite, ali ovo postaje cinično, ispada da živimo u „nenormalnoj“, ko je rekao nezdravoj, situaciji još kao djeca. Ko će od nas o tome da progovori bez pukog nabrajanja scena koje nas „muče“ kao davno zabarakadirana trauma iz prošlih vremena u kojima smo bili mnogo mlađi i sposobniji za različite „nepodopštine“ za koje smo uvijek imali vremena i osamljenu priliku. Koga prevaspitati?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.07.2008. 07:01)

    Švrljanje i šaranje
    „Dosada“ ili prevara, pitanje je sad!
    (Nataša Gajić, Brčko – 12.07.2008. 06:42)

    Promenom navika lako do uspeha
    Ne baš totalno nepojavljivanje i izolacija, ali izbjegavanje konstantnog prisustva, naročito na razvikanim mjestima, na kojima se „stalno nešto dešava“, štiti vašu privatnost, čuva vam energiju i vrijeme za „jače“ poslove kojima ćete se u međuvremenu baviti. A ako dobro, predano i javno, tj. dovoljno glasno, radite svoj posao i gledate svoja posla, vaš duh će lebdjeti i nad tim izvikanim mjestima sa kojih se neopravdano izostali. Bićete prisutni više nego da ste stvarno prisutni, u glavama ljudi kojih vas znaju kao „intrigantnog i radnog čovjeka koji nema suviše vremena za gubljenje i opuštanje“, sem u situacijama koje iziskuju poseban trud i više su odskakanje od pravila. A dobar glas daleko se čuje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.07.2008. 07:53)

    Zaljubljenost ima rok (2)
    E, od ovolike tolerancije mi je zapravo muka. Toliko „srodnih duša“ ne bi se skrpilo ni u jednom Frankenštajnu od jedinstvene mrdajuće veze sa uplivima sa strane koju hoćete da proturite kao ideal. U povjerenju: kad se kod njega uvijek javlja mama i naravno ima šta da kaže, podvikne ili dovikne, pred svima, naravno, sljedi zastoj u vezi, od prije par i kusur godina! Komuniciramo, naravno, ali preko posebnih tajnih kanala „još sam ti živa, a i ti meni“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 05:01)

    Zaljubljenost ima rok (1)
    Kad jednom istekne, red je i da se obnovi, u svakom slučaju nešto promijeni, bar u glavi, jer odatle sve i krene.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.07.2008. 04:45)

    Kakav otac, takav sin
    Da, ali ima nešto i u genima, urade svoj posao katkad i bez upliva i prepoznavanja sa strane. Čak i kad su tate malo manje aktivni, a mame malo više agresivne. Samo da ne bude po onoj očevoj „Jao, ima li ovo dijete majku?“ ili „Pa dijete nam raste kao korov“, šaljivo, naravno, i naoko pomalo prepušteno sebi. A derište ko derište, ne trpi ni p od poraza, namješta igru po svom i trudi se do „iznemoglosti“ da ostane uvijek i u svemu prvi, inače… Ko će mu to priuštiti, odsutan, hm?
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.07.2008. 04:36)

    Slika o sebi (2)
    Malo je ljudi koji uspiju čovjeka da otkriju u potpunosti. Spoljni izgled često vara, a šta je slika koju pružamo ako ne karta po kojoj se kreće naše u prvom redu ponašanje, pa i ophođenje, ali i nešto što drugima služi kao smjernica našeg nastupa. E, dopadljivi, zgodni, čak lijepi prije smo prihvatljivi, možda i shvatljivi, za zajednicu, za okruženje, prijatelje kojima smo postali ta opšteprihvaćena navika bliskosti, iznutra i spolja. Šta reći kad izgled vara, kad neko nije ni blijeda sjenka svog odraza u ogledalu? Manje dopadljivi, čak neugledni ostaju gotovo neprimjetni na prvi pogled, čak se i kaže da se žene u njih zaljubljuju tek na drugi pogled.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.08.2008. 13:27)
    Slika o sebi (1)

    Najčešće se gubim u ogledalu, u mraku i u sebi. Zašto je ogledalo odrednica za sve, ali nejčešće odrednica nečijeg fizičkog izgleda.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.08.2008. 13:24)

    Bonton rukovanja
    Poslije onakvih nakrcanih doživljaja u kućnoj radinosti svoga toplog doma, malo vam padaju na pamet bontonska mlaka rukovanja s usputnim poznanicima koje pokatkad srećete.
    (Nataša Gajić, Brčko – 14.08.2008. 14:59)

    Održavanje želje (2)
    Istina, ništa nije zagarantovano i vječno; ali, nema tog proteka vremena koje će od male želje ili zgarišta nekadašnje ljubavi razbuktati varnicu. Bilo pa prošlo ili se varam ili me neko folira i nesretno „udara čežnju“…
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.08.2008. 11:48)

    Održavanje želje (1)
    Čudno je, ali djeluje. Razotkrivanje intimne tajne kašičicu po kašičicu, dozirano, s povremenim održavanjem odstojanja, nikad do kraja, navlačiti drugu stranu da se sam preda, dokuči i potrudi i dođe do otkrića, pali i razbuktava najviše seksualnu strast, prosto da ga progutaš, pridobiješ za sebe i cijelog razotkriješ i zaposjedneš, da je sasvim tvoj i na mjestu po samom saznanju. Ali do izvjesne granice, kad nastupa zamor materijala, ponekad dosada, možda čak i besmislenost napora, a druga interesovanja, možda i intrigantnija, odvlače nam pažnju. Pauza, ali ne znači da prošli trenutak neće opet povremeno nastupiti i da se opet negdje nećemo naći ko zna kad i ko zna gdje, ali vjerovatno ne sa istim davno izgubljenim žarom, možda ni sa istim pobudama i uvijek pomalo razočarani u poređenju, na bilo čiju štetu. Sve se mijenja i sve je ostalo isto.
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2008. 10:50)

    Najjači opstaju
    Ima jedna stara poslovica koja kaže da dobra žena čuva muškarcu leđa. Ali to je kao iz nekih davno prošlih vremena, čiji sadržaj ni ja sama ne razumijem baš najbolje, a kamoli tumačim, kad figuriraju oslonci iz neposredne blizine i sa uvidom u sve detalje i najskrovitije tajne dostupne samo u najvećoj intimi. Iz takve pozicije pada se u najveća iskušenja da se sve razbrče, sklopi neprimjeren i neočekivan sporazum koji priziva đavolje kombinacije i podrazumijeva rizik iznevjeravanja principa postojanosti u povezivanju zajedničkih i jednoznačnih interesa koji se nadopunjuju i služe jedan drugom sve do žrtvovanja samog svog pravca kretanja, kad su tu već odanost i privrženost. Ali kome i koji je tu moj interes bubice su u glavi koje začas poremete prirodni sklad i ustanovljeni režim funkcionisanja tako, ko zna kako, sklepanog ili pedantno sređenog i uređenog sporazuma kojem „nema mane“. Kakav cinizam može da poljulja našu vjeru u bezgrešnost ljudskog ustrojstva, kad smo mu sve dali, dobro se zaštitili spremni za svakojaku odbranu od prosute nam na glavu čaše žuči, a i ništa nas ne može, i ne smije, iznenaditi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 07:05)
    Samopouzdanje – osnova života
    Potpuno se slažem, muškarac je taj koji bi trebalo da odigra glavnu ulogu u potkrepljivanju sopstvenog neskrivenog i nesebičnog samopouzdanja, zavrti varljivi rulet ili broj, probije led. Onaj pravi i poželjan način do osvajanja cilja, a mi drugi, pomalo marginalizovani, skrajnuti i zaštičeni u zabranu sve vrijeme do otvaranja posljednje karte, kad iskačemo kao uveseljeni pajaci iz šešira izvučeni, mi smo samo potpora, potstrek ili tek nalog za preduzimanje nečeg konkretnog u cijeloj toj stvari. Čije je to zamešateljstvo, ali na nama je da odstojimo postojano i taj nesvakidašnji trenutak koji nam se ne ukazuje baš tako često. Kome na čast služi kolebanje i nedoumica u odsutnom trenutku koji nam je poklonjen kao kocka šećera što podiže i iz mrtvih.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 04:52)

    Nemoguć poriv (3)
    Porivi su porivi, što bi se reklo, to je ono što nas čini i različiti su razlozi zašto se neko naprasno naježurio, može i od zadovoljstva i od lake zebnje, kažemo: sav se raspilavio od miline pa mu se i koža na glavi ježi i kroz nju nešto struji. Različiti su i razlozi zašto nas nešto boli i da li će neko za nešto zaplakati ili jednostavno samo požaliti se kao npr. dijete kad ga ujede osica, moj sin samo nastavi kao da se ništa nije desilo, poslije pružene pomoći nije to ništa. I neodgonetljivi su porivi da neke stvari radimo uvijek istim redom ili postupkom, rutina, mada postoje i drugi i često skraćeni putevi, da kažem: čudni su putevi prisilnih radnji, gotovo do same bolnosti, muke i terora nad samim sobom, sve dok ih ponavljamo u beskraj i odjednom neočekivano ih se riješimo, na sreću moguće je i to.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.08.2008. 06:40)

    Savršen početak
    Autostoperke?! Zar to još postoji u ova ovoliko rizična vremena?
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2008. 06:54)

    Male stvari mnogo znače
    Sitnice i pažnja, prema sebi i drugima i, što bi neko rekao: ne postoje samo obaveze, nego i vaša prava. Šta reći poslije svega, kad neko stigne na kraj svoga puta i ode u „vječna lovišta“, iznenada, a bolestan sam od sebe, uvijek je tako. A onda se očekuje veliki i dostojan ispraćaj, sve sa „recikliranim običajima“ koji trebaju da iskažu svu vašu nesebičnu ljubav, privrženost i saučestvovanje u bolu i gubitku. A nije da ste nešto predstavljali za otišlog i njegove poostajale, i nije nešto da ste ikom bili, sem po krvi, zakonu i redu, nego samo problem i problem, i nedostatak bilo čega vrijednog i pohvalnog za života i da vam služi na čast prema bilo kome. Morate dostojno stati i prestati, ukopati u mjestu i bez žaljenja za bilo čim otići svako svojim putem, ma koliko on trajao još, a ovaj, koji ste dostojno ispratili se završio za vašeg vijeka. Neke stvari ne znače ništa dok ih neposredno ne doživiš na svojoj koži. Uzalud kajanje i oprost, o izvinjenju na kraju nema ni riječi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2008. 06:45)

    Mala deca i televizija (1)
    Moj mali Jovan je na devetodnevnom raspustu. Provodi se tako-tako, snalazimo se za drugare. Meni je palo na pamet da idem kod frizera. Na moje pitanje da ide sa mnom i da bude strpljiv on je odgovorio: „A što ti mene ne zaključaš i odeš sama tamo, a meni ostaviš brojeve telefona da ne budem sam“. I, naravno TV i kompjuter. Zovem ga poslije pola sata, sve je u redu, svi ga zovu – baka, deka, tata, mama. Tati je rekao da „uživa u životu“ – sve češća frazica iz omiljenog crtaća „Spužvić Bob“. Ponovio je i na njemačkom, kako već ide. Nažalost, ja sam školski njemački zaboravila, samo mu ponekad nešto pročitam, sa nerazumijevanjem, a on si prevede, razumije. Inače, vratila sam se poslije tri sata i nije bilo nikakvih problema, sem što me je jednom zvao Joca da provjeri koliko još sati ostajem tamo i složio se da kupim slatkiše zato što je bio dobar i prvi put sam u kući.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.04.2008. 08:11)

    Rođaci misle da vam je nužna stručna nega
    Nema toga danas. Rijetki su dobri ljudi koji će se baš toliko uporno baviti vašim životom, a ne samo gledati svoja posla i kao usput se interesovati za vas ako nemaju lični interes, skrivene ili zadnje namjere, biti dosadni i pomalo naporni u svojim nastojanjima, a svjesni koliko vas uznemiravaju, koliko su suvišni, čak ni posebno bliski ili dragi. A tek djeca kad poodrastu, šta sa njima? Prikloniti im se i dopustiti im da vam se još malo upetljaju u život kad to i nije baš neophodno i biti im zahvalan što su se pobrinuli, iskoristili priliku da vam se približe još koliko i pomognu, ako vi sami sebi ne možete. A ne biti na teretu, jer i to se dešava, naročito ako neko nama blizak žrtvuje nešto od svog života, vremena, novca, pa i emocija. Rijetkost, i to valja cijeniti i, po mogućnosti, uzvratiti, što zahtijeva uzajamno i strpljenje i sve ostalo. Ako je pomoć suvišna, podrazumijeva se da je odbijena po kratkom postupku. Zašto zaduživati nekoga bez razloga?
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.03.2008. 10:34)

    Koleginica uporno pokušava da vam nešto proda
    I ja se ponekad osjećam baš tako, neshvaćeno. Ima me najviše kod vas, u vašim komentarima, a ne mogu da se odlijepim i ne pokušam da proturim još koji, kao na prodaju, kako se kaže. Pokušala sam da ohladim malo, ali ne vrijedi, to je kao „droga“. Dok ne iskoči nešto drugo. Srdačni pozdrav!
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.03.2008. 09:44)

    Ne osećate se kao heroj
    Ni u kom slučaju se ne osjećam posebno hrabrom kada me nema tamo gdje me očekuju ili me traže, čak mi se nadaju. U afektu izbjegnuta mjesta čine nas kukavičkim stvorom pa i narodom, nikako herojskim bićem koje bi i da gine za onu pomalo zaboravljenu sentencu: biti svoj i na strašnom mjestu postojati. Ima toga još, ali drugi će to spretnije dokučiti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.04.2008. 13:27)

    Ne tretirati tuđu uslugu kao sitnicu
    Ima ljudi, naročito u široj familiji svakog porodičnog tima, koji tvrde da greške i propuste kao i mane treba grditi i ispravljati, drugim riječima isticati da bi se same popravljale, a dobra djela ignorisati kao da ništa nije ni bilo da se činilac ne bi uobrazio, promijenio, skrenuo s pravog puta šta li. Nasuprot tome svoju uslugu drugom veličaju i ističu „do sudnjeg dana“, u stilu „samo da te podsjetim“. Stojim iza toga da su sitne usluge za izbjegavanje, kako traženje, tako i činjenje. Neke druge, veće, u opticaju su na drugi način, tretiraju se i cijene, a i pamte. Uh, a tek one nezaiskane, nametnute pa i iznuđene, kako se tek one snađu i upamte dobro kao loša sreća, čak nesporazum. Da parafraziram: kvare prijateljstva i rodbinske odnose, sve u paketu, dobre-loše sitnice koje život znače, omalovažavaju se kao suvišno posuđen novac bez obzira da li se vraća na vrijeme ili ne. Vrline javne, a gluposti tajne. Kako se misli, a rjeđe kaže, ne obavezuj me i ne očekuj uzvratnu uslugu!
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.04.2008. 09:00)

    Mali koraci pre velikog
    Toliko stvari sam započinjala u životu i ostavljala ih tako na samom početku ili skoro pri kraju, ali nedovršene, neiskušane, tek potaknute. I nisu to bili uvijek isti razlozi, sticaji okolnosti ili zauvijek nedostižne želje. Za neke ni danas ne znam da li su bile čak dovoljno velike, snažne i neodoljive da me cijelu zaokupe, jer nisu, naravno, ni postignute cijele i do kraja. Ne znam ni da li sam preduzimala prikladne korake, kako kažete, velike ili najprije sasvim male, možda sam i zakasnila ne preduzimajući ponajprije ništa. Kažem, ne znam, jer one, te mogućnosti koje nazivam neostvarenim stvarima ili snovima, samo su mi sinule, zasenile me i prošle pored mene potpuno nesputane, nedosegnute i možda sa mojim povremenim strahom od sopstvenog ispunjenja.Te „stvari“ dotiču sve što me sada čini, tj. kao da su i dalje dio mene, ali polovični, neispunjeni i ponekad kao da čekaju dovršetak ili da se potpuno izgube ili nečim drugim nadomjeste, kao što obično biva: obitavanje u ljubavi, poslu, zdravlju, opstanak ili bar prisustvo u društvu, čak ono“ najsitnije“ kao što su knjiga, film pa i današnja muzika. Sve što me čini, pa i mali i veliki koraci, kojih nisam ni svjesna ili se kolebam, iz ko zna kojih razloga ili, opet ili, zbog glasa koji mi kaže: „Nemojte da tražite onog koga ne želite, može i da vam se ostvari, a tek ono što ne želite…“, kao parafraza. Došao si da mi kažeš gdje sam stigla, valjda ne opet na pola puta, s pola daha i prijetiš da mogu da te izgubim.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.04.2008. 15:41)

    Suočavanje s promenom
    Ništa lakše i jednostavnije nego odseliti se jednom zauvijek, nestati na duži rok ili sakriti se dobro u neki čošak da vas niko ne pronađe. Sve je to u redu, čak i kad prije toga razmislite i odlično sklopite kockice u svojoj glavi. Ništa nije vječno ni stalno, pogotovo vi sami onakvi kakvi ste, sa svim svojim manama i vrlinama, od sad pa dovijeka. Ali, šta sa svom onom bulumentom koju vučete za sobom, šta sa svim ipak tuđim životima koji idu uz vas kao ključ i katanac i očekuju ipak nešto od vas, da ih neizostavno povučete za sobom u novi svijet nagomilanih mogućnosti ili jednostavno ostavite kao skinutu sa ruke, zgužvanu rukavicu koja je nekada baš pasovala. Promjene su neizbiježne, ali odlučite sami šta ćete i kako ćete čak i kad vas „pregaze“ one neželjene.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.06.2008. 04:25)

    Slatkiši i kompletan obrok za decu
    Glavno je da se to malom sviđa, da je gladan i da naravno imate šta prihvatljivo da mu pružite. Inače, snaći će se on i sam sa svojim „zahtjevima“, samo ne igrajte oko njega!
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.05.2008. 08:24)

    Predlog kada je dete loše raspoloženo
    Prije neki dan ili malo više dijete me upita: „Mama, šta ti sanjaš noću?“ „Sve same ružne snove, sine, ionako nije bitno“, kažem možda malo jetka, ali kroz šalu koju on možda i ne razumije. On ode i uz smijeh sve prenese svom tati. Poslije nekoliko dana zbog neke sitnice, sigurno za njega krupnice, kad je djetinji interes u pitanju, neočekivano me pospanu poljubi u obraz, baš me zalijepi i kaže: „Ovo ti je, mama, da sanjaš samo lijepe snove! Ti sanjaš samo ružne.“ Ode da prenese svom tati i u svoj krevet da odsanja svoje nacrtane snove sve do kraja kako on želi. Ne budi se rano.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.05.2008. 08:10)

    Zahvaliti na poklonu koji vas ne oduševljava
    O, ima tu svega počev od one pomalo dosadne obaveze da poklon uzvratite istom mjerom, pa oni vama, ja tebi-ti meni, i tako sve u krug, moguće do krajnjeg otaljavanja i gubitka daljeg smisla, uzimala-vraćala. To su ona ispunjena očekivanja. A šta reći za nedolična očekivanja koja prevazilaze mjeru i mogućnosti, u koja ste gurnuti npr. nekim neočekivanim skupocjenim poklonom. Prevazilazi vaša očekivanja, mjeru upuštanja da nešto uzvratite, ali obavezuje i te kako. Zato, pazite šta nevoljno prihvatate i u šta se upuštate, pokloni su nemušti jezik, tajna šifra, a ponekad bogami i skriveni podsticaj za „izvlačenja“ ko zna čega i kakvih usluga. Namjere nisu uvijek tako otvorene i nevine, ne stignete se ni obradovati, a neko već očekuje vašu neskrivenu zahvalnost. Poklone volim samoj sebi da kupujem, kada sam u mogućnosti, kao i nagrade, kada su zaslužene, naravno.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.05.2008. 07:22)

    Paziti koliko otkrivate o sebi (2)
    Nevjerovatno je koliki broj ljudi uopšte ne pamti detalje iz nečijeg ličnog života, koliko se ne udubljuje u njih, ne razabire ih, kako se to kaže. Čak i kad je u pitanju šira familija, ja ne mogu da se saberem ko je čiji, s kim, a kamoli kako, još da mi se samo to kaže, a rijetko ih viđam, a tek ljude koje slabo poznajem. Činjenice lako ostaju u maglinama, sjećanja, ako se ne konzumiraju i ne prepričavaju previše, a ima i ljudi koji ih brže-bolje i zloupotrijebe, rijetko ko predugo lupa glavu oko njih. Tu su nove i nove senzacije, novo bombardovanje svim mogućim informacijama koje su zanimljivije od običnog-neobičnog trača koji se usput negdje izgubio, promjenio i čiji detalji možda više nisu ni vjerodostojni ili čak nikad nisu ni bili, jer nekome je trebala u životu slatka mala laž, iluzija čak. Čista malograđanština iz nekadašnjih tzv. mirnijih i sporijih vremena, kad je i glasine bilo moguće natenane raščlanjivati ili lomiti preko koljena u mogućoj osudi, bože moj, nečijeg nedoličnog ponašanja. A sve se saznalo, naravno, kad neko maše crvenom krpom pred očima, to je tako očigledno ili pak sakrilo, kad je neko umetnuo svoju jabuku u punu korpu sličnih i sakrio je, pa se ti snađi, ako imaš vremena.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.05.2008. 06:16)

    „Podesiti“ život da vam donese radost
    Važno mi je da se poslije svega dobro opustim, naročito kad sam primorana da stvari koje manje volim zbrzam ili čak zabašurim na neko vrijeme. Ali sve nas stigne kad-tad pa i obaveze prema sebi i drugima, naročito kad imate porodicu, a uhvatite se da svaki čas „virkate“ napolje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 17.05.2008. 04:00)

    Proverite i ako mislite da znate
    Provjeriti je često nemoguće, do validnih podataka teško je stići prečicom, a direktno je opasno ili šta. Zato ostajemo kod onoga što mislimo da znamo ili ne znamo, i ne griješimo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.05.2008. 16:49)

    Pomiriti se s prijateljicom (3)
    Šta hoću? Ah, pa debelo ništa, draga moja „bivša“ prijateljice, nisam te nazvala tek onako, u stvari nikako mi i ne pada na kraj pameti. Izlizala se vremena, odnosi ili uzaludna nastojanja, očekivanja i sa jedne i sa druge strane – sve ima drugu stranu medalje ili drugu stranu iste priče. Šta me razočaralo, iznenadilo, snašlo? Suprotstavljeni interesi, razlike u nastojanjima, prevelika očekivanja pa sledstveno tome, utopistička razočaranja, ako to još postoji. Nismo se razumjele, ali „podžaveljati“ se oko iste persone bez kriterija nije mala stvar, tek trouglasta situacija u kojoj nijednoj strani nije dozvoljeno da se odluči za sebe i zastupa lični stav, ako ga ima, kao ti što ga nemaš čim si namirisala novu „žrtvu“ i s krajnjim elanom joj pristupila, bez obzira na različita gledišta, jezik nerazumijevanja već na startu i totalnu propast koju bi ti objeručke prihvatila bez obzira od koga dolazi, samo da nešto vrijedi. A ne vrijedi. I zato sljedeći put spusti slušalicu bez obzira što nije ljudski, jer sam ja zvala, pošto ne želim pomoć. Tek da ga se okaneš. Na šta to liči?! Na raspust u monotoniji.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.05.2008. 06:00)

    Odgovoriti na kompliment
    Nije to ništa! Pa kako se „obradovati“ nečemu što je toliko „omalovaženo“ i sa jedne i sa druge strane, a tek kad ima neke svoje skrivene namjere i postignuća, da se „rastopiš nevinašce“ i slično?
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 03:26)

    Ne pravdajte se
    Neodoljivo ste me podsjetili na onu staru priču „Svijetu je nemoguće udovoljiti“. A kad smo već kod neodoljivosti i objašnjavanja sebe i svojih postupaka, pođimo i dalje i preko te zacrtane mjere opravdavanja, maltene izvinjenja za nešto što se “ nikog ne tiče“, preskočimo crtu ograničenja dokle se smije ići i uradimo po tuđoj pameti, npr. iz osjećaja grizodušja u suprotnom, lake nevjerice da možda ipak nismo u pravu ako se oglušimo o savjet ili ukazivanje na propust, čak „zlonamjernu“ diskusiju koja se otvorila oko „našeg“ slučaja. Dakle, bolje i razjašnjenje, objašnjenje i opravdanje, nego totalna ignoracija, nezainteresovanost i odsustvo svakog dodira odnosno tuđeg upliva u „sporni“ predmet. „Za dobrim konjem se prašina diže“, ali čak i drugačiji odskačete od okoline koja bi „za glavu da vas skrati jer štrči“ – to ne. Svakako primjećeni, morate da dokažete nedokazivo, a kome smeta diskusija, ako ima efekta.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.06.2008. 04:22)

    Traženje ljubavi kašnjenjem
    Naprotiv, uvijek kažem: „Jedva čekam da se to desi“, ili to obavim i stignem bar pola sata prije vremena. Na kraju, od nestrpljenja odahnem kad kucne pravi čas i zatekne me u čekanju i sačekivenju nekoga ili nečega. Uh, sve je stvar dobre organizacije i traženja sebe u nečemu. Nadam se da se moje nestrpljenje baš toliko ne primijeti?
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.06.2008. 06:54)

    Buduća saradnica kojoj ste idol
    E, kad bi se moglo još nešto naći i povući sa sobom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.06.2008. 04:42)

    Pravo na glavnu ulogu
    Super! Kompromisno rješenje da se svima ugodi. Dali ste mi ideju. Pa, zaboravimo na prijetnje i ucjene „nadmoćnih“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:40)

    Vaša problematična prijateljica (1)
    Ima takvih ljudi koji nas nezadrživo privlače sebi svojom harizmom, mada znamo da nismo ti s kojima će se duže zadržati, koje će dohvatiti u svoje za nas „virtualno“ kolo sreće, jer će nam neizostavno promjeniti neke rezone, možda negativno uticati na način života, jer se kosi sa nekim normama koje smo do tada usvojili sa ljudima s kojima stalno živimo ko zna od kada i koliko blisko, ali ne toliko sa ovima koji su nam novi i još ne sasvim blisko prihvatljivi da ih usvojimo nesebično, jer drugo šta i potpuno otpada, jer više ne stoji kao prije, prije tih „problematičnih“, pa smo i mi postali takvi, s novim idejama kako bi od sada trebao da izgleda naš život, što se možda i ne slaže sa onim kod naše kuće. Šta dalje? Recite. Nismo idealni, tj. neporozni, nepropusni za tuđu „destrukciju“ usmjerenu i prema nama, a isto tako i kad nam se desi da smo i sami takvi pa nas je potrebno spašavati od samih sebe.
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.07.2008. 04:57)

    Nesavršene mame
    Suva hrana, prokaženi slatkiši i televizija i nisu neki grijeh savršene mame prema svome porodu, ali često, gotovo svaki čas zapostavljeno i prebacivano iz ruke u ruku kao ničija odgovornost, onda neka krupna tajna koja visi nad glavicom kao kakav mač i čini ga „drugačijim“ od slike u koju se trenutno ili zauvijek nečijom rukom uklapa da mu bude vječiti smjer pa dok traje – traje, a kad pukne istina bude ko grom baš kad ne treba, a onda i sitne greške u koracima i propusti u porodici kao cijelom živom organizmu koji se i bez naraslih u krupnice stalno mijenja pa mu se valja prilagođavati i prilagođavati, čak i to malo derište koje bi u čovjeka, i hoće, ali jednog dana, i najednom predstavljaju priličan teret za vas kao roditelja i samo dijete koje se prilagođavanju novim momentima u toku tek uči prilagođavati i podnositi kao životne igrice, zadatke i uloge koje je neophodno stručno i nesebično prema sebi i drugima odigrati. Onda mama shvati da je beskompromisna podrška sitnom čeljadetu neophodna u svakom momentu, sve dok se jednog dana ne izmakne po samoj prirodi stvari i ustupi mjesto punoj zrelosti i sposobnosti suočavanja i sa ne tako lijepim stvarima kao što je njegova mama bila sve vrijeme, ali samostalnost je tu, kao i „bijeg“ iz toplog porodičnog naručja ili gnijezda, kako god, ali u novu stalnost odraslog, pa dokle traje i s ko zna kakvim felerima i melemima na duši. Onako, samo da se na vrijeme zapitamo „gdje to griješimo i kuda moramo“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.07.2008. 04:34)

    Beba plače! (3)
    Nekada se po obdaništima pjevala podsmješljiva pjesmica „Reci, bebo, šta ti treba…“ kad ono nije u stanju da uradi nešto već primjereno svom uzrastu ili plače bez pravog razloga, što je utiša i podstakne no odbranu, malu borbicu ili da se malo više potrudi. Sad, kad je bebica malo stasala, plače kad ne može dobiti ili joj je oduzeto nešto što ona smatra da joj pripada, kad je izvrgnu ruglu, jer ne može nataknuti čarapicu na nogicu ili, naprosto, kad tako plače, pribjegava posljednjem sredstvu ucjene iz očaja, kad joj neko smeta ili se osjeti bespomoćno i ugroženo, a ne umije da se odbrani. E, sad, još malo veći dječaci pribjegavaju tuči iz sličnih razloga kao i sad veće djevojčice koje i dalje najčešće plaču, jer, beba plače kad beba plače.
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.07.2008. 13:25)

    I hrabri se plaše
    Strah je moguće prevazići, čak i onaj koji biste najmanje očekivali, onaj u najužem okruženju, među najbližima, gdje ga u stvari i ne očekujete. Navikli ste na podršku, osjećaj sigurnosti i odobravanje za postupke, korektno ponašanje i u suprotnom se osjećate u najmanju ruku prikraćeno, nesigurno, razočarano, a slijedi i strah ukoliko se od vas iznenada očekuje da učinite nešto za šta se ne osjećate spremni, sposobni, nedostaje vam hrabrost, sasvim opravdano, jer osjećate se ugroženo i na nesigurnom terenu tamo gdje to ne očekujete. Dobijate dodatne zahtjeve, od vas se očekuju „nemoguće“ stvari, a izloženi ste i emocionalnim ucjenama, jer ste, zaboga, nekoga koga ste navikli da ste stalno na usluzi i dostupni, iznenada razočarali svojim odbijanjem. Ipak, nedostaje vam hrabrost da se racionalno suprotstavite nerazumnom zahtjevu, plus odbojnost prema bliskoj osobi koja se tako ponaša. Napeti ste oboje, slijedi konfliktna situacija i potrebno je prikupiti svu hrabrost i umijeće da se on prevaziđe, kao i nesporazum, i stvari postave na svoje mjesto. Uz dužno poštovanje sve cjelovitosti vaše ličnosti, problemi su nekad takvi da ih je najbezbolnije odbiti od sebe, čak ignorisati, pustiti da odstoje neko vrijeme i „ugase “ se bez problema. Dakle kompromisno rješenje nekoga ko je možda i „kukavica“ da pravi velike i drastične rezove kad „istorija“ od njega to i ne traži. I hrabri se plaše za svoju egzistenciju i dokle je moguće zatezati „uže“. I inovativna rješenja su prihvatljiva, ali prva, refleksna reakcija je hvatanje za prvi sigurniji oslonac.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.07.2008. 04:44)

    Ismevaju vaše snove
    Nije važno šta sanjam i čemu se nadam, „važno“ je da je „neko“ imao svoj komentar na to, malu doradu ili ispravku na to, čak možda pobijanje u načelu i iz principa da su snovi neostvarljivi dio stvarnosti sa druge strane, možda težnja malčice pomjerene stvarnosti šta li?! Na samoj granici iluzije sklopiti oči i „dozvoliti“ da se snovi ostvare je baš imati samopouzdanja i vjerovati u ono što ste sanjajući o „nedostižnom“ zamislili. Koliko nam to izmiče tlo pod nogama i čini nas krhkim kad je u pitanju tuđi podsmijeh? Ne dajte se tuđim jalovim nadama u propast vaših snova koji su vas održali i zahvaljujući kojima ste tu gdje jeste. Gotovo da je lako na sebe pogledati kao na nekog ko je na pola puta ostvarenja svojih makar i najskrovitiji snova kojima se usudio povjerovati. Hrabrost ili drskost, ali i najplemenitiji ideali satkani su od snova i vjere u sebe i njih.
    (Nataša Gajić, Brčko – 14.07.2008. 08:46)

    Počnite ponovo
    I onda se jednom probudimo s mišlju da smo stalno na početku ili nastavljamo stalno tamo gdje smo stali, a kolo beskonačno teče, a mi slabi da bilo šta promjenimo, ili ploču ili pjesmu, bar da drugačije zvuči nešto što se već pretvorilo u običnu tiradu o sebi. Kažu da, obično, kako počnemo, tako ga i završimo, bjesomučno, uporno i na svoju i tuđu štetu, a mislili smo kako najbolje znamo, ili polako i nikad. S jednim počnemo, drugim dovršimo, a završimo posve na trećem kolosijeku. Tamo gdje smo počeli, ne znači da ćemo i završiti. S jednim izborom u drugo vrijeme smo posve na različitoj talasnoj dužini i makar u drugom okruženju. Odakale smo pošli s jednom nemjerom, a dokle smo stigli, ne može nam se prebaciti da nismo uspjeli samo zato što su se parametri usput promijenili. O istim stvarima sudimo drugačije, različito se prema njima odnosimo ili ih doživljavamo drugačije, još pokušavamo promijeniti, ako ništa makar sebe, ali vremenom starimo, pobogu, i nismo ništa preduzeli da se izvučemo, što je smiješno. A koja sam ti ja već po redu, pita novi početak?
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 04:02)

    Pozivnica u vaš život
    Kad nešto konstantno želimo iz korijena da mijenjamo, makar i samo sebe, kad stalno nešto pokušavamo koristeći neke uzgredne podsjetnike, makar u glavi ako ne i pred očima vidljive pokazatelje tih upornih težnji za izlaskom iz „začaranog kruga nametnute nam svakodnevice“, znak je da nešto nije u redu, da smo u beznađu, ukratko – neko ili nešto sabotira taj naš mehanizam odbrane od totalnog gubitka ritma snova do stvarnih i ostvarivih želja koji nas podupiru i daju nam zrnce nade, baš kao i lijepa, ponekad skrovita i nepotpuna i teško nečim potkrijepljena sjećanja, ako uz to uspijemo da ih pravo dozovemo. Često nam ne trebaju ni neke simbolične stvarčice, neki talismani maltene, crveni končići oko prsta za podsjećanje, dovoljan je nečiji iznenadni glas, njegova boja, koji zazvuči kao zvono za uzbunu, a boja se razlije kao najnezadrživija rijeka pa da poteku sjećanja, stare težnje ili čak nepovezani porivi za nečim daleko pa ostvarivim, a samo našim, što nas još drži na ovom svijetu, a njega nema pa nema. Zvuk u blizini kao biljeg nečijeg skrovitog bića prema nama, nešto je što nas nikad neće napustiti i ima stalnu ulaznicu za slobodan prolaz u naš svijet iz snova i sam život dok traje, pa i preko toga što svakomalo tumačimo oboje. Još malo pa fantazma, ali nije, suviše je stvarno i gotovo opipljivo da zaključimo prisnost za oboje, tog plutajućeg glasa i mene, dozovemo se jedno drugom i bez ključića za čuvanje i zaključavanje davno izgubljenih predmeta snova. Opet ih dozivamo u svoj život i to je nevjerovatna upornost, ta mala „razglabala“ o svemu i svačemu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 12:04)

  13. Nataša Gajić каже:

    Oznaka za previše stresa
    Stres koji je, u stvari, samo prirodni fenomen toliko uzdižu, prave još veću famu od njega svim mogućim i nemogućim savjetima za njegovo obavezno izbjegavanje, kao da je to moguće jednom kad nas obuhvati i prijedlozima kako ga „bezbolno i uspješno“ izgurati. Posljedice, kada je prisutan i na djelu, svakako izaziva i ostavlja na našemu krhkom biću, ali ponekad, u nastojanjima da ga zaobiđemo i riješimo ga se kao da je moguće da uopšte ne postoji pored naše borbe protiv njegovog dejstva, zaboravljamo koliko nam je on u stvari na usluzi i potreban u svakodnevnom ispoljavanju negativnih reakcija prema bilo čemu što nas snađe, dakle, pomaže da se odredimo, kako inače, nego negativno prema nečemu i preživimo, dakle odbranimo se od napada na inače nezaštićen i prepušten sebi organizam. Ovako, s njim u sadejstvu, smo prilično“strašni“ i „urlamo“ da nam se ne prilazi, ili bar pažljivo, oprezno i sa razumijevanjem za ispad iz kolosijeka, kolotečine, „normalnog“ stanja. Na svima je da prihvatimo i ovaj vid komunikacije, ispoljavanja sebe pa i u negativnim emocijama koje bi nam možda došle i glave ako su suviše česte i bez totalne kontrole bezobzirne prema našim „oslabljenim“ i napetim nervima koji se najpre nategnu do nepodnošljivosti, naprave zbrku, a onda izguraju zajedno sa nama ovaj „neprihvatljivi“ teren naoko nekontrolisanih ili slabo regulisanih instikata. Pa smo opet na svom, opušteni, zbačenog tereta, pomalo drhtavi i slabašni i ispražnjeni, od negativnog raspoloženja i nova energija može da nastupi, baterije se ionako već pune nekom već odabranom pozitivnošću koja slijedi kad god mi to hoćemo i dopuštamo joj da nam priđe i obuhvati nas cijele novom snagom za nove poduhvate. Dakle, stres postoji i nemoguće ga je izbeći, a kad je tako, pretvara se u djelotvornog saveznika za pražnjenje i čišćenja ventila. Samo dobro pazite gdje i na koga, da vam se ova „rizična vježba nerava“ ne bi olupala o glavu. A i to je moguće ispraviti, samo malo više dobre volje i pomoći bilo odakle ona dolazila. Još nešto, neko je pod stresom kad god radi posao do koga mu je neobično stalo ili koji želi obavezno da završi. Treba li ga izbjegavati u globalu ili naprosto propustiti kroz pore ili bar dio mozga i osjećaja i nešto, ili nekog pozitivnog i napraviti „dobar miks“ za izdržavanje trenutka i odrađivanje uspješnog posla do kraja, nekad se nervi smire i u toku same radnje i sami od sebe. Samo bez navaljivanja i bez „prisilnih“ i krajnje iritantnih a nepotrebnih radnji. Ništa ne uspijeva na silu, pa ni riječima.
    (Nataša Gajić, Brčko – 04.08.2008. 07:02)

    Nakon raskida
    Po rastanku sve se mijenja i ništa više nije kao što je bilo, ni oko nas, ni mi sami. Najviše se sami mijenjamo, životna situacija u kojoj se nalazimo i od osobe do osobe zavisi kako će na nju reagovati, šta za sebe ostaviti kao neizostavan šablon, kakvu pouku prihvatiti i kako se vratiti ponovo sebi, u stare krpice i nove epizode. Pomalo ne znam o čemu pričam, ali slutim da bi me takle iste dileme, iste nedovršene, nedorečene situacije, iste pretjerane riječi kad im vrijeme nije, i iste bolne suze, patetične prema drugima, a prema sebi – nema opravdanja, jer ništa se dobro samo po sebi ne dovršava raskidom, a uvijek dolazi ono nakon raskida kad pružimo korak i idemo dalje, samo ne nazad i vukući neopravdanu prošlost na račun sadašnjosti i onog što poslije dolazi lijepo i prihvatljivo kao melem na dušu. Čeka raširenih ruku nešto i na nas.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.03.2008. 18:13)

    Zbunjujuća osećanja (2)
    Zbunjujuća osjećanja i misli nisu ništa spram onih zabrinjavajućih gestova po sopstvenom izboru koje učinimo, a da ih isprva nismo ni željeli istinski. Prava, istinska ideja, onda plan, pa sve ostalo, trening za čitav život da se ne bismo naknadno kajali, kukali i osjećali se svakojako i pitali se da li smo mogli tako nešto zaista da preduzmemo i na svoju, a kamoli štetu dragih nam ljudi. Prilično dramatično, ali prije promišljeno.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.04.2008. 13:50)

    Neko neverovatno liči na vas
    O, kako da ne! Pristala bih na jednu takvu nemoguću osobu, da me odmijeni u svemu. Samo još da ima moje manire, mimiku, narav pogotovo, da ne bude sumnjiva mužu, „ljubavniku“ i mom jedinčetu. Kao odraz iz ogledala, sišao da počisti sve moje nepodopštine umjesto nas, posmatrač sopstvenog života, sve prolazi pored nas u šta se već svijet realnosti pretvorio, svoju najsličniju suprotnost. Samo to nam još može pomoći, dvojnik, makar ostavio još veći nered i haos iza sebe, da se nosimo sa njim. Ili da nas na kraju povede sa sobom, tamo gdje je krenuo da čini i ne čini, a iza sebe ostavi sve sređeno i dovedeno u red. Svima na radost da nas više nema tamo odakle smo potekli i odakle krenuli u sopstvenu propast ili spas. Ko bi još rekao da je to moguće: neko drugi radi umjesto nas ili bar utiče na naše živote, kad ni pred preosjetljivim potomstvom ne smijemo da se pokrenemo kako hoćemo, a ne izazovemo nepopravljive traume. Ih, čega ćemo se sve još nagledati svi skupa, a ostati uskraćeni, zakinuti ili tek na samom početku dešavanja, mimo nas!
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.04.2008. 08:44)
    Kad roditelji izgube poverenje u vas (3)

    Jedini koji profitiraju u cijeloj ovoj frci u tri nastavka su roditelji. Još ako i ubuduće budete vrijedno radili na svojoj poslušnosti i pokori, ima da ih do kraja „semestra“ pošteno udavite u monotoniji i ličnoj i prividnoj „neinventivnosti“. Ma samo tako, brate slatki, krajnje predvidljivo, a dokle će nas to odvesti, ko zna. Suprotnosti u djelovanju se privlače. Možda uspust i steknete kakvo-takvo povjerenje, ali tamo gdje treba. Ko bi vas da kazni za neposlušnost, drugo i ne zaslužuje nego gubitak svake kompetencije pa i u odnosu staratelj-izdržavani do daljnjeg.
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.04.2008. 10:13)

    Osuđuju vas jer izlazite sami
    Znam za slučajeve kad je ona sama, izlazi solo, kako vi to lijepo kažete, ali u svom gradiću, a na drugoj strani planete, drugom mjestu čeka je neozvaničeno, da ne kažem tajno, idealna veza. I to opterećuje, a ne „očigledna“ usamljenost, jer dvije su paralele koje se tek povremeno sastaju pa nisu to, što je, priznaćete, prilično nedefinisano i funkcioniše na klimavim nogama, jer ko će odrediti ko je tu na gubitku, ko je sam, a ko u još vezi pride i sa strane, i ko je tu u stvari veza sa strane. I to traje kao razlog za „domunđavanje“ „normalnih“ parova. Još kad je cura nesvjesna ili koliko toliko neobavještena da je u vezi na strani, pogubila konce i zaboravila nešto „površno, neobavezno ili samo za posmatranje“, a ovdje nije sama, dupla briga, ali „samo za gledanje“. Normalno, i dalje funkcioniše sama, uz malu pomoć svojih prijatelja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 07:02)

    Rastužite se kad vidite zaljubljene parove
    Pročitati „Idi, vrijeme je“naše Marije Jovanović pa skliznuti trenutno na Umberta Eka i „Tajanstveni plamen krljice Loane“, knjigu o gubitku sjećanja i polaganom sticanju istog. Koja razlika! A tek što me, po ko zna koji put, čeka duhoviti, preduhoviti Michal Viewegh sa „Romanom za žene“, a šta tek da vidim. Ma, prave poslastice za neodoliti!
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 03:47)

    Nedostaje vam pažnja dečka ili devojke
    Ima i obrnutih sitacija. I veza traje znatno dugo, a ponekad i na obostrano zadovoljstvo, kad se ne upražnjava dijametralno suprotan vid komunikacije od uzajamne želje za nekom totalnom povezanosti, mimo ostalih, kako je obično na početku svake veze. „Čudni su putevi gospodnji“ koji nas još drže na okupu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.06.2008. 04:53)

    Zavidite nekome
    Naravno, zavist je duhovna zvjerka, na korak od prave mržnje, izjeda sve što je uobličeno u cjelinu i autentično, ali najviše samu sebe i onog u kome obitava. Niko joj nije sklonište i lako se prenosi s predmeta na predmet. Očigledna u svojoj rasprostranjenosti, lako nam pomrsi račune kad se u nju odviše pouzdamo, ha! Jaka stranka, tj. oružje za ispoljavanje slabosti. U dosluhu sa dobrim tračem i spletkom „nikome nije naškodila“ ni sa jedne strane koju je dotakla, a kamoli odgovorila od uspješnog nastupa u javnosti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.06.2008. 06:55)

    Vaša omiljena bajka
    Ne mora biti, ali prilagođavanje stvarnosti je za većinu i najčešće mukotrpan i težek posao, naročito ako smo dugo u nekom svom svijetu bajki, ako ga živimo nesvjesno nedozreli da u stvari, i trebalo bi, živimo svoj život. Ništa se ne mijenja mahinalno i u svijetu nesvjesnog, može se iznenada pokrenuti neki šrafić upozorenja, ali daleko više od toga što će nas podstaknuti da idemo do kraja i odbacimo preživjela mjerila u kojima smo se ušuškali zaštićeni nedokazivim i uglavnom neostvarivim obećanjima koja nam pruža jedno usvajanje bajkovitog sistema mjerila na koja smo se kao djeca primili. I još kada se tome doda onaj ekstrem nestvarnog viđenja sebe u stvarnom i normalnom svijetu. Kako mi u stvari vidimo sebe, svoju formu i sadržinu, tijelo i duh, kako sami reagujemo na to, kakvu sliku šaljemo prema spolja? Daleko od onog kako nas drugi vide i ne kao u bajci, zapanjeni našim otkrivenim venama, nabušenim stomacima, predugim neprikladnim za godine kosama, ukratko kakvu sliku pružamo u mladalačkom perju za naše godine, koje više otkriva nego što skriva, npr. na ulici. Teško ćemo se pomiriti sa svim tim što nas opominje da izađemo najzad iz tog svijeta bajki i lakog rješavanja koje ne postoji, ali jednom kad uspijemo sumnjam da ćemo žaliti za tim nestvarnim svijetom nedodiljivih prinčeva i princeza i nikad pomućene sreće. Nazdravlje nam bilo, ali djeca danas i nisu baš željna bajki, zrelija su i primaju se na igrice i crtaće vješto pronalazeći neku realniju i suroviju osnovu za koju bi se uhvatili i ah, kad istupe sa svojim uobličenim zahtjevom prema životu. Šta tražiti od njih, a šta od jedne obične jadne nedostojne bajčice!?
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.06.2008. 07:10)

    Dan za istinu
    Četiri ispoštovana pravila u odnosu sa „drugima“: ne trpaj mi sve svoje nemoguće probleme u stomak; ne zovi me iza ponoći; obrati se ljekaru kada si bolesna; ne pravi paniku ili „istinu“ tamo gdje joj nema mjesta! Tvoja mama ne mora sve da zna.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.06.2008. 05:36)

    Zamišljeno putovanje
    Svašta može ovako usnulim i isključenim da se odsanja i desi. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Gdje? Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Surovo, ali djeluje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.06.2008. 07:32)

    Kreativnost donosi lepo raspoloženje
    Kreativnost donosi lijepo raspoloženje, ali kome i „samo toliko, ništa više“?! Mnogo ljudi u „običnom“ hobiju ili takvom ispoljavanju donekle zaturenog dijela sebe, pomalo marginalizovanog i nedovoljno „korisnog“, rjeđe ispoljenog, čak trenutnog i lako pogubljenog u trci s vremenom i svakodnevicom, mnogi vide „obično gubljenje dragocjenog vremena“, nešto što nema pravu vrijednost, jer se ne može „unovčiti“ ili kako drugačije obilježiti, označiti i vrednovati. Naročito od koga dolazi i potiče to „kreativno zrnce istine“? Od djeteta, domaćice, propalog bivšeg profesionalca… Sreća je kad se profesija i kreativnost prepliću i nadopunjuju, tad kreativnost ima i svoju nominalnu korisnu vrijednost, a daje i otkriva odgovore na mnoga pitanja, a donosi ili znači sama za sebe, priznanja za trud, makar i samo verbalna, znači podsticaj i inspiraciju za dalje i da smo na dobrom putu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.06.2008. 06:39)

    Vežbajte da kažete „ne“
    Kad neko od vama bliskih ljudi stalno insistira, naprosto nasrće stalno i iznova na ono što smatra bitnim za vas, pokreće istu temu kad god mu padne na pamet, „kljuca vas u mozak“ i ni za pedalj ne odstupa na vaše protivljenje, nerviranje i odbijanje dotičnog „prijedloga za razmatranje“, ne posustajte. U najmanju ruku osjetite se ponekad bespomoćnim, pomalo slabim za pružanje vječitog otpora i popustite najprije malo, za koji pedalj, prepustite se nirvani linije manjeg otpora, popustite pred ucjenom i složite se, a onda i učinite „po direktivi“, jer vam se učini da je suprotna strana možda i u pravu u vašem „slučaju“, čim toliko insistira, a i ne samo zbog toga. A razlog je malo žešći, učinili ste nekom po volji, nešto do čega mu je neobično stalo, obično su to roditelji i njihova nikad potonula briga, i osjetite se zadovoljnim, možda i sobom, zato što je sada sve kako treba, osjetite olakšanje kao poslije prestanka stalnog pritiskanja, čak sretni u novoj situaciji u kojoj ste se „najzad“ našli. Onda, poslije izvjesnog vremena se preispitate, uporedite različite momente, jer prije od silnih sukoba, suprotstavljanja rješenja i međusobnog kontriranja niste stigli. Sada u sagledavanju vidite i pozitivne strane i uz vaše korekcije u hodu, prihvatite stanje, jer vam tako odgovara, jer je to ipak vaš život, vaša odluka, iako tako nije u početku izgledalo zbog obostrane tvrdoglavosti, a bilo je bitno, nije da nije, samo konstantni način. Zaboravite odakle je poteklo i nastavite po svom u nadi da se nećete pokajati zato što ste pristali, kao što i niste, samo ste odista bili u akciji, a ne nedefinisani, statični u stalnom pasivnom „ne“. Ništa ne boli učiniti nešto, a i godi, čak se ni „zahvalnost“ ne podrazumijeva, ni vječito preganjanje koliko je ko čemu doprinijeo i pomogao. Do sljedeće stanice možda se takva prijateljstva i ohlade, ignorišu i svako krene svojim putem, i to je život, samo jedan, ali vrijedan „povremenog kolebanja“ i odluke.Neko vas je „pogurao“ kad ste bili „nesigurni“, postoji i to.
    (Nataša Gajić, Brčko – 14.06.2008. 06:28)
    Izluđuje me mama kad komentariše moj izgled i sitne greške i propuste u životu koje je nemoguće promijeniti ili nadoknaditi. Onda pomalo „ohladimo“, a ja zamaglim stvar drugim prioritetima ili svojim odsustvom u njenoj blizini. I tjeram po svom, jer to je ipak moja glava, a to sam naučila od nje, kad smo bile mlađe i dostupnije za međusobne „intervencije“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 14.06.2008. 06:38)

    Al’ ste besni! (2)
    Bijes, a ne nervoza, je nešto „zdravo“ u određenim okolnostima kad se agresija koja znači pojačanu snagu ispoljavanja prema „protivniku“, a ne unutra, prema sebi, dakle pravilno kanalisana, može da znači i podsticaj za „as“ i pobjedu u jednom trenutku, sportsku ili životnu, zavisi. Dakle, opet, ne neko negativno ispoljavanje emocija, preispoljno ugrožavanje nekoga, nečijeg integriteta, ali sigurno potiskivenje, nadvladavanje suprotnih agresivnih reakcija usmjerenih prema vama i koje ugrožavaju vaš uspjeh i lično postignuće u borbi npr. polova. Važimo za ženski-slabiji, ali u stanju smo ponekad da i običnim govorom iz nekog razloga pomjerimo granice, prevaziđemo sebe, a možda i ne, tek budemo upravo mi, u pravoj stvari i na pravom mjestu. I ne samo u afektu. A znanje je moć, ali i snaga da im se suprotstavimo, pa makar i „psovali“ u takvim trenucima, čak vrištali i dobili ono što zaslužujemo. Bijesni iz mogućnosti da nam nešto, baš to, izmakne. Postoji i takva mogućnost, zar ne, prema svim našim protivnicima, suparnicima i pretendentima na „presto“ koji nas, ipak, plaše, izazivaju ili samo provociraju na megdan naše praistorijske nagone koji nisu baš uvijek tako ni nježni, požrtvovani i nesebični da, ali u blažoj formi. Neki kažu da je bijes ispoljavanje lične nemoći. E, pa, suzbijmo je istim oružjem i krenimo neprijed kad uspjeh je, bar danas, sve, računajući ulog. Baš sam bijesna zbog nerazumijevanja-dokazaću vam to ! i slično. Dakle, ipak, kontrolisano ispoljavanje bijesa. Vještina ispoljavanja sebe i drugi će nas shvatiti i prihvatiti kao sebi dorasle u mnogo čemu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 08.06.2008. 09:04)

    Ne planira da bude samo s jednom osobom
    Nije zdravo koliko želite da je „zadržite“, odavde pa sve do posesivnosti i pomalo ljubomore.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:50)

    Čine da se osećate bezvredno
    Postoje i takvi ljudi koji omalovažavaju druge iz čistog komoditeta, jer se tako osjećaju kao svoj na svome, ne terenu sa kog im se sve čini umanjeno, sitno i neznetno spram njihove osobe i lažne veličine, dakle, iskompleksirani tipovi, uz to i nezreli, jer im je stalo da dopru „do vrha“ više nego da se pruže prema vama. Ne moraju biti ni svjesni šta je za njih bezvrijedno pa da zatim upru prstom baš u vas. Zašto im zamjerati, slatko je nekad poigrati se njihovom skučenom pronicljivošću da brzo nekog ocijene i procijene, ne primati sve k srcu i izbjeći pomalo djetinjasto dokazivanje oko nečije vrijedne ličnosti i ko je u zabludi, jer to može dokazati samo nečiji očaj i nemoć da se potvrdi na pravom mjestu, tamo i kod koga treba. Očajan odnos, sve u svemu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 04:07)

    Pravo na ukus
    Uživanje jeste, ali ne i glavno. Ne možete da uživate u nečemu stvarno i nesebično, a da ga ne poznajete dovoljno, što vam je strano u suštini. Ne možete da volite, osjećate simpatije i privrženost prema njemu, naklonost. Ne može, bar odmah i na prepad, da vas privuče da ga shvatite i prihvatite svim srcem kao dio sebe, svog bića koje, takođe, poznajete i zato uživate u njemu predano i do kraja. Kao da ste i sami to „umjetničko djelo po ukusu“, nadamo se.
    (Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 04:15)

    Zaljubljeni u najboljeg druga ili drugaricu (2)
    Nema prijateljstva između muškarca i žene – poznata stvar. Svaki takav pokušaj će prvom prilikom dobiti najpre obrise, a zatim i prave dimenzije one seksualne, a možda i ljubavne, kako to već po pravilu ide. Možda u nezrelom tinejžerskom dobu, kad sve nekako ide „čoporativno“, žurke i društvanjac, možda sve i izgleda tako, razdruženo i bez zadnje primisli o bilo kakvoj tješnjoj vezi, ali i tu provejava parnjak i moguća kombinacija u svim mogućim režijama. Rijetki su „usamljeni jahači“, a i oni tek povremeno. Druženje je polazište za izbacivanje u orbitu srećnih okolnosti ili čak ljubavnih stradanja, pa ko se opeče, a ko se vrati tek prividno na polazištu i ostane drug koji gasne, jer nema potpore za dugoročnost nedefinisanog, neodređenog odnosa. Čak i međusobno povjeravanje, kao glavna odrednica prijateljstva, vuče ga još jačoj bliskosti i „kuda to vodi“. Dakle, zaljubljeni ste i gledajte šta ćete s tim – mašta ili nešto konkretno.
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.07.2008. 08:09)

    Između dve vatre(ne prijateljice)
    Situacija nije tolika rijetkost, čak i u drugim periodima života, kad se izađe iz tinejžerskog doba. Znam za slučajeve kad je muškarac u kući između majke ili sestre s jedne strane i supruge sa druge, koje su se nalazile u nekim međusobnim zapetljanim odnosima rivaliteta i posesivnosti prema njemu, zavapio: „Pobogu, pa dovodite me svojim nerazumnim zahtjevima u poziciju između dvije vatre, da biram i odlučujem se između dvije strane! Pa dajte, stišajte se malo, postaje neizdrživo!“ Na kraju su se rasturili i brak je, naravno, stradao. Svako je odvukao u svojoj posesivnosti na svoju stranu, nažalost.
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.07.2008. 04:17)

    Veze preko interneta (2)
    Ne vidim razliku između korišćenja interneta u te svrhe i običnog slučajnog telefonskog poziva u kojem je takođe, bar u početku, sve nepoznanica. Postoje samo glas, more tajni i data riječ da će sve „biti u redu“. Iluzije!? Postoji samo začkoljica „gdje da odem na osnovu glasa“? A prije toga, i brojevi se pamte, gube i zaboravljaju, a kamoli pogrešna adresa. I još nešto, onaj ko ga okreće, uvijek je, ali uvijek prvi koji „zove pa šta zatekne“, a i oboje mogu neizostavno da nalete.
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:35)

    Čekate da vam priđu
    Znači taktika „sad i odmah“, ne čekati da nešto sazrije, iskristališe se, možda uobliči u nešto što bar malo liči na vezu. Bolje i preko volje, nego nikako. „Natjerati“ sebe na brzo djelovanje jer plijen začas odleprša nekamo drugo, daleko od nas. Meni to prije liči na brzopotezne igrice sa skraćenim učinkom. Dobijate, djeluje, ali kratko traje, a prijeti opasnost i da oboje „preglumite sebe“ u prevelikoj želji, vi da uspijete, on da uzvrati na pravi način pa da se nađete „negdje na pola“. A bolje i to, nego ona storija o „pravilnoj preraspodjeli urođenih nam uloga“ i „ko će prvi“ nadigravanje. Zašto sam loša i „nisam u elementu“ kad sam van forme? Ili se meni samo tako čini, a svi drugi pravilno odreaguju na podsticaj sa druge strane tek zamišljene barijere. Ah, rušitelji, rušitelji svega što nam je sveto i nešto nam znači kažete „još samo da slomijemo ovu prepreku“ i čekanju beskorisnom je kraj, a mirna luka čeka samo na nas. Nije li bolje da se pomirimo, pristanemo i zaboravimo na trenutak na suprotstavljene ukazane prilike i šanse i ostanemo neko vrijeme sami i pomalo dostupni?
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.07.2008. 04:07)

    Grubo su vas odbili
    Svaka istina, da ne kažem iskrenost, odbijena zvuči grubo, nikako kao melem za strah i izgovor za ružno ponašanje. Nema opravdanja. Ma koliko nešto želeli, moguće je odgovoriti istom mjerom ili pustiti da nesporazum, ako je to, odstoji i dođe na svoje mjesto. Niko nije toliko „stran“, a da ga je nemoguće svariti.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 04:20)

  14. Nataša Gajić каже:
    Roditelji vas ne puštaju… (1) Ovaj članak je jako dobar i za roditelje i za njihovu decu koja su u fazi puberteta, fazi prelaska iz deteta u odraslu osobu. Nezamenljiv je za edukaciju cele porodice, jer adolescenti zbog hormonskih promena u svom organizmu prelaze u fazu bunta i kršenja pravila da bi zadovoljili svoje prirodne porive. Roditelji s pravom strahuju da ih lude godine ne uvuku u nevolju, ali tu je pouka i za njih da ni u tome ne preteruju, jer izlasci i zaljubljivanja su mladima potrebni za pravilan razvoj i postepen prelazak u svet odraslih. Dakle, najveća ocena! (Darko Krsmanović, Beograd – 17.08.2008. 12:53) Da, roditelji su zabrinuti, ponekad rasejani i ne znaju šta će, ali treba ih slušati i slušati, a ne samo muziku. Samo da ne ispadne po onoj: nas niko, a njih – svi. Čuju i slušaju, mislim. (Nataša Gajić, Brčko – 17.08.2008. 12:57) Ne vole vas jer ste dobar đak Pomagati drugom, u nevolji i neuspjehu, nema garanciju da će vam se to jednog dana uzvratiti istom mjerom. Naprotiv, od nekog ko mari toliko za lični napredak ne možete u svakoj situaciji očekivati da se ponaša kao neko pun vrlina i altruista i da će se sjetiti da ste mu učinili ili da mu samim tim nešto i značite. Samo ste i dalje bolji i uspješniji i ujedno ga „podsjećate“ na njegovu degradirajuću sliku o samom svom liku i položaju među dobrim đacima u školi života. Biti dobar ne znači biti naivan, naprotiv. Pa kako se inače stiže na to mjesto na ljestvici uspjeha – vrlo vješto, staloženo i katkad s lukavim optimizmom. (Nataša Gajić, Brčko – 12.08.2008. 11:21) Davati u ljubavi „Najbolje prolaze“ oni koji stupajući u jednu bilo na kojim osnovama zasnovanu vezu polaze od kalkulisanja, jasnije rečeno, obične računice i unaprijed se pitaju: koji je tu moj interes i kolika je mogućnost i vjerovatnoća da se on tu i ostvari. Čovjek je biće interesa i uvijek polazi od toga koliko će u nekom odnosu „profitirati“ on, a koliko druge strane zainteresovane da uđu s njim u „zajednički posao“. Niko ne nastupa, bar ne svjesno, kao rođeni gubitnik, neko kome je suđeno da bude iskorišćavan i ko se unaprijed miri sa tim. Otkazaće takav sporazum u kome mu se predočavaju uslovi u kojima on prvo mjesto za sebe ustupa drugoj strani iz nekih viših, idealizovanih, altruističkih pobuda. Ili će vječito jedna strana biti nezadovoljna nečim. Prvo mjesto se nikom tek tako ne prepušta, jer odatle se najbolje djeluje, ima bolji pogled na stvari i pregled čitave sitacije u kojoj se nalazite. (Nataša Gajić, Brčko – 11.08.2008. 11:47) Ovo što je devojka iz Brčkog napisala možda je tako, ali u mikroekonomiji. Ljubav je ipak nesto više i uzvišenije od mikroekonomije, tako da ova tvoja priča ne stoji. Pozdrav (Vlada Vasić, Beograd – 12.08.2008. 11:15) Hvala na komentaru, više su nego rijetkost a čest sam posjetilac. (Nataša Gajić, Brčko – 13.08.2008. 12:02) „Ne mogu ja to!“ Da, možemo mi to, ali hoćemo li, veliko je pitanje. Puni smo energije i samopouzdanja i trošimo se do krajnjih mogućnosti, a onda, skoro na cilju i pri kraju trke, ustuknemo, usporimo i povučemo se kao da u stvari ne želimo ni da stignemo stvarno, tek sad na kraju kolebamo se. Ili nam druga strana izmiče, bježi, postavlja nove zahtjeve, uništava samopouzdanje, a onda kad nam se učini da nam zauvijek izmiče i ostaje nedostižna, stane i čeka da joj se približimo. I tako u nedogled i naizmjenično, niti je kome stvarno stalo da stigne, niti drugom da bude uhvaćen. „Ne mogu ja to“, i koga? (Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2008. 10:53) Svađa nije takmičenje Treniranje živaca i moždanih vijuga, kad su prioritet govorne akrobacije i prevazilaženje sebe i drugoga u „moja je zadnja“, sitne besmislice, svojevrsno su takmičenje u izdržljivosti napetog trenutka, koliko traje, i ne vidim šta se „običnim“ riječima uopšte rješava. Sem što ponekad sine nešto, upali se sijalica, možda i neka nova ideja, i skrene nas u nastojanju da nekoga dobro poklopimo i ništa više. A onda odemo da problem sami riješimo ili smo odjednom ostali i bez njega. Pogubili se pa se opet (s)našli. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:27) Izbegava sukob po svaku cenu „U moru problema uživati potpuno i neobavezujuće, ako ne insistiramo na njihovom rješavanju i ni na čemu uopšte?“ Ludilo! A gdje to, na pustom ostrvu? I sa jednim totalnim flegmanom koji nije u stanju ni da vas izigra ili nevino vam podvali, sem ako vas neočekivano, na vašu štetu, tamo napusti. A i gdje bi bez vas tako neorganizovan i podučen za normalan život u skladnoj zajednici. (Nataša Gajić, Brčko – 08.08.2008. 05:11) Da li je samozadovoljavanje štetno? Da ukazuje i otkriva, to stoji, ali „osušiće vam se kičma“ ubrzo. Drugim riječima, bićete suviše meki i porozni za sve za šta je potrebno manje truda i volje, a teški za ozbiljniji postupak. Malo čvrstine i žestine u nastupu, obostrane, i sve se da postići i „odraditi,“, na uzajamno zadovoljstvo. Bar vjerujem u to, a i pokušavam, nije da ne! (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 05:16) Večito vas odbacuju Mnogobrojna loša iskustva mogu biti pozitivan podstrek za novu vezu, ali i kočnica baš kao i silna dobra, a prošla ili još ne, iskustva o kojima baš i ne pričamo rado novom partneru, jer ga i „ne zanimaju“. Kako se uklapamo pitanje je sad i količine međusobnog odvojenog i mimo jedno drugog iskustva, on sa jedne vi sa druge strane u prošlosti, i kako se izborite s tim „tovarom“ koji se prostire sad pred vama. (Nataša Gajić, Brčko – 06.08.2008. 07:02) Kad oba partnera jure karijere (1) Pa, normalno da to pitanje djece dolazi – spontano, i tako se i rješava. Samo od sebe… (Nataša Gajić, Brčko – 30.03.2008. 17:24) Ona očekuje da ispunite obećanja (1) Ne kaže se uzalud: obećanje-ludom radovanje. Čak i sitna i usputna obećanja obavezuju, ne samo onu stranu koja ih je dala da ih ispuni već i drugu stranu na čekanje da se to dogodi, jer, zaboga, tome se i nada. A neispunjena nadanja bole ili izazivaju tek razočaranje, ljutnju i osjećaj naivnosti što se uzalud povjerovalo u nečiju riječ, a ništa se ispunilo nije. Zato, pazite na sitnice koje odvlače pažnju od obaveze ispunjenja, jer na kraju stoje obaveze iskupljenja kao što su vađenje iz pogrešne situacije, opravdanja, pa i izvinjenja za propuste i šta nam je to trebalo. Same prazne riječi bez ispunjenih dijela koja ih slijede kao uzrok sveopšteg zadovoljstva, radosti i uzvratnog davanja kada se ispune, ta neoprezno, prebrzo ili suvišno data obećanja. Zamislite ona data na vjenčanju.Pa zalog ljubavi podrazumijeva svoje ispunjenje, ma kako, koliko iskreno ili nesebićno bio dat. Ali, generalno uzev, ja sam za uzdržanost i u obavezivanju i u očekivanju, jer vremena se mijenjaju, a i obećanja su tu da bi se prekršila, naročito ako predugo traju, baš kao i ovo pravilo koje nije za svakog. (Nataša Gajić, Brčko – 23.03.2008. 19:09) Same nakon pedesete – po sopstvenom izboru (1) Pedeset godina tek? Pa šta je to? Taman za još jedan krug, još jedno iskustvo koje nije za odbacivanje. Opet ima mjesta za provod i nova poznanstva, okupljanja. (Nataša Gajić, Brčko – 26.03.2008. 12:41) Obratiti pažnju na dobre momente Kao i u svakom nastojanju da se prevaziđu povremene nesuglasice, trenuci krize i uopšte depresije, naravno, trebalo bi iznalaziti prijatnosti koje nas vuku sebi ponovo, iako smo ih već jednom, rjeđe više puta, preživjeli, a vi ih nazivate tako srećnim rješenjem – dobri momenti. To je ono što već sanjamo, a ne dešava se nikad više, gotovo nikad, a budi sjetu pri svakom sjećanju i pokušaju utjehe od nas samih, ili dolazi od druge strane. I to je ono što nas iz tuge izvlači, nečija neskrivena pažnja prema nama, i to je dovoljno, ili obraćanje pažnje na lične dobre momente koji nas vežu za nekog isto tako nama vrijednog, poželjnog i neophodnog. (Nataša Gajić, Brčko – 19.03.2008. 17:48) Ne ponavljati stalno isto Ja mislim da kad ne pomaže nešto iz sto i jednog vokabulara koji ste nasumice pobrojali, ne pomaže ništa. I zašto onda pokušavati kad, naprotiv, pomaže samo kontra, tuk na luk, i da, pomaže strpljenje, beskrajno strpljenje nečinjenja ničeg. Pa opet isto, jer na to smo navikli, veza je postala navika, mi smo jedno drugom ponekad dosadna navika, uvijek ista, sveprisutna i potreban je odmak, odmor, šta li. I ponovo isto, jer tu smo se prepoznali, ponovo pali i prepustili se na izdisaju neodoljivosti seksa, domaćinskog i prokleto istog, čak i boje glasa, samo još da nas i godine pregaze, i tu smo, samo malo više nervozni, nestrpljivi i odbijamo lijek kao mala djeca ili kad nam nešto nije po volji. (Nataša Gajić, Brčko – 15.03.2008. 22:16) I žene često misle na seks Znate kako se kaže „Dobar glas se daleko čuje, još bolji, još dalje“, ali ga nerado raznose, što iz zavisti, što iz… Zamislite kad bi vas onako, reda radi, zasuli opisom svih mogućih snova, a tek samo žene ovih dana, neispunjenim, što ispunjenim ljubavnim snovima još iz mlađih, a i ovih bližih dana. Hajde, tražili ste, pa i dobili, a tek ko bi to iščitavao?! Pa, obično muževi i partneri, kad uhvate vrijeme i nit, i prepoznaju se, idealno rečeno. Problem je kad žena odluta na pogrešnu adresu, a ne snađe se, muž pogotovo, a ljubomora na djelu i raspričanost uz nju. „Ćutolozi“ su obično mudriji i sopstvenu seksualnost čuvaju ljubomorno za sebe, i još ponekog, pravog. (Nataša Gajić, Brčko – 07.03.2008. 18:42) Neće vas jer imate decu Djeca smetaju kad su svjedoci nesređenih međuljudskih odnosa, propuštenih životnih prilika i svakodnevnih trzavica u nespretnom rješavanju životnih rebusa, inače, nisu. Nisu ni uzrok nedaća, samo njihova neželjena posljedica, koletaralna šteta iz koje moraju najčešće sama da se izvlače kad odrastu i napuste nas, svoje domaće gnijezdo i odlete u život, sopstveni, bez nas. Pobogu, oni su naša utjeha, pribježište, nešto bez čega ne možemo, jer postoje, jer su naša radost i nada u bolje sutra, nešto što nam znači više od nas samih, a da se ne osjećamo kao žrtve, već na dobitku, oplemenjivači našeg sopstvenog životnog prostora, briljantna mladost koja vuče naprijed, u pozitivnom smijeru sa nama ili bez nas. I često mi njima smetamo i kočimo ih u strijemljenjima „za njihovo dobro“, u stvari iz straha i ličnog komoditeta. A ko nas neće sa djecom, neće nas još i prije, ni bez nje, samo ima loš razlog. (Nataša Gajić, Brčko – 02.03.2008. 07:51) Zašto je teško preboleti raskid ljubavne veze? O, da, emocije. A kaže se pamti pa vrati, ko slon. (Nataša Gajić, Brčko – 05.04.2008. 05:13) Nesavršene osobe u nesavršenoj zajednici Tačno tako, niko nije savršen, ponajmanje sam život da bi ga tek tako proigrali i zadovoljili se samo mrvicama. Mrljamo, brljamo, odustajemo, igramo se. Ali, ko nudi više? (Nataša Gajić, Brčko – 01.06.2008. 04:40) Tajne u vezi (2) Jao, tajne, tajne… Ima ih takvih da se naprosto nameću i nemoguće ih je sakriti, providne su kao da gledaš kroz njih i kad to ne želiš, vire na tebe i izazivaju te da nekako odreaguješ i riješiš ako je problem. Ima i drugih u koje je teško povjerovati i kad ti se same od sebe nude, djeluju složeno, neshvatljivo, još teže prihvatljivo kao mogućnost da se ostvare, gotovo fantazmagorično, da ne kažem kao bolesna, fiks ideja, ukoliko toliko nemate povjerenja u svog partnera i njegov zdrav rezon, jer dokaza nema, čista fantastika za „obične“, nedodirljive ljude. O takvim je tajnama najbolje ćutati, u njima uživati, ali ih ne odbacivati, što je i inače nemoguće učiniti jednostranim potezom, jer ne može svaka moguća tajna postati takva – rezervisana samo za vas i vašeg „ne znam ni ja šta u svakom novom trenutku“. Nazovimo to srećnom okolnošću. Možda se uskoro i ostvari, postane i samo vaš život, do kraja i nesebično, a ne samo stil ophođenja prema nedodirljivom i tajanstvenom. (Nataša Gajić, Brčko – 29.05.2008. 08:17) Zajedno ste – ili ne? Koja konfuzija u određenju! Moj ti je savjet: ništa ne pitaj, jer što važi za danas, ne mora i za sutra, a najvjerovatnije – nikad. I sve teče i ide dalje, bez žurbe, sve rjeđe sa panikom i puno svakojakih procjena, ali teško da pređe granicu savladavanja. Ostajmo jedno drugom nešto i dok je vijeka, uvijek novi, neuhvatljivi, gotovo intrigantni, kao “ ptičica na grani“, čas ‘vako-čas ‘nako. (Nataša Gajić, Brčko – 26.05.2008. 09:10) Pre nego što se udate (1) Čitajući vas stiče se utisak da brak, kad jednom uđete u njega i zaključate sve brave, za naknadno predomišljanje i izlazak samo smeta. Uh, šta sve može da se uradi prije njega i solo, sa nekim drugim i tako u beskraj, a čemu onda sve poslije, zajedno sa bračnim partnerom kad se otvara bezbroj novih i neispitanih mogućnosti, rješenja, izlazaka iz kriza, ulazaka u nova dešavanja i događanja koja su inače nepotpuna, krzava i polovična. Kako suditi o nepromišljenim, katkad površnim ili sa nedostatkom smisla postupcima ako ne čujemo i onu drugu stranu koja nas drži na distanci od zaludnih iskušenja. Ponekad je naše drugo ja, a često „glumi“ i dobronamjerni glas savjesti koji nas očas osvijesti. Moguće je to sve pobrojano i poslije „nadoknaditi“ kad si već unutra, stvar dogovora i finansijskih mogućnosti, a i još malo poslije braka, ne čulo zlo. Nije to sreća, moj mlađi brat se, nažalost, razveo, ima visoke umjetničke škole, putovanja, sina naravno, ali je na pola puta. (Nataša Gajić, Brčko – 09.05.2008. 08:58) Načuljite uši – i pamtite Divno je kad slušate i čujete osobu koju toliko volite, da ste na istim talasnim dužinama pa još i pamtite sve i bude nešto od svega. Ali šta reći za one nerijetke situacije kada se naprosto utrkujete sa ljudima da izreknete ono što imate ili vas tišti, da drugu stranu gotovo i ne stignete da čujete, govorite „jedni drugima u usta“. Kako je podviknuo jednom tada mali bratić da obuzda „glasnogovornike“ koji su se uporno i bezočno nadvikivali. A dešava se to i bliskim ljudima, parovima, da ponekad nastoje nametnuti svoje, nadglasati drugu stranu, a ispadne prazna priča bez ikakvog efekta. Ne dotiče žicu, što bi se reklo, i ode u vazduh, a djelo ne slijedi, ne potkrepljuje izgovorenu riječ. Ništa od obećanja, izvan moći. (Nataša Gajić, Brčko – 05.05.2008. 16:18) Priznajte šta vam je potrebno (1) Na indirektan način, bolje nego napadno pa kao da niste ništa ni zatražili, a poslije kad se desi, kao da se nikom ništa nije ni desilo. To je savet za one kojima niko ne čita misli. (Nataša Gajić, Brčko – 28.06.2008. 04:33) Slavite uspehe voljene osobe Neko ne umije da se ispolji, iskaže svoja pojačana osjećanja kao što je „naglašeno radovanje“ prema uspjehu, naročito zajedničkom, jer to je teško razgraničiti šta je čije. Možda samo voli da posmatra kako se njegova polovina veseli, zanosi i kupa u moru istovjetnih osjećanja. A on je s obje noge na zemlji da dočeka neminovan „pad“ u realnost, jer, kao, nije normalno biti „toliko srećan“, maltene egzaltiran. Ali, i on to sve duboko u sebi proživljava i na pravoj je strani i čeka samo da skine taj lagani oklop kojim se štiti od „neočekivanih razočarenja“ i onog što uobičajeno već dolazi. Podupiranje i podsticanje nekoga na radost nije neophodna radnja, kad ona ionako postoji i u svakodnevnim situacijama, nije slučajnost i nešto što se rijetko dešava. Što se kaže, podrazumijeva se, kao „dječje sad i odmah“. Odložena radost je još veća radost. Staloženo raspoređena traje duže i ne ispari za tren u duboko premišljanje „zašto baš sad“. (Nataša Gajić, Brčko – 27.06.2008. 07:38) Budite izbirljivi Naravno, i svaka priča je suvišna. Pa nismo na pijaci da biramo šta je mlađe, slađe i ostalo. Daleko bilo – očajni ili „očajno odabrani“. (Nataša Gajić, Brčko – 25.06.2008. 05:02) Prestali ste da pokušavate Interesantno je na šta sve ljudi „padaju“ i kako „ulijeću “ u neku vezu! Najprije su to neke male, slatke laži, pa nedorečene istine koje žuljaju sve vrijeme i „bezazlena“ prećutkivanja koja se ne otvaraju baš kao ni sve karte na stolu. I kako veza traje i traje, sve se nekako “ podrazumijeva“ ili postaje dosadno i naporno, jer se ponavlja u beskraj i ječi „promijeni ploču“ – taj stari hit. Taj nemušti govor, govor tijela i nijemi znak očiju, “ ljubavna telepatija“ kad se sretni nesvjesno otvaramo pred sličnim nam bićem, a misli se gotovo podudaraju, jer dovoljno dugo smo zajedno, počinjemo sve više da ličimo jedno na drugo, čak i reakcije koje već unaprijed očekujemo i dočekamo spremni, jer su nam poznate „čitam te kao knjigu“. Vrijeme od pomisli do otkrivanja se polako “ skraćuje“, prelazimo kraći put do nečijeg srca i sledstveno tome predvidljiviji, neophodni i bar podrazumijevamo “ dobar prijem“, jer opet – slično se sličnom raduje. Prepoznajem te i zato si mi predvidljiv, ali uvijek me iznenadiš svojim dalekim prisustvom koje može da mi se izmakne, ako sam neoprezna, a ti nestrpljiv. Ima tu toliko nijansi i načina da se uvijek iznova upoznajemo i otkrivamo u nečemu pa makar i pomalo nedoličnom kao što je novootkriveni zanos, umjesto starog i „izanđalog“ lopova koji mi te krade. Ah, novo lice traži novu priču, a to je komplikovanije od običnog podrazumijevajućeg metoda zbližavanja. (Nataša Gajić, Brčko – 23.06.2008. 06:34) Spremni za novu vezu (2) Šta sa onim vezama koje se nikad zapravo nisu ni okončale, a započele su nove? U stvari, prethodna i prva veza traje iz nekog novog ugla gledana, ne predstavlja prošlost, ali ni stabilnu budućnost sa pogledom na prioritet koji predstavlja, naravno, ona novozapočeta, punija i kompletnija. I, eto odgovora, stara nije pravo ni započela, ništa zajedničko izgradila, nikakve osnove na kojima bi se dalje gradila i opstala, pretvorila se samo u individualizovane „mogućnosti“ novog, ali zasebnog početka, ostala okrnjeni patrljak koji tek povremeno podsjeća na cjelinu, ali to nije, jer svako za sebe ispunjava svoju prazninu i na drugoj strani. Utjeha za nedosanjane snove, film u glavi, možda novotkriveno tajanstvo, ali ne liječi stare rane kojima se uvijek iznova vraćamo, zauvijek. Sve ono što nijedna druga nije sa osobom od krvi i mesa. Možda nekom drugom, ali ne i vama djelotvorna i nikad polovična, postaje tamo negdje nešto što je vama neko drugi. Nova veza nije to za stalno, nova i druga potire staru, već se dobro zahuktala i našla zajednički jezik sama sa sobom, sa oboje i sa „cijelim svijetom“. Ah, te „daljine“ što nas sprečavaju i koče da istražimo tamo gdje prvobitno tražimo, onda idemo dalje do nove stare veze. I tako, u krugu porodice već. (Nataša Gajić, Brčko – 13.06.2008. 07:16) Ali vi niste flertovali! Zrela žena sa dovoljno pozitivnog iskustva i pravilnog usmjerenja neće dozvoliti da padne na „lažne optužbe“ i osjećaj krivice zbog nečega što i nije njen stil ophođenja u mješovitom društvu. Različite aspiracije naše osobe ispoljavaju se i kad ih nismo dovoljno svjesni ili bar spremni na uzvratne reakcije. Dakle, oprezno i ujedno sigurno u sebe, vodimo igru čak i kad nismo baš sto posto „nevini“, a još nas i nabjeđuju. (Nataša Gajić, Brčko – 08.06.2008. 09:29 Kad bi samo to promenio/promenila… A nekad se desi da ta vama totalno neadekvatna i odbojna osoba postane odjednom, poslije svih svojih transformacija, ličnih i fizičkih, čak moralnih, privržena svom Pigmalionu. Koji trenutak ili zauvijek, ni promjene nisu vječne, nekad su kratkotrajne, trenutne kao varka i slijedi razočaravajući, brzi povratak na staro stanje stvari, svako malo kao iskakanja iz ustaljene kolotečine. Onda svako malo, pa sve češće promjene u odnosu i rasporedu snaga ličnosti postaju stalne. Ali, treba to dočekati, snaći se u nezaboravu odakle smo krenuli, da je u pitanju samo forma ispoljavanja ličnosti i da se u suštini ništa više nije promijenilo, nikakvo zbližavanje ili dovoljno upoznavanje, ili jeste i slijedi rastanak zbog nekog nama nepoznatog ili očiglednog razloga. Dešava li se ili samo u dobro „navatiranim“ knjigama odlično usmjerene radnje i potkrepljene primjerima iz „stvarnog života“? (Nataša Gajić, Brčko – 07.06.2008. 04:09) Neki signali da bi mogli da vas ostave Šta s tim, pa to su normalne varijacije u ponašanju, a ne nekakvi signali i razlog za, da ne kažem paranoičnu, paniku. Dođe i prođe pa se ponovi, i tako „u beskraj“. Ne? (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:59) Ostavio vas je jer mu previše značite „Kucaj, kucaj, ali nećeš ući!“ Drugim riječima – ko se petlja i zapetlja sa sopstvenom kučinom, nije mu ni stalo. Pile je pile, pa bilo i ja. (Nataša Gajić, Brčko – 31.07.2008. 04:12) Dopadate im se, ali nisu zaljubljeni Prosto mi je neshvatljivo da ima ljudi, žena ili muškaraca, koji ne primijete da ih neko ne voli, u vezi, pa još na kraju očekuju i neki neobičan razlog za to, da bi mogao mirne duše da ode, tj. da se lagano rastanu. Prije će biti da se tu radi o obostranom zabašurivanju detalja, pokazatelja, ignoracije upućivanja na srž ipak postojećeg problema, a iz želje za mirom u kući, nepromijenjenim stanjem stvari, isto, ali različito iz komoditeta, sve po starom, jer se čini da je tako sve lakše, ljepše i, naravno, jednostavnije. Kao na usputnoj stanici, sve se rješava kad voz najzad krene, ili vi prosto „iskačete“ iz takvih ili odskačete od situacije za čitavo koplje pa vam ni snalaženje bez suparnika u vezi nije problem. Šta će vam to! (Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 03:57) Boji se na šta će to da liči Otkud njegov mokar peškir na njenom krevetu? Znači – veza na probu, pa bi isto tako mogao i brak! Dok ne probaš, ne možeš da znaš. Na šta bi moglo da liči i kako će to sve da ispadne, kako da štima, „čitaj“ u nastavku, redom, kako ti dođe, a i uz međusobne intervencije u hodu, kad si već u tome. Ili tek razmišljaš o tome i nemogućim mogućnostima. Malo hrabrosti, ako ti već nije sasvim svejedno i ako ti je do veze stalo. (Nataša Gajić, Brčko – 29.07.2008. 05:14) A šta ako naiđe neko bolji? Ali kada vam ta fina osoba u koju ste se pouzdali rekavši joj šta vas muči, dakle istinu, kaže „idi, ali ne vraćaj se više“ ili „za tebe onda ovdje kod mene nema više mjesta“, dileme nestaju. Tlo pod nogama se možda i uruši, ali vi niste više s jednom nogom tamo, a drugom onamo, raskrečene i sklone padu. Bolje nije obavezno i finije, nežnije, prihvatljivije. A i navika ušuškanih kreveta koji ne truckaju svaki čas, ali griju sasavim solidno svojom toplinom ljudskosti, pažnje i poštenja, ne znači da će svaki čas zgasnuti, a ruka sa druge strane se pružiti da vas privuče pod svoje okrilje i pomalo zaštiničku moć nove vatre koja nas grije, ali dokle?! Uz sve mjere opreza, pitam se dokle seže odstupnica i rezerva za „lak san“. (Nataša Gajić, Brčko – 28.07.2008. 05:09) Nije mu još vreme Sve je stvar odluke. Čekala sam, čekala i kad je naišao prvi poslije onog pravog, a želio je nešto od mene toliko da sam i ja poželjela baš to, ja sam pristala i još smo skupa. A mislite da je onaj prošli prekinuo svaki kontakt, varate se, još nam je zanimljivo i na istom planu zbog čega sam ga i „napustila“ i udala se za drugog. Ni za jednu njegovu odluku ne bih mogla da garantujem svojim životom, a ni za svoju, kad je on u pitanju. A sve je jasno ko dan i sve se zna, a opet se radi da se ne zna. Ako me razumijete, priče su neotkrivena riznica bajki o nečemu što je moglo da se dogodi, a nikad nije, niti će. (Nataša Gajić, Brčko – 27.07.2008. 04:45) Razgovor u pogrešnom trenutku Nije važno kako, nego šta. Obrnimo važnost izricanog zavisno od dotične situacije i pripremljenog terena da je „sve kao u redu, ali…“ što opet vuče na način izricanja „presude“. A „privid ozbiljnosti problema“ ostavite za „kasnije“ ili za one koji slabo podnose odgovornost uopšte, i u bračnoj vezi prvenstveno. Ozbiljno je ozbiljno, ali ne i histerično po svaku cijenu. (Nataša Gajić, Brčko – 24.07.2008. 08:32) Neki detalji nikom nisu potrebni Nije neophodno reći nepotrebno i nevažno, jer istina zna da zaboli i odgura odnos u sasvim drugom pravcu, možda do destrukcije i rušenja svega što je ikad značilo, kako inače, nego u afektu i nepromišljeno. Ali ako nešto što se krije iritira savjest, mora se izgladiti, a kako drugačije, nego skretanjem pažnje na problem i „kvaran zub“. Ako se nešto krupnije zataji, ono opterećuje gomilom pridošlih i vezanih pridošlica za koje takođe nema rješenja, jer povlače za sobom otkrivanje sakrivenog, zaturenog, olako zanemarenog koje je u međuvremenu uznepredovalo kao laž koja ne stoji nimalo uspravno i dostojanstveno. Ali i priznata laž, ili otkrivena, liječi odnos do granica izdržljivosti, tj. podnošenja istine. Pomirenje sa istinom u lice, doživjeti promišljeno i prihvatljivo olakšanje kao poslije skidanja tereta sa leđa, jer neizgovorena istina smeta kao duh u boci koji će svakog časa napolje, a nije još, donosi pročišćenje odnosa i mogućnost izbora kako dalje i sa sobom i u odnosu sa drugim naspram sebe kojeg nije neophodno imitirati i uzvraćati mu baš uvijek istom mjerom. Osveta ostrašćuje, ali ne doprinosi zdravijem okruženju. I bol oplemenjuje, naročito ako dolazi iskreno. Sve što stoji i treba da stoji, ali ne dosađuje kao suvišni detalji. Pitanje je samo šta je u određenom trenutku suvišno i smeta, a šta neophodno, a trenutak pravi za one pozitivne promjene u ličnom iskažavanju i uopšte. Ne koči, nego idemo dalje, srce! (Nataša Gajić, Brčko – 23.07.2008. 06:48) Kad dijalog postane monolog Neće biti problem naći pravi momenet za dijalog sa voljenom osobom, uvijek ima nešto važno da se saopšti i prokomentariše. Ali šta učiniti sa razdruženim generacijama koje se i nisu toliko pogubile koliko su se orijentisale samo na svoje probleme, lični prilaz istom i nama, a okorjelo zadržali samo svoje mišljenje i zaradili sebični doživljaj i pogled na svijet koje nameću i guraju ispred svega baš u jalovi monolog koji je teško pratiti, mada se ponavlja uvijek isti do besvijesti. Treba se potruditi i ponekad baš svojski prebrođavati taj čuveni jaz među generacijama i govor gluvih telefona, kad odavno već i ne živite zajedno i u istom svijetu. Pa ti prioriteti u našim glavama koji nas odvlače u suprotnim smijerovima na račun dijaloga i dogovora u svemu. (Nataša Gajić, Brčko – 22.07.2008. 03:46) „Neće ti se dopasti, ali…“ Ma da, a kad vam neko bitan prošeta i odmah prozbori „Ja otpušten“, bez ikakvih uvertira, možete biti sigurni da je bar oseka neodložno nastupila, ako ne i sam smak svijeta i neka vam je bog u pomoći. Ne bi pomoglo ni da vas je neko prethodno baš dobro pripremao za nastupajući period. Nije važno kako, nego šta, što bi se reklo. Tako i sa suviše dobrim vijestima od kojih se maltene pada u nesvijest. (Nataša Gajić, Brčko – 21.07.2008. 06:39) Kad je seks loš Slab seks u braku ne znači da će takav i ostati, ali ni da će vama, zbog toga u zapećku, nekad više značiti, sa ovim ili sa onim, svejedno. Postoji nešto što se zove navika ponašanja u određenim situacijama i trenutak kad je na djelu obostrana predaja, gubitak „svijesti“ i lagano vraćanje na početak, ono o čemu uvijek iznova ama baš ništa „ne znamo“. Ne dešava se često, ali i dešava kad je on ili vi na sasvim drugom kraju svijeta i odande vam „maše“ povremenim „uplivima“ u vaš život, rastroji vas svojom pojavom i onda hoće nešto na posve neprikladan način, takav, jer oboje ne pristajete na ustupke, pomijeranja prema tački žarišta, pa i promjeni vjerovatno na bolje, ni sa jedne strane. Tvrdoglavost da ne ide, a išlo bi idealno da ona druga strana „popusti“, što je nemoguće, jer postoji kao što rekoste „slab seks“ u lošem razumijevanju, na koju god stranu da se okrenete. Igramo se gluvih telefona i pogrešne šifre da bi smo nekome doskočili, trećega potisnuli, sve oko sebe, nažalot, urnisali. Utjeha su i odmor one druge stvari u braku i ne iskakati iz njega previše. Mazite se, ljudi, ni to vam nije malo! (Nataša Gajić, Brčko – 17.07.2008. 04:53) „Kuguar“ – šta je to? (2) Oni parovi koji se nađu u ovakvoj vezi, naravno da su za nju i pretpostavka je da se snalaze od početka, a oni koji to posmatraju sa strane, mogu samo da im zavide i budu zlobni, što nije rijetko ni u obrnutim situacijama kad je žena ili djevojka dosta mlađa. Stvar je u intrigantnom momentu, iskušenju novog i nepoznatog, gotovo otkrovenju u sticanju različitog iskustva, pa i premošćavanju jaza među generacijama. Različite ideje, težnje, želje i mogućnosti ponajprije sopstvenog tijela što vas ostavlja nezadovoljnim ili pak vječito namirenih prohtjeva i poriva ne sprječava vas da isprobate sva dejstva međusobne hemije, pa i sa sopstvenim vršnjakom gdje se takođe možete „sudariti“ sa nezrelošću karaktera ili pak nježnim godinama koje su vam toliko primamljive i srcu prirasle. Pretpostavljam da nije komplikovano na duže staze, ali ni tako jednostavno u kraćem aranžmanu kad ste se, možda i neočekivano, baš zagrijali. (Nataša Gajić, Brčko – 16.07.2008. 04:16) Zahvalnost za ono što imate Zlopamtila pamte, a dobrodušni i zaljubljeni ljudi uživaju u svakom novom trenutku kao da im je tek poklonjen, neponovljiv i ne razmišljaju baš „šta će sutra biti“, kao da ne stignu od silne dobrote i očaranosti sobom i drugima. (Nataša Gajić, Brčko – 13.07.2008. 07:18) Živeti u sadašnjem trenutku Lijepo je živjeti samo u sadašnjem trenutku, ali ne po onoj od danas do sutra, bez ikakvog plana i svrhe i ikakvih pouka iz prošlosti. Ah, budućnost u izgledu i prošlost kuda smo kao prošli, fatamorgane kao smijernice prema kojima se upravljamo čim težimo nečemu nedohvatljivom, mutnom i diskutabilnom. A sadašnjost je kao zasigurna, lako odredljiva i dosegnuta, jer smo kao već u njoj, pa u čemu bi u svakom trenu bili. Aha, klizi između prsta, rasipa se u težnjama, već prolazi pokraj nas u treptaju oka zapamćena slika, misliš nešto si zaledio, zarobio, zadržao… Tu su i nova saznanja što mijenjaju iz korijena oblik i miris sadašnjosti, naše postojanje u njoj, tu su naši darežljivi obavještajci koji nam šalju povremene signale u obliku priča koje samo liče na nas od prošlih puta i kojih se nikada nećemo sjetiti, ali će promijeniti izgled sadašnjosti i budućnosti i neizostavno ih prilagoditi sebi. Prošlost se ne može promijeniti, ali nas može naučiti nečem što nismo znali o sebi, a pogubilo se u sjećanju, usput nađeno. Sadašnjost je već gorak okus u ustima i kao da pričaš stalno „istu“ priču o nekom drugom. Pobogu, radi li se tu uopšte o meni?! I moram li da prođem svaki korak kao od danas do sutra, a ne ostanem s jednom tamo, a drugom ovamo, raskrečena i na pola. Sada ću se razjasniti. Saznala sam ono što nisam znala, jer sam zaboravila i nikada se neću sjetiti kao svoje slike iz tog albuma prošlosti, ni ljudi oko mene iz tih dana koji su još uvijek oko mene, mada ih se ne sjećam kao svojih trenutaka sa značenjem. I zato treba živjeti u sadašnjosti, korak po korak, nogu uz nogu, kao da to jedino postoji i postojalo je. Sve drugo su puka maštanja. Možete samo još da me pitate jesam li to izgubila pamćenje pa se ne sjećam sebe danas. (Nataša Gajić, Brčko – 12.07.2008. 06:07) Kreativnost ulepšava vezu Ja uživam, a vi? Sličan se sličnom raduje. (Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:38) Ne nametati nezatraženu pomoć Sve-sve, ali kućni poslovi su teren oko kojeg se lome koplja. Onaj ko radi i nastavi da radi, ne tražeći pomoć, katkad je i zatraži, ali u kontinuitetu, a ne kao trenutno iskakanje i slučaj koji narušava pravilo, ispada „ona“ stranka, jer je to, zaboga, njen posao, a ostalo su tuđe obaveze, pravilno raspoređene i oko kojih se svi sjate. Hoću da kažem – rijetki su ljudi koji ljube kućne poslove bez roptanja i sekundarne makar pomoći, a da to nije žensko. (Nataša Gajić, Brčko – 09.07.2008. 07:10) Zadržati kompletnu sliku na umu Varijacije na istu temu? Kako biti uspješniji, srećniji i samo svoj na strani, jer postoji i to polje djelovanja izvan doma koji ostavljamo iza sebe i kućne probleme, jednom kad izađemo u javni život pa se opet vratimo. I to učinimo, a veza da ne puca ili bar ne trpi, jer mi smo, zaboga, ipak cjelina i takvu sliku i pružamo pred drugima. Osjećamo se sigurniji kad je kod nas „sve u redu“ i tu sliku odašiljemo spolja. Onda smo sigurniji u nastupu i „svoj na svome“ kad čitavu bulumentu vučemo za sobom kao šifrovanu poruku koju „svako razumije“. Nismo sami, a to nam je neka garancija za održavanje ispravnosti ličnog mehanizma, dakle nismo čudaci. Ponosni i jaki dovoljno da nas i naš tim i drugi shvate i prihvate kao takve, uspješne na slici koju imamo na umu – „šta će drugi da misli o nama“. Pa sve, imaće na pameti i detalje i cjelinu, čak i kada mu ona zasmeta i dobije želju da se u nju i sam umiješa. Koji posjetilac, a tek tračevi i prava slika o nama! Boli glava! (Nataša Gajić, Brčko – 07.07.2008. 04:41) Ne uzimati probleme preozbiljno Panika je panika, slijedi je obično afekat, a nerviranje je mala maca za to. Jedino da su nam ventili za hlađenje tako dobro podešeni da se pušimo samo mi, a ne i osoba koja nas je „neopazice“ i „mrtva hladna do ozbiljna“ izvela iz takta. Da plačeš od muke i što ni sebe samu ne uzimaš više preozbiljno. Zbijaš šalu na sopstveni račun da bi se opravdala i krenula dalje kao da se ništa loše nije dogodilo. Ah, koga li smo povrijedili, sem sopstvani nagon za samoodržanjem u rizičnim situacijama i kad problem vri. (Nataša Gajić, Brčko – 06.07.2008. 04:40) Prostora! Sopstveni, nezavistan život, „prostor za disanje“ kako ga vi nazivate, vuče za sobom i neke druge konsekvence kakve su nedostatak obaveze i odgovornosti prema drugoj osobi, i ne samo u slučajnim, nepredviđenim ili izuzetnim okolnostima „preuzimanja kormila“ kad se neko „osjeća“ jačim, vještijim, sposobnijim da vlada sitacijom. Postoji tu jedna zvrčka kad se par ne osjeća dovoljno uštimovanim da djeluje kao orkestar i istjera kompoziciju do kraja pa makar i ona malo bolja polovina morala s vremena na vrijeme i malo jače da povuče. Nije sve u „slobodi“ i isticanju pravila u kojima se osjećamo obavezno slobodni, a odani, kao ptičice na grani. Nedostaje trening u odsutnom trenutku i kad je to zaista potrebno. (Nataša Gajić, Brčko – 05.07.2008. 05:07) Oprostiti grešku Još uvijek ste zajedno i najveći ulog je vrijeme koje ste proveli zajedno gradeći odnos daleko od idealnog, jer uvijek je ono nešto nedostajalo od samog početka i ostavljalo dovoljno prostora za razmišljanje o drugačijim stvarima, novim mogućnostima pa i propuštenim odnosima. Niko ne čini grešku, ponaša se “ u skladu“ i samim tim ne možete ni da ga krivite zbog nečeg drastičnog, zbog čega bi se i on lično morao tako osjećati, ali nedostaje toliko toga da se sklopi cjelina, nedostaje individualni ulog ličnosti, svake ponaosob, jer zadrška u prepuštanju drugome, „polagana predaja“ je prisutna kao zadržana i neotkrivena tajna samo za sebe, iscrpljuje vezu u kojoj su akteri „stalno umorni i nedorečeni“ i djeluju kao raštimovani instrument sa sličnim mu zvucima koji iritiraju i natežu međusobni odnos do granice izdržljivosti i dalje prećutkivanog pucanja po šavovima. I to je moguće, ljubav, poštovanje i podrška pokatkad još stoje, evidentni su, dakle ima šta i da se izgubi u slučaju potpunog odvajanja, krajnjeg raskida, kad i tada niko neće moći potpuno slobodno i do kraja da ode svojim putem i zato valja biti oprezan, pažljiv, ali detaljan da se nešto bitno ne propusti. Ni dugi beskonačni razgovori nisu garancija izlaska iz „sluđenog“ lavirinta. Još ako su prisutni i uplivi sa strane, a dijete svjesno pati, parada je potpuna, a i skrivalice su za isključivanje. (Nataša Gajić, Brčko – 04.07.2008. 08:46) Fokusirati se na dobre strane Šta učiniti? Pa stiglo se do trenutka kad veza, ma na čemu se zasnivala i kakav aranžman tretirala, ne funkcioniše, nešto se prelomilo, najčešće sa obje strane, samo što jedna nastoji da ide dalje, a druga tapka u mjestu. Iz nekih razloga nekom odgovara status kvo i nerješiva situacija, nešto što se vrti u krug i potstiče oba partnera da u već mrtvoj vezi vraća se na početak, katkad u prošlost, tvdeći da to vezu čini jačom, djelotvornom i nedjeljivom, što, naravno, nije slučaj. U pitanju je sad već interes, najčešće one niže ili neprimjerene vezi, vrste koja vodi do daljeg otuđenja i primorava na isključenje, odvajanje i iskorak dalje, ali u drugom pravcu, drugog aranžmana i makar, u početku, u solo varijanti i s onim što je od veze ostalo, a pripada sada samo vama ili je tako oduvijek i bilo.Razočarenje, potištenost pa i bijes u slučaju pokušaja obnove veze su neizbiježni, ali moguće ih je prebroditi ili naći utjehu na drugoj strani, pa i u sebi.Samo bez opstukcije, jer podgrejano, bajato jelo nikom nije služilo na čast, a i samo odmaže slobodi izbora, onog dobrovoljnog. Moguće je doći u situaciju kad veza škripi i sve je dosadilo, ali to nije propast svijeta i moguće je naći izlaz, kao i u svemu, samo da ta potraga ne traje predugo u svom tapkanju u mjestu, nastojanju da se ništa ne promjeni i neopravdano uživa u blagodetima „kao i do sada“ jer samo nekome tako odgovara. Makar „na riječima“ naprijed pa kud puklo da puklo. Nikom ništa nije zagarantovano, niti je neko dužan da trpi nečije uljiljkivanje u laži. „Ostanimo prijatelji“, moguće je i to, ali ništa više od onog „niko nije savršen“ kad oprostiti znači izgubiti sve pa i lično dostojanstvo i „ko bi poštovao slabiće“. (Nataša Gajić, Brčko – 03.07.2008. 11:56) Ubeđuje vas da je u pravu Ne podnosim kad me neko ubijeđuje u nešto da učinim, imam momentalni gard i otpor prema takvom postupanju. (Nataša Gajić, Brčko – 14.08.2008. 15:04) Uvek hoće da zadovolji Rutina, ustaljenost, nedostatak inventivnosti, sve u svemu dosada, a dodala bih i nedostatak inspiracije da se iz ovog začaranog kruga i izađe, samo ne u drugu krajnost, jer krajnosti su nepoželjne u svemu. (Nataša Gajić, Brčko – 13.08.2008. 13:14) Karijera ili ljubav? Pa koji je izbor? I na koji je voz prioritet „zakasniti“, kad nismo isklesani u jednom komadu i „važne stvari“ se smjenju u različitim periodima života, iskačući iz kutijice kada im dođe i sasvim neočekivano, katkad i bez plana i kad im se najmanje nadamo, pa to smo bezbroj puta čuli a katkad se i svojski oglušili. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:33) Razvedeni u dvadesetim (1) (S)naći će ih već neko kad su već tako mladi i kolebljivi, u tim godinama ne ostaje se zauvijek sam, a i oni srednjaci nisu baš toliko imuni na avanture, ali i na ozbiljnije nove početke. Afiniteti ne moraju da se podudaraju, ali danas ni to baš nije rijetkost. Pogledajte oko sebe taj silni nesklad u godinama i sklad u vezama koje još traju. To je samo jedna od mogućih kombinacija, a gdje su tek druge koje se takođe praktikuju, i štimaju. (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2008. 05:30) Ljubimci i potencijalna veza (2) Nevjerovatno je koliko po sličnim reakcijama kućni ljubimci podsjećaju na ljude oko nas u sličnim pozicijama koji žive sa nama, hoću reći: ništa uvredljivo. (Nataša Gajić, Brčko – 06.08.2008. 06:46) Neki načini da ih pozovete da izađu s vama (2) „Makar ćete oboje odmah znati na čemu ste“. Hm! U početku malo toga znate i vi sami, šta želite od nje, a kamoli druga osoba koju tek prozivate. Veza se gradi postepeno i polako, nekad i malo brže, priznejem, da traje bar do sljedećeg nastavka, a započinje gotovo ni iz čega, neočekivano, katkad slabo promišljeno i na slabim osnovama kojih katkad jedva i da ima, ko će iz tako malo nesigurnog materijala zamijesiti pravu stvar, kolačić, koji će da oboma prija, na obostrano zadovoljstvo, i ubrzo, samo strpljivo, bez ikakvih nepoznanica. Samo pristajanje i odobravanje puta koji ste za sebe izabrali. Prava sam sumnjalica kad je u pitanju takva vrsta poziva i sitnih namještaljki i smicalica za olakšavanje pomalo zamaskiranog cilja, kao i u svemu čemu prethode nedovoljno iskrene igrice i kratkoročna zabava zamagljivanja prave želje. I vi ste za direktno i otvoreno iskazivanja sebe? Kako s tim ide? (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2008. 07:31) Izgubljena na aerodromu „Ništa neobično“ da roditelji onolikog broja djece ne mogu u svojoj glavi u svakom trenutku i odjednom da ih imaju baš sve, tj, na broju, kao u jednom komadu. Različiti su zahtjevi, postupci i prilazi i možete misliti iz koliko parčića mora da se ustroji jedna sveobuhvatna koncentracija usmjerena na svako ponaosob i na samog sebe, i sebe da pogubiš u jurnjavi. A jedno dijete, jedinče, zahtijeva maksimalnu, nedjeljivu i konstantnu pažnju usmjerenu samo na sebe jer se propust „odmah uočava“ i alarmira i od malog đavolka u centru svekolike pažnje. Hm! Koncentracija na djelu ili zanemarivanje obaveza, pa sad vidite šta ćete odabrati. (Nataša Gajić, Brčko – 09.08.2008. 18:29) Policajci ili striperi? Čekajte malo, pa ko je na koga „navalio“? (Nataša Gajić, Brčko – 01.08.2008. 02:43) Pogrešan broj! Ja na jednom, on na drugom kraju svijeta. Od prve dobijam neki drugi grad i brzo prekidam. Zovem ponovo po dogovoru nikad znanom, mama šalje obavještenja, a on „klik“ da mi nije rekao da ga nazovem, nije trenutak, prekidamo u brzini, ponoć je prošla, zaboga. Moj drug me čeka iza vrata, pomalo nagluv na jedno uho od tenkovske cijevi, ne da se zaliječiti. To dva su telefona u različitim prostorijama i svaki će da „zvoni“ u redu, ali kad pukne grom iz vedra neba. (Nataša Gajić, Brčko – 12.07.2008. 06:36) Pravo glasa na prodaju Pa, dragi moji, danas je sve moguće prodati. Ili te kazne ili ne dobiješ ni kintu, tek možda nešto simbolično preko toga „hvala“. A onaj život, šta beše s njim? (Nataša Gajić, Brčko – 11.07.2008. 07:48) O filozofiji, vinu i uživanju Za čitanje, očigledno! Ali, gdje da je nađem u ovom mjestu gdje je razloga i prostora za uživanje tako malo, gotovo nikako, zatureno nekako i skriveno od pravih pogleda, rijetko, nesigurno i u manjini. Jedino da „odlijepim“ od njega, „napijem se“ i potražim negdje drugdje. Šalim se, ali kažu da je u vinu moć, a tek pomiješano sa mekom filozofijom. Ah ta lijepa literatura što nam uljepšava poroz-dane! (Nataša Gajić, Brčko – 20.07.2008. 03:55) Balet „Nečista krv“ Predstavu nisam gledala, ali vidim sve Stankovićeve žene na jednom mjestu. Tolika količina zova krvi na jednom mjestu, a sa druge strane potčinjenost patrijarhatu i zatajenost sopsvenog bića pa da pukne i sve ode u vazduh od pritajene i stegnute energije koja mora negdje da izbije. Pa zar jedna Sofka i na jednom mjestu nije dovoljna?! U knjizi jeste, i svaka od njih kaže za sebe. Surovo. Vrijeme? Kao da je i naše drugačije odrednice. (Nataša Gajić, Brčko – 30.06.2008. 03:18) Novi Nušić Sjećam se Nušićevog „Pokojnika“, maturskog rada oko kojeg sam se svojski potrudila, ali priliku da ga i odbranim nisam imala, jer su te davne godine bila takva pravila za „odlikaše“. Na staru slavu i ocjene začas sam se dokopala fakulteta, ali ne i dovršila ga. A vidi sad šta rade sa svim tim silnim „provjerama znanja i ulaznicama za raj“. Ah, to hibrid-školovanje, sve nabrzaka i pod skraćenicom za većinu. Čast izuzecima! (Nataša Gajić, Brčko – 26.06.2008. 03:12) Priča o tri sestre Šta sad?! Još malo pa ćemo i „Seks i grad“ raščlanjivati kao neki portali i ostali. Je l’ ovo opšta pomama za ženskim iskustvom u literaturi i na platnu, a i šire, prenesena iz života ili se „tamo“ pronosi, ko će ga znati. Ali vrijedi pokušati, „nikad nije kasno“. (Nataša Gajić, Brčko – 09.06.2008. 16:17) Obični ljudi sa običnim životima Pa da, kao u Kustinom „Andergraundu“ – svako može i što inače ne može, kakva jednostavnost u izrazu. Mislim da bespotrebno komplikujete u preporuci roman, jer ga karakterišete običnim ljudima, životima, a nije. Samo je naslov pomalo ironičan u svojoj jednostavnosti života, a u stvari krajnje apsurdan, kao i sam život kad te obavezuje do krajnjih granica nečije, tebi bliske, fizičke nepokretnosti. Roman ne pročitah do sada, ali imam iskustva u gledanju lično nedoživljenog, kao što je život sam. (Nataša Gajić, Brčko – 26.05.2008. 08:31) Manje poznati načini da se osetite bolje (1) Izvinite, pa nije valjda poljubac „manje poznati način“ da se osjetite bolje? Ne mislite, valjda, na ono od koga je, dobro je i toliko, a i pomaže. Naslov, ipak, ne štima, ali u tekstu je sve. (Nataša Gajić, Brčko – 17.08.2008. 06:38) Alkoholizam u porodici Alkoholizam je težak porok, ostavlja tragove ne samo na duši za čitav život, kod svih članova najprije uže porodice u kojoj se neposredno dešava, ali i na tzv. „posmatrače“, članove šire porodice iz koje alkoholičar potiče i s kojom je i dalje u neposrednoj, ali ne uvijek i toliko bliskoj vezi. Hoću da kažem, djeca iz takvih porodica alkoholičara, gotovo sva, obilježena su nekim tajnim, tamnim žigom trauma koje je teško prebroditi, jer se i stariji iz okruženja slabo snalaze i ne umiju da djeluju na pravi način, pometeni, zbunjeni i ubijeni stalnim ponavljanjem konfliktnih sitacija u koje ih alkoholičar gura ili vuče za sobom. Jedni „gase stalne požare“, drugi ih još više raspaljuju u svojoj nespretnosti i neznanju, a savjeti stručnjaka su nedjelotvorni ili kratkog vijeka, jer se uglavnom izbjegavaju, omalovažavaju, u najkraćem – ignorišu. Prisutan je bijes prema svima i međusobno prebacivanje, ljutnja, zavist da je kod drugog, a bliskog, bolje i da su oni, šira porodica „krivi za sve“ sa čim se takođe teško izboriti, jer znak nepovjerenja ruši svaki pokušaj pomoći. Ali gle! Djeca iz takvih porodica se ipak izvuku, imaju sopstvene, cjelovite zdrave porodice, profesiju i koliko-toliko zdrav socijalni život, čak i preko toga su uspješni, ne prekidaju veze sa roditeljima „mučenicima“ ali idu nekim svoji životnim putem. Nisu oni problem, alkoholičar među njima to jeste, ali se smiri jednom kad dođe u godine kad djeca napuštaju takvo razarajuće alkoholom porodično gnijezdo. Sve dok ga ne stignu potpuno razne druge staračke bolesti i svale na tuđu njegu. (Nataša Gajić, Brčko – 05.07.2008. 04:41) Tri koraka do sreće Drugim riječima: sve ima svoj razlog i opravdanje, pa i svrhu. Potrebno je samo živjeti u miru i skladu sa samim sobom i drugima, takođe, pružiti priliku. (Nataša Gajić, Brčko – 30.07.2008. 03:28) Troje je gužva. Izgleda da vam i sama pravim „gužvu u Životu“, pa mi tekstove skračujući objavljujete samo informativno.Meni to ne treba , smeta mi a i ne odgovara.Ne mislim da sam preopširna, kao ni vi.A i ne „borim se za svoje mjesto pod suncem“, napravili ste mi neopreznoj samo malo više posla… Troje, zaista, jeste gužvanjac, ali kakav… Savršeni trenuci, nesavršen brak. Ko je ono rekao da život čine trenuci, sitnice kojima ponekad pridaješ preveliki značaj, detalji od kojih katkad ne vidiš šumu, čine ga fragmenti što se teško nadovezuju jedan na drugi pa kreneš-tek staneš, pa opet. A čovjek je kao ptica bez krila, zna već šta hoće, ali da li mu i uspijeva.Ne razumijem savršenstvo jer takvo ne postoji.A nesavršenost mi ne pristaje jer sam nezadovoljna sobom uz njega, budi mi konfliktni dio ličnosti i „negativnu“ ambiciju da sve u emocijama promijenim, za početak, pa onda i sve imamo različito, završno sa „pastama za zube“. I onda svaku rečenicu završavamo „nadam se da smo se razumjeli“, čisti monolog u glavi: objasni mi nesavršenost udvoje. Različiti pogledi na isto nisu nikoga unazadilo, tek podstakli, na nešto. (Nataša Gajić, Brčko – 22.08.2008. 20:38) Ljubavna konekcija (1) Privid emotivne slobode i nedostižnosti uvijek je privlačan za potencijalne konzumente. Internet daje neslućene mogućnosti „ostvarenja veze“ bez fizičkog dodira i bilo kakvog kontakta, konkretnog, osim na daljinu, tek u naznakama i nagovještajima, bez stvarnog ostvarenja, pa prividno negira svako razočaranje. Kad se mašta zahukta i raspali do granica podnošljivosti, jer je stvarni kontakt onemogućen, lišen istinske hemije, ali radi ona koja nas takođe propisno uzdrma – dobije se želja da se i granice prekorače, ali najbolje je to ne činiti i ne brkati javu i san, paralelne svjetove i ono što je iz njih kolebljivo niklo, a pruža nesvjesne i nesigurne garancije u ishod i dalje kretanje ka napredovanju „sentimentalne veze“. Ali, granice ljudske radoznalosti se lako pomijeraju u pravcu daljih „osvajanja“ terena gdje se vodi svojska trka za očuvanje ne samo „ličnog imidža“ kreativne i moderne osobe koja iskorištava sve što joj tehnologija servira kao prihvatljivo, lako dostižno bez konkurencije i malog životnog rizika – kakva varka kad se jednom probudite iz takvog nedosanjanog sna u trenutno labilnu i teško održivu prirodu sopstvenih neostvarenih težnji koje traže svoje ispunjenje, naravno. (Nataša Gajić, Brčko – 19.08.2008. 15:36) Sveobuhvatno umeće pobede E, da, kad je neko konfliktna ličnost, ništa mu nije strano, ne bira sredstva da dođe do cilja, brzo pada u vatru itd. Svi sukobi i mnoge teško rješive situacije izbijaju baš zbog tog nemogućeg spoja stvari sa različitih planova, iz zbrke koju pravimo najprije u svojoj glavi a onda i u životu, povezujući, u stvari miješajući situacije iz različitih perioda zbivanja, sa različitih terena i prostora, čak kultura, pa i suprotnih polova koji ih određuju, a nemaju nikakvu dodirnu tačku, već su vještački i na silu dovedeni u vezu, spojeni u krajnjoj različitosti toliko da dovode u pitanje i sam opstanak po samoj svojoj biti. Čemu rat sa svim svojim besmislom i nemogućnošću prave kontrole i susprezanja, o kočnicama, pozitivnom manipulisanju da i ne govorimo, jer sve to dovodi u pitanje i ostavlja prostor samo za nekontrolisano stradanje i štetu. Sama iluzija moći i pobjede, čitava konfuzija jednom kad prođe i stane, zaustavi se jednom kad krene kolo nesreće. A ono što ljudima ostaje je istorija svačijeg stradanja bilo koja strana da je u pitanju, vještačko naduvavanje bilo čijih zasluga, stradalnici i oni koji možda i nisu u biti učestrvovali, u zavjetrini i neokrnjeni i materijalno i bilo kako, ako je to moguće… Ali, istoriju pišu pobjednici, veličaju, lažu pokatkad i kreiraju naknadne rezultate bez kojih je svaka saglasnost u budućnosti i opstanak uopšte na ovoj jadnoj, iscpljenoj od sukoba i nemilosrdnog iskorišćavanja prirodnih resursa, pa i samog čovjeka, planeti po njima nemoguć , a u stvari – doveden u pitanje. Kako može ponašanje rata da nam pomogne?! (Nataša Gajić, Brčko – 19.08.2008. 15:26) Nema ljubavi bez poštovanja Jednom izgovorene riječi nas, kad odlutaju, određuju, a ne mi njih, jer jednom kad nastave svoj samostalan život, mimo našeg uticaja, mogu svašta da rade sa našim životima, ali ne i mi sa njihovim. Takve su kakve su, odapete kao strijela koja treba da pogodi cilj. Zato ih zapišite ili dobro zapamtite. I rukovodite se njima, jer su zauvijek vaše i postoji razlog zašto su takve upućene baš konkretnoj osobi. Očekujte povratno dejstvo od njih. Nema načina da ih jednom izgovorene – izbrišete, zaboravite, zanemarite. A katkad su i vaša uzdanica, ukoliko ih ne prate i tako izostanu očekivana dobra djela. Oslonite se na njih, u ljubavi. (Nataša Gajić, Brčko – 20.08.2008. 07:00) Život je kratak Čitam o strahu i ja živim u strahu i ne vidim ono isto što vi vidite ispred i iza sebe, što neumitno protiče. Plašim se sreće jer vjerujem da će mi se ono što mi je najljepše i što mi najviše znači, pod uslovom da to zaista posjedujem, odjednom i zauvijeki izgubiti, nestati i ostaviti me samu. A to sam ja. I zato nisam sigurna da stvarno želim da ga imam, pa makar samo za sebe. Taj strah dugo traje i ako ga smjestim u svoj život, mislim da bi ga odugovlačio, proširio ili produžio, ali mjesta za kajanje zbog sopstvenih postupaka ne bi ni tada bilo. Jer, dok postupci traju, traje i život i njegovo mijenjanje, dopuna i uskraćivanje. Na kraju ništa ne ostaje, kažu: samo kajanje, ali ja ne vidim mjesta ni za to… (Nataša Gajić, Brčko – 22.08.2008. 15:36) Pričaju da bi pričali. Sve ima svoj razlog, svrhu i krajnji cilj. Umjesto što mislima vrludate, a i to nije loše ali može sasvim sigurno da vam promakne nešto ne baš toliko nebitno, udubite se za tren malo, fokusirajte pažnju umjesto što vam je u glavi samo misao da umaknete pa vam se od toga vrti i naporno vam je. Jer, u svakom čovjeku, pa bio on i uvijek dostupan susjed, ima nešto zanimljivo i novo da se dozna i nauči, bar kao iskustvo za ubuduće.Čitanje između redova, male digresije u toku naoko nevažnog naklapanja,koje vode u ko zna kojem pravcu, kao slučajno upozorenje na šta da obratite pažnju, a i asocijacije koje bude takvi slučajevi, usporeni, predugi razgovori, nisu na odmet.Ako ste skloni lakom zamaranju ,površnim i brzim zaključcima, a i s vremenom vam ne ide baš najbolje, puni ste sopstvenih problema koji su vam najvažniji, a i šta bi ste mogli da očekujete u skoroj budućnosti od neke osobe koja vam se naoko nudi a u stvari hoće nešto nepovezano i efemerno da vam saopšti samo zato što joj se učinilo da ste simpatični,otvoreni i bliski za saradnju, a u stvari ništa ne može da vam pomogne, još manje očekujete da ona nešto bitno mijenja u vašem stavu prema usputnim prolaznicima i neodoljivoj želji da odmah negdje i neizostavno zbrišete.Bez posljedica na male mace-lutalice, niko to neće ni opaziti, do sljedećeg susreta možda u liftu koji se brzo penje. Ko zna s kim u vezu bi moglo da vas dovede jedno bezazleno ćaskanje od kojeg imate samo štetu, gubitak strpljenja i vremena, a nikakvu korist. AH, ako ste mladi i nedovoljno upućeni u male ljudske zavrzlame što more dušu kad je već kasno da se bilo šta ispravi ili utrenira za sljedeći slučajni susret u otuđenosti ili nedostatku simpatija i nemate pojma šta ste propustili… Nije sve u zanimljivom i polovičnom traču uz kaficu s najboljim drugom. Uspešan flert. Je li to ona poznata pričica i djevojci i sjeni: Što više trčite za njom, ona bježi od vas, a kad joj okrenete leđa, ona vas prati? Po tome najbolje da odaberete pravo doba dana i noći. I na konju ste, pod uslovom da ipak želite da je stalno jurite i ne ostavljate na miru ni za tren- ko zna gdje bi i sa kim mogla da odluta a tek ste je našli i dobro se pomućili da bude sa vama i samo vaša. Nataša Gajić, Brčko – 23.08.2008. 16:54) Nisu zainteresovani za unuče (1). „U toj mjeri“ uglavnom- ne, ne zanima ih sopstveno unuče da ga umjesto vas odgajaju, kako oni to stručno kažu „ne možemo mi da ti vaspitavamo dijete“ kad im se nešto ne svidi, kao da je vama zaista do toga pa ste se koji slučajem „požalili kako drugi“ priskoče i nađu se pri ruci kad je potrebno pripaziti čedo na koji sat, provedu malo više vremena sanjim i oslobode roditelje da se opet na tren nađu na svom terenu s malo više vremena za sebe… Ali kao supervizori su tu, kao brana pred pretjeranom naprasnošću i nestrpljenjem roditelja prema čedu, kad nađu za shodno da se umiješaju sa svojim pametnim savjetom koji ništa ne košta, kad je potrebno malo više pomaziti čedo i prikučiti mu se bliže, ali mimo roditelja, ili ga „isturiti“ prema svijetu „kao svojih ruku djelo“ iako to nije ali lijepo je pohvaliti se da i ti imaš nešto „za šta ti je vrijeme već“ mada ih se baš to i ne tiče, kao nivaša porodica kao mogući problem koji ne mora biti…Suviše su oni stari za to, kažu, i tako je,ali nisu u pravu kad se poslije pitaju da li ih pominje to isto unuče u svojim pričama i zašto ih uopšte ne zove na telefon samo i po svojoj inicijativi i ko tu „laže“ kad kaže da će da dođe, ili ko zna šta, pa ništa. I šta je apsolutno tačno u cijeloj toj priči o drugom životu i „svako ima svoj“? Suprotnosti se privlače, ali… Ekstremne suprotnosti mogu samo da odbiju, izazivaju nedoumicu i sumnjičavost, a i stresoviti momenti nisu isključeni kad se pokažete nedovoljno vješti da se međusobno upotpunite i spretno uskočite u sve to što vam je do tada bilo potpuna nepoznanica ili vam ne budi interesovanje da se tome posvetite, kako se kaže, niste za to. Za kratko pomaže da se odvojete od dosadne rutine: otkrijete u sebi skrovite mogućnosti i talente koji niste bili ni svjesni. Nova zanimacija je pravi pravcati okidač za nova strijemljenja koja vas ponekad privuku i više nego sama osoba koja je već u tome što vama nikad nije nešto značilo ili niste ni čuli ni vidjeli takvo što, a „odjednom“ vas je ljubav pretvorila u strastvenog konzumenta, što može da traje kao i veza ili „neslavno“ se završi.Ono što je posebno dobro u svemu, u novom i već poznatom, su beskrajne mogućnosti koje nam se pružaju da iskušamo sami sebe pa i dotični par. A dokle stignemo, dobro jeste.Samo mislim da je besmisleno upuštati se u nešto za šta ni jedno nemamo smisla. Pa gotovo da ste predložili kompromis i zajednička interesovanja. (Nataša Gajić, Brčko – 24.08.2008. 15:18) Navijajte sa stilom. Navijačka strast vuče korijene iz sukoba kao takvog i bilo koje vrste, kad je protivnika i neprijatelja potrebno najprije savladati a takođe ga i poniziti, ako ne i sasvim uništiti, oboriti na koljena i naći u tome svojevrsni užitak.Takmičari u sportu se podstiču raznim sredstvima, najmanje što možemo učiniti sa pozicije gledaoca je da ga bodrite uzvicima, a katkad i često vrijeđanjem istovremeno protivnika da bi se ovaj obezglavio i izgubio a suparnik, vaš pulen podstakao na neizostavnu pobjedu Protivnika je važno zaskočiti i preteći, a sebe gurnuti u sami centar i žarište dešavanja, iskoristiti nečiju trenutnu slabost, ahilovu petu, a sebe istaći i gurnuti iznad trenutka samog učestvovanja, savladati sopstvenu slabost koja bi pobjedu učinila nemogućom, predati se poraznom rezultatu, a to teško podnosii običan navijač, a kamoli učesnik u borbi, svi ti gladijatori u areni bez premca u želji za dominacijom na terenu pa i izvan, u tuči bez kraja.Čovjek mora biti svjestan da je takmičarski sport zadržavajući svoj humani rezon, zadržao i „obično“ raspaljivanje niskih strasti, tako da je nemoguće izbjeći uživanje u tih satipo ili koliko odbrojavanja u išćekivanju do samog kraja i koće šta postići. A tek slava i mediji, to je druga duga priča i nastavak ove. (Nataša Gajić, Brčko – 25.08.2008. 05:38) Da li ih odbijaju devojke s naočarima?. Svidjelo se to nekome ili ne, to što vi nosite naočari, one imaju svoju prioritetnu funkciju kao i svako pomagalo koje ispravlja nedostatak i pomaže u ovom slučaju da bolje vidite. Mala djeca kojima su naočari neophodne se moraju privoliti da ih nose bez obzira na sve uzgredne „razloge“ koji ih odbijaju od njih i otežavaju navikavanje, a u većem uzrastu mogu i da podliježu modi, što nije za odbacivanje, kao i da ih ubijedite da tako „djeluju kao veći intelektualci, čak inteligentnije, a moguće i nespretnije kad je sport u pitanju“.Sve se danas da ispraviti, pa i preduzeti lakše korekcije vida pomoću sočiva a i lokalnim operacijama, kolko sam čula. Dakle, nije sve u estetici i „modiranju“,Ima nešto i u dosadnom bavljenju i čuvanju ovih pomagala da se ne oštete ili vas povrijede kao što je to slučaj sa sočivima i neophodnosti pravilnog rukovanja s njima. (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2008. 16:15) Da li ste povodljivi?. Jaz među različitim generacijama čini se ponekad neprevaziđenim. Jednom kad odete od kuće i osnujete sopstveni dom i porodicu, kidaju se sva nekadašnja „zajednička ubjeđenja“ koja se tiču i vanjskih saznanja bilo kojim putem, njihovo nekritičko usvajanje jer je po međusobnim uticajem i komentarima i vas i onih s kojima ste do tada živjeli i usklađivali poglede na svijet. Onda se to kida, ako je postojalo, kao u mom slučaju, gotovo prema svemu, povodljivo ali i uz stalni sukob interesa, što je bilo apsurdno ili pomalo „šizofrenično“ sa moje strane.Jer, kako uklopiti stare i nove informacije kojima vas bombarduju spolja i iznutra? Nastojite se prilagoditi višem autoritetu, pa ste u vječnom sukobu sa samim sobom i crvom sumnje.Onda se „iselite“ i nastojite pomiriti „mladost i moderna shvatanja“, a ujedno ne potirati stečena iskustva i zrelost prohujalog vremena…Ili nešto slično što se dešava sa više suprotstavljenih gledišta, stavova i iskustava, makar i slične generacije, ali iz različite vizure, jer su i znanja i potencijali takvi- različiti i trebaju se pomiriti u sukobu i borbi za prevlast. A vi i ja, svi, smo plodno tle na kome se to odvija.Ah, ti mediji prepuni marketinga i „šarene laže“ kao da im je svejedno ko je tu ciljna grupa, odabrani, a ko se usput prikačio i „uživa“ dotjeranu pretjeranu informaciju. Nema nam spasa od povodljivosti za glupostima, sreća je još kad su providne i razotkrivene pa si u stanju da doneseš samostalnu i ispravnu odluku sa sobom u vezi. Nataša Gajić, Brčko – 28.08.2008. 06:58) Budite realniji. U svakom slučaju ne bi trebalo unaprijed odustajati ali ni zanositi se previše, bar u početku, kad smo odabrali već, ili nešto nas, da se oko nečega pozabavimo, dotjeramo do kraja ili čak žrtvujemo se.Poenta je u tome da stvari oko kojih smo se možda i pomućili, prihvatimo kakve jesu iako nam to ide malo teže ako već znamo šta smo sve uložili u njih, na kakve prepreke nailazili pitajući se neki put i da li je sve baš vrijedno toga truda i odricanja.Naravno da nije, nije uvijek, jer nemoguće jenapraviti pravu računicu, sigurnu u početku da nas odvuče na cilj i da smo na kraju uvijek zadovoljni postignutim a da hoćemo i sebi i drugima da priznamo da smo uspjeli, mada postoji crv sumnje koji nas tjera i preko cilja, još dalje da se dokazujemo, pokušavamo ponovo i nešto novo i promijenjeno. Nekada je to i samo tapkanje u mjestu, ali jednom kad priznamo sebi tako nešto, ostaje nam da u pokretu i prividnoj radnji sačekamo „da nam krene“ najzad kao nekad. S tuđom pomoći ili bez nje, ali ne bi trebalo ništa odbijati ako smo u stanju da procijenimo njenu dobronamjernost, saradnja u komplikovanom projektu je neprocjenjiva, a više čula- više zna. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 03:34) : Znati ko ste pre braka. Pitanje samo šta je to zrelost u 28? Neko ko je sklon povođenju za trenutnim željama, neko ko je podložan promjenama raspoloženja kako vjetar duva, neko ko je malo teže prirode pa se teško i uklapa u novi sistem ili raspodjelu snaga i uloga, neko kome se čini da je sve dobro, a onda shvati da ne može to, nije za to, iskrsne mu nešto drugo. Izvinite, ali dešava se to i sasvim zrelimi samostalnim ličnostima, možda i češće danas kad vam drugi ne određuje partnera i život kao u stara vremena.Kad se, gle čuda, dešavala i obrnuta situacija lake prilagodljivosti sticaju okolnosti, čak i lakše nego današnjim parovima kojima je dato da biraju sebi put, pa šta izaberu i kad se predomisle i to je zrelost ne pristajanja na baš sve i nikad nije kasno za te naknadne odluke u promijenjenim okolnostima. Da, znam, stvar je u tome da smo zreli, odgovorni i redovno plaćamo svoje račune. Samo djeci se pjeva doskočica „Brigo moja pređi na drugoga“. Glasam za jednu zdravu, stabilnu i čvrstu ličnost koja se odlučila i ne odustaje lako, pa makar to bilo i da ne uđe u brak i , na žalost, da nema djecu. Je li to „polovična ličnost“, ni sama ne znam i nisam sigurna u to. Ima karijeru?Možda je to samo zamjena teze. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 04:04) Seks s bivšima. Nekad ste se jako voljeli, ali veza, očigledno, nije gotova i vi ste se opet našli zajedno. Boli i kad niste zajedno, zato ste i sami. A postoji i situacija kad ste u vezi, u stvari prividnoj jer ničeg nema a kola se kotrljaju.Što bi se reklo, samo da ne postane opšti princip, da nikog ne povređujete i da, naravno, sve prođe kao da prevare nema. Što je opet danas vrlo diskutabilno i nikad se ne zna ko stvarno računa na vas, ponekad čeka, i grešku, pa da se umiješa ko s poslom, kao bogom dan i kao uvrijeđena strana Nikad se ne zna ko vas posmatra i prati, figurativno rečeno, niste sami. I zato pazite šta radite ili to već činite. Nataša Gajić, Brčko – 29.08.2008. 04:41) Mogući dobici. Ha, ma šta mi reče pa uteče!? Ovome stvarno ne mogu da odolim…Koja bolećivost prema,
  15. Nataša Gajić каже:

    Mogući dobici.
    Ha, ma šta mi reče pa uteče!? Ovome stvarno ne mogu da odolim…Koja bolećivost prema, hajmo reći slabićima da ih napojimo pozitivnom energijom, ili prema nekome, kako bi ga nazvali, terminatoru koji će vas prvom prilikom svojom beskompromisnom osobom smrviti dok kažete keks, svakako, mljevenu šunku i zaposjesti vam nezamjenjivo mjesto. Ne dopustite im to!Zašto? Pa i sami ste podložni kritici kao i oni koji vas kritikuju, ne samo hvale ili samohvale na djelu kojima se pokatkad često prepuštamo.Kako da ja dobijem a drugi -ne? Nikako, vi sa jedne, ja sa druge strane i ne znači da moramo pod obavezno da se drastično razlikujemo, u nečemu, ali težimo bar da duže trajemo, onda smo na dobitku, imamo,recimo, šta da kažemo i to nam se dopušta ukoliko nismo dosadni, naporni i, uh, nametljivi.Ali ovo poslednje katkad baš pali, ozbiljno i bez alternative.
    (Nataša Gajić, Brčko – 04.09.2008. 16:26)

    Razni izazovi.
    Razvodim se i to je moja konačna odluka.Imam malo dijete i ono zauvijek ostaje sa mnom. Ionako smo sami jedno drugom po cijeli dan i noć i nedostajemo si.Zato što nikada nećemo učiniti jedno drugom ništa što nismo ni do sada.Zato što ga ne čujem, ne vidim i ne osjećam više kao svoj dio sebe. Zato što moram i neću se opet vratiti ni njemu ni roditeljima.Razvodim se od doma, stola i postelje a možda i do sljedeće prostorije i prije nego što donesem opet novu odluku-toliko sam nesigurna da to moram da utuvim sebi u glavu već jednom stalnim ponavljanjem.I hrče svaku noć do drugih stanova a ko zna šta i sama radim-otuda sve to što sam pobrojala.Konstantna ljubomora je moj izazov,možda me strefi negdje na drugom mjestu gdje ću nešto, ili nekog, opet naći.

    Izvlačenje iz neželjenih situacija.
    Nije laž ako ste u datom trenutku stvarno mislili tako, a onda ,poslije nekoliko prespavanih noći ili ko zna kad ponovili istu stvar možda samo sa malo izmijenjenim detaljima i pod drugim okolnostima, ali istu stvar za koju ste jednom rekli da nikad nećete učiniti.Opet vam se omaklo,predomišljaj, ali to se zove-neispunjeno obećanje-pusti snovi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2008. 04:24)

    Različite vrste „hemije“ (1).
    Mora da im se horoskopski znaci uopšte ne slažu, a i u kritičnim „kućama“ nemaju niti jednu planetu ili slično.Sve u svemu, divno se nadovezuju jedno na drugo, ali nikada neće biti zajedno zato što su se „krasno“ pogubili na raskršću bez kompasa.Hoću da kažem, sasvim su to druge šeme, neka druga „hemija“, drugi momenti i talasne dužine.Pa šta je onda-isto? Stalno održavanje tenzije u nepostojećem kontaktu i kontaktu sa zadrškom, a to su dvije sasvim različite stvari u istom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2008. 05:03)

    Uspeh ne pada s neba.
    Opet ja ili kako se ono kaže: pazite šta želite sebi, može i da vam se ostvari.To, u neku ruku, znači voditi računa o sebi i svom zabranu u kojem ste vi i vaši po ko zna kom osnovu i koliki je taj zabran i koliko se nekad suzi i ograniči samo na vaše misli, ono što vam proleti nekad kroz glavu ili čak planove koje „tajno“ i od sebe kujete. Nije grijeh „sjediti skrštenih ruku“, ponekad i češće.Šta sve ljudsko biće u dokolici, nedoumici ,čak zaludnosti poželi sebi i drugima,konkretnije je i „zdravije“, ako ne bezbolnije, da preskoći to, ostane s mirom i digne ruke od nečeg što „ne ide“ ne samo po sebi i što neće da krene za rukom, nego naprosto nije red niti vrijeme da se ispune sva obećanja koja sebi olako i neštedimice dajete kako bi se u nekom trenutku utješili, možda zavarali čak obmanuli da prebrodite neki trenutak pretjerane strogoće prema samom sebi. A i samokritika i isticanje sopstvenih mana za račun viših ciljeva bilo je u nekim drugim,kolektivnijim i manje individualističkim vremenima, kad su i vrline u pitanju i nadarenost i talenti uopšte pa i samodovoljnost bili gotovo prokaženi i kažnjavani,u tim dalekim vremenima bili popularniji i više na cijeni kao mogućnost opstanka i lažno jednakog aršina za sve.Ni tada, sada odbačenim vremenima, nije se toliko gledalo na Boga i šta to on baca sa neba, a naročito sada kada je čak i sistem vrijednosti nekako pomjeren za neka bolja vremena, mi prepušteni sebi i vještini sukanja rukava pa kako nam se posreći da nagovorimo, namamimo i zainteresijemo druge za „svoj projekat“ da nam se pridruže dok traje.Pa kud koji mili moji.
    Nataša Gajić, Brčko – 08.09.2008. 06:42)

    Dobar pogled na vezu.
    Čovječe,šta iz početka?! Izbrisati sve u šta ste toliko toga uložili, gradili ili stekli, vratiti se na početnu poziciju kao sportista koji je poslije silnog vrha koji je doživio, uspjeha, pao na listi postignutim rezultatima, zapustio karijeru, izgubio prijatelje i pratioce,usput i menadžera za kretanje kroz taj „nepoznati“ svijet i džunglu u kojoj je poraz jedini gubitak a više njih najveća greška ako ne i životna.Ponovo na početku je „raj“ za čelične živce, upornost, strpljenje,brisanje iz sjećanja i ponovno upoznavanje nekada znanih a sada zaboravljenih rezultata što se zove podsjećanje na sebe, ali ne i za suze koje neki doživljavaju baš kao „krokodilske“ i „nisu vaše“, kad vam već toliko dobro ide pa možete sve da bacite pod noge i krenete sa smijehom kroz suze zamagljenog pogleda sve ispočetka da mi se plače od sreće što sve vidim i shvatam.
    Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2008. 06:22)

    Vaše suze ga isprepadaju
    Manje o suzama, a više o vještini balansiranja izmađu želja i mogućnosti, obigravanja okolo,“ne mogu više“ i „svega mi je dosta“.Dakle tih frazetina kad su već i suze to ,jer nisu potkrijepljene nečim jačim i djelotvornijim kao što su na primjer tišina, djela i riječi.Suze su poklon sa neba i ne služe ničemu ,samo same sebi.Kakvo olakšanje…
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2008. 06:33)

    Zavođenje rečima.
    Znate šta? To što vi pričate samo je začin u nečemu čemu nedostaje ono glavno, a to je sama srž i, što bi koleginica rekla-poenta ili sama bit stvari o kojoj „pokušavate“ da govorite.Objašnjavajući i tumačeći ne što što je nemoguće ponekad i ostvariti, uspijevate samo srušiti mit o magičnosti trenutka o mogućnosti koja traje i nadovezuje se, koju je možda i potrebno nastaviti na lijepo upakovani nagovještaj.A možda ništa uopšte i ne postoji i suvišno je reći da krnjite svoj ugled vještog zagovornika umijeća riječi.Vidite, nemoguće je iskazati nešto što se ne da, a to su emocije.

    Otkrićete da nije savršen.
    A šta ako su se samo uloge promijenile? Neko nekog juri pola života a neko je dosadnjikava mušica koja stalno lebdi i kad god joj „priđete“ začinjeno ludnicom.Ma čista iluzija stišavanja strasti.Onda se desi, okolnosti se promijene, strasti jenjavaju a interesovanja se gube, nestaje zanimanje i strasti jenjavaju, gle, jednostrano, i vi više ne mlatarate okolo kao očajni kolporter koji nema šta da proda.Koja je čija uloga u cijeloj prošloj priči nije ni bitno,jer uloge, ako potraje, volšebno se smjenjuju.Na radost posmatrača,tj. bolje je da sve samo mirno odgledate i ne učestvujete u tako nečemu.Bez okretanja telefona i sličnih zezalica kad ste već zauzet.
    Nataša Gajić, Brčko – 10.09.2008. 08:14)

    Potreba za uzbuđenjem

    Kad nekom nije stalo do nečega, s prezirom odbija ono što mu se ponudi, a kad je nekom jako stalo do nečega, i pokaže to, plati mnogo više.
    (Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2008. 10:02)

    Povremeno pobeći od tehnologije

    Smjestite djecu kod bake i deke, tamo su najbezbjedniji, i od tehnologije, a vi bježite u provod, on vam je nasušna potreba.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.08.2008. 16:25)

    Između redova.
    Meni to liči na skidanje ribe sa štapa nekom drugom kome je već pripala, da ne kažem ružnu riječ ulovio je.Za nju možda promijena na bolje i nije tako loša, ali dok je u međuvremenu i međuprostoru i nije načisto sa sobom i dok čekate u takvoj pauzi koja i ne mora biti vaša, zašto uostalom da gubite vrijeme u sačekivanju, vi ćete se normalno i naravski-proveseliti sa nekim dovoljno slobodnim i u vašoj blizini a dopada vam se to, nije da nije.
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.09.2008. 04:56)

    I loš seks je koristan.
    Ko to ulazi u nešto što ne želi? Vremenom se ne povećava bliskost i ne upoznaje veće zadovoljstvo, samo su „nekakve perverzije“ na snazi,nešto sa čim niste dovoljno i do kraja upoznati ali postepeno stičete iskustvo zato što vam prija nešto nepoznato i neistraženo ali na šta niste pristali jer vas se nije ni pitalo niti konsultovalo mišljenje povodom toga čiji ste totalni neznalica.Samo znate da iskorišćavani sistem ima malo manje uobičajene veze sa seksom, polazi od njega ali se sa njim ne dovršava, dakle sve nekako okolo- naokolo pa u „sridu“.Nejasna sam zato što ne razumijem i „neko“ izbjegava konstantno da odgovori na moja pitanja povodom istog problema i nije mi važno „da li će biti objavljen, razjašnjen ili razglašen“.
    Nataša Gajić, Brčko – 11.09.2008. 05:18)

    Kad snovi postanu java
    Moguće je da su sigurnost i snaga vjere u biti svega.Ali vjerovati u svoje snove i nositi se sa realnošću velika je razlika.To je kao da si na klackalici pa si nekad dole a nekad te nešto ponese i vitla gore u ko zna kakvom „raju“ i misliš da će trajati ko zna dokle. Ili si možda kao na vrtešci naklonosti prema nekome ili nečemu, a već sljedećeg trenutka nose te vjetrovi bijesa i negodovanja prema sebi, što si pristao da vjeruješ a baš taj dan ti je bio samo rođendan i ništa više za ostvariti i ne razumiješ zašto je sve toliko protiv tebe.
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.09.2008. 15:32)

    Idealni periodi.
    Kako sve ispočetka kad je sve već rečeno,kao u ovom tekstu o idealima sve u svoje vrijeme, a onih pet minuta nikako da dođu, da se stvarno i svojski nauživate u sebi i svojim uspjesima, a drugima ste svojski pružili i koju mrvicu.Ali, to se ne dešava evo već mali niz dana ili ste već na svome, odavno, i ništa i to i ne primjećujete, tolika je snaga navike kad vam jednom pođe sve od ruke pa stane malčice u obrt.Vi se dobro osjećate puni optimizma i vjere u sebe?Koliko onda tek drugi očekuju od vas!?
    (Nataša Gajić, Brčko – 13.09.2008. 15:46)

    Kad snovi postanu java.2
    Prava porodica u kojoj se dešava sve po redu i niko se ni od koga ne skriva i pokazuje svoje otromboljene grudi, stomak, pozadinu i ko zna šta još, kakve „nedolične“radnje koje moraju da se čine ili si pod kaznom neispunjenih želja u snovima. Snovi su glupost, natječeš se od juče s pijancem u kriglu piva i njegovu nedosegnutu flašu koju ti nudi u početku pod moranjem i ucjenom da će da zažmuri na jedno oko a ti ništa nećeš doživjeti od obećanog i što si uzela da ispuniš sebi oduzimajući kriglu od poslužitelja lažne sreće i ispunjenosti. Vratimo se svojoj porodici snova kad se probudimo, otvorimo oba oka i pustimo vazduh kao znak da moramo van, da se olakšamo i ispraznimo, cijeli od postignutog elana i da smo opet kao novi bez zastora koji nas otkrivaju i skrivaju u istom. Mismo cijela jedna ali porodica.

    Zavođenje rečima.
    Nagovještaj.Nag držač pera naklonio se predamnom i prouzrokovao vjeru u ispunjenost pokreta strijelice od tačke zaborava do tačke saznanja koje se nikad ne sastanu u jednoj sredini. Meni je lako natuknuti nešto što me neće držati ni narednih per sekundi prije nego što se osvijestim i priznam zavaravanje. Čak i sebi.

    Ženski put kroz raskid.
    „Smiješno je“ što dva pola iste stvari toliko razgraničavate, dijelite i generalizujete,Nema mi i oni, čak ni u vašim mislima, mada ste tako sve podijelili u ovoj pisaniji valjda da bi bolje predstavili i objasnili nešto po kategorijama a to je baš diskutabilno.Ne kaže se uzalud da i jedni i drugi imaju pomalo od jednog i od drugog, nećega svoga višak ili manjak i nećega njihovog, da ne spominjemo uticaj različitih hormona na „nezaštićene nevene“.Ipak ćemo „pročitati“ posljednje djelo Vargasa LJose o Nevaljaloj djevojčici, pa će nam biti jasnije ko se tu u nečemu ponaša ženskastije a ko muškastije.Ko je rekao prema svome polu i onako kako on diktira, daleko je to od toga.Puno zamjenica, a malo konkretnih stvari.

    Nema toga kod nas.
    Jedna naša poznata novinarka i književnica koja danas piše kolumne po raznim novinama, izjavila je da se u jedno vrijeme nepisanja istih osjećala kao izvan svih tokova i kao da ju je vrijeme pregazilo.Kada je krenula da piše svaki dan i da je objavljuju sledstveno tome, osjećala se valjda bolje i kao svoj na svome,moguće.A piše komentare na našu svakodnevicu, uglavnom ili upravo to-političku.Političke začkoljice i pojave postale su naša svakodnevica, i pitanje je kolko smo mi u stvari zakinuti za realnost i njen doživljaj ukoliko je svesrdno bar ne pratimo, ne doživljavamo se kao neodvojivi dio nje ili živimo pomalo skrajnuti i „zanijeti“ normalnijim i svakidašnjijim stvarima.Ma bili i zašuškani u svojim „odbogadatim“ sredinama, voljeli bi da osjetimo malo i tuđi nam filing koji nam pokatkad nanose neki strani vjetrovi iz drugih i dalekih krajeva pa da se pomiješamo malo.

    Koncept savršenog života.
    „Čitamo knjigu i nemamo pojma šta se dešava na predhodnoj strani.“Onda je odložimo za taj dan, nikud ne žurimo da je odjednom i baš sad dovršimo, a onda, kroz par dana ponovo dođe „vrijeme za nas“ i umjesto da lutamo po raznim novim konceptima koji se zovu „naš dan“ uzimamo je ponovo u ruke i sad nam ide bolje sa njom, čak možda i do kraja pa možemo da pređemo i na sljedeću ako ne i sličnu.Stvari treba dovršavati pa makar i ne bile u baš najboljem stanju kao i mi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.09.2008. 08:06)

    Nisu jedini koje ćete ikad voleti.
    Nije jedini ako ih slažete u „staru i oveštalu kutijicu“ za davno prihvaćena pisma,pa ih tako jednom dobijene stalno imate.A nije jedini, ali je nezamjenjiv.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.09.2008. 08:12)

    Idealne mere u svim uslovima života.
    Pravog rješenja u stvari i nema. Nezadovoljan si, ne znaš šta želiš ili sklon da ideš linijom manjeg otpora;otuda padaš ili odustaješ prije nego bilo šta i pokušaš. S druge strane postoje pravi razlozi, nečiji tuđi problemi na tvojim plećima koji i ne moraju biti baš problemi, tek međusobna uvezanost i preklapanje,neki zajednički interesi i usvojene,pomirene težnje za zajedničkim ostvarenjem, tjeranjem do kraja, zajedničkim životom u kome za druge solucije nema mjesta jer ih isključuju.Znači, ne odustaješ od prvobitne namjere, ma kolko se činile neidealnim a drugima kojima je možda stalo takođe do vas, i nepodnošljivim.A vi ste onda tvrdoglavi, ali tjerate dalje, po svom.“Dogovor kuću gradi, a svađa je razgrađuje“i slično usaglašavanje stavova ili pristanak na sve što se dobrim ponudi i pokaže.
    Nataša Gajić, Brčko – 16.09.2008. 05:56)

    Više vas ne voli (1).
    A da obrnemo situaciju: vi više ne volite, ako ste ga ikad i voljeli.Dakle, ko je tu kukavica, a ko zatvara oba oka pred problemom, tek virne da sve gurne pod tepih.Nije problem kod njega, ozbiljan je ,radan, odgovoran, samo što ga ne volite i ,sledstveno tome intimnosti su rijetke i nezadovoljavajuće, ali s obzirom na godine u svakom pogledu očekivane kao takve.Onda, volite drugog, odavno ili oduvijek, ali ko je tu kukavica ili „retardiran“ kako sam čula sebe u snu, dakle nejasan, kolebljiv, nestašan i ukratko djetinjast ali uspješan u svemu „ostalom“ koliko ga znate. Sjediš gdje jesi, između dvije-tri vatre, na dvije stolice, i prosto gledaš na svoj život kako će se riješiti kad nije do sada, sem da izvršiš „harakiri“ i prelomiš jednom, ali -ko.Naravno da se šalimo sa ozbiljnim stvarima i to je ona naša energija.Dijete će da ode jednog dana, pa ćemo se uparivati sa sličnim nam, a dotle…
    Nataša Gajić, Brčko – 16.09.2008. 06:25)

    Živeti svoj život.
    A, moliću lijepo, šta nas to čini „živim“?Kako to funkcionišemo onako kako nam se hoće, po zadatim standardima ili bilo kako ali nekako ipak funkcionišemo? I gdje je tu prokaženi konformizam,kad svako malo i bilo ko od nas pomalo smoren „zadatim temama“ koje ima da odradi svojski ili mu se „loše piše“,dakle teži nekim „lakšim komadima“ i odbogadatom luksuzu povremenog dangubaštva i lepršavoj prašini koja se mota po svim našim davno usvojenim „pravim vrijednostima“ koja nam život znače i kojima se brzopotezno vraćamo poslije onakvih komformističkih avantura kao što su osluškivanje medija,trošadžijski šoping ili svakoljetno skraćeno kupanje u dalekom nam moru.Da popunimo praznine u životu, da ne kažem rupe i tragove u pijesku, pa nas optuže da smo krivo mislili a još lošije se izrazili.Cinično.

    Naći „uparene“ prijatelje (2).
    Izvinite, ali malo sam se u sebi i nasmijala ovom vašem „sparivanju“ srodnosti…Pomalo ste zaboravili na ljudsku lakomost i sklonost onim nadaleko čuvenim igricama „pretjeranog“ zbližavanja u dobrohotnoj razmjeni partnera kad nam se učini da nam „dobro ide u međusobnom druženju“ pa poželimo i „nešto više“ i sl.Hoće li nam to „poremetiti odnose“ ili šta?

    Džentlmen do kraja.
    Ma dajte, priručnik za svađu?! Svađa je nešto što počinje, i traje, nagonski, više instiktivno,po porivu, kako god, da „neprijatelja unakazimo“, to vam je već poznato,a sebe dovedemo u stanje kojem se teži gotovo nesvjesno, a to je da se izduvamo, ispraznimo i istresemo makar i na „nevinašce“ koje, po vama zahtijeva poseban tretman baš kad se „gubimo“ i „sve gori“.Pod nogama možda baš i ne, ali dobra strana svađica kod partnera je što se obično završavaju na potrebnom mjestu, u krevetu, bar kod onih verbalnih i gdje je tanka linija što spaja i razdvaja i gdje je fitilj tanak ali može se u momentu i donekle , gle, kontrolisati.Ne znam samo šta se time uopšte rješava i zašto uvijek iznova započinjemo istu predstavu između četiri oka.Možda nam je tako slađe.
    (Nataša Gajić, Brčko – 19.09.2008. 07:47)

    Do boljeg seksa.
    Kad je nešto riješeno i ne predstavlja problem, normalno je na to zaboraviti kada je fizička prisutnost nekoga ko vam toliko znači u pitanju.To je kao kad se djeca zaigraju pa zaborave i na vrijeme i na mjesto a takođe i na sebe u svemu tome, kao da se nađu u nečemu gdje ništa drugo ne postoji samo potezi koji ga čine zadovoljnim, ispunjenim čak i srećnim ,ako je ikako moguće dosegnuti to sve i odjednom.I niko ništa više i preko toga što već pružate od sebe i ne traži od vas, niti zahtijeva kao novu važnu stavku i prioritet da se „totalna bliskost i raj pod nebom“ ostvare.To kad se probudite iz razigranosti,pa biste još „slatkiša“ al da vam ne pripadne „muka“, ne pretjerate i po mogućnosti se okrenete i drugim „sitnicama“,razbistrite, ako već aktivno niste, tijelo i glavu, pa se opet kroz neko vrijeme „zaboravite“ kao u novom elementu i bez zadrške.Presrećni ste jer može i on da pokuša ono što oduvijek očekuje baš od vas,da zamijenite uloge.U toj igri bez granica!?
    Nataša Gajić, Brčko – 18.09.2008. 05:11)

    Kako ne shvata da ga/je volite?.
    Shvata on/ona, ali je „bolje ovako“.Začikivanje,ostavljanje u neizvijesnosti i da se „kuvate“ na tihoj vatri, nisu stare i zaboravljene metode za nešto što se zove „povremeni seks bez njega“ pa kad se nađete na istim talasnim dužinama.Ništa se ne budi samo od sebe i da nije potkrijepljeno „oprobanim metodama“.Kad -tad, što bi se reklo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 18.09.2008. 05:20)

    Sve možeš da ostvariš

    …I tako, kad jednom ostvarite konkretan cilj u vezi sebe i poboljšanja svoje osobe, shvatite da ste malčice ili potpuno skrenuli sa prvobitno zacrtanog glavnog cilja na neke druge dotad i „nedostižne“ relacije o kojima se niste usudili ni da promaštate.Negdje drugdje ste, jer ste napredovali, promijenili ste se a i sledstveno tome otvorili su vam se novi vidici, tj. oči, kriteriji porasli za koji pedalj, pa ste sami postali pomalo „nedostižni“ nekima kojima ste se naprosto do tada podrazumijevali možda i tom svojom „nevoljenom“ korpulentnošću koju ste toooliko željeli da izgubite i nadomjestite valjda nećim boljim, vrednijim, možda i stabilnijim.Pitanje je samo jeste li postali i bolji prema sebi, svojima i svemu što vam je i prije značilo.Ili ste postali samo drugačiji,pogubili se malo u medijskim kažama o boljoj sigurici kad ste se ugurali tamo gdje vam savjetuju ili predlažu -„u dva broja manje naravno farmerice“.I koga ili šta ste sada poželjeli? Dotjerali ste liniju, ali“guber“ vam je i dalje mali.
    Pet, 19/09/2008 – 10:47 — Nataša Gajić

    Pet, 19/09/2008 – 10:56 — Nataša Gajić
    Kratke pričice su super poučne.Svaka čast anonimnom(?) autoru na rijetkoj duhovitosti!

    Kad san postane stvarnost.
    Pa, šta čekate,dragi naši muškarci, okrenite broj i postaćete realnost! Valjda nam poslije toga nećete pričati o iluzijama i stvari ostavljati za drugi put jer nije vrijeme, kao onda kad smo same preuzimale inicijativu i „broj da bude tvoj“.Sad sjedimo skrštenih ruku i čekamo, ako nam je za povjerovati, ali nikad više trčanje pred rudu.Ovo nisu „navodnici“, pa malo li je.
    (Nataša Gajić, Brčko – 20.09.2008. 05:43)

    Imaju li momci emocije?.
    Naravno da imaju, kako da ne, samo što problem nastaje u načinu njihovog ispoljavanja koji često odudara od konvencionalnog.Kad se to dešava kod „jačeg“pola koji je „naučen “ i tako vaspitavan da svoja najdublja osjećanja vješto skriva,u stvari potiskuje, a zna se šta se dešava kad jednom kočnice popuste, i ventili za rasterećenje u nezgodan čas, dođe do pogrešnih reakcija i neadekvatnog ispoljavanja onog što se osjećalo, moslilo i trpilo.Nataloži se negativna energija, ako je negativna, a i pozitivno kad se steže i suspreže zbog nekih viših stavova, normi ponašanja muškog roda, pa dolazi do obično naglog pucanja po šavovima i čovjek se istrese pogrešno a najčešće na pogrešnu osobu koja mu ništa nije kriva.Zbog grubosti u normalnoj sredini slijede sankcije, pa kad agresije splasnu, takav čovjek se osjeća još ranjivijim i „nepravedno“ kažnjen, a tražio je samo ono što i od njega očekuju drugi, ali na pogrešan način kad možda nije morao ni prstom da mrdne da to dobije-uzvraćena osjećanja , ako išta vrijedi govoriti mu kad je prekasno.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.09.2008. 03:47)

    Obasipanje pažnjom.
    Pustiti da se stvari odvijaju same od sebe i ne mrdnuti prstom, nije način kako se stiže do cilja i postiže žarko željeno.Pazite samo da nemate neželjene „svjedoke“ koji vas očas optuže da ste očajni, mada nešto i pokušavate, za razliku od njih.Nije stvar u tome, ili bar toliko. Svi smo „različito navijeni“, neki i na svoju ruku, postoje osobe kojima naprosto „pretjerana“ pažnja smeta i iritira ih u smislu da čak ne mogu pravilno, normalno ili bar kako hoće odreaguju, čak funkcionišu, jer se automatski povlače u sebe i čekaju „bolji trenutak“, manje napadan,ne očekuju aplauz za savaki svoj izlazak u javnost.Pokazuju oni svoje kvalitete, cvjetaju reagujući na nečiju zasluženu pažnju, ali „u granicama normale“.Jedna porukica za neobjavljivanje:samo bez suvišnih „sistema telepatije“ ako je ikako moguće, u protivnom kao i obično, za“ nekog“ a to niste Vi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 21.09.2008. 04:08)

    Uvek na oprezu.
    „Dragi moj Dacho“, kao prvo:nikad nisam „meka kao pamuk“, još manje pokušavam biti neumoljiva zavodnica,ha!Ne sjećam se šta si sve „našvarao“ u horoskopu ili gdje ti sve padne na pamet, što mi je žao, ali u mom mozgu ima mjesta i za „ostalo“.Kod tebe ne znam, ali mama, kontrola, ostali sistemi i telepatija u koju „svesrdno vjeruješ“, ja baš i ne, ne odgovaraju mi nikako.Uzgred, uzalud se „mučiš“.Još nešto,meni je pisati i čitati čist hobi, a ne posao zbog kojeg bi morala trpjeti razne „dobronamjerne kritike i ograničenja“ da bih se u tome promijenila, jer onda ne bih istinski uživala u tome i ne želim da to postane tako.Već si „pravio aluzije na moju navodnu paranoju“ kad mi je bilo loše, da ne kažem „najgore u životu“, dakle-ponavljaš se.Ostaj mi zdravo i sve najbolje u daljem životu! Malčice sam prehlađena, ali kontam nekako.

    Na pragu uspeha.
    Da,šta je to uspjeh, lični,profesionalni, moralni, ta jegulja što se stalno koprca i migolji.Taman se dokažete profesionalno, tjerate dalje, ne stajete, a poraze vas lični nemiri, život sam jer ste nešto od toga zapostavili, zanemarili ili previše se predali nekim skrivenim, nedopuštenim mogućnostima,možda porocima, jer ste mislili da „možete sve“ pa i tu da plivate, donekle, vratite se, a oni vas nadvladali, uništili i ono“ malo“ od svega što ste imali i odveli tamo odakle povratka nema ili samo za „dovoljno snažne i ne previše odlutale“.Stranputica koja je svojevrsni poraz, ma šta „postigli“ kroz nesigurnu profesiju, jer jeste takva-nesigurna i ne garantuje ništa, ni jedno dobro djelo upućeno baš vama ako se ne potrudite i uspijete da se zaštitite od lične slabosti oprobanim sredstvima i izazova „lažne veličine“ i iskušenja nedozvoljenih sredstava iz kojeh ne izlazite čak ni kao moralni pobjednik u sportu u kojem inače gubite od protivnika, i fizički i bilo kako. Prilično sumorna slika stvarnosti za radovanje „na pragu uspjeha“ koji stalno izmiče nekome ko to „ne želi“.A ko je lud tu da prizna falinku u „dodvoravanju gospodaru života i smrti“, pa ili ste pali ili na nogama, sredine nema i ko ste, bre, vi.Slava im…
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.09.2008. 08:13)

  16. Nataša Gajić каже:
    Vreme je da se opustite. Potpuno se slažem, zna se kako se završava trka s vremenom- uzaludno i obavezno u nečijem, našem naručju što tješi smorene ali ne i poražene sobom i drugima. E, kad se sjetimo tih drugih koji su nam uvijek na usluzi, na dohvat ruke i naši. (Nataša Gajić, Brčko – 25.09.2008. 08:22) Godina više. Dobro je, za koga je i toliko mnogo je.Mislim na godine i od koga je taman je. Krivica jer vas beba iznervira. Poželjećemo, naravno, jer sve muke se zaboravljaju ,počev od porođajnih, pa poslije neprospavanih noći, umora i depresije što nas hvata a nikako dokrajći.Ostaju samo fotografije i bože što je bebica slatka a mi mladi i neiskusni.Vidi ga sad , malog nestaška, gotovo cijeli čovjek, a mi još plus godina, i jednom, blago nama, kad on bude imao 20, mi ćemo…ah!NJegova je budućnost, a naše davno prošlo, pa ko da se ne ljuti. Nataša Gajić, Brčko – 26.09.2008. 07:22) Njegov nesnosni prijatelj ostaje kod vas. Meni je ovo baš slatko, podsjeća me na jedan davni film „Seks, laži i video trake“.A koliko će biti „zgodan“ taj vaš prijatelj u gostima ,previše revnostan i sa svim mogućim „skrivanim“ namjerama da sve svoje poslove posvršava sa uspjehom, sa sobom ponese sve što mu slijedi i na kraju ostavi pomalo nešto i za vas da pospremite, neprimjetno ignorišete ili laku zbrku zaboravite kao „slučajni atak na privatnost“, daleko bilo uznemiravanje.Postoje hoteli, čak i za „ujake iz daleka“. (Nataša Gajić, Brčko – 26.09.2008. 07:38) Prijatelji misle da vam je simpatija ružna. Nekad se vjerovalo da ljepota može sve.Sve i da nadoknadi, a i da sama po sebi nedostaje.Više je ne cijene dovoljno ili „vuku po blatu“ i „po marginama“.Onu pravu.Sve dok je ne unište ili samu sebe porekne da bi joj bilo „lakše“ da opstane, a u stvari odjednom se izgubi i u nasrtajima nestane sama od sebe i teška i samoj sebi.Čuvajmo ljepotu u svakom pogledu i svakom svom „djetinje naivnom“ potezu,odnosom prema njoj kao samim dobrim djelima koje usmjeravamo prema krhkim, nezaštićenim i pomalo izgubljenim bićima. (Nataša Gajić, Brčko – 26.09.2008. 07:50) Verujte instinktu o svom detetu. Nemojte uvijek i bezrezervno vjerovati svom „instiktu“.To su obično predubjeđenja od kojih će vam se možda i zavrtiti u glavi, ali sigurno učiniti sijaset stvari od koji bar pola nema blage veze sa istinom i stvarnošću, bilo s čim, a vi ostati uzalud iznervirani ili na kraju „slaviti dobar ishod“ suvišnih ,katkad nepotrebnih ili samo preuranjenih koraka.Normalna roditeljska strepnja da se kanalisati, bar kontrolisati, a da se usplahirenost i nesigurnost ne prenose na dijete koje nas posmatra i“ sve nam vjeruje“. (Nataša Gajić, Brčko – 29.09.2008. 07:35) Sjajne šanse. „Sjajne šanse“ zbog kojih se u svakom slučaju kajemo, i kad ih iskoristimo i kad ih propustimo.Vrzino kolo koje nam u stvari ne ostavlja mogućnost mirnog i staloženog, ponajmanje stvarno željenog izbora.Jer su takve šanse brze, preuranjene i neočekivane i izazivaju suprotnu reakciju od željene, a na stranu što ne stignemo ni da razmislimo, upoznamo ono što se našlo pred nama samo da pružimo ruku i uzmemo ga i ne odlučivši se pravo, jer eto našlo se povoljno i pružilo nam se.Na naknadnu ispostavu računa niko ne stigne ni da pomisli.Sjetite se , i šansa je samo u glavi… (Nataša Gajić, Brčko – 29.09.2008. 07:46) Prazne priče. I najobičniji razgovor pun planova i obećanja za ispunjenje može da se izrodi u obično ćaskanje koje je samom sebi svrha a cilj se ne nazire, a otud pretvori neočekivano u praznu priču bez pravog povoda i svrhe iako se težilo početnom ulaganju sebe i finansijski i energetski i u svakom drugom pogledu.Jer kasnije se pokazalo, nije se ostvarilo ništa, ili malo toga, a vi i dalje pričate, kujete sada već otežane planove,nerealne jer vrijeme prolazi a vi stojite u mjestu i šanse za to su sve manje.Mislim, ostvariti nešto nije isto što i „tikve saditi“ s nekim, naprimjer ortakom s kojim ste se, puni početničke sreće i samopouzdanja, udružili. Potrebno je i mnogo više,pored strpljenja, upornosti i predanog rada.Potrebno je u svakom slučaju nešto konkretno da potvrdi okupljanje afiniteta i zajedničkih težnji ka cilju.Otud i prazna priča kad sve pada u vodu i pitate se da li sve iz početka.Ali i odluka poslije prvih pozitivnih rezultata nije lak posao bez rizika, sem što dobija obrise određene realnosti, nije više samo prazna priča i dobija neki svoj oblik u zaokruženosti i cjelini koja i ne mora odmah da se u potpunosti ostvari, ali napreduje u tom pravcu, na svu sreću.Što je znak da ne treba da se pokolebate prebrzo ako signali nisu pravi, ali ni idete glavom kroz zid ukoliko nemate ama baš nikakvu podršku niti podsticaj koji garantuje uspjeh.U svakom slučaju treba i dalje „pričati“, možda i nadođemo. (Nataša Gajić, Brčko – 01.10.2008. 03:27) Ko koga treba da zove. Sve je u redu dok se razlozi za „protiv“ ne nagomilaju sa svakom novom prilikom toliko, a vi ostanete u ćorsokaku od uvjerenja da ste „uvijek najmlađi“ i uvijek povlačite onaj pravi potez jer znate koliko su tvrdoglavost i odugovlačenje štetni po svaki iole zreo odnos.Ne možete sa svakim igrati onu već ovještalu i vama nedostojnu igru „pametniji popušta“.Pitanje je „šta dobijate“ što ste „uvijek prvi“ ako se neko pravi nevješt iz samo njemu znanih razloga. (Nataša Gajić, Brčko – 01.10.2008. 03:39) Uvek efikasniji. Smiješno koliko fulate, a koliko ste u pravu.Stvar je u tome da znate da sročite.Hajde da se ne ponavljamo i budemo kratki i uvijek takvi.Jedno drugo isključuje kao i „nas dvoje“, a nije dozvoljeno biti isključiv i imati predubjeđenja…Ma ,sve je dopušteno u toj „igri bez granica“, a u stvari znate dokle.Smijete da idete, a kao da zazirete.Sebi ste odredili cilj, a s vremena na vrijeme se pravo kolebate i ne razumijete vi mene uopšte, a ni ja vas.Baš smo nešto efikasni.Mnogo nas ima. (Nataša Gajić, Brčko – 02.10.2008. 04:54) Naučeno od male dece (1). Ma, hajte molim vas… Djeci se samo „bolje ocjenjuju ispadi“. Pod 6. vam je srčka, garant. (Nataša Gajić, Brčko – 02.10.2008. 04:59) Preko seksualne želje do ljubavi (1). …Kao moj mali Jovan kad kaže:“Mama ti samo govoriš hajde, hajde(da se oblaći brže),to me „rasturi“ i ja ne znam šta radim…“ili „Mama, ne pričaj po ulici dok mene vodiš(u školu), poslije sama radi šta hoćeš(nemamo vremena)…“ Ignorisanje podsmeha funkcioniše. Zna se, najdjelotvorniji vid ignoracije podsmijeha je „ne uviđati šta je tu smiješno“, šalu primiti k znanju ali ne i srcu.Dakle, jasno nam je šta se dešava, nismo napravili „neoprostivi gaf“, a imamo i duh i smisao za šalu da je prihvatimo kako nam je već upućena, naravno ako smo trenutno raspoloženi za to da laganu provokacuju i uzvratimo istom mjerom i izbjegnemo grubost i klizanje u uzajamno povređivanje. Međutim, ljudi , čak i bliski nam, često su zloće i vrebaju naše slabosti i mane da bi ih istakli i poigrali se s nama, a svoje prikrili i zanemarili jer nisu u stanju da podnesu makar i najmanju konkurenciju u nečemu što se zove „dostojanstveno mjesto u društvu“.Lako je poniziti nećiji gaf i previd , ali ne i pravog prijatelja koji to otrpi kao da je sve u redu i ostane sa nama tako neidealnim,možda čak i uvredljivim jer nam je „loš dan a sreća tak-tak“, pa liječimo kompleksiće na drugome, a poslije se pitamo šta nam je bilo pa nas je isto snašlo. (Nataša Gajić, Brčko – 05.10.2008. 09:30) Zna li uopšte šta hoće? (2). Znam, ona zna šta hoće, uglavnom, i on zna na čemu je, od početka veze. Ali veza je živi organizam koji ne miruje, pomalo čudljiv, neuhvatljiv na momente, ali se mijenja kao takav i napreduje u pravcu u kojem ga, uspješno, usmjerite.I zato se nemojte jadati,ništa nije vječno nepromjenjivo ako mi u tome ne učestvujemo i nismo skloni monotoniji, navici i garantovano provjerenim potezima bez rizika.Je li, i tako je sve zanimljivije, djelotvornije i lakše ostvarljivo, naročito ukoliko vam se češće pričini da bi vas pratner mogao“ pojesti“ koliko ste slatki u bezuspješnim nastojanjima koji se pobogu i njega samog tiču, a vi tu odugovlačite ili ste kolebljivi u svoj svojoj „djetinjoj“ nespretnosti izražavanja osjećanja i onoga što hoćete.U nestrpljenju vi, a vrijeme teče li teče, i nikako da vas ostavi na miru ako ste te sreće. Nataša Gajić, Brčko – 06.10.2008. 03:06) Vreme ljubavi. …I još ako je vaš dragi muž koji se još i pored nadošlih godinica i pomalo pretjeranog, zahtjevnog „poslića“, bori za sebe i ,naravno,svoju porodicu, a uz to je s pomalo smanjenom ili nekad većom žestinom i ambiciozan čak i za nešto što ga opet s godinama već nadilazi i stvara veći napor ali on ne odustaje od cilja, ništa ne mijenja na stvari, čak dobro dođe kad svaki i najmanji uspješno okončan dan ili svaki deseti u mjesecu nagrađuje i proslavlja ne samo trošadžijski tanjeći novčanik i „živce“, već i laganim maženjem -hlađenjem ili čak sledstveno situaciji i „bjesomučnim-maratonskim seksom u krevetu“ primjerenim za vremešne ljubavnike sa već „otkvitanim“ stažom u roditeljstvu, nije na odmet, nije na odmet i nikako za odbacivanje to vrijeme uzajamno dorasle, zrele i poznate, da ne kažem naviknute, ljubavi, pa i uz zavirivanje kojegdje.Pravila postoje ali ne pod obavezno, važno je da se oboje nesebično pomažemo, izlazimo jedno drugom u susret i nadopunjujemo s punim razumijevanjem za „neočekivane“ propuste i falinke.I da se i u dugim godinama saćekujemo „iza čoška“ s najboljom namjerom ako već ne za još većim uzajamnim zbližavanjem, onda za poznatom -nezaboravljenom bliskošću u svakom trenutku koji nam je još uvijek poklonjen sa „tamanradošću“. Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 02:16) U pravom smislu. A dorućak…po koji ste čini mi se otišli jutro poslije?! Uopšte ne razumijem ovu današnju mladež!Mada ni završnica nije loša s obzirom na trenutne nesporazume i uzajamno razumijevanje na koncu, mislim na tekst. Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 02:27) Možda je ono drugo bilo bolje. A ako je pakovanje manje a duplo skuplje?!Od drugog proizvođača i podrazumijevajuće kvalitetnije, nije za zanemariti, ali ponekad ne utiče bitno na konačan brzi izbor bez kajanja i uzaludnog predomišljanja.Možda drugi put kad pakovanje potrošite i uvjerite se u kvalitet, ali bez „unutrašnje rasprave“, molim.Možda probate i „ono drugo“ kad bude trenutak, pakovanje naravno.Samo da se „ne pokajete“ i ne budete „preopširni“ sami sa sobom. (Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 02:40) Bez kontrolisanja tuđeg izgleda. A ako „komentator“ ipak malo sačeka, na primjer sljedeće izdanje,možda se tad nešto i podudari.Stvar je u zadovoljstvu biranja i malim izmjenama izgleda bez ikakvog dodatnog „napora“ i „daleko od očiju javnosti“ bar one neophodne.I kome je još danas do pretjerano nacifranih lutkica a „ništa im ne stoji“ i pretjeranim bavljenjem nebitnim ili manje bitnim stvarima napr. dok trčite za autobusom a nova frizura vam se pomijera, štikla puca a i nokat dok „čačkate“ nekog…Sve se mijenja i ništa ne ostaje pa i mi za njim. (Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 02:58) Ne idite ljuti na spavanje. Imate pravo.Ako sam u toku i već u krevetu, zaspim još u toku same „rasprave“.Bolja polovina još i prije ili nije do kreveta još ni došla.Druga je stvar samo ustajanje, tu se gotovo nikad ne podudaramo,ili ja ustanem mnogo prije pa opet „nadoknađujem“, a on naknadno i već je napolju a da ja i ne znam u svijetu snova.Poslije se telefon usija, a mi ohladimo.I ponovo nastavimo kod kuće, ovaj put „dovršimo“ ali ne često…A i koga je briga?! (Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 03:10) Kako da se izborite sa hroničnom zabrinutošću (1) . Razlozi zbog čega ste zabrinuti? su vam pun pogodak. Na primjer , roditelji „cijene“ vašu ljubav i požrtvovanost samo ukoliko ste dovoljno zabrinuti, onako neproduktivno, inače kažu da ste nezainteresovani, bezosjećajni, jer zapažaju da se ne sikirate dovoljno i „ne padate na jade“.Ili vas čak treba „slomiti da učinite nešto“, jer računaju da ste suviše pasivni da biste „kontrolisali situaciju“ koja vam se bezobzirno nameće. Nataša Gajić, Brčko – 11.10.2008. 03:32) Kako da se izborite sa hroničnom zabrinutošću (1) . Spremna sam i mužu dobacujem da „idem, brzo ću se vratiti“.“Koliko dugo,hoćeš li se vratiti za jedan sat?“dogovaramo se, a razbuđeni glasić će iz druge sobe:“Tata ,ne brini, vidi kako se ja ne brinem!““Ma, tata misli na tebe (da se mama vrati), a ne na mamu.Polušaljivo „rješavam problem“:“I on izlazi…“Aha.Ponovo zaspi. Partner/partnerka vas neće učiniti kompletnim. Zavisi…Kažete niste kompletni ako se osjećate faličnim i samim, a imate bebu koju neko treba da pričuva dok vi…nešto.Postoje partneri s kojima se osjećate baš tako, kao cjelina, u suprotnom ne ili bilo s kojim drugim, nešto tu ne štima.U početku, prije njega ste bili samostalni ili sami sebi dovoljni, znali ste šta i kako do cilja, a odjednom kad se upoznate, niste još zajedno, shvatite da tu nešto nedostaje, nedostaje makar njegova blizina i more stvari koje ne možete i pored sveg truda bez njega da riješite, pored kompletiranja, iako ste i tu možda u zabludi ali da vidite nije na odmet.S nekim morate da budete cjelina ili kako se to popularno kaže:dvije smo polovine jedne iste stavari, cjeline.Znači, ipak se nadopunjujemo, jer u protivnom nedostajemo jedno drugom…Ah, ta finansijska samostalnost, unakaziće nas da zaboravimo i na onu nemoguću emotivnu kad nam je neko, ko, neophodan da se osjetimo najzad dovršenim.Onda opet nešto zafali, što moramo da mu saopštimo ili zanemarimo da bi veza opstala, ako nam je stalo, kažemo.Niko nije savršen, ponajmanje sam da bi se takvim osjetio.Još nešto, kako to beba ne čini porodicu kompletnom, kao prije nje nešto nije štimalo pa neće ni poslije?Pojedinačne stvari i stvari u kompletu koje se periodično nadovezuju i nadopunjuju, organizam raste, napreduje i na momente sam sebi svrha ali i šire, sveobuhvatnije tek kad se gradi. Sa nekim, a ne SAM.More stvari koje moramo obaviti na sebi prije nego on stigne?!ma, hajte, molim vas…u hodu. Nataša Gajić, Brčko – 13.10.2008. 05:32) Muškarac je borac. Da li nas, sve, rezultati čine onim što vi nazivate borbenim jedinkama ili samo srestva i načini za postizanje ciljeva.Ostali ste nedorečeni i odredili šire kukavičluk iako se on bitno razlikuje od borbenosti koju ne bih nazvala ni antipodom.Mislim na hrabrost koja isključuje kukavičluk, hrabrost da se ostane postojan i na mjestu kao kamen, a ne zapaljiv kao vaš borbeni lik kojem ni nedozvoljena sredstva grubosti nisu strana.Šta kad vam se neko neupućen i neobaviješten, tek zlurad, podsmijeva malo, hoćete li odreagovati negodovanjem kad se podsmijeva ne samo vašim velikim riječima a ne samo djelu ili ostati postojano na izrečenom ili kako se to kaže hrabar samo na riječima i povući se a vašu manu ostaviti prikrivenu.Na kraju krajeva, hoćete li se pokazati ili ostati daleko od očiju javnosti potiho se boriti za svoje ciljeve pa makar ih i ne ostvarili.Biti borben i hrabar nije isto, danas je to već jasno. (Nataša Gajić, Brčko – 14.10.2008. 06:50) „Mama, oni me plaše!“. Znate li kako“ naši mediji“ najavljuju vremensku prognozu, stvarno juče za danas?“U dalekoj Americi, tačnije L.A. bukti u požaru koji nosi sve pred sobom!“ i odmah se nadovezuju poslije rječite slike:“A kod nas, u ovim našim podnebljima sunčano s povremenom oblačnošću…temperatura sutra do 27 stepeni C i td…“više me ne zanima…. Jaooo što nas „obradovaše“… „Žickanje“ komplimenata je odbojno. Komplimenti nešto vrijede samo kad su neočekivani i iskreni, bez zadnjih namjera, onda se samo zahvalite.S druge strane, nejčešće su potpuno nepotrebni, čak suvišni, jer znaju da obavezuju i jednu i drugu stranu da „ostanu dosljedni“, dakle ipak su tu „zbog nečeg“. Nataša Gajić, Brčko – 14.10.2008. 07:11) Želite da čekate do prve bračne noći. Ma, bitno je vašoj mami, i rodbini, a nemaju pojma šta je vama „u gaćicama“ i ne treba da ih je briga, kad imate „sedamnaest godina tek“, vjerujte mi.A možda ni vi sami „ne znate“ i mnogo što-šta naprosto ne umijete.Da se „izrazite“, na primjer. Kad strah savlada ljubav prema poslu Nataša Gajić, 06/02/2008, 17:55 Mobing,kako vi zovete seksualno maltretiranje, je čist posao bez očigledne plate, ali sa svim naznakama čistog interesa i novca koji je u igri kao plata bez koje naravno ne možete ,ako već radite i zaposleni ste. Pogledajte samo kako se stiže do posla i kako se ostaje, ili napreduje u njemu, i biće vam sve jasno. Ne možete opstati ako vas već unaprijed ne ucjenjuju, nude vam nešto, potpaljuju interes i obećavaju za uzvratnu naknadu za trud.Ko plaća, taj i dobija, ali zavisi šta:posao, opet novac, uzvratnu uslugu, sve se prepliće i ne smijete se kajati, osjećati grižu savjesti, a kamoli zažaliti zbog nećeg i povući se iz igre. Ponekad nemate ni dokaza da su pravila neregularna, prava uzurpirana, tj. zloupotrebljena, a obećanja vrlo često neispunjena. Pravilo je da ćutite i ne dokazujete svoje, jer na kraju krajeva možete ispasti i ludi ili lažljivci, u najblažem slućaju.Mobing je čista zloupotreba svih mogućih prava kao čovjeka, a ne samo radnih, prava na nedodirljivost lićnog života od strane jačih, gdje žrtva nikad nije u pravu ako se žali. „Čist „slučaj trgovine u kojoj malo ko svesno želi da učestvuje, a očas se nađe u tom iskrivljenom poretku stvari bez kazne za izvršioce takvih nedjela. A gdje je osnovni moral, o čemu vi pričate?Ja u tome ne želim da učestvujem i nisam zaposlena. Samo sam nešto dotakla, a vi nemate zakon za koji bi se borili kao za pravdu. Uvek efikasniji. Kako može nešto ovako iskasapljeno da ima neki smisao, ja ne vidim šta vam to znači.Bolje je uopšte ništa ne objaviti od samog i dotičnog teksta ili staviti ime da se zna da je“ nešto bilo“, što je još nebuloznije.Ne razumijem šta hoćete time da mi kažete? Neprijatni komentari na venčanju. Gotovo svi komentari kojih ste se sjetili i pobrojali zvuče kao dobro smišljena anegdota, djeluju „katarzično“ kao i „neprikladna kritika“,navode na razmišljanje i bar neke emocije tipa „samo da vas ne nasekiraju“, za razliku od onih „dobro osmišljenih fraza“ koje služe samo za nešto da vam je „dobro ispalo“ i brzo se zaboravljaju ili pobrkaju sa nekim skroz kontra događajem ili osobom. (Nataša Gajić, Brčko – 15.10.2008. 08:38) Male i velike svađe. Ih,nije loša ni ta instant polugotova hrana koja se brzo zgotovi pa ne oduzima puno vremena ni napora.Uz neke dodatke, naravno, kao glavno jelo.Kao instant bez suvišnog taloga, a pali isto tako dobro kao „dugovječna turska daleko bilo“. Malo se šalim sa ovim „savjetima“, ali činjenica je da svađe i svađice kad se stalno ponavljaju i obnavljaju, vremenom se izližu kao i sve dosade. Vrlo brzo. (Nataša Gajić, Brčko – 17.10.2008. 02:14) Važno je biti uporan. E, baš kad zapneš nešto ko…što ti ne ide pa ne ide.Dođe ti da se pouzdaš jedino u sreću, tja. Pružite im priliku da objasne. Znate, objašnjenje je neprihvatljivo, opravdanje je isključeno, a razumijevanje sa druge strane,na žalost izostaje.Prema tome, pomirenje sa sadašnjom situaciom neizostavno otpada.Tako smo htjeli ali nismo smjeli, ko nas tako loše šiša. Nataša Gajić, Brčko – 18.10.2008. 08:26) Važni trenuci. Neke stvari je bolje prepustititi zaboravu ili prepustiti snovima iz kojih se nikad više neće vratititi ili ostati potpuno zaboravljeni u vječitoj potrazi za izlazom i povratkom u stvarnost koje takođe više nema jer se preobrazila u proživljeno zabarakadiranu prošlost u koju povremeno pokušavamo da pobjegnemo i ušunjamo se kao u bjegu od nesigurno zagarantovane budućnosti.Slijede fragmenti iz snova, nesigurni ili brzi kao fleš-bekovi da nas podsjete na te djeliće iz snova-stvarnosti a kao da nisu više naši ni kad ih za trenutak prigrlimo kao svoje „lutke iz kutije“ kad nas preplaše iskakanjem instiktivnog preobražaja u ono što nam treba a to je danas a ne tek sutra i nije se desilo. (Nataša Gajić, Brčko – 19.10.2008. 09:18) Mi smo ono što nosimo (2). Neke bajke su prestale da budu bitne i za samu djecu a kamoli za odrasle koji su ih ne proživjeli nego preživjeli.Pođimo od pretpostavke da je u sredinama kao što je naša važno biti u udobnoj, urednoj i u odjeći saglasnoj da ne kažem primjerenoj, jer zvući previše moralizatorski i pogrešno, sitaciji, a ne obavezno skockan i namontiran u po bijela dana kad napr. žuriš po dijete ili sa djetetom za nečim što je njemu bitno.Daleko od produkcije u novom recimo brendu, u „liberarnoj“ sredini gdje se cijeni opuštenost i posvećenost zadatku kakvog rudara, ako si obuzet poslom, ili opuštajuća atmosfera u ne baš lijepo zdravoj i čisto urednoj sredini kakvi su naši pohabani gradovi i njegove štrafte i ulice.Da ne kažem da postoje mjesta na kojima je važno pokazati se u najboljem izdanju ako tako nećemu stvarno ili u iluzijama o sveopštoj popularnosti zaista pripadaš, pa bi se moglo reći:mi smo ono što nismo i kakve poruke odašiljemo svojim zagubljenim ili pomiješanim stilovima punim fleka i felera, bilo skupo ili jeftino,teško za svariti kad malo vodimo računa i o sredini u kojoj obitavamo kao da smo na propuste navikli i malo obraćamo pažnju na ono što uljepšava, zaboravljajući da tada i gola funkcionalnost „šepa“ i ne ispunjava zadatu ulogu „a kako da se upoznamo?“ (Nataša Gajić, Brčko – 22.10.2008. 08:25) Samo bez straha. Znate kad se kaže da je neko previše pretenciozan, da atakuje na „tuđe“,povija se kako vjetar duva i igra kako muzika svira, sve dok mu se ne ukaže prva prava prilika da pusti svoje takođe preduge pipke i zagrabi tamo gdje i svi ostali.Nije stvar u strahu i zaziranju od konkurencije, nju svi osjećaju, iole ambiciozniji da se uhvate za prvu banderu dostojnu da izdrži pritisak i pokažu da mogu i šta znaju.Nekad je to bilo bez prevelikog isticanja i da glava ne štrći iznad ostalih.Biti premazan svim bojama nije grijeh a i glede je onoga što se isplati i u čijem je interesu ostati bar naoko neranjiv.Pa, vašem i sticanju karijere i normalno je da će svi „saradnici“ i koji to nisu „vikati“ da ste suviše pretenciozni i da se „pravite važni“ tamo gdje vam nije mjesto i „ničemu ne služi“.Na vama je da odigrate pravu ulogu i bar u nečemu preduhitrite „zle jezike“ koji ruše sve što ste izgradili ako to nije obična kula od karata pa i treba tako. Nataša Gajić, Brčko – 23.10.2008. 02:41) Da li se previše „nudite“?. Naprosto iskažete sve „za“ i „protiv“,pobrojite svaku trunčicu i natuknete krajnosti dajući na uvid svoju suštu suprotnost u vidu potencijalne „druge kandidatkinje“-svoje drugarice, konkurencija u izgledu nikad nije bolje palila, a na vama je da ostanete ili se izgubite nenadano u vidu lastinog repka.Ima i za to razloga, itekakvog.Nuditi se ne znaći i da hoćete nešto bezrezervno da uzmete.Sve je igra prihvatanja i odbacivanja a naročito „eho naših pokislih nadanja“, kao što je taj flert „bez zadrške“ i „na izvolte“. Nataša Gajić, Brčko – 23.10.2008. 03:00) Sanjarite o razvodu (1). Šta bi bilo kad bi bilo? i kako bi to lijepo bilo…da si mlađa ti , a ja malo viši.Razmišljati o mogućnosti ,nije što i cvijeće brati.A i nema povratka na staro.Uzmimo da je razmišljanje o mogućem razvodu, u potaji, samo vježba za moždane vijuge i razrada plana u prazno.Razvijanje teorije koja nam nije dorasla, još manje trenutku beskonačnosti u „zagarantovanom zabranu“.Nikad se ne zna kad može da se omakne, sitacija izmiće kontroli, zato i jeste -tu, da ga mi pokatkad „razbrčemo“.Mislim na brak i on se nekad samo mogao ostvariti. (Nataša Gajić, Brčko – 23.10.2008. 03:13) „Ne bi trebalo tako da se osećate“. Nije problem, u suštini , ako ste relativno sami, nemate partnera iz ko zna kojih razloga, ostali ste bez njega a još niste „za staro gvožđe“, „niste za bacanje“, još umijete da s istim intenzitetom uživate u „malim stvarima“ i nosite se sa velikim problemima koji vam se ispreće na putu i „vašoj sreći“.Ali, ima jedno ali i žal za neispunjenim obećanjima koji se neumitno vuku iz takvih „veza na putu“, slučajnih, kratkotrajnih i bez perspektive, bar po onome što svako nosi u sebi kao utemeljeni stav prema porodici iz koje je , ma koliko ona bila nepotpuna bez i tog „slučajnog partnera“ koji bi mogao, ako se potrudite da preraste u nešto više, trajnije i stabilnije što ičemu vrijedi. Biti fer, najprije prema sebi, želite li svoj dosadašnji život u stvarnosti i svakodnevici da mijenjate iz temelja uvodeći jedan novi lik, isto tako bitan kao i oni sa kojima provodite svoje pomalo iscjepkane i polovične dane bez „njega“;kako će se uklopiti i slagati sa vašom porodicom, djecom ponajprije, i vi sa njegovom, da ne idemo dalje od vašeg primjera,kako će se sve to uklopiti u zajednički ritual nove zajednice koja teži daljem razvoju, možda i upotpunjavnju, nadopuni i dodavanju još novih članova, možda zajedničkog djeteta. A tu su i zajednički stečeni i oni od ranije prijatelji, vaše prošlosti, naročito rođaci sa svojim mišljenjem o svemu tome novom i „neočekivanom“, da vam treba i višak tolerancije da sve to prebrodite, uskladite i uklopite , i nastavite slobodno sa svojim novim, željenim, pronađenim životom,da vam vrlo malo ostane vremena da se zapitate zašto se osjećate „tako“ ,ponekad skrajnuto i bez uticaja na bitne stvari, a ponekad u samoj žiži odlućivanja kao pod vatrom različitih dešavanja baš vama i takvoj kakva jeste, a možda malo više i niste sa reakcijama i osjećanjima koja inače, na primjer, ne biste ni očekivali od sebe ili od partnera i drugih ljudi među kojima ste kao jedna cjelina i nadopunjujete se u sklad opet tih osjećaja i stremljenja raznim ciljevima koji vas oblikuju kao život.Nije sve u krivici, ima nešto i u blagom osjećaju savjesti prema svemu onome što nam se evo sad nalazi u rukama. (Nataša Gajić, Brčko – 25.10.2008. 20:30) Bez zamki za voljenu osobu!. Mali eksperimenti i prethodna izvidnica, nisu nimalo loši za početak nečega što vam se možda nikad i ni u kom slučaju ne bi ni ostverilo da nije bilo male pomoći sa strane.Elem, radoznalost tipa „šta će biti“ i „šta bi bilo kad bi bilo“ nije tako rijetka između parova koji i ne moraju biti to u pravom smoslu riječi, na početku su nečega što bi se moglo prije nazvati laganim prijateljstvom, na primjer,a nekoga muče crvići ne samo aktivne radoznalosti već i sumnje, a može da bude sve samo obićna taktika „koliko joj značim“.Najgore je onom ko ostane kratkih rukava i iz cijele „igrice“ i namještaljke izađe kao gubitnik u bilo kom smislu, partner mu ostane bez mane i pride iako na kraju krajeva možda i nije bio za neku čvrstu vezu dok mu je do „zezanja“, ili onaj na provjeri“pobijedi“ i želje mu se ostvare, možete misliti koje prirode su se skrivale u njegovoj/njenoj glavi, do tad neuslišene, dakle zadovoljan i nema namjeru da mijenja „rezultat“, ishod i krajnji raspored snaga,dakle opredijele se za „postavljenu zamku“. Jedino je u cijeloj stvari „mukica“, onaj koji je sve namještao, ostao na kraju „samo posmatrač“ i kao bez udjela u cijeloj „maskaradi“ koja je prerasla u zbilju. Da li je to moguće i dešava li se lafovima koji su to kad se i povlače iz igre i osjećaju ,pa „namagarčeni“ bez uvrede. Nataša Gajić, Brčko – 26.10.2008. 05:58) Ecce homo, insanus „Zelena milja“ je sve što je Stiven King ikada imao da kaže dovoljno upečatljivo , a da se ne ponavlja.Kada ga čita, čovjek ima utisak da je pisao najviše za film.Tako mu se i romani odvijaju- filmskom brzinom, uz mnoštvo detalja i slika u „fleš-beku“,moglo bi se reći „težak“ kao noćna mora. (Nataša Gajić, Brčko – 23.10.2008. 03:43) „Iskreno“ vas kritikuje. Ima načina i načina da se privuče nečija pažnja na sebe, „konstruktivnom kritikom“ koja pomaže jer je iskrena kao djetinji plač ili pruženo nečije rame za plakanje za sve vaše učinjene i neučinjene grijehe koje neštedimice rasprostirete pred dežurnim komentatorom ili glasom savjesti, i-ha. A ima i ona druga strana medalje, kada se situacija preokrene u istu takvu samo suprotnu ili malo drugačiju krajnost kada se takođe privlaći nečija pažnja a vi postajete samo posmatrač i pitanje je da li ćete se samo zapanjiti ili slično situaciji odreagovati.Neko ko je toliko „iskren“ mora da nešto krije i skreće pažnju sa sebe na tuđe propuste i greške na koje nesebično ukazuje.Šta onda kada se komentator izlane i pokaže u pravom svjetlu jednog „opijenog bića“ sa svim ili nekim ali neprihvatljivim manicama, kolo se obrće.Dakle,od uzgrednih bockavih komentara,koji možda vrijeđaju tuđe dostojanstvo a vi nemate ništa od toga,ovisnici takvog nedoličnog ponašanja, razmislite, možda i sami imate kakvu „mrlju u biografiji ponašanja“ koja će dobro poslužiti da i vama „zatvore usta“ vječito otvorena u začudnost ili bar zapanjenost.Šta ćete kad neko zaboravi popiti, ili cugnuti, svoju dozu opreza i pristojnosti, ostaje samo da mu se dobroćudno nasmiješite, ništa više. Nataša Gajić, Brčko – 27.10.2008. 08:40) Veština samokontrole. Znači, kad se pitam o svom ponašanju, obraćam pažnju na to kako reagujem u određenim situacijama, veća je vjerovatnoća da ću pravilno se posvetiti datom trenutku i poslušati recimo svoj alter ego, drugo „ja“ koje mi signalizira pravilnu reakciju, a ne možda afekat i naravno grešku u kontaktu.Onda je manja mogućnost da pogriješim, a to je svrha svake samokontrole i svakog samoposmatranja.Možda i ne uspijem ,ispadnem gubitnik, ali sam duboko svjesna svakog svog poteza, zašto sam ga preduzela, pa ,moguće, i posljedica koje sada trepim zbog propusta, neočekivane nagle reakcije,iako sam se trudila da iz svega izađem kao pobjednik.Za čim da žalim, to je već viđeno, prekontrolisano i „usvojeno“, dakle znam da doživim i srećne trenutke, i ne predam im se suviše, jer znaju da zavaraju svakog „naivnog“ samoposmatrača da pruži više nego što dobrog raspoloženja može da podnese ili, naprotiv, poraza da iznese.Stvar je u tome da doskoćiš sebi, a ne ispadneš slabić bez dovoljno volje i snage da se izbori sa zadacima svakodnevice i onim što nam se dešava i mimo volje.Tek tada ću biti zadovoljna sobom, ako sam pravilno razumjela i samu sebe i svoju vještinu ophođenja prepoznala. (Nataša Gajić, Brčko – 28.10.2008. 04:34) „Šizenje“ oko sitnica. Ovo je samo nagađanje. Neko se krije iza radnje oko kompjutera, tv, a sam je u sebi sa svojim mislima i želi tako da ostane, bogzna šta mu se u stvari „desilo“ i potrebno ga je malo „razmrdati“.Upadom u zabranjenu zonu tajni?!Mada, nije neophodno baš sve znati, mislim tog trenutka,malo poslije sve se samo razotkrije, lakše se dozna i sve dođe na svoje mjesto.Samo malo strpljenja i prividne ignoracije dok se baca nezainteresovan pogled sa strane.Radoznalo moje. (Nataša Gajić, Brčko – 29.10.2008. 08:28) Prionite na posao. Ovaj tekst neobično me je podsjetio na ne tako davno vrijeme s kraja prošlog vijeka kada su bila „druga vremena“ a mi ,naravno, nešto mlađi…i td, sjetila sam se jedne grupe čiji naziv možda ne bih ispravno napisala ni u prijevodu, ali pokušaću: Pavlovljevi psi, i na čiju sam se muziku odmah „navukla“ i nezajažljivo neprekidno slušala na skroz „neobičnom „mjestu, u bratovoj fotografskoj radnji a sa pristigle kasete od našeg komšije iz djetinjstva koji je opet neobično „ličio“ na jedan novi stari lik koji je potom ušao u moj život i isto tako brzometno se izgubio, kao muzika Pavlovljevih pasa koju je neko ukrao, a neko neoprezno „prodao“ da ne kažem -zaboravio, kao i „blizance“.Budi se budi,samo prohujale godine nas dočekaju drugačijim i nedokazanim potpuno istim potezima na bilo šta i „zvonce i pljuvačka“. (Nataša Gajić, Brčko – 29.10.2008. 14:24) Ne moraš stalno da pobeđuješ Ah,pa da, još mu i zahvalite što vas je pregazio,pa su vam nade pale u vodu, a još ste se i izblamirali i niste baš neka fora za takmaca, kako se pokazalo na kraju.Znate, čula sam za umjetnost pobjeđivanja, i to je stvarno vještina koja se uči a malo se i rađa, ali umjetnost gubitka, to mi je neshvatljivo kad je dovoljno samo da padnete, pustite se niz vodu i prihvatite da vam je dan loš i biće bolje. Nije nego!Pogubićete se tako ko zna gdje ,u sebi sa takvom „novom filozofijom“.Biti pobjednik je umjetnost življenja i sve što ide uz to, a neophodno nam je da bi opstali iliti „prirodna selekcija“. Sre, 29/10/2008 – 19:07 — Nataša Gajić Priznajte grešku. Pometnja u rasporedu poslova i glavama kolega i nije neka greška, naročito ako se na kraju pokaže da ste i tako ukazali samo na broj koji dobija,ne samo za sebe ,već i za cijelu firmu.Možda niste ni sami na to računali, istrčali ste, na primjer, neoprezno i prije vremena, činilo se kao greška u koracima, ali moguće je da je opet do vas da rezultat preokrenete u koristan skor.Ne zavlaćenjem u mišiju rupu ili nastojanjem ostati nevidljiv za vremena i neprimijetan za sankcionisanje daleko bilo.Već u napad sa novim isturenim idejama za napredak.Priznanje krivice je zaludno posipanje pepelom gubitnika, a ova ala od posla traži nefingirane rezultate i sigurnu pobjedu sa konkurencijom iza leđa, pa makar vi bili samo šrafić u cijelom mehanizmu ne dajte da padne i takav učinak, jer vi idete dalje.Toliko već jeste nesvakidašnji i za „prirodnu sredinu“, ne dajte da vas uguši svojim rigidnim prognozama i samo naprijed u nove radne pobjede, to i jeste jedino normalno i stvarno. (Nataša Gajić, Brčko – 30.10.2008. 06:21) Joj, sviđa vam se isti dečko. Joj, današnja omladina, ne zna se ni ko u stvari bira, a ko samo pasivno odgovara, tj. prihvata ili odbija flert.“Današnji“ zreo muškarac je obično taj koji se prvi aktivita, na stranu ako glumi nezainteresovanost i mogući plijen, ali kad prihvata igru u izgledu, prilazi, uzima i ne samo ono što mu se nudi na pladnju, podrazumijeva se da „unaprijed“ zna šta želi, pokazuje to više ili manje, ali nerijetko se odlučuje i za nešto „treće“, različito, suprotno od dvije prvobitno „tražene igračkice“.Iznenađujuće ali normalno da zreo i siguran igrač „navija“ za isto tako doraslu, dostojnu ali ne uvijek i lako dostižnu igračicu oko koje se i vrijedi pomućiti i za koju se valja izboriti, a nebiti samo pasivan posmatrač u igri u kojoj ste samo ulog koji drugi gubi ili dobija.Na vama je da odlučite ili samo prihvatite dvoboj rivalki oko sebe, ako ste uopšte svjesni šta se dešava ili „idete kao kroz maglu“. (Nataša Gajić, Brčko – 31.10.2008. 09:58) Vežbanje optimizma (2). To je ono o polupraznoj ili dopola punoj čaši; čovjek je biće poređenja i ništa nas neće spriječiti da zavirimo u tuđi tanjir i zalogaj ili da malo degradiramo tuđu sreću ili potamnimo sjaj u oku za račun sopstvenog bivstva.Zrnce „zlobe“ znači samo da nam se pričinila kašika meda a umanjila žuć na našoj strani, a ono što nam se desilo nemoguće je umanjiti ili izbrisati samo zato što smo tako raspoloženi ili većeg entuzijazma.Malo konstruktivne samokritike, a manje odmjeravanja tuđeg parčeta,što nam pokatkad zapinje u grlu, može nas samo navesti da budemo bolji, jači sljedeći put i uz sav trud optimizma. Vežbanje optimizma (2) To je ono o polupraznoj ili dopola punoj čaši ili ljepšem parčetu nečega u tuđem tanjiru; čovjek je biće poređenja i ništa ga neće sprijećiti da tuđu sreću malo degradira u svojim očima ili opaženi sjaj malo potamni za račun svog lakšeg bivstva.Tako je podnošljivije i jači sjaj nas neće zasjeniti kad dolazi iz drugog ugla s kojeg to nismo očekivali ili veća „zloba“ nagraditi kašićicom meda i u našoj čaši da potre svu žuč koja se nepravedno nagomilala baš na našoj strani, jer nam se tako učinilo ili htjelo. Stvari koje nam se dešavaju, mijenjali bismo za nešto drugo, djelotvornije, ali one su se već desile i baš nama i ništa ih neće odistinski umanjiti ili izbrisati, čas uvećati zato što nam se tako htjelo, zavisno od raspoloženja ili malo jačeg entuzijazma. Malo konstruktivne samokritike, i nezavirivanja u tuđe dvorište, može nas samo navesti da sljedeći put pokušamo jače, bolje i nastavimo svojim putem, nevezano za tuđi zalogaj koji bi da nam zapinje u grlu dok slušamo nepoznate korake koji možda i nisu nama namijenjeni, a ne znači da neće i nama zasjati ponekad, uz sav trud. (Nataša Gajić, Brčko – 01.11.2008. 04:57) Platonska veza s kolegom ili koleginicom (1). Čitali smo, čuli smo i dešavalo nam se da ovakvi odnosi nadomjeste istinsko zbližavanje između muškarca i žene zbog nekog nedostatka ili prepreke u ostvarivanju čvršće veze, daljinska razdvojenost ili socijalna onemogućavanja, nadomještena nekim drugačijim, ne mora biti i emotivno labavijim praktikovanjem veze, kakva su na primjer kilometarska pisma i slična dopisivanja i mogući kontakti čak i bez susretanja.To se zove platonska veza , ali ne mora da znači da nije ljubav, nekad i jača od one koja se konzumira, a nekad i jedina ,samo na čekanju.Prouzrokuje manji osjećaj krivice i kao da se ništa ne dešava, čak dotle da ili ne osjećamo uopšte neke stege ili tek povremene zapreke da idemo dalje i ne stojimo u mjestu kad nam se već „neće ostvariti“ ova „pauza i pročišćenje u emocijama“, ne sluteći katkad obostranu ljubomoru i nešto što nas ipak veže.I riječi su, ponekad, djela što ostavljaju trag. (Nataša Gajić, Brčko – 01.11.2008. 05:48) Kad loše krene. Nema ništa bolje i ljepše od toga, kada se sretnu dvoje po prirodi saglasnih, koji su odpočetka razumljivi sami po sebi i jedno drugom kao dvije kapljice vode jedna za drugom kad kapnu sinhrono i utonu jedna u drugu.Osluškivanje zajedničke tišine koja nadolazi i prije nego što jedno drugom nešto izgovorite ili tek nemušto pokažete.Naprosto ste jedno isto a toliko različito žensko od muškog principa, i u obrnutom smijeru,da uzajamno poimajući svijet iz raznih uglova, jedno drugom ga objašnjavate a katkad i tumačite, koliko to traje i sažima se u suživot prema želji.Ništa jednostavnije za opstanak i kad zaboli tuđe nerazumijevanje i pretjerana sigurnost „negdje izvan planeta“,jednom kad smo se obilježili istim sokom pomiješani i zadovoljeni.Ništa teže od slatkih po ko zna koji put izgovorenih riječi ako ih je previše zacrtanih i otkačenih u ono što nas nadilazi ili prevazilazi za života.Ne valja pretjerivati ni u čemu,čak ni u onom „plašim se da smo prenaglili“ u spočitavanju užitaka i „ostavi za kasno je“.Samo da nam je lijepih riječi… (Nataša Gajić, Brčko – 01.11.2008. 18:51) Ponovo nevini. Dogovorili se dvoje mladih da spavaju zajedno okrenuti jedno drugom leđima i da se ne pomijeraju i ništa ne čine.Sa preprekom između sebe, na krevetu.Ko se prvi od njih okrene, izgubio je i nije izdržao.I šta mislite ko je to bio? Pa ,žena.Počela je prva da proklinje i zaziva „mrtvog“ dragog. (Nataša Gajić, Brčko – 02.11.2008. 03:19) Sudar stilova. Sudar različitih svjetova, što podrazumijeva različito vaspitanje, različito socijalno okruženje iz kojeg potičemo, različita nataložena iskustva pa sledstveno tome i dalja strijemljenja i, naravno, uobličene više-manje želje usmjerene u svim mogućim pravcima , a ponajprije prema samom partneru, klasika.Šta da od njega očekujemo, i od same veze, ide li se u pravcu ostvarivanja ili su nade potonule i ustupile mjesto totalnom razočarenju situaciom u koju i nismo morali baš da zapadnemo ili smo bar trebali da naučimo nešto, da je preokrenemo u obostranu korist i podnošljivost tog suživota koji nas vuče sa svim dodatnim elementima, da se nikad iz njega do kraja ne izvučemo, jer ne bi bilo fer,kao što ni jedno obećanje nije to.I saznanje da nije to- to, ostavlja malo prostora za predomišljaj, pa se u stupici vrtimo u krug, sve u „strahu“ da nekoga ne povrijedimo ili tek iznerviramo.Boli glava, ali i srce od patetike. (Nataša Gajić, Brčko – 03.11.2008. 06:18) „Moramo da razgovaramo“ (1). U pravom trenutku, na pravom mjestu i o pravoj temi, stvarima ili stvarnom problemu.Ne kao mačka oko prazne ćase, hoće još, i ne sa kilometarskim uvertirama koje samo skreću sa pravog puta jer odvlače pažnju,razvlače se i-ništa ne znače i prije nego što smo se osvijestili za pravu prezentaciju, hoćeš-nećeš trenutak je prošao.Na brzinu!I u samu srž problema, jer često se ispostavi da nam nije bitno ono što smo pokrenuli samo da bismo pokrenuli kao temu, a godinama na čekanju tinja nešto sasvim treće a neodložno. (Nataša Gajić, Brčko – 03.11.2008. 06:52) Pomirite se s tim (1 Za neke stvari koje vas snađu jednom-dvaput i nikad više ne bi se moglo reći da su samo „neprijatne stvari“ iz kojih ste izašli kao „pobjednik“ jer ste načisto da vam se takve nikad više neće desiti, ne zato što ćete biti oprezniji, već naprosto što nije do vas, nije ni bilo, naprosto se odigralo tako, ostavilo trajne posljedice, neskrivenu gorčinu i pomućene međuljudske odnose.A na vama je da se pomirite sa sobom i sa neželjenom situaciom koja vam je poremetila život i okrenula ga u sasvim drugom pravcu od onog kojim ste mogli hodati „kao sav ostali normalan svijet“.Obitavate, ali ne vjerujem da možete da se pomirite i sa ljudima koji su u svemu odigrali „glavnu ulogu“, možda i jedinu krivicu, ali koji ravnodušno, izvini, nastavljaju po starom i nije da im ne ide dobro.Ne znate samo šta hoće od vas!?Da glumite pomirenje sa cijelim svijetom ili „nakaznu“ sreću, a plače vam se od muke svaki put kad se nastojite, da, i vi, zadovoljiti sa prirodnim stanjem stvari i ipak drugim životom koji vam je „darovan“,sretni što niste svoju nametnutu ulogu žrtve odigrali do kraja pa da ništa ne znate jer vas više nema, ima i toga. (Nataša Gajić, Brčko – 04.11.2008. 09:30) Nazad u prošlost. Pronašla sam ga, mislim objavljen tekst od tolikih na čekanju i poslije dužeg vremena!Toliko sam se obradovala, mislila sam da me namjerno ignorišete, a sad da će biti bolje.Hvala vam!Inače, imam „malu tajnu“: tekstovi su mi kod najrecenzenta,to je još jedna stepenica, a onda komisija i možda objavljivanje knjige baš „po modi za ovu sredinu“.Poželite mi sreću, kad ste već takvi, možda kapne i kakva lova za tu „zbirčicuradova“!Baš sam srceparajuća jutros… Na korak do seksa. Juče sam u jednoj knjizi, nevezano za ovaj vaš članak, pročitala rečenicu koja bi se mogla dovesti u vezu sa njim,kaže:“Čitanje knjiga je naš paralelni život“.Ili vođenje paralelnog života je naša fantazija, baš tako- nikad se ne preklope stvarnost i mašta, ali traju uporedo, kao dvije paralele.Šta bi se desilo?!Što bi rekli mi iz Bosne: prema tome-dabome! Uhvatili ste loptu!. „Ništa ne uspijeva tako dobro kao uspjeh.“ (Nataša Gajić, Brčko – 06.11.2008. 07:58) Vrela veza. „E, baš neću!“ Ima i takvih i takvih. Mada, lično mislim da je stvarno lijepo potruditi se „ovako“ i oko nekih mnogo „ljepših“, možda i prihvatljivijih, stvari u životu, nego što su te „porno fantazije“ koje ipak vuku malo na perverziju, ma koliko se trudili ili da ostanemo samo na riječima. (Nataša Gajić, Brčko – 08.11.2008. 06:05) Oni znaju najbolje. Svi mi ponekad, a neki i uobičajeno, ako smo iole pametni i zreli, smatramo da stvari činimo bolje, jače i sigurnije, da smo kompetetniji za nešto, naročito umjesto nekog ko je neopravdano zasjeo da isto izvršava a vidi se manje uspješno nego što biste to vi,sticajem okolnosti skrajnuti i ostali u zapećku.A tek kad se mjerite sa mladima i činite, kao bogomdani, stvari umjesto njih, rješavate i plaćate njihove probleme, ne obazirući se na ono što je do njih, e tako ih poklapate, ostavljate bez životne vježbe i postanu kao vi, skrajnuti i nedokazani.Samo što se svako mora izboriti za svoje, a ne ići preko u stranu potisnutih vašom dominantnošću i samovoljom, najblaže rečeno.I, nićija nije do vijeka sjala sveznajuća i ohola. Nataša Gajić, Brčko – 09.11.2008. 09:39) Zablistaju kada vas vide. Nevjerovatno, ali poznajem ljude koji uvijek tako izgledaju, naprosto koračaju zemljicom kao da blistaju i prenose taj sjaj i na okolinu kao neko unutrašnje treperenje ili titraj sreće ko zna od čega ili zbog čega. Jednostavno su takvi-djeluju pozitivno, za razliku od namčorastih faza u koje svako od nas zapada, možda, sigurno i oni pokatkad, ali se to ne primjećuje lako.Oni zrače fizički, a otkud to dolazi,pa od neke unutrašnje ljepote, zadovoljstva sobom i situacijom koja i kad nije tako povoljna ne ocrtava se na njihovom licu na koje je kao zalijepljen osmjeh upućen svakom ili bolje-životu koji teče li teče od njih prema drugima i obrnuto.Kakvu reakciju izazivaju, idealno, ali iskreno jer to se ne da sakriti. (Nataša Gajić, Brčko – 11.11.2008. 17:36) Nema više pretvaranja (bar ne toliko). Sve je to super, mislim kad u vezi nema previše pretvaranja i sve teče sponatano i opušteno.Ali ,da li je baš tako? Šta je sa prošlim proživljenim vremenom koje nema veze sa partnerom, šta je sa sadašnjim danim provedenim izvan i mimo tog kao idealnog ljubavnog gnijezda bez tajni? A tek sa intimnim i samo sebi dostupnim planovima koji se tiču onog šta dalje i ako, da kažem budućnosti koja često ostaje neopisana i neizrečena a tiče se ko zna čega,možda i same veze ali ne mora biti?Šta je sa skrivenom slagalicom koja se još nije, i da li će, posložila, a vuče korijenje kad smo bili „drugi mi“ sa različitim nadama?i ne mora da znači da nam se sa svim novim životom promijenilo sve ,najprije u glavi, i u životu uopšte? Ne napuštamo li nekog „odnekad“ opet?Nismo načisto. Nataša Gajić, Brčko – 12.11.2008. 09:44) Ulazak u novo Ipak „parče“! „Komad“ asocira na komad namještaja, a kaže se „sočno parče“, ako baš mora. (Nataša Gajić, Brčko – 12.11.2008. 10:08) Ne vole namrštene. Ne znam gdje i ne znam kad, ali kad se neko „stalno smiješi“ bez vidljivog razloga, obično se pomisli ili surovo kaže:“Blago budali“ sa glavom u oblacima da ne gleda gdje gazi, dodali bi. (Nataša Gajić, Brčko – 12.11.2008. 10:00) Neko je dobio nešto što vi želite. Loše raspoloženje svakako treba da prođe baš zato što je ružno i daje materijala drugima da vam se podsmijehnu, likuju ili nešto možda gore da vam uzvrate ako se odnosi na njih a vi ste nefer u cijeloj situaciji, jer ne uživate kao oni i u njihovoj sreći, već im podmećete nogu, daleko bilo.Ali ono što osjećate u trenutku kad ste zanemareni, potisnuti, možda čak i izigrani, svakako treba da pokažete ili bar se ponesete onako kako su vas naučili, da se ne povlačite iz sitacije kratkih rukava, ne glumite dobricu ili dobru dušicu koja će nekome ko ju je „nenadano povrijedio“ ili bocnuo, omogućiti da još jednom pokuša, baci vas u očaj ili „pokaže nos“ kao da vam zlobno „prka“.Umjesto da vas to baca u očaj,pokušajte nešto za vaše dobro i dobrobit ljudi oko vas, učiniće vas srećnim. Ili ,jednostavno, sve ignorišite dok „prođe“ pa makar i taj voz. (Nataša Gajić, Brčko – 13.11.2008. 09:31) Neko vodi računa o vama. Bračna, partnerska podrška u svakoj komplikovanijoj situaciji je svakako bitna, a ne samo kad ste bolesni i nemoćni da se izborite sa sobom, onda se nađe toliko ljudi koji bi da vas utješe i pokažu da biste trebali da izađete iz toga, a i onih koji samo pokazuju koliko oni sami ne bi željeli da su u vašoj koži u tom trenutku ili su jaki sve da prebrode, za razliku od vas u tom trenutku.Što ne znači da im treba zamjeriti, tu su, a i to je nešto.Što se tiče partnera, nježnost i ohrabrenje da se ide dalje i pored malih poraza nije na odmet, ali nije uputno da „namiriše“ baš svaku vašu „emotivnu katastrofu“, naročito ako ste „sami krivi“ i sposobni da se sami izborite i neopterećujete ga baš uvijek, a poslije zajednički uživate u plodovima uspjeha, samo vašeg, zajedničkog ili možda čak ni to a tiče se vas.Voditi računa o nekome ponekad znači biti previše upućen u ponekad nedozvoljenu zonu intime,kad se bolje osjećate i sami sa sobom, pa makar i slabi i nezaštićeni „od vukova“,uronuli u problematiku koju samo vi možete da riješite, a pomoć sa strane bi vas možda pomela i dovela da se osjećate „vječitim dužnikom“, ne računajući još i kasnija povremena „nabacivanja na nos“ kako ste mogli, pa tu grešku i slično, što već ide samo po sebi i ljudski dio je slabosti kojoj malo ko može da odoli.Naravno, ne računajući sitne propuste i greške koje ,izvučene na vidjelo i kad drugi uroni u njih ,mogu da vas koštaju mnogo više, čak i gubitka onog do čega vam je inače stalo.Čuvajte to! (Nataša Gajić, Brčko – 13.11.2008. 09:57) Ljubavni prevodilac (1). Najprije polazi od toga da se ne razumijete, onda polemišete ili se čak sukobljavate ionako različitim gledištima, a tek kad proradi brzac i skrivalice podsvijesti pa izleti i nešto što „ne mislite“ u tom trenutku ili jezičke začkoljice kojih u ovom času ne mogu da se sjetim, dođe vam da, „novinarkog lapsusa“ i „šta ste stvarno mislili“, ko to zna, odbacite sve iz glave, i taj „nesretni kontekst“ koji obično sve razjasni nadugačko i naširoko ali kasno;umjesto svog „zapetljanog u nedoličnoj konverzaciji“ dragog partnera i zamijenite novim, možda dobrim poslušnikom u svakom smislu. (Nataša Gajić, Brčko – 14.11.2008. 09:14) Dete kaže da to ne može da uradi. Dijete kaže da neće, buni se ili vam čak nabacuje kako ,u stvari, vi sami ništa ne radite za razliku od njega i oca koji čak donosi i novac u kuću, i slično. I vi se onda pitate pa kakva je to škola u koju ide da ne može da ga zainteresuje ni za osnovne zadatke ili ga učini bar malo odgovornijim za početne u tim njegovim godinama obaveze.Kao i sve ostale danas, očekuje dosta i od samih roditelja, da se uključe u sam proces edukacije djeteta, bar kod kuće, i sami se pokažu kooperativnijim pa će i dijete. Nije nego!Djetetu odvlači pažnju masa stvari koja ga, gle, takođe, podučava i čini zrelijim za svoje godine, čak mnoge nauči i preko njih a potrebne su mu za školu. Gdje su kompjuteri i druga pomagala u „siromašnim“ školama opremljenim samo i samo tim zastarjelim pločama za prepisivanje i šaranje, i gomilom „dosadnjikavih“, često suvišnih na malim leđima knjiga-udžbenika iz koji opet nešto prepisuje i šara, a tek nešto ostane u glavi.Kompjuter koji čeka kod kuće povratak iz ovakve škole za „brzo obrazovanje modernih generacija“, je prava stvar, motiviše, privlaći, tj. odvlaći pažnju od dosade i napornog, često uzaludnog , vježbanja,i odvodi daleko, daleko kad je u pitanju iskorišteno vrijeme, ali dobro.A nije da se nešto nije i naučilo u međuvremenu, pod „dirigentskom palicom roditelja i učitelja“, a često i zaboravilo, na žalost. (Nataša Gajić, Brčko – 15.11.2008. 09:32) Recite ne iskušenjima Obično se kaže , računaj male korake kao usitnjene pobjede na putu do glavnog cilja, a ne kao svakomalo podlijeganje iskušenju koje nas tako kopka i navodi da se predamo prije završnice ili pozitivnog svođenja računa.Pauze na putu nisu kolebanja i skretanja sa istog, već svojevrsni i trenutni „odmor vječitih ratnika“ da dođe do daha i uhvati ritam pobjede na kraju krajeva.Dakle, nikako odustajanje kad se rješenje već nazire, a možda i izlazak iz mogućeg problema, ne sudite o nama kao o slabićima dok ne udari gong o završetku borbe, a i onda je moguć „nastavak priče o nama“ koji vjerujemo u sebe i ishod. Sre, 19/11/2008 – 14:48 — Nataša Gajić Seksi ste onome ko vas voli. Nekoga koga dobro poznajete i vremenom sve više postajete bliski samim svojim međusobnim prisustvom u životu drugog ili zajedničkim kontaktima, sve više volite i više vam se sviđa, naročito fizički a onda i na sve druge načine koji se nadovezuju i proširuju na početni pozitivan utisam o njemi. Nije isključeno, naročito sa posebno bliskim osobama gdje i uzgredne negativne konotacije padaju u zasjenak pomalo potisnuti onim što vam se dopada i što je najprihvatljivije. Ne kaže se uzalud, a i ispada tako, da nečija prisnost odigra ulogu; što smo više sa nekim, manje primjećujemo promjene na njemu koje se talože vremenom; kažemo tako jer ih prihvatamo sponatano i kao same po sebi prihvatljive, čak ruzimljive i prije sa pozitivnom konotacijon, a one manje prijatne, možda i ne tako pozitivne i lijepe „zanemarujemo“ ili bolje rečeno -kod nekog svog i „stalno na oku prisutnom“ sve nam je draže, milo i lijepo.Naročito ako se dobro slažemo, funkcionišemo skladno pa nam je takva i procjena njegovog rasta u intimnosti sa nama.Postaje nam gotovo „neophodan“ takav kakav jeste njegov hod, način na koji otključava bravu na stanu ili zvuk njegovog auta koji se približava, čak način na koji reaguje na stvari koje voli ili koje mu se dešavaju, na vas.Nije isključeno da i navika poznanstva situacije u kojoj se zajedno nalazite odigra svoje pa su vam i problemi zajednički i tako ih i rješavate.I njegovo odsustvo tek podnosite, a ustajalu kolotečinu lakše izbjegavate kao da ne spada u vaš rezime veze.Problemi i nesuglasice dolaze spolja u vaš zajednički izgrađen zabran i neizbježni su kao i sama ljubav ,bez većih trzavica. (Nataša Gajić, Brčko – 20.11.2008. 05:10) Сценаристика није математика Nataša Gajić, 20/11/2008, 23:05 I ja sastavljm knjigu od svojih komentara sa sajta, već dvije godine, i nisu to „tamo neke emocije“ već istinske i iskrene pomiješane sa sferom intime, tj. privatnosti koja se prostire kao na dlanu.Priča je to bez kraja i nadam se da ,ako uspijem da je izdam, neću biti samo „još jedna čudakinja“ u dodiru sa pomodnosti Interneta kojom smo okruženi. Pisanje scenarija po ovom principu je jedan još viši nivo i voljela bih da ga takvog pročitam…Svaka čast autorki na ideji. Nesavršeni muškarci Poslao: Nataša Gajić 21. Nov 2008. Ja isto ovako razmišljam,ali unaprijed.Srećno sam udata,ha,ha…Ma „nova“ potera još nije ni počela,samim tim nemam šta ni da prekidam,još manje ozbiljno startujem.Sve po starom!A gdje su tu sva „ona“ djeca, i oni se nešto pitaju, zar ne? Održati platonsko prijateljstvo bezbednim. Platonska veza, ljubav, prijateljstvo, samo je jedno iskušenje više i ništa nismo uradili ako ga striktno izbjegavamo, postavimo određene granice, pravila preko kojih ni u kom slučaju ne prelazimo, ne kršimo ih u momentu kad bi da nas savlada slabost prepuštanja i popuštanja pred navalom suprotnih težnji o kojima malo imamo vremena da razmišljamo, ponajmanje o zabranama i ograničenjima koja smo sami sebi postavili , a poznato je kako smo ponekad prema sebi popustljivi i skloni opraštanju grešaka koje nas neće odvesti u propast ako ih više ne ponovimo. A više ne ponoviti i sakriti nešto i od samih sebe, iza nekog zabrana samozaborava i kao da se nije ni dogodilo jer nismo priznali ni sebi, sve drugačije protumačili, mala je granica.U stvari, mami nas da idemo dalje, ponovo započnemo i prepustimo se iskušenju ili pretvorimo ga u nešto više ako baš tako funkcioniše, najzad smo slobodni pa i da učinimo takav izbor i ne pogriješimo u smislu da poslije svega ostaje samo kajanje- bolje i takvo razrješenje ,nego tapkanje u mjestu, nezadovoljstvo, nakana i odlaganje, a sebe dovodimo uvijek u istu sitaciju nečije blizine i uvida u sopstveni život,pa i tog drugog.Pošten odnos, prije svega, pa i prema sopstvenim ograničenjima.Odlučite se za nešto što traje, što je trajno uz vas i istinski prema vama okrenuto, a ne lutalica kroz emocije.Drugim riječima, budite svjesni kakav je vaš životni interes, vezano za opredjeljenja, da se to baš tako dogodi, može i drugačije, nijanse su nebrojene i drže vas na okupu, baš kao i klasični kontakti, a ne dovode u iskušenje… (Nataša Gajić, Brčko – 22.11.2008. 11:04) Nataša Gajić, 23/11/2008, 18:58 Похлепа, насиље и Исус Kad se nađe dobar sagovornik ,sa odlično urađenim poslom kad mu je vrijeme, i dobar marketing nema tu puno posla a pogađa cilj izvrsnog intervjua koji gotovo da je uzbudljiv kao i vrijeme o kojem govori, a koje još prolazi, ne samo pored ,nego i kroz nas i buduća pokoljenja, i nije dovoljno da se samo pogleda priča, tj. film i ponešto, dajbože, shvati i prihvati kao jednom neizbježno, ali promjenjivo i nadomjestivo drugim koji dolazi s vremenom na red kao poželjan i, hajde, prihvatljiv.Gotovo kao sudbina i tako je moralo biti.Bar za većinu nas povodljivih za realnošću, čak i dnevne politike, a tek istorije… Poželjniji ste kad ste u vezi. Ma da, tu stupaju na snagu priče o zabranjenom voću, zavirivanju u tuđ tanjir i dvorište, a i dokazivanje i takmičenje sa naciljanim suparnicima nije zanemarivo, naročito ako osjećamo ono zadovoljstvo sobom kad dirnemo u tuđu sreću, malko je razbrkamo i ispadnemo neodoljivi,nezaobilazni kao i svako „veliko“ iskušenje.Da ne pominjemo uspostavljanje kontakta sa zauzetom osobom, intrigantno zaobilaženje zabrana i možda umišljenih prepreka, ništa nas ne košta da probamo sa nekim ko je naoko dostupan, a ne zabijen u svoja četiri zida ili u sve razočaran i usamljen.Kako kažete, lakše nam je približiti se osobi koja je otvorena i slaže se sa tim što joj „laskavo“ predložimo, a još i nije naš partner koji slično misli i ponaša se kad mu okrenemo leđa.Onda bi se pobunili i bilo bi nam krivo.Dakle ,stege nisu prepreka, samo štite parče sujete, ako je iole nosimo u sebi. (Nataša Gajić, Brčko – 24.11.2008. 11:33) : Smeh i igra su potrebni svima. U svojim „ozbiljnijim“ godinama ili uopšte u vremenima koja su takva, pomalo teška i opasna čak, smijeh. igra, razonoda dođu nam kao luksuz i gubljenje vremena koje bi se moglo „pametnije“ iskoristiti, za rješavanje problema.Gotovo da zaboravljamo ili ne primjećujemo koliko nas opuštanje čini preporođenim, nadolazi nam nova energija i spremniji smo i voljniji da poslije svake takve pauze, predamo se obavezama ,čak lakše i realnije prihvatimo i nedaće koje nas sustignu, ne osjećajući se obavezno kao gubitnici i vječiti stradalnici,mada ponekad imamo i pravih razloga za to.Igra nas uznosi i krijepi, ali i podsjeća na bezbrižno djetinjstvo.Naravno ako je bilo takvo.A i današnja djeca se „snađu“, ako im iole pružite ono što zaslužuju samim svojim postojanjem-povremenu lagodnost. Baš kao i vi u odmoru od „svega“.I vi i život dođete nekako simpatičniji i „svarljiviji“ za okolinu. (Nataša Gajić, Brčko – 24.11.2008. 13:21) Izgubljeno u kosmosu I ljudi se gube, pa i „u svemiru“, naročito kad „lebde u oblacima“, a noge im nisu na zemlji.Ah te iluzije, fikcije i snovi, od čega bi se živjelo da nije vas kao kolača? I oni koji se vrate na zemlju, osjećaju posljedice takve lebdeće avanture, kad -tad.I provjereno bi da se vrate tamo gdje je sve beztežinsko i „ružićasto“. (Nataša Gajić, Brčko – 24.11.2008. 13:45) Uživate u seksu, ali ne i u vezi. Pa sa partnerom ste koji želi isto što i vi-sve ostalo, samo ne seks, ili obrnuto.Stvar je u tome da se sve bitne stvari razgraničavaju i svaka za sebe ponešto znači, znači sve ali osvojeno i nepovezano sa drugom.Ma, hajte ,molim vas, danas jedno- sutra drugo želite sa istom osobom , a ponekad i sa drugom.Stvar je u tome, opet, da se lagimo, iskorištavamo ne bi li dobili ono što treba ili što bismo željeli, i nemate pojma koliko je ponekad dječije slatko biti „obmanut“ da biste nekome udovoljili, ili neko vama. Nije sve samo u isključivosti i odbijanju nepodoština koje i same gle! dovode do cilja koji je relativan kao i vrijeme, nečije raspoloženje ,ali i način na koji vam je neko na raspolaganju i vi njemu.Razbistrimo stvar i kažemo da količina ne samo sreće ili zajedničke težnje,nije istomjerna stvar za oboje u paru, pa različiti smo ljudi,i varira od vremena do vremena, a nekad goto uvijek se i mijenja , zajedno sa nama.Šta biste u ovom momentu više? Osvajali!? (Nataša Gajić, Brčko – 25.11.2008. 10:24) Igraju se kao dva mačeta. Sad jedan mali „trač“.Moje rodice, ineče rođene sestre, dok su bile neudate djevojke i živjele zajedno u istom stanu, neprestano su se mazile i cmakale valjajući se po krevetu, ili su se ganjale po tom istom stanu, onako dopola negližirane. I pri tome je uvijek ista „navaljivala“, a druga „kukala i zapomagala“.Otkud znam?Pa bila bih prisutna ali ne bih i učestvovala u toj demonstraciji opuštajuće atmosfere, koja je znala da bude baš naporna za tuđe oči, ali ne i za sestre koje se nisu ustezale i obazirale na prisustvo drugih prisnih ljudi.Ne znam da li bih bila zlobna ako bih još dodala da ne znam kako im sad ide u različitim državama i kad ni jedna drugoj odavno nismo na očima.Smijurija, čista! Lenj ljubavnik – obrok Devica1 – 25/11/2008 Nije kriva priroda, nego organizacija posla, a tek neurađenog… Žena za sve Eee kad bi te „mašine“, ubrzano, poradile sve što treba, i ja bih se posvetila baš svima koji to vole.Pa bih ,na kraju, i sama postala jedna vrsta mašine, a mašine su, kao što znamo, kvarljiva roba, ma kako kvalitetne i nove bile same po sebi, i korisne pride. Devica1 – 25/11/2008 Лепотице тужних лица Još jedan pisani dokaz koliko ljepota, obdarenost, kvalitet uopšte, mogu biti zapostavljeni i zanemareni, još i više usamljeni u gomili, naravno, ljudi i tričarija za kojima se neopravdano a najprije bezuzpješno poteže.Uzalud samo potrošena životna energija,a za čim se uopšte nedostojno posegnulo bez snage da se ispoštuje, tek samo načne i uništi. Ah ta neopevljiva ljepota izgubljenog trenutka i ljudskog bića u njemu, kratkotrajnošću se dičimo, a čime bi drugo.Da ne bi možda cijenili ženu i nečiji dar da se poklanja bez zadrške?!Mizerija od javnog života, kao i kod anonimnosti u sjeni lažnih opčinjenosti i iluzija. Nataša Gajić, 25/11/2008, 23:29 Заједништво – синоним за срећу Vidovitog pronaći svakako ne, ali na sveznalicu naletjeti prilično lako i usrećiti se za čitav život.NJegova zadnja uvijek je i posljednja, a slijedi i nastavak i priča itekakva, beskrajna, sa efektnom završnicom ali samo u izgledu, inače uvijek je tu negdje da vam zabiberi ili zasladi, zavisi od vas, oboje. Nataša Gajić, 25/11/2008, 23:39 Nova superžena. Tanka je linija što spaja i razdvaja, linija nesebične ljubavi i ko zna kakve mržnje.Postoji i to, takav smisao nečijeg života da istovremeno nekoga mrzi i voli, zbog sebe jer mu ni u kom slučaju nije dorastao, i zbog njega koji u sveopštoj igrariji nije u stanju da ga uvjeri da će „sve biti u redu“.Samo malo mira od nečijeg nesebičnog davanja, gušenja ponajprije „ljekovitih“, a možda i da, zašto da ne takvih, iluzija i neprestanog, neograničenog njegovog ličnog prisustva u svemu što nam iole znači nešto ili čak uopšte i ne.Samo malo pauze i odmora da nas nešto ne zaskoči i ne iznenadi uzalud, ako smo već umorni i ne radujemo se previše.Ostavimo nekome da prodiše malo , razmisli malo i sretne se sam sa sobom.Nikakvo savršenstvo bez mane. (Nataša Gajić, Brčko – 26.11.2008. 05:40) Naspavajte se kao čovek. U jednom filmu dvoje mladih vode dug i slučajan telefonski razgovor.Slučajan ali ljubavni razgovor sa svim konotacijama, jer samo ona je svjesna s kim, a on griješi zamišljajući sasvim drugu curu s druge strane žice, drugim riječima -u zabludi je oko osobe u koju je zaljubljen na neviđeno.I kako radnja razgovora teče, oni u jednom trenutku dolaze do toga da istovremeno svršavaju svaki na svojoj strani i u svom krevetu,bez ikakvih posljedica ali ne i po dalji tok radnje, jer na kraju krajeva ona izgovara da je „zanijela“, tada naravno;sretno, zadovoljno kroz uzajamno samozadovoljavanje, izvučeno iz konteksta prethodnih dešavanja,ali prateći i podupirući svojski cijelu radnju filma, koja se i nije mogla drugačije poreći i potvrditi u istom, kroz šalu i kao u bajci gdje će se cijela stvarnost, ako je bude, odigrati naknadno, poslije sretnog kraja.Mi, posmatraći, (na)slutili smo to.Prava stvar za razgibavanje moždanih vijuga i otkrivanje ko je ko u cijeloj priči.Jer, naravno da je sa pravom doživio pravu stvar pa makar i na daljinu;poslije su se zbliž
  17. Nataša Gajić каже:

    Naspavajte se kao čovek.
    U jednom filmu dvoje mladih vode dug i slučajan telefonski razgovor.Slučajan ali ljubavni razgovor sa svim konotacijama, jer samo ona je svjesna s kim, a on griješi zamišljajući sasvim drugu curu s druge strane žice, drugim riječima -u zabludi je oko osobe u koju je zaljubljen na neviđeno.I kako radnja razgovora teče, oni u jednom trenutku dolaze do toga da istovremeno svršavaju svaki na svojoj strani i u svom krevetu,bez ikakvih posljedica ali ne i po dalji tok radnje, jer na kraju krajeva ona izgovara da je „zanijela“, tada naravno;sretno, zadovoljno kroz uzajamno samozadovoljavanje, izvučeno iz konteksta prethodnih dešavanja,ali prateći i podupirući svojski cijelu radnju filma, koja se i nije mogla drugačije poreći i potvrditi u istom, kroz šalu i kao u bajci gdje će se cijela stvarnost, ako je bude, odigrati naknadno, poslije sretnog kraja.Mi, posmatraći, (na)slutili smo to.Prava stvar za razgibavanje moždanih vijuga i otkrivanje ko je ko u cijeloj priči.Jer, naravno da je sa pravom doživio pravu stvar pa makar i na daljinu;poslije su se zbližili i, vjerovatno „naspavali“.

    Ne stidite se da raspolažete svojim.
    Voditi računa ne i o sebi , nego o sebi, o svom vremenu kojim jedino raspolažete,i o svojim mogućnostima, ma šta se pod tim podrazumijevalo, ali su jedine vaše.Sve ostalo, ili svi ostali su „drugopozivni“, a pošto je sve povezano i pošto se sve, svaka vaša akcija, ili pasivnost,nadovezuju jedno na drugo ,tu je i staranje o drugim potrebama, vođenje računa da nekoga ne povrijedite izlišnom samoživošću ili čak tu je i ono naporno vođenje drugog kroz život u nekim posebnim trenucima koji, pa ne traju baš čitav vaš život, nadam se, iako vam neizostavno oduzimaju opet od tog vremena i vaših takođe ograničenih mogućnosti. Pa ponesite se sa tim kao i sa samim sobom, nesebično i mudro, a ponajprije nosićete se uspješno sa svojom plemenitošću ili, kako se to kaže:ništa pretjerano ni sa širokogrudošću i da vas pogrešno ne shvate…
    (Nataša Gajić, Brčko – 28.11.2008. 14:36)

          U Saganovom romanu „Kontakt“ osmatrači sa naše planete primaju signal iz svemira. Ispostavlja se da je to TV slika koju nam „vanzemaljci“ vraćaju pošto su je nehotično dobili od nas. Potvrđuju da su je primili tako što je reemituju i ispada da je reč o TV snimcima sa Olimpijskih igara 1936. godine na kojima se stalno šepuri Hitlerov lik. Pošto ništa što je zamislivo nije neostvarivo (Trifo), obožavam da se igram sa mogućnostima: koja će TV slika (ili radio-emisija) u svom neprestanom putu po kosmosu, prva stići do nekog oblika života koji ima antenu i možda se isto ojadio sa televizijom. Tačno mogu da zamislim kako naučnici sa tamo nekog Melmaka uzbuđeno primaju sliku nekog salonskog političkog magazina sa neke naše televizije i pokušavaju da odgonetnu šta se u stvari događa.
           Onda neko od njih dolazi na ideju: Poslali su nam sliku kako se razmnožavaju!!! Pazite, oni su nepokretni (prepoznajete sedenje u ovakvim emisijama), samo se klate napred nazad i proizvode neke neartikulisane zvuke. Ovo ovde je ženka koja sve posmatra, a njih trojica se bore za njenu naklonost. Polni sok izbacuju putem otvora na vrhu tela (naravno da je reč o ustima iz kojih zbog svađalačkog tona stalno izlaze kapljice pljuvačke), a orgazam doživljava onaj koji je najglasniji…
           Jedino uz ovakav odnos prema TV programu uspevam da ostanem normalan dok sedim oči u oči sa „prozorom u svet“.
           Po svaku cenu biti atraktivan i obavezno mnogo UTICATI na gledaoca i sve to učiniti brzo, uz umivena, kobajagi nasmejana lica i lažni sjaj, uz mnogo akcije da zavara oko – sve to rađa sulude situacije kakvih je na hiljade svakoga dana na svim TV programima. „Džou should read Njar and peace“ (Trebalo bi da pročitaš RAT I MIR), izgovara junakinja jedne serije, a prevodilac (valjda je TV Politika) nam servira titl: „Trebalo bi da čitaš Vorena Pisa“.
           Pođite prema svojim skloništima i ostanite uz Studio B…“, „A sada ćemo čuti italijansku himnu Marseljezu…“, „Bombardovan je Novi Sad, glavni grad Kosova“ (Si-En-En), postavljanje kamere na vrh raketnog projektila… sve nam to nudi moderna televizija. Čas joj apsolutno verujemo, čas joj ne verujemo uopšte, ali je i tada prepričavamo i ono što smo sinoć videli danas u društvu govorimo kao činjenicu. I kada shvatimo da nas je opet prevarila, opet je posmatramo i čekamo. Uživamo u tome da nas prevari tako da mi to ne saznamo. Da li smo zaljubljeni u tv sliku? Ako i nismo ponašamo se kao čovek kome je fatalna žena odnela pamet. U tom smislu televizija definitivno jeste fatalni medij.
           Mnogi novokomponovani vlasnici televizija odvratan TV program koji prave pravdaju rečima: mi samo puštamo ono što narod voli. Takve ljude koji šou-biznis shvataju kao sredstvo za totalno mlaćenje para, voleo bih da vidim kako pred svog sedmogodišnjeg sina koji treba da krene u školu postavljaju klovna, osobu prerušenu u Mikija Mausa i devojku koja je školovana da radi kao učiteljica. I onda svome detetu prepuste izbor – sa kim će da provede četiri prve godine škole. Naravno, momčić će verovatno izabrati klovna (ili Mikija). Njemu je do tog trenutka života to ponuđeno i on jednostavno bira ono što poznaje.
           Možda bi trebalo razmišljati o osnivanju ministarstva zdravog razuma koje bi, između ostalih poslova, trebalo da dodeljuje frekvencije na korišćenje onima koji medije neće zloupotrebljavati u lične svrhe. Inače, ako bude usvojen onaj novi zakon o radiodifuziji neka nam je bog u pomoći (o ovom zakonu nekom drugom prilikom, a u Boga verujem jer se još nije pojavljivao na televiziji). Inače, volim da gledam opuštene i lepe programe kojih, na sreću, još ima. I volim da medije shvatam kao inspiraciju, vodiče kroz svet dobrog raspoloženja i saznanja.
          
           DARKO KOCJAN

    Koncentrisati se (1).
    Koncentracija vam je potrebna za sve, bilo to opuštajuće čitanje kakve knjige,učenje, rad po kući ili kakav hobi ili zezalice kakve su tv i kompjuter, bilo šta što odvlači pažnju od glavnog posla i obaveza, čak i od redovnog vođenja ljubavi za šta je potrebna itekakva koncentracija…Sad da ne ulazimo u pitanje povećanja količine adrenalina, bilo da smo bijesni ili seksualno nastrojeni ili ko zna iz kakvih sve razloga, ali činjenica je da nije samo zbog toga da smo „navučeni“ na ono što nam se naprosto sviđa, privlači pažnju, a nismo sposobni to da prenesemo i na nešto „dosadnjikavo i što nas trenutno, ili nikad, nije ni privlačilo.Pogledajte djecu, u stanju su satima da „kompjuterišu“ ili „odgonetaju tv“, samo ako se zaborave i to im dopustimo, ako im uskratimo- bune se, „zavisni već ili pod adrenalinom ?!“, sumnjam, pronašli su nešto što im je zanimljivo, uspješno imitira život i nije tako naporno za svariti kao dosadni školski zadaci(ne mislite li da bi škola trebalo da se prilagodi većoj sopstvenoj zanimljivosti i vještini animacije i odvlačenja pažnje? a ne otrgnite se iskušenju jer tako bježite od obaveza).Pitanje je šta je tu stvarnost a šta nije, i od čega se, u stvari, živi.Šta donosi znanje, a šta novac?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.11.2008. 10:41)

    Šarm glavu čuva (1).
    Šarmantan muškarac je onaj koji vam se sviđa, i kad ga boli glava, zaista, jer mu se surovo uskraćujete a tek ste izašli iz pelena; i kad je pijan od sreće pa prevrne stolicu na kojoj upravo sjedite; i kad bježi i svađa se s drugom ženom zbog vas i kad je upravo vodio ljubav s njom pa meditira a vi ga“ posmatrate“ ili ste ga ugledali u takvom stanju; ili se tušira na plaži i „baca vam smiješkove“ i nestašan je, dolazi a onda ga odjednom nema i pojaviće se ko zna kroz koliko godina, možda, baš samo zbog vas, udaljen i na distanci, ali blizak vam i s nanizanim godinama kao i u godinama mladosti.Ali, nećete ga prepoznati, možda tek naknadno , kasnije,konsolidovani i kao da vam ništa nije rekao, još manje uradio i ostavio „za uspomenu i dugo sjećanje“, leptir i srce u istom, tako muški“ otkačeno i nedokazano“.Ima toga još…

    Koncentrisati se (2).
    Prije sutrašnjeg dana, da vas pitam, treba li uopšte pomagati djeci oko domaćeg zadatka? kad oni manji školarci uvijek u takvim prilikama izvuku ono najviše od vas, u stanju su to i kad nisu sasvim pasivni, naime, vi im u stvari uradite zadaću, on je zadovoljan i opet za sljedeći put „nema pojma“ ni o čemu ili se ljuti što ste mu to rekli. Na stranu što očekuje previše od vas, a vi od njega samostalnost i pažnju na času kad radi sa stručnom osobom, dok ste vi samo skretničar, pomagać i onaj koji, što je najprihvatljivije i opet do izvjesnih granica, ispravlja sitne greške i ostavlja da mu se one krupnije nikad ili rjeđe dešavaju. Malo li je ?!

    Samo je jedan početak
    Devica1 – 1/12/2008
    Ovo me podsjeća na onu pjesmu:bilo mi je prvi put, samo jednom prva zora sviće…Ma, da se „rastopiš“ od miline.Samo zaboravismo da ima hiljadu načuna, i isto toliko stvari, da nešto bude prvi put, po prvi put, prvi posao pa novi posao; prvi pravi prijatelj, pa novi prijatelj i isto tako djeca, prvo pa novo;i sve tako prva sigurna knjiga pa opet nova na koju smo prešli i ko zna koja po redu na koju smo prešli.Stvar je u tome da se ne „grickaju“ samo šiške, za promjenu pomalo i mi sami i ono čudno „raspoloženje“,uvijek kad zaduva onaj topao vjetar kad mu vrijeme nije, razbrče sve što mu se olako da, a sam se ne da ni gumicom preći preko bjeline papira jer i ne treba prije početka.Nešto bi trebalo tek da počne, jel da?

    Muškarac i šarm (1).
    Da, ali mislim da je to nekad bilo i prošlo ili je prava rijetkost, a najčešće kratko traje, čak i kod pojedinaca, nekako je nešto izgrize, izjede vremenom pa oslabi. Podrazumijevao je mnogo toga, od romantike šešira i bijelih rukavica na vjenčanju, „kao moj deda“, do simpatičnog ophođenja, humora, fizičke harizme, i ne samo to, do elegencije u fizičkom pokretu i neopterećujućem znanju plasiranja raznih drugih svojih kvaliteta koji ne potiru drugog, ženu ponajprije. Ali simpatičan neočekivan gest i harizma u pojavi koju je nemoguće objasniti osim kao ono nešto što privlaći mnoštvo, a najprije, naravno, žensko čeljade.A žensko je žensko i nemoguće je predvidjeti šta će mu se dopasti, na šta će pasti a srce joj zaigradi, što, opet, ne znaći da se predala, možda i „neukusu“, ako tako kažu „dežurni kritičari“ i svakodnevica koja nas preklapa i često odvodi na nepoznate i neistražene puteve.Kriteriji, kriteriji, samo ne dozvoliti da nam padnu na nulu.Ili , možda, letimo previsoko?
    (Nataša Gajić, Brčko – 02.12.2008. 13:33)

    Жртви је потребна помоћ, а не осуда
    Nataša Gajić, 02/12/2008, 22:48
    Svakoj žrtvi,i koja se tako osjeti, kad joj je napadnut integritet i ugrožena mogućnost opstanka u društvu,ne samo seksualnim zlostavljanjem na ulici,kod kuće bilo gdje, na bilo koji način kad se nečija ličnost pretvori u žrtvu napasnika,nemogućnošću iskazivanja ili prava na izbor bilo kog pozitivnog puta, ukratko kad je takvom ljudskom biću uskraćena sloboda a izložen je represiji koja mu visi nad glavom,nikad njegovom krivicom,jer on sebe u slobodnom društvu koje mu pruža šansu za normalan život ne bi dovodio u takav položaj i svjesno rizikovao da postane obilježen kao žrtva, potrebna je pomoć tog slobodnog i jakog društva koje je u stanju da mu je pruži, a ne nečija osuda rezervisana inače za svaki zločin koji takvo društvo, sigurno u sebe, ugrožava i zato ga treba zakonski kazniti i ukloniti, a ljude zaštititi.Šta bi bilo normalnije od toga?

    Virtuelne prevare i stvarni razvodi
    Devica1 – 3/12/2008
    Traje dok traje, a onda kud koji…dakle, imitira život, i to prilično spretno, a ima i dodatnih momenata koji izostaju u stvarnosti-možda prividna dostupnost i nastojanje da se ta „prepreka“ preskoći.Ipak, ne bih, bar svjesno i svojevoljno, kako god, jer mi se ta karakteristika anonimnosti ili „glumljenja uloga“ ne dopada baš.Međutim,i u stvarnom životu je moguće „navući „se na takvo što,kao što je anonimna pošta ili takvi telefonski pozivi,mada je i to moguće prokljuviti, ima načina.Vratimo se na virtuelno, ali tu uvijek nedostaje ona „sitnica“ koja pa recimo svima prva pada na pamet kad neko nije stvarno dostupan a ti onemogućen.I sad smo tu i vrtimo se oko svake moguće vijernosti, pa i u mislima.Dakle,oprezno i pošteno, po mogućnosti!

    Emocije voljene osobe su zarazne (1).
    Što duže živimo sa nekim, sve više ličimo jedno na drugo, manje fizički ali sve sličnije reagujemo na neke spoljne pa i sopstvene unutrašnje poticaje.Kako ih ispoljavamo, kakvo raspoloženje pokazujemo, veća je vjerovatnoća da zajedno zapadnemo u začarani krug osjećaja,iskazanih emocija prema suprotnoj strani kao u proizvedenu atmosferu iz koje je nemoguće izaći i prevazići je ako je previše zarazna, kako kažete,pod uticajem onoga od mene tebi i obrnuto i tako u krug i sa sve većim intenzitetom,gotovo do pucanja po šavovima.Zvući dramatično, a često se baš tako i odigrava, ako se na vrijeme ne presijeće, odvoji i prepusti drugim „zanimacijama“,pozitivnim i opuštajućim, za razliku od naelektrisane atmosfere i nas u njoj.Umjesto jedno naspram drugog, reagujmo ,za promjenu jedno prema drugom i pokažimo šta osjećamo, isreno.Tako se izlazi izvan sebe , ali ne u negativnom smislu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.12.2008. 18:31)

    Prestati sa zvocanjem (2).
    Naprosto je čudno kako ljudi ne vole da im se ukaže na nešto, skrene pažnja na mogući propust, opomene na neku neprihvatljivost ili konstantno nečinjenje, odnosno zaboravnost.Naprosto, to se uzima kao pridičenje, suvišno zabadanje nosa, čak dosađivanje i prigovaranje, nešto negativno i opterećujuće što bi trebalo samo propustiti kroz uši, zaboraviti i ne prihvatiti kao dobronamjernu opomenu.Čak i djeca, začepe uši i na vaš zahtjev, iz bilo kojih razloga, možda samo zato što bi trebalo tako, ili je ponašanje već usvojeno kao i vaša govorancija koju takvom doživljavaju, i sami zahtijevaju da „prestanete s tim“ i „nemoj mi više o tome“, a šta se dalje dešava, pitanje je poslušnosti, povjerenja u vas i ono što kažete, ipak, ili samo griže savjesti ako „zaborave“ i nastave po svom ili starom.Još i prije ako ste i sami popustljivi, pomirljivi, idete linijom manjeg otpora ili , naprosto, „nemate živaca za stalne zamjerke“; onda se prepustite, pa kako bude, nije ni vaša uvijek najpametnija i jedina kompetencija, nekad se i neiskusniji i manje oprezni bolje snađu i izađu sami iz problema ,bez intervencija sa strane.To što ste imali da kažete, već ste rekli, u prilog opštem miru.
    Nataša Gajić, Brčko – 04.12.2008. 10:32)

    Malo flerta, mnogo flerta.
    Ako ste u gostima, na primjer, idite u drugu prostoriju i vidite šta se radi, rezgledajte tek pristigle fotografije sa rodicinog vjenčanja i komentarišite, zabavljajte se kao da vam je sve ravno do mora.Vašem novom novcijatom dragom će ubrzo sinuti da vas nema pored njega,mada je zauzet pričom sa susjtkom do sebe, i dotrčaće do vas s riječima:“Taman sam te i jedva pronašao, a da te tek tako i odmah izgubim, ljubavi!“ i pomilovati vas po leđima lagano sjesti do vas.Pred svima pomalo kao pijavica…Stvarno se dogodilo.

    Obožavate ga/je, neka ide malo negde drugde.
    Ima i toga , a ima i slučajeva kad se porodica po čitav dan međusobno čeka, da se sastanu ,najzad ,uveče, a onda opet svako ganja svoje što nije stigao u tri prostorije.Tek kad izađu zajedno ganjaju se međusobno, traže ili su jedno uz drugo i tako nastupaju prema ostalom spoljnom svijetu.Svjetski je problem kad jedno spava i odmara, a drugo je budno i kao „zaludno“, kao u raskoraku s vremenom.Tu žena smeta i budi, a on je ostavlja na miru kad sama spava, pa onda i sam usni.Jedino dijete stalno negdje vija uz „igrice“ i ne dolazi mu san na oči.

    Zemlja usamljenih duša

    Svako zadovoljstvo se plaća, pa i „zadovoljstvo biti sam“,ali ne i usamljen u gomili.Samo oni znaju kako im je i kako su se „provodili“ dok jednom nisu ipak promijenili taj status za račun onog opšteprihvaćenog- u paru.Brzo su sve „zaboravili“, bez obzira da li su se pokajali naposlijetku, ili i ne pomišljaju da se vraćaju na staro.Bez obzira na sve, često žure pa se opet ponavljaju,pa se kaže „ista pjesma-isti snovi“.
    Devica1 – 5/12/2008

    Oprezno, udavača na vezi!

    Podvaljivanje obostrano, a želje različite ili imaju zajedničku začkoljicu.Kao normalna žena pomislim da im je u stvarnom, starom, da ne kažem „prethodnom“ životu toliko loše,da im se onaj „drugi“ učini prihvatljivijim preko svake mjere.Poslije teškog života, ovaj novi kao mazi i nježniji je prema svojim „miljenicima“ .Naivci, a ne šereti, za razliku od života koji se začas poigra s vama i vašim nerealnim snovima o „boljem životu“ tamo negdje drugdje.
    Devica1 – 5/12/2008

    Niko ne voli lažljive.
    Kad lopta iz grudi krene, naprosto se otkine i prijeti da se pretvori u ogromnu grudu koja se razbije najprije o vašu glavu, nije lako stajati na suprotnoj strani. A lažu svi. Iz ovih ili onih razloga ulijeću da se uhvate i u to kolo, a kolo sreće se okreće i začas od osvjedočenog istinoljupca pretvori vas u običnog lašca koji, istina, ima šarma i zavodničkih manira kad lijepo priča, ali izvodi na stranputicu i pravo u razočaranje. A to boli, ako ne samo žulja, i njega i vas.I zašto intriga, spletka, ona prokažena nadgradnja istine kakav je trač, samo da bi bilo zanimljivije i nešto se kretalo, držalo priču, kad sve se lomi,pada u vodu kao kula od karata ruši se jer ste gradili u vazduhu,kao frazicu bez podupirača i svog pokrića.“Ideš s vragom“, a kažu ti „idi s milim bogom šta pričaš“.A istina je lijepa, bijela i otvorena za obostranu korist, ako nije sasvim mala i neznatna i prođe pored vas a da je i ne primijetite.Potrudite se da je pronađete, u sebi, u drugome, i neka vam je sa srećom, laž ništa ne liječi.

    Uvid u budžet (1).
    Danas, seks nije tabu, tabu je novac, reče jedan „otvoreni i osvjedočeni“ ženoljubac.I sve što radiš, radiš da se „ne vidi“.A poslova na sve strane i na svakoj strani pokoja.Oženjen, naravno, ali više za novac i zaradu.

    Kritikovanje voljene osobe.
    Kad vas vaše dijete dočeka sa „ne mogu ovako“ i baci torbu istom kad vas ugleda, naravno, „ti si kriva šta si mi sve spremila, ništa ne mogu da pronađem u toj torbi, a i jakna mi je teška…“ i „u redu, ti spremaš knjige sam, od sutra“ i to su „konstruktivne kritike“.Sutra se scena ponavlja, potpuno indetična, leti i kapa na zemlju i „imali smo samo dvadeset sekundi da se spremimo, ja sam puž…“ i opet „ti si kriva…“ što si me udarila? Prava kostruktivna kritika i razlog da odem iz škole bez njega pa se vratim „sram te bilo (ali tiho)“ i sljedeći put uopšte ne dođem, ali ipak dođem…kad će da poraste ili bar stignemo do „veselo obavljenog zadatka kupanja poslije fizičkog“?!

    Pomagati u društvu porodice.
    Vrijedno je truda, ali druga su vremena i više se „poštuje tuđa privatnost“.Manje se odlazi po kućama, onako đuture i porodično, kakva sijela, ko za to još ima vremena, a više po dogovoru ili slučajnom susretu poznanika zajednički odlazak u kafić ili slično , na kaficu ili da se djeca poigraju dok vi malo i neobavezno proćaskate.Više su to opet izlasci u kupovinu, a ko će još da vuče bulumentu za sobom, pa bi ste vi na jednu stranu ,oni na drugu, vas interesuje ovo njih ono za kupovinu… Ili proslave rođendana, nikako u stanu, tu su specijalizovane igraonice sa tetama za zabaviti dok roditelji odčekaju na drugom mjestu, čak u blizini…Ili hepening Djeda Mraz, koji je taj, što se slika sa djecom i dijeli uplaćene paketiče po tržnim centrima.I ,eto vam gužvare, ne padnete s nogu i sami se zabavite ne služeći druge.A i niste baš „otuđeni“ zbog tih slučajnih susreta, usputne pažnje i, naposlijetku, sopstvenog mira u kući.

    Posesivnost odbija.
    Znači, glavno da je to iskazivanje posesivnosti, obostrane gle, ljupko.Ništa za to što se niko više ne stidi da pokaže, i dokaže, svima da je „nešto“ samo njegovo/njeno i ničije više,makar se malo i varali ili preračunali u tome i „ne moramo baš sve da znamo“, na ponešto zažmurimo ili progutamo knedlu, je li to-to odsustvo posesivnosto i dobrojutro slobodo?Ja ipak volim kad se zna šta je čije, na šta mogu da računam i kako da se snađem u mogućim situacijama, pa ionako je među svojim svako svoj, a kod kuće…Prema dogovoru, makar i prećutnom.

    Zajedničko donošenje odluka.
    Dogovor obavezuje, kao kakav nevidljivo potpisan sporazum ili, bože, ugovor, a prilike se mijenjaju i neke stvari se rješavaju u hodu i s prećutnom saglasnošću, valjda se toliko već poznajete koliko ste skupa.Sve su rjeđa zasjedanja, a vlada ono što ne gubi vrijeme:jel može-može-ne može sad, obostrano ili čija je „jača“ i bolji pregled situacije.I onaj ko rješava problem, rukovodi i „strategijom“.Strktni dogovori su ,obično tu da se ne ispoštuju, a tada vrijeđaju i bolje da nisu rigidni ili da ih nema.Fleksibilnost, majka!

    Za njeno raspoloženje.
    To sam već čula i vidjela, na dugoročne staze , a ne samo za jedan dan i od dana do dana. To dugoročno išćekivanje, podsticaj za razmišljanje danima i noćima, godinama, to svakodnevno „cimanje“ raznim pa i posrednim vrstama komunikacije, pa podsjećanje na prošlost ili na nešto što se ,možda, nije ni desilo ali može da bude;pa onda poneka laž, kao vrhunac i šlag na tortu, zavijena u zagonetku koju ,ponekad, i nije neophodno odgonetati, ali hoće se i to nas drži kao neki tajni put kojim još nismo prošli i s nagoviještenim putokazima.U promjenjivom ste raspoloženju, spremni ili nespremni, ali veza traje i ima sijaset načina da pošaljete poruku daleko od tuđih očiju ,ili možda onu koja će se ko zna kad „pročitati“ i odgonetnuti.Jednostavno, dali ste na znanje.Još da se nađete i sretnete, pa gdje bi vam bio kraj koliko ste stvarni dok sanjarite o njemu.

    Ne želite da razgovarate o tome.
    Stvari o kojima ne želite da razgovarate i zbog kojih ste uvijek na ivici suza, nisu samo mogući problemi i neriješene teške situacije.Dešava se da i sami otpočinjete priču o nečemu što vas je snašlo, odigralo se na neželjen način i istim takvim posljedicama, a i vama samima je teško i još ste ogorčeni, niste preboljeli, a vama bliski ljudi odbijaju ili nisu u stanju da vas prate i slušaju kako po ko zna koji put „tonete“ u zarazno loše raspoloženje ili gorite u vatri neispunjenih nadanja i razočaranja. Ukratko, kako se opet iznova mučite, kroz priču iznova sve proživljavajući, a i druge „uvlačite“ u to i loše raspoloženje.Negativna predubjeđenja, pretpostavke i predviđanja, trebalo bi odbacivati i gurati od sebe.

    Veći nego što smo ikad bili.
    Razočaran što se uopšte rodio ili odkako se rodio, svaki svoj korak dobro mjeri, ili odmjeri prije nego što ga učini, da bi mu se naposlijetku učinilo kako mu prebacuju da je suviše razmažen životom koji ga je stalno tetošio ma koliko još kratak bio, i da je, da, kao pod staklenim zvonom izrastao u biljčicu bez imalo skrupula.Eto, očekuje ono čega nema, da bi se u jednom trenu okitio tuđim lovorikama i zaspao na njima;malo li je učinjenih koraka pod tolikim oprezom da se ne učini pogrešan, manje vrijedan ili opasan po život.“Luda za tobom“, nađe se i takva da sve to zanemari, baci pod noge, nejaka da sve prebaci na svoju adresu ili to podnese i zaračuna kao otpis (ne)učinjenog duga prema sebi, ali nešto nedostaje. Znate, ona kockica da se mozaik učini cjelovito pravičnim, kao „primam krivicu na ravne časti“, prije nego što kažemo „ne“ jedno drugome, pogriješili smo a da bi bili iole veliki.U svakom slučaju „podmukla životinja“ prema sebi ,koja liječi nezarasle rane od prošlog puta.Ma, kakav razočarani lav! koji skoro uvijek uhvati svoj plijen, dok je još živ-lično njegov.

    Bez ismevanja prijatelja.
    Ismijavati nakoga je uvijek moderna rekreacija, još i više način da ispadnete štosoviti, ispalite dobar fazon u obliku igre riječima, sakrijete sopstvenu slabost, a pokažete se jakim, da izbjegnete nečiju neželjenu prisnost, nadmočni kad se i sami nađete na tapetu zbog tuđe slabosti prema vama.Onda je odbacite, ha.

    Uskladiti praznične posete vašima i njegovima.
    Odete s djetetom kod roditelja, uz njegov pristanak, naravno, a tamo se nenadano nađete u „nebranom grožđu“.Dijete neće da pristojno pozdravi, baka i deka ne dolaze dovoljan broj puta kod nas, baka je dosadna jer govori „nešto što ne postoji“, tj. „malo ga kritikuje“ da bi ga raskravila.A on složio facu i kaže da mu ništa nije ni spremila, u stvari jeste, a i kolači su preslatki.Uzajamni pozdrav: valjda će i to da prođe.(Između redova:Ujko, između ostalog, „ide“ u Peking na godinu dana ili „dolazi“ u Bgd na tri mjeseca; ali to su „lične stvari“ i ne znam ko ih „raznosi“.
    p.s. Sve je pod znakom pitanja u vašem tekstu!

      Dnevni horoskop – utorak, 9. decembar 2008.

    I konje siluju, zar ne?

    Naravno da ćutiš o svim ružnim stvarima koje je nemoguće promijeniti, jer su tu otkad je svijeta i vijeka i ,da, imaju veze sa opstankom, „pravom“ jačeg nad slabijim,nekad znaće obostranu propast, ali nikad pravdu, pogotovo ne- izvojevanu.Kaže se da ideš glavom kroz zid; boriš se sa vetrenjačama ili zastupaš utopijska rješenja.Takva su vremena; možda druge generacije-drugačiji ideali i više humanističkih ideja.Ili, naprosto sljedeća neka civilizacijska tvorena od čovjeka, pa tolike druge su propale, uništene ili zbog sopstvenih slabosti u temeljima.Uglavnom, neko će da nam sliči, totalno različit od drugih, neće uništavati svijet oko sebe zbog obične perverzije samozadovoljstva sobom.
    Poslao: Nataša Gajić 12. Dec 2008.

    Предлог детаљне реконструкције Народне скупштине
    A kroz koju ključaonicu si ih sve ovako na gomili pohvatao,tako ih i vrati, tj. proturi nazad…Predlažem, ipak, totalnu ignoraciju od strane svakog iole normalnog uma,misli svojom glavom i ovo se ne da svariti.Još i više, ako treba onih koji slušaju i čitaju,pogotovo pričaju, ono što ne bi trebalo ni da gledaju, pa opet ništa.
    Nataša Gajić, 13/12/2008, 00:49

    Sanjari.
    A obrnuto,da li suviše obraćanja pažnje na snove i njegove simbole,njihovo pretjerano i često tumačenje utiče na njihovu sponatanost i doživljaj,kako ćemo i šta sanjati?Poslije i na slične situacije u stvarnom životu,koje počinjemo da glumimo ili odigravamo kako bi se ostvarile ili ne ostvarile,počinjemo vještački da „utičemo“ na mali mozak i podsvijest, komplekse pa i sam karakter,u svakom slučaju određuju nam reakcije i kako ćemo se ponašati u „predskazanim“ situacijama i odnositi prema ljudima „iz snova“.Ili je sve to povezano i u uzajamnom povratnom odnosu,pa se i na takve situacije vremenom navikavamo i postaju dio naše ličnosti, a ne samo reakcija na suvišan i neodgovarajući zalogaj hrane kojim smo uveče napunili stomak.

    Ukraden internet-identitet (1).
    Pa, to je smiješno! Uvijek ima nešto što vas određuje a što niko drugi ne zna, pa i u vašem profilu, ne bi trebalo da se sikirate oko pobrkanog „identiteta“.Ima toliko slučajeva potpuno istih imena osoba koje se nikada nisu ni srele i totalno su različitih afiniteta, a uvijek postoji mogućnost da vas tako zamijene i ukrste ono što sami radite ili ne, čak iako, na primjer, nikada niste posjetili neke sajtove.Veća gomila ljudi-mogućnost veće zbrke, koja se rješava kao i svaka druga, da čujemo ono što nam se kaže ili sugeriše.Opet pitanje povjerenja i dovoljno poznavanje nekoga, kao i u stvarnom životu često obojenim zlonamjernim tračevima i slično.

    Slavlje s izluđujućim rođacima.
    Zašto se uporno baviti stvarima i ljudima koji vas izluđuju i sa kojima vam nije ugodno niti opušteno.Zašto biti žrtva nekih i sitnijih predubjeđenja da praznici moraju da se provedu s nekom, bilo kojom gomilom poznatih i napoznatih ljudi, nije važno ni kakav odnos imate s njima,dovaljno je što vas i u normalnim i svakodnevnim situacijama zamaraju i tjeraju da ih izbjegavate.Loše raspoloženje nije nešto za čim se trči po svaku cijenu ne bi li se promijenilo,pa makar i u vašu korist, pusta energija potrošena uprazno.Štedite se ,ponekad sami uz knjigu, porodicu, „obaveze“ prema nekome ko vam išta znači,da bi ponekad i bljesnuli neočekivani tamo gdje vam se i ne nadaju, ali raduju.I slučajni, neplanirani i neopterečeni raznim pripremama susreti znaju itekako da vesele i budu praznik za čula,ma u koje vrijeme se dešavali ili koliko trajali.I,da,povodom čega?

    Slavlje s izluđujućim rođacima.
    p.s.Kad sam joj nedavno ispričala da se jedna prodavačica tržnog centra u koji često zalazim na pecivo, imresionirala kad sam joj odgovorila na pitanje gdje sam se tako zadržala,U biblioteci, rekla sam joj, a ona:Ti čitaš knjige?..Da, kulturno se uzdižem i ne rintam samo kao domaćica, našalila sam se;moja mama mi je zdušno nabacila:Samo djeca, školarci i babe koje ne znaju šta bi drugo radile, čitaju knjige!I šta imam da kažem nekom ko zaista tako razmišlja o nečem što meni život znači,tj. kad živim dan da bih nešto pročitala ili napisala, makar i samo za sebe?!Zajednički praznici za izbjegavanje…

    Реквијем на бувљаку
    Ne bih da Vas uvrijedim, ali čini mi se da ste i Vi bili „lijepa glumica“ u svoje vrijeme koje se zove mladost, ili su Vas takvom smatrali..Mladost- ludost ili drugi parametri za odmjeravanje vrijednosti pa samim tim i (tzv.) ljepote u određeno vrijeme i pod svjetlostima reflektora.Malo li je ili kratko li je , ko će ga znati?

    Preko prstenova do uspeha .
    I mi, potencijalni čitaoci koji je jednom čitaju, moramo da zastanemo i razmislimo o pročitanom kako bi ga primili a naš um usvojio.Tako i o pokretu, zastani i razmisli dok vježbaš, inače se ne dovodi u situaciju života i smrti, ako ti nedostaje vrijeme razmišljanja, dok pokret ne postane navika, mahinalna i gotovo bez razmišljanja mehanička, prepoznata unaprijed od mišljenja. Ili pogleda ,kao kad okrećeš dobro usvojeni već poznati broj telefona okrenut do tada bezbroj puta, sada nesvjesno.I ne možeš da stradaš od usvojene vještine ili i pored nje?
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.12.2008. 10:14)

    Seks maštarije.
    E, baš to, što je više iluzija u životu ,i snovima, više je i neispunjenih želja, snova i patnje. Preko trnja do zvijezda ili vaših fantazija, kako ih vi samo veličate i nazivate, i ništa za to što su, najčešće samom sobom neostvarljive, nisu biće, pa čak ni voljeno.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.12.2008. 10:26)

    Prvi sastanak – okruženi atraktivnima.
    Jel vi to pričate o nekom malo „lakšem“ lokalu u kojem vam se neke „okićene spodobe“ svako malo nabacuju, bez obzira u kakvom ste elementu, tj. društvu?Uopšte ne razumijem ovaj tekst o odvlačenju pažnje od bitnih stvari nekim „usputnim ili sporednim imresijama“ od nepoznetog svijeta oko vas.Stvarno su prelijepi u svojoj dotjeranosti i nešto može da krene po zlu po vas?! Malo svašta pažnjice.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.12.2008. 10:46)

    Najbolji uzor.
    Kao i u svim teškim i neizvijesnim poslovima, važno je da se par dopunjuje, kanališe jedno drugo i ispravlja ono što druga strana, ili čak zajedno i u jednom momentu pogrešno a saglasno, propuste.Svejedno da li se radi o odnosu roditelja ili njihovom prema djetetu, jer i za dijete je važno da je od početka sposobno da uočava greške, svoje ili tuđe, ali i ono što je dobro prihvati i pohvali.I na njemu je da se odluči, a ne samo na roditeljima.I ,da, nikako samo, prepušteno sebi i jednostrano, već pod izvjesnom dozom međusobne kontrole, pa makar i nevidljive, nikako izrazite i neprikosnovene.Onakvi smo kakvi smo, sebi smo i svojoj djeci, ponekad moćni i uspješni u nastojanjima, a ponekad baš i ne, jer „ispravljanje krivih drina uvijek dođe prekasno i na opštu žalost“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.12.2008. 13:27)

    Ravne cipele na prvom sastanku.
    Čovječe, zar su toliko loše, neprilagodljive i nepouzdane, a tek odjeća koja uz njih ide?!Na neke stvari stvarno ne bi trebalo obraćati pažnju, a kamoli prilagođavati se njima, naročito kad škode i kad je veća šteta od koristi visoookih potpetica.I po snijegu i po ledu?!
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.12.2008. 13:36)

  18. Nataša Gajić каже:

    Nije neophodna „tona“ poklona za decu.
    Jovanova baka uvijek,negdje u ovo vrijeme kad mu je skoro i rođendan, vodi svog unuka da se dobro proveseli sa ostalom dječicom, u svoju bivšu „radnu organizaciju“, gdje se i posluži slatkišima, iskače uz muziku i veselje i ,kao usput, islika i primi paketić od Djeda Mraza kad mu odrecituje nešto, sav sretan i zajapuren od aplauza odobravanja presretnih roditelja.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.12.2008. 13:56)

    Japanski naučnici prikazali slike iz ljudskog mozga na računaru

    Nataša Gajić | Utorak, 16 Decembar 2008. 15:42h
    To je samo još jedan prodor i plasiranje skrivene Istine.Ah, to Misleće biće koje ni jednu svoju „tajnu“ kao produkt ne može sakriti.Od koga, uostalom? Javnost, pa sve ostalo.Već se zna!I ko je tu lud ako ne zna ništa o „čitanju misli“?

    Prerano seksi (1).
    Dijete imitira ono što vidi i što misli da je lijepo, sviđa mu se ili misli da će naići na odobravanje zamišljene ili „prave publike“ koja će mu pljeskati kao pravom malom glumcu, a možda bude i drugačije nagrađeno.Nesvjesno onog što radi, da, ponekad,nevino u svojoj naivnosti i bezazlenosti, počesto izaziva kontrasne efekte, čak neželjene, ako se kažnjava zbog pretjerane zaostalosti, čitaj konzervativnosti, okoline ili, što je još gore, nečije nastranosti i bolesnog uma biva uhvaćeno u klopku patološke zloupotrebe,jer nije dovoljno zaštičeno i sklonjeno od očiju neželjene javnosti koja mu nikako ne želi dobra.Kako ukazati na „pravi“ put? I fotografije obnažene dječice u kojima uživaju odrasli graniče se sa socijalnom patologijom, ili je kažnjiva njihova distribucija od strane takvih okarakterisanih kao pedofili.Ili da malo zakomplikujemo, ili pojednostavimo podvlačeći crtu tamo gdje je nemoguće: kako gledamo na obnaženu i bezazleno raskomoćenu dječicu po svim svjetskim plažama, njihovu čistotu izloženu kakvom nesvjesnom zlu, čak fotografisanje i čuvanje golišavih poza i naše najnevinije i prelijepe mladosti, ničim neokaljana.

    Deci prija rutina.
    Navike su čudna boljka; čak i stvari koje nemaju nekog ustaljenog reda u sebi, tj. ne spadaju u rutinsko obavljanje radnji, u stanju su da nas pridobiju , ako se njima često zaokupimo,u početku možda i nesvjesno ponavljamo, iz dana u dan koristimo kao omiljeno mjerilo ispravnosti obavljanja nekog posla koji nas je pogodio u žicu ,pronašao i snašao nas i postao tako naša cijenjena i neodoljiva navika.Često nevezano sa nekim očiglednim ritualom, ali neko malo lično zadovoljstvo bez kojeg ne možemo, a desi se da nam kasnije i dosadi, ali ne možemo tako lako da ga se oslobodimo, gotovo kao rutina ili mehaničko, umalo opet nesvjesno ,ili sa malo manje potrebne pažnje, obavljanje posla.Djeca, pa i odrasli kasnije, u stanju su da padaju iz jedne u drugu, odjednom i neželjenu naviku ,nalazeći vrlo malo novog i poticajnog u njima, a možda baš zbog tih ustaljenih, dobro poznatih stariteta koji nam odvlače pažnju čak i kad u jednom trenutku postanu suvišne i nepotrebne.Neophodno je tada da ih se oslobađamo, a ne uljuljkujemo u njima kao u dobro poznatom okruženju koje nas „štiti“ od kreativnosti iznalaženja novog i možda nesvakidašnjeg.Zanimljivije je i privlačnije za doživjeti i probati jednom,pa makar i nikad više, ili se nekad opet vratiti nečem sličnom što odudara od ustaljenih recepata koje već sričemo napamet.

    Stepford

    Poslao: Nataša Gajić 19. Dec 2008.
    Da nas sve zamijene,šta ćemo im? preblago je rečeno.Činjenica je da svaki učenik ima svog učitelja kojeg ,u jednom trenutku, prevaziđe.Tako i u vašem tekstu o imitacijama stvarnosti i ljudi od krvi i mesa.Maštovito ste ga prešli, tog vašeg poznanika, ko zna kako će se izvući, nije mu lako, a i snaći u nebranom grožđu svakakvih „čudesa“ koja zamjenjuju (ne)običnu normalnost koju je sve teže dosegnuti a i poželjeti.

    Naš rođak sa sela

    Poslao: Nataša Gajić 19. Dec 2008.
    Da, pa kažete svi je gledaju, tu seriju.I sama sam počela da gledam ,pored napomenute, i onu drugu u reprizi, takođe sa sela.Neobično?!Samo da ne ispadne po onoj čuvenoj:Selo gledaj (hvali), drž se kraja (grada).I šta smo uradili, sem što smo se intrigirali tuđim nedosegnutim životima, a bili su i naši, jer kad je neka pokora, bjež u selo.

    Masturbacija je zdrava za vezu .
    Vrlo ponižavajuće, vjerujte,kao i svako pomagalo.Masturbacija je nešto što vam govori da ste sami, naispunjeni, nesposobni ili da nešto ne štima u vašem uzajamnom odnosu sa partnerom, pa se okrećete polako, ponekad čak i prikriveno,sami sebi i čini vam se da će to što vam rješava naoko trunku nekog fizičkog recimo zadovoljstva, riješiti i emotivnu izolaciju u koju tonete sami sa sobom ili čak uz malu nesebičnu pomoć partnera koji, u stvari nije u stanju baš uvijek, ili nikad, da vas zadovolji u potpunosti jer je odsutan ili spriječen nečim ko zna čim.Nema te dopunske, ili instant, bliskosti koja može da nadomjesti trenutak obične nježnosti između ljudi koji se hoće,ili čak ,nedajbože,zamijeni pravi, potpuni, čist i , da ,punokrvan seksualni odnos između dvoje bliskih koji, dakle, VODE LJUBAV.

    Ko ima intuiciju?.
    To se zove loš predosjećaj kad se upali ona upozoravajuća lampica koja vam „kaže“ da će se sve odigrati ili neće uopšte, baš kao što očekujete.Leptirići koji vam ne daju mira u stomaku i glavi, iako vam sve opet kaže da je bolje da se ponašate racionalno i zdravorazumski, jer niko nije prorok prije vremena, na osnovu nesigurnih znakova, providnih podataka ili ptica zloslutnica.Činjenica je samo da ste malo više napeti i prijemčivi na spoljne i unutrašnje podražaje, u očekivanju šta će se desiti, pa bi ste da preduhitrite đavola, zaštitite se, pobjegnete ili privučete to milo biće još više sebi.Mislite da je moguće unaprijed odrediti bilo šta pa i situaciju, na osnovu nećeg sličnog što vam se već nekad desilo, kad ste se najmanje nadali, ili od prevelike želje da vladate situaciom ,naprosto ste nestrpljivi da odgonetnete ono što možda nikad i ne dolazi ili nečije reakcije,pa vam se čini, od silnih „prijedloga“, da ste bili baš u pravu kad ste se toliko kolebali između obzira i niste povukli sreću za rep.Kao da ništa neće doći prije nego što mu je red i kome je ženska intuicija spasla glavu?
    (Nataša Gajić, Brčko – 22.12.2008. 09:45)

    Čestitajte sebi.
    Da li je baš sreća uvijek u pitanju, ali kad dobijate svaki put kad zaigrate na svoju kartu,morate biti i puni samopouzdanja i nepoljuljane vjere i kad vam se „u brk nasmije“,jer vjerujete u sebe, a ne u nešto imaginarno i što nepozvano dolazi ili kad ga i za rep povučete.Sreća je varljiva k… znate već i vi ste mnogo fini da bi je takvom smatrali, čak i kad vas napusti usprkos svim nastojanjima ili dođe drugi put kad joj se najmanje nadate…i umorila sam se od nje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.12.2008. 17:26)

    Sastanci nisu terapeutske seanse.
    Nije problem ako se nekome „ispovijedate“, a nije pop, psiholog ili blizak prijatelj.Činjenica je da su ljudi danas teški, prebukiranih glava i prava je vještina otkinuti im koju toplu riječ, bilo da je tražite ili pružate, efekat je isti, intimni trenutak koji brzo dođe i prođe, tako da smo tek potom ga svjesni i koliko nam je značio dok smo se „znojili“ da shvatimo i spoznamo i sebe i tog naspram sebe, bez upadica i strpljivo.A doktori ,terapeuti, rade za novac i „uvijek su tu kad zatreba“, ma da,čak i „profesionalne greške“ im se plaćaju i „isplate“ jer su „heroji bez rata“-cijenim to kad priznaju da su „nemoćni“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 23.12.2008. 17:40)

    Previše ličnog na početku.
    Ma da, a onda se veza nekako ustali, odnosi „zabetoniraju“ u sklad i ne znam šta, a vi odjednom sa novitetima ispadnete kao da ste nešto sakrili i „zaboravili da kažete na vrijeme“ jer vam je tako bilo lakše tamo negdje u kafiću stvarno nije bilo vrijeme, a i sami ste se kolebali kako će to biti prihvaćeno na samom startu.U stvari i bez „toga“ ili usprkos svemu, veza se Razvila, pa su i lomovi teži za preživjeti.Oni naknadni, naravno.Da ne ispadnete“lažac“?
    (Nataša Gajić, Brčko – 29.12.2008. 21:44)

    Previše priče o ljubavnom životu.
    Važno je kako ste „upakovali“ taj komentar na svoj račun, a ne šta ste i kome rekli.Uvijek se nekako ubode vrijeme „intimnosti“ pa ste zanimljivi ma šta pričali.Naravno ,ako ste još uvijek raspoloženi za to, a drugi vas ne presijeku upadicama jer uvijek i oni imaju šta da kažu i dodaju na to, ma „slični ste“ ili se tako nešto nekome već desilo i „ima lijeka“ od zamora materijala…
    (Nataša Gajić, Brčko – 24.12.2008. 10:07)

    Šta znaju žene.
    „O, kako se varate!“ Za svog i ne tako bezličnog i dosadnog života, nisam još primijetila da je bilo ko ili bilo kad izgovorio tako što, ili bar preduzeo da uvijek bude u formi :duša hoće, ali tijelo ne sluša; i opet smo kod istog, da ako je neko nježan, ne znači da je uvijek i raspoložen ili bar dostupan ili da „ganjamo ale, ipak“.
    Nataša Gajić, Brčko – 24.12.2008. 10:14)

    Dovoljno jaki razlozi.
    Ima razloga i razloga, za ovo ili ono, i neko će ih sakriti čak i od samog sebe, a neko će ga staviti na pladanj pa nek se zna i objaviti na sva zvona cijelu suštinu postupka.Zanimaju me oni za koje ni u kom slučaju nije dovoljno jak razlog pa da izreknu zašto su nešto, pristali ili opredijelili se i nisu odustali od prvobitne odluke ili nečeg sigurnijeg, zašto kad jednostavno je tako.Opredjeljujemo se za nećije biće u bilo kom položaju, a ne za razlog biti, pa da, jak mi razlog.

    Hemija na delu (2).
    Vjerovatno ste već čuli za nevidljive golim okom aure koje isijava naše tijelo, a koje su u raznim bojama vidljive i mogu se usnimiti samo specijalnim aparatima.Tada se može primijetiti kako se aure dvije osobe koje se na simpatišu baš međusobno, udaljavaju jedna od druge, povlače svaka prema svome tijelu i gotovo nestaju, a kod onih osoba koje se i inače međusobno privlaće i simpatišu ,aure se šire, stapaju jedna u drugu,postaju jedno kad se tijela približe jedno drugom.Vole se ,što bi se reklo,i aure oko tijela i sama bića koja ih posjeduju i kojima se to dešava u međusobnom dodiru.I to vam je neka hemija, duboko svjesna sebe gotovo kao svjesno biće spremno na reakciju prema drugom.

    Bez priče o seksu na prvom sastanku.
    Bože, rizično je razgovarati već na samom početku o kakvom dobrom, može biti i skupom, restoranu,jer neko može pomisliti da odmah hoćete da ga lupite po džepu ili da ste previše ne znam možda pretenciozni, možda snob…Rizično je razgovarati, odmah na početku, o bilo čemu, jer neko može pogrešno da vas shvati, krivo protumači ama baš svaki vaš otvoreniji ili sigurniji u sebe gest dobre pažnje, jer mu se tako hoće, mislite na isto ili slično, a u stvari se nedovoljno ili malo poznajete i pogrešna tumačenja su neizbiježna, pa time i reakcije.Ukoliko ste se zahuktali u egzaltirani razgovor, što je teško kontrolisati, nije naodmet usporiti malo i zadržati distancu, ali i to je teško ukoliko izbjegavate prisniji razgovor i samo ćutite, i ćutnja može pogrešno da se protumaći, i svaki suvišan pokret…Pa, razgovor i o „nezgodnim“ temama služi razjašnjenju i boljem upoznavanju.Važan je dobar nastup i način laganog „izbjegavanja“ onoga što bi svima bilo neprijatno ako je preuranjeno,a dijalog i pravo pogođena zanimljiva tema to svakako nisu, kao što su to preuranjeni ,brzi i nespretni zakljuci koji odmah vode na radnju i u nesporazum.

    Iz jednog lokala u drugi – iz učtivosti.
    Lažna nada, ili iluzija, je problem, može da vas nosi i nosi i odvede ko zna gdje, recimo u vašoj glavi, a da ne pričamo o postupcima koje povlači za sobom, čak i zbližavanje nije isključeno, nemojte samo reći da je bilo šta moguće iz učtivosti ili jednostavno zato što iz neke situacije koja je otišla i-ha ne umijete da se bezbolno po sebe i sve izvučete.Nisko,jer ni obična učtivost više ne pomaže da se ne osjetite kao „gad koji zavarava i razočarava očekivanja“, a ko se očara taj se lako i razočara.Lokal je baš „sitnica“, ukoliko niste baš grubi u rušenju tuđih iluzija, a suprotna strana malo više nego osvetoljubiva, svidi vam se naknadno ko zna zbog čega,pa ne znate šta ćete više nego da se pokajete, ali ne vrijedi.Ah, znam, kolo sreće se ipak okreće.

    Osećate se uskraćeno.
    Izvinite što moram da vam protivuriječim, ali kad je „krivica“ i krivica u pitanju to je tako, zaboravljaju se spontane reakcije, samopozvana strijemljenja i uzajamni odnosi nesebičnog davanja bez ikakvog povoda, pa i uskračivanja s povodom na kraju baš zbog te osvetoljubive i ja tebi- ti meni relacije.Kad osjećaj tuđe, ili čak svoje krivice stupa na djelo, obično smo nešto potisnuli, zabašurili, krivo postavili, ili se pravdamo ili to očekujemo od drugog; nema mjesta za dobra i plemenita djela, jer smo se zaboravili u uzajamnoj ogorčenosti i prebacivanju, zanemarili pročišćenje u postupcima koji su promjenjiva rabota zavisna od drugih, nesebičnijih stvari nego što je to nečija krivica kao zabran za sve što nam nedostaje a mislimo da nam je neizostavno uskraćeno.Uskraćujemo si kajanje i pročišćenje pa i kroz „plač“, ženski nego, da ne pominjem ovako sebično ili iz „niskih pobuda“, jer stvari su male i nisu tako žestoke, kao kad slijedi opšte pomirenje i ona „narodska katarza“, kao kad vam kamen padne sa srca i više ni za šta niste krivi niti prozvani da zaliječite otvorenu ranu, nego sami tako hoćete.
    (Nataša Gajić, Brčko – 01.01.2009. 10:09)

    Primarna motivacija.
    Na kraju se sakrivate i od rođene žene i djece ili nađete mlađu djevojku da vam ona razbija te izanđale zidove.Srećom, nisu svi „takvi“, zrelo prihvataju ono što moraju, nisu rutinski automati, jer sve što je rutina obavlja se čisto mehanički i bez udubljivanja, a možda je tako i bolje kad je fizikus i nešto naporno u pitanju.Nema veze i što nas stare loše navike uvijek sustižu i vraćaju se kao milo za drago, uvijek kad smo malko dekoncentrisani i prepušteni više sebi, na primjer poslije bilo koje vrste buđenja.Mislim na iluzije i kako one uvijek nekako pomažu.A mišići? Nije uvijek ni lijepo ni zahvalno hvatati na mišiće, kažu, malo promisliti o prirodnom stanju stvari i dokle smo taj poredak dotjerali kao sila koja klade valja a sebi škodi samo zato što nije uvijek isto i na vrhu, pa ne bi da siđe iako nikad nije ni bio ili ni drugi nisu ništa lošiji niti manje promjenjiva, da ne kažem „kvarljiva“ roba.Sve ima svoju cijenu i trebalo bi da vuče naprijed, a u svojoj prirodnoj sredini osjeća se kao riba u vodi, ne na suvom i protiv svih vjetrova.

    Opasna mesta (1).
    A šta sa djecom koja stasavaju polako kao pod staklenim zvonom, danas.Isti uzrast, da li i zrelost i osjećaj sigurnosti u sopstvenoj koži, kolika snalažljivost u različitim ne previše zahtjevnim situacijama, ne baš kao nekad.Da ne idemo suviše daleko, ali prije 40 godina je baš približno taj uzrast naših današnjih klinaca i rekla bih mi smo bili slobodniji, odvažniji, djelotvorniji, kada je u pitanju samostalan odlazak u školu, ostanak sam kod kuće i istovremena briga o mlađem od sebe, još,boravak na ulici ili tu negdje u dvorištu bez nadzora odraslih, igra bez straha i od samih sebe u obližnjem parkiću…Nisu uzalud smislili male restorančiće- igraonice u kojima su djeca tek prividno prepuštena sebi i igri bez prisustva odraslih čuvara kojima i pažnja opada sledstveno toj naoko spretnoj zašuškanosti od 2-3 sata.Ko brine ako ne dijete samo, jesu li mu na oku u svakom trenu, a 6-8 im je tek.Ima ih i odvažnijih ali strepnja od odvajanja i gubitka bezrezervne kontrole je neizbiježna. Kako zaštiti nedovoljnu samozaštićenost i vječita knedla u grlu, protiv sila na koje u trenutku ne možemo da utičemo jer smo naprosto ograničene moći kao ljudska bića u „divljini“.

    Deliti postelju s partnerom u roditeljskom domu?.
    Smiješno, šta tu još ima da se sakrije od odraslih osoba koji vas „odlično poznaju“ i koji su i sami sve to prošli prije od vas ili baš zbog vas koji ste im djeca pa nije bilo uputno da u sve intimnosti njihove baš zavirite ili se i sami tako ophodite prema svojoj nedorasloj klinčadi u susjednoj sobi- Oprezno i Tiho… obratiti pažnju naročito na s vremena na vrijeme jer nije prilika ni mjesto.

    : Žene vašeg života.
    Čitajući ovaj naslov vašeg novog teksta, stekla sam utisak da se radi o nečem sasvim drugom, proživljenom i u jednom trenutku nestalom usprkos svim kvalitetima koje je nosilo ili baš zbog onih fatalnih stvari koje je to nešto nosilo i zatim blago rečeno uništilo.Kao na primjer, veza sa „ženom vašeg života“ više ne traje ,i ne uzima svoj ionako zanemariv danak potom, jer vam je već jednom, dok je bila, „raznijela „sve ikad iskalkulisano ili odloženo u životu što ste smatrali jednom osvojenim i zauvijek datim, dakle promijenila ga iz korijena i ne zaustavljajući se više u svom djelovanju, makar i posrednom na njega.Ima tih „fatalnosti“ koje nas grizu i tjeraju da osjećamo neku nedovršenost, uskraćenost ili oduzetost ,kad se jednom završe; ili naprotiv ,guraju naprijed bez obzira na svu bezazlenost i neočekivanost na strani odakle smo se najmanje nadali tome ,da bi postale još jedna u nizu.Majke se kao ne računaju, ali i one mogu da budu itekako fatalne i neumoljive i naravno zahtjevne, ne samo što se tiče uzgredne ili izrežirane pažnje.Samo za nju. Da ne mrsi konce.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.01.2009. 11:49)

    Skinuti odeću jedno drugom.
    Ima svlačenja i „svlačenja“; tu ne mislim samo na odjeću ili bilo šta što podsjeća na pomalo već otužnu „igru istine“ važno je uraditi radnju a ne zagolicati nečiju maštu ili šta.Postoji nešto što se zove intimna igra skrivanja, i razotkrivanja, koje znaju itekako da uzbude, ili tek dignu uzbunu za pokret i akciju; nekad s mjerom i ukusom, a nekad baš i ne.Stvar je da nam obično nešto nedostaje trenutno; stan, nečije prisustvo i bliskost, režim usklađivanja naravi i potreba, a ponekad se i malko razmimoilazimo pa je potrebno preusmjeriti pažnju na bitno, neodložno i nismo stigli još da se uskladimo.Dokle će to da traje? Pa početna privlačnost je komandant parade, a potom- ko zna… Svi smo tragači u toj igri djelimičnih tajni ili zadataka koji nam se nameću u svoj svojoj intrigantnosti, da nam nekad dobro dođe „što nismo toliko radoznali, samo nestrpljivi“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 05.01.2009. 12:12)

    Na visini zadatka.
    Zvuči pomalo unezvijereno za poznatu parolu uvijek spremni za igru; publicitet ne čeka iza svakog ćoška, potrebno je da se usaglase stavovi viših sila i ko zna šta još kod vas samih, a i ispomoć u kojoj ste povremeno vi , a onda on skloni zavidljivosti prema suprotnoj strani, što je ljudski kad su ovakve težnje u pitanju, popularnost i šarm kao s neba pali,takva pružena ruka nije baš na cijeni; može da vas odvede na audiciju puna slatkorjećivog ispiranja mozga da ste „glavni“ i sigurnog prolaza, a prime njega , ne vas koji ste se nadali i pripremili i kako to već ide u većini poznatih biografija ljudi od skrivenog talenta i kurentnih iz potaje i bez svoje krivice.Osvrnite se oko sebe.

    Šta će drugi da kažu.
    Šta će drugi da kažu? Da ste se pogubili u sitnim razmišljnjima, da vam je iskliznulo tle pod nogama ali i pažnja kojom bi ste poslušali ono što vas je sustiglo jer nedovoljno brzo trčite pa pred rudu, kritizerstvo.Usput ste negdje ispustili ili omašili i ličnu motivaciju izgubite, zaboravite , i tle pod nogama, kao što vam se dešava kad vam nedostaje koncentracija, zadovoljstvo i trenutak svijesti,jer ste doživjeli ono što ste „zaboravili“ pa se naknadno možda sjetili da nikad ne možete da ga zaboravite; ah to lutajuće ogledalo u kom ste se bez kraja i konca ogledali i zadovoljavali svakakve pobude, a bez naplatne rampe…Da čujem još koju o koncentraciji ove noći!
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.01.2009. 22:36)

    Okončati nezdrave odnose.
    U pravu ste sto posto, i prije nego što ih osjetite na svojoj koži; srećom da su djeca ta čija se riječ sluša i čija je posljednja, inače bi se zaglavili da nema njih koji sve vide prije vas i znaju pravu mjeru bliskosti sa nekim ko po njima to ne zaslužuje, samo su ponekad „poslušni“ i odigraju i taj susret u jalovštini i samopridici.Jer kad prebacuješ svojoj djeci, ti si na tapetu. Dakle, njegovati zdrave i produktivne generacije, a za nezdrave odnose pa što manje vremena, što prije vaše osvješćenje i zdrava osveta je na djelu, glava prazna i spremna za čiste empatije i simpatije, naravno; ništa se slučajno ne dešava, uvijek ima neki crvić koji vam ukaže na pravi smijer i vašu pažnju zaokupi osvjedočenim vrijednostima preko kojih se niko ne preklapa.Ah da, ne živite odviše kroz djecu, nego više pored njih i budite uz njih kad je to zaista potrebno, iziskuje trud a ne uzalud.Roditelji su u jednom trenutku kao da vičete preko ponora-nagluvi; prištedite glas, dobar glas se daleko čuje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.01.2009. 10:47)

    Imali ste loša iskustva.
    Veliki dio naročito intenzivnih iskustava iz prošlosti,koja je prošle ali ne znači da se i ne vraća kao pozdrav iz daleka ili loša opomena da ne ponavljamo stare grijehove,ostavimo po strani ako već ne možemo da ih sasvim potisnemo i zaboravimo, e sa takvima je najuputnije posegnuti i konstruktivno ih upotrijebiti kao iz kakve kutijice za trenutno odlaganje ili skrivanje; raščlaniti ih, izanalizirati, porazgovarati sa prošlim i odgovoriti sebi na poneko pitanje koje je ostalo zapreteno i nenadano se opet pojavilo da začikuje, upakovati sve moguće razloge, polemike, suprotstavljanja i kontre, napraviti možda nešto kao glazuru i opet odložiti, jer prošlost se uvijek prevrće kao stara para i ponekad ima čak dvije strane, a najčešće se „retušira“, dobija nove obrise i može dobrano da se iskoristi i u toj nadolazećoj sadašnjosti.Budućnost je jedino što nam preostaje, a sa prošlim suzama možemo se poigrati i kreativno zadovoljiti žal za već odigranim i nadomještenim nečim drugim.Ovo je kao prijedlog kako upotpuniti vrijeme ili nešto loše odigrano i propušteno, a ne uzalud očajavati nad hudom sudbinom ,kad nema ništa bolje i postojanije nego ne ogreznuti bez razloga u nepromjenjivost.Umjesto nepostojanja, imamo nešto čvrsto u ruci, posloženu priču i redoslijed prioriteta u glavi:šta se nosi , a šta odnosi na neko drugo, svoje mjesto za odlaganje biće bolje.
    (Nataša Gajić, Brčko – 11.01.2009. 12:39)

    Ko je gazda? (2).
    Tekst mi se sviđa, ali što se tiče samog izraza „gazda“, na žalost kvari utisak i zvuči prilično rogobatno, baš kao i neke nezgrapno upakovane konstatacije na samom početku.Ali ,cilj i nije biti iza nekoga, biti nježen u postupcima ili privržen svojoj nježnijoj polovini, bila to žena ili sami dio vas. Poenta je biti neumoljiv, nedodirljiv, je li tako? vladati sobom , situacijom i svojim postupcima, biti na visini zadatka i držati konce u svojim rukama…Sve to, a ljubav će kasnije doći i sve to ispreturati i staviti na pravo mjesto, brže ili sporije , ali na sopstvenim leđima iznijeto.

    Bitni faktori za ženski orgazam .
    Tehnički dobro obrađena suština „željenog cilja“.Ima tu još da se doda, ali to jako proširuje temu, kao i osobe koje obuhvata u kontakt i tiče ih se.Na primjer ljubav i privrženost uopšte i ne dotičete, povjerenje taman posla, samo hladan rezime postupaka do uspješno odrađene radnje.Ah da ,i mozak je „čitav“.

    Kako miriše ljubav?
    Devica1 – 12/01/2009
    I ja se „ponašam“ kao isključena i pmalo skrajnuta od svega. Ne mogu da „skeniram“ većinu izgovorenih opaski, a tek riječi upućene direktno meni ili tek posredno, ali od njega, i ne dopru do mene ako me posmatra, ili ih brzo suviše brzo zaboravim ili izmijenjeno interpretiram, kao da sam gluva na „apele“ da budem pažljivija i otvorenija za inpresije emotivnog tipa.Ostaje samo osjećaj da je „u redu“ po mene, naravno, pozitivno i „bez promjene“.A volim mu glas, i dopisivanje posredničko me uključi u duboko razmišljanje o svemu.

    Vi i vaš tinejdžer.
    Kako se vremena mijenjaju! nekad je bilo dovoljno imati svoju sobu u koju možeš da se skloniš, odsanjaš i vratiš se da učiš i „učiš“ poslije škole, ponekad i malo tresneš vratima poslije „kratke polemike“ ili prigovora u koje si zapao. I tada buntovnik.A sada se tu umiješao i Internet i svakakve nive začkoljice oko „blamiranja“ sa roditeljima, šta može drugo da te učini ozlovoljenim? Roditelji ne blamiraju već postojeći stid od samog sebe, svojstveno tinejđerima koji bi da se brzo osamostale, budu neovisni i sigurni u ono što „zastupaju“. A mi, jedva čekamo da nam pristigne jedan takav bilo kakav ako su promjene neminovne,pa i buntovništva, samo da smo u toku i i zajedničkim snagama učestvujemo u odrastanju, dok nas vrijeme ne pregazi..

    Od kenjkavice do opasnice
    Uto, 13/01/2009 – 12:58 — Nataša Gajić

    Ima jedna serija u kojoj glumica „navaljuje“ na popa pa još oženjenog nečim što liči na tu vašu „kučku od žene“ da se odlući u pozitivnom pravcu ostvarenja zajedničke veze.I, šta će biti, ona će ga na kraju naravno „ostaviti“ jer previše se trudila, oko njega, oko veze,ganjala kontru, i rekla da će da čeka da bi otišla.A on, da ima nešto više od nečije želje i vjerovanja; ljubav, kaže „greška“ u njoj.Nije to-to i ona će da ode na kišu, vidjećete kako će se završiti…Svako dobije svoje i što nije tražio da se ostvari.
    Unutrašnji monolozi.
    Nije uvijek u pravu, ali šteta je već naćinjena i vaš unautrašnji glas vas je izazvao na dvoboj sa njim ili sa samim sobom; u dilemi ste, pali ste u nedoumicu, nesigurni šta vam je činiti, jer crv sumnje u sopstvene kvalitete i mogućnosti ne dolazi samo od drugih.Možete da budete itekako samodestruktivni, da ste sebe toliko izmanipulisali da ste se pretvorili u svoju suprotnost, može i pozitivnu, ali i ne baš.Šta je obično zamuckivanje ili gaf iz pretjeranog uzbuđenja i brige kakvu sliku o sebi ostavljate, može da ispadne veoma slatko, čak dobrodošlo da otkrijete koliko vam je do nećeg stalo i koliko bi ste bili u stanju da se potrudite oko nećega što nije samo izboren penal ili podmetanje noge ili kukavičijeg jajeta, ah pa da bi ste sami zablistali u punom sjaju pred tuđom manjinom.Slabosti nisu obično ono što nas degradira u tuđim očima, naročizo ženskim, prije su to sitne pakosti, prepredenost i ostale dobro pripremljene maske- razotkrivene i dočekane na nož, to svakako ne bi ste željeli.A mozak priča što mozak vidi i zna.Da voli ,naprimjer i samog sebe po malo i iznutra.

    Unutrašnji monolozi.
    Recimo, napisala sam vam lijepo pismo, sentimentalno kako god, ili bilo kome, a vi niste u mogućnosti da mi odgovorite na njega; onda je od njega, ili toga, nastala jedna lijepa novela u kojoj se beskrajno i jednostrano, u sebi priča. Ili smo se na žalost poslije posvađali, i ja vodim dugačak razgovor u prazno koji se zove monolog jer moje riječi ne nailaze na odjek, vi samo ćutite.Tada i ja začutim i postanem jako nesigurna onim što se odigrava u meni; pričam li sama sa sobom ili to čujem tvoje odgovore, možda ne pristajanja na baš sve, ali me čuješ, uključio si se i potpuno si razumljiv,meni, mogu i sama da se nosim sa tobom kad progovoriš pa makar i na tom nivou, poslije ćeš ozbiljno, kad se nađemo opet kao sada i nadovežemo jedno na drugo kao dijalog.Nikako ne omalovažavam „žensko pismo“, ali opet ću u tebi postaći, i ti u meni, „unutrašnji dijalog“ u toku kojeg ću prepoznati sve na tebi i ti, naravno, na meni u saglasju tonova novele koju smo svojeručno ispisali.To se zovu unutrašnji monolozi?

    Bez loših misli.
    Loš glas ili crv sumnje „Nisam vrijedan toga“ i „I ne zaslužujem to“, izravni je put u komplekse koji nisu trenutnog dejstva, dok zbivanje traje i treba da djelujete, šire se i koče vas i dalje, najviše kad hoćete da ih predupredite, kao da postaju stvarni dio vaše poljuljane ličnosti i loša skretnica za lične sposobnosti koje svakako posjedujete; ali kako da ga iskažete od tog vječitog unutrašnjeg zvocala što svaku manu ističe, a kvalitet izostavlja, jer dok se bavite onim što vas sprečava, izgubite korak sa onim što vas stvarno određuje.Požurite da ih zaskočite i stavite se u pogon prije nego vas pretvore u pasivnog posmatrača poljuljanog morala pored čijeg nosa prilike samo promiču i ne hvataju u letu.“Sakrijte“ goli izdanak vaših slabosti iza dugog paravana gdje ćete se, napokon, obračunati sa njima.U vašu korist.

    Bez dece u krevetu.
    Nisu problem djeca, njih je lako odvići ili odmah na početku odbiti od zajedničkog kreveta, ali i od „kontrole“ ko je kad prvi legao i posljednji ustao…neću dok i vi… i slično. Problem su parovi koji misle i uvjereni su u „istinu“ da su prvo mama i tata djetetu, a onda sve ostalo jedno drugom, i šta je tu prioritet.

    Isprobavanje novog u dugoj vezi.
    Najprije ne znate kome više vjerujete: onom s kim spavate ili onom koga volite, to se nikako ne da razgraničiti, kao ni ono ko vas više umiruje , a ko budi strah i trenutak čini „nezaboravnim“ ili vas zajedno s njim baca u magline i snove neodgonetnute stvarnosti, gotovo kao šta vam se zaista zbivalo, a šta ste od svega samo izabrali da vjerujete.Dvije strane iste ličnosti ili dva nezaobilazna lika, kao da vodite dvostruki, paralelni život i šta će vam se od svega ostvariti, naravno ne bez vašeg udijela u svemu.Neizostavna kolotečina, jer malo napreduje jedna strana, a malo i pvremeno druga, neizostavna konotacija u predodžbama je da se u stvari radi o dvije različite osobe, njemu i vama.Što potpiruje vaš odnos, ali i ponekad vas razdražuje.

    Ne možete da se radujete zbog njih.
    Jel to ona situacija kad vam neko, nadajbože, umre, pa bi ste i drugom poželjeli isto , kao da biste se osjećali „bolje“?!Naravno ne, niste baš tolika zloća.Znate ono: kolo sreće se okreće… život teče a mi se mijenjamo…i ostale „nebuloze“ koje moramo da prihvatimo da bi se osjećali manje zlobno, zajedljivo i samo malo manje zavidno manje se vidi, a ne djeluje tako „zlokobno“ od vaše, na primjer, frizure kad se rasprši na sve strane.Tako i vaše (ne)raspoloženje prema drugima- kanališite ga, to je jedino konstruktivno što možete da učinite u takvom trenutku; može i neka vaša lična kreacija od raspoloženja koja „ne zahtijeva napor“ a i prija, kao kad ste ljubazni u radnji i ide vam sve u vezi toga,ma sve od ruke.

    Seks radi održavanja.
    Ovako pričaju žene, a vaš muški kolega, na primjer, reći će da muškarac hoće uvijek i da tu gotovo nema problema,nikakvih sem što se želje usklađuju sa ženskim odzivom i obično emotivnom konstelacijom; i najmanji signal, znak je da nešto ne štima i da bi trebalo odustati od namjera za seksualnim zbližavanjem, gubi se i zatamnjuje iskrica i čekaju bolji trenuci;pamte se i raniji nepovoljni znaci i upotpunjuju sliku da li ići baš „tako daleko“, odnosno do kraja.Bar pokušati, ako ste već krenuli i donekle stigli, i ne mora obavezno da bi poslije bebče zakmečalo, jer zbog toga se najrjeđe seksualno opšti, što zbog obostranih želja i okolnosti, nejčešće s godinama nemogućnosti, ima i toga; kad pokušaš iz bilo kog razloga da ne odustaneš, negdje sasvim solidno i stigneš, nekad se i očaraš, ima nešto i u iznenađenju nepogrešivog jednostranog planiranja, a zajedničkog uživanja.Pa, neko vas želi; malo li je.Za dobar provod.

    Brzo shvatanje kao hendikep.
    Nije problem kad naoko podcijenite druge, niste sveznalica ili svevideći, ali šta kad konstantno podcjenjujete sebe, niste svjesni ličnih kvaliteta, postavljate si sami ograničenja i kočnice, lako odustajete i premalo si dajete prostora za entuzijazam i djelovanje sledstveno tome što vas inače gura naprijed.Dobro, shvatili ste, brzo ukapirali, ali šta, brzo odmjerili situaciju i odlučili da tu nemate prođu ili da ćete da zapnete na prvoj stepenici.Ali, čekajte, tu ne odustajete, nosite se s vjetrovima ili birate nove, povoljnije, ponese vas i oduševljenje koje izazovete kao slučajno, i tu se onda ni brzo shvatanje sitacije ne shvata kao nešto što će da vas koči u daljem usvajanju materije koju ste dobrano zagrizli i vučete na površinu da sve pršti i sve se vidi i zna.To je ona sitacija kad i sopstvene mane , kao što su sporost i neodlučnost, a s druge strane kontradiktorni bljeskovi inteligencije, brzo paljenje svjećice, pretvarate u dobitnu kombinaciju jer ste u toku, ništa vas ne može pokolebati, a imate i najvažnije- podršku u svakom slučaju i ne samo na riječima kao što su baš vam hvala.

    Prijatelj vam je šef.
    To baš i nije neka nesvakidašnja kombinacija, često se ljudi nađu u položaju da su im prijatelji pomogli da dođu uopšte do posla, kako se to kaže preko njih su ih i dobili. Onda se taj odnos produži i u toku samog službovanja kad im je nadređeni stari prijatelj koji je imao mogućnost i priliku da se umiješa u sam izbor kandidata i, naravno ,opredijelio se tada za vas, jer ste ga vi zamolili ili je sam shvatio da vam to mjesto znači bar koliko i međusobno prijateljevanje.Koliko će se održati, kako će te manervisati, čemu davati prioritet, u krajnjem slučaju kako će te se pokazati kao radnik, hoće li biti dovoljno mjesta za fleksibilna međusobna popuštanja i gledanja kroz prste, to je naša stvarnost i ikonografija svih odnosa u kojima nešto dobijete pa ste zahvalni vječiti dužnik koji strepi nekoga da ne povrijedi ili pokaže „suviše“ svojih kvaliteta, unaprijedi i posao i odnos prijateljstva i sa drugima , a (ne) izazove ljubomoru čak zavist ili snishodljivost.Otkud sad to, začudi se, ali sami ste „krivi“ što niste imali drugog izbora da vam kroji kapu kućni prijatelj ili ljubavnik, ima i toga, s kojim je teško držati distancu, pa i odstupnicu u manjem sukobu mišljenja, kad ste se isprepletali kao „crijevca“, svaka pohvala se preispituje ma koliko vam znači, a žonglirate između „opravdanih “ kritika kao đaćić, bar u početku ili dok se karte drugačije ne poslože, u vašoj glavi i kod kolega.I onih koji znaju za vašu situaciju.

    Pomirenje seksom.
    Samo ste se nadali i očekivali, uzrečice tipa: poslije svađe sve je slađe; kao i :krevet će ih već pomirit;tu su da popune prazninu na nekim drugim mjestima, u duši na primjer.Seks je na kraju krajeva uspješan i to je jedino što još štima, kao na usputnoj stanici poslije koje uvijek dolazi silazak, gorke riječi i ćutanja, prebacivanja kada se osvijestite i dođete sebi,bolje da ih preskočite.Ne mora da postoji neki ozbiljan nerješiv problem koji konstantno izbjegavate, ako ne računate taj svojevrstan bijeg od nekakve odgovornosti, drugačijeg rasporeda stvari ili vam nešto nedostaje pa da ne mislite o tome i patite, krijete se iza seksa i jedno drugom začepljujete usta jer bilo je opet i opet dobro, ne kao na nepoznatom konačištu, ali dobar nadomjestak za sve propuste koji su u međuvremenu stornirani jer vama nije dopušteno da razmišljate zrelo i slobodno o bilo kojoj drugoj kombinaciji, dok ste obuzeti sobom i svojom ponavljajućom radnjom.Umjesto svega ostalog što vas takođe čini čovjekom i upotpunjuje vrijeme.Rzmislite samo za čim ste u stvari još u potrazi i isto tako uspješni, da vam se ne smuči ono što neštedimice koristite umjesto svega ostalog, a zapadate u nezahvalnu zamjenu teza a kome nije lijepo kao vama nek se sam sikira.

    Seks kao uteha.
    Nisu samo tragične situacije i gubici bilo koje vrste ono što nas navede da iskočimo iz kolosijeka, izgubimo ritam i izbjegavamo uobičajeno ponašanje kao što je upražnjavanje seksa sa voljenom bliskom osobom.Nismo na ivici suza,pomalo izbačeni iz kolotečine, ali mučeni različitim aspiracijama koje nam zaokupljavaju pažnju i obuzimaju misli i navode na radikalne rezove, nisu ponašanja koja iziskuju bilo kakvu utjehu, možda goli seks sa kojim se od nečega rastajemo, raščiščavamo i situaciju naoko rješavamo u sopstvenu korist pa i zaboravljajući naispunjene čežnje i težnje, a seks sa starim partnerom nam dođe kao dodatak, ispomoć do sljedećeg stepenika gdje smo naumili i gdje poslije takođe nešto čekamo i išćekujemo popunjavajući prostor i vrijeme u kome smo dok težimo nećem daljem, težem i često teško dostižnom, neutješno.Ptica u krletci teško traži utjehu od druge ptičice, prije-izlaz iz začaranog kruga.

    Kad pronađete nešto zatureno.
    Ima dana kad nešto zapnemo pa guramo do besvijesti, a ono neće pa neće, zagubilo se negdje, a značajno nam je, tražimo i dalje uporno, a ono uporno i dalje ne ide, ne da nam se.Prevrnemo sve, i nebo i zemlju, dignemo sve na noge, tražeći sve na svim mogućim i nemogućim mjestima na kojima se i ne nadamo da su se sakrili i da smo ih sami odložili za drugi put ili nepažljivo…Onda iznervirani i izmoreni zaboravimo na bezuspješnu potragu, a stvar nenadano već iskoći kao kakav lutak iz kutije i pomalo se kezi na sve naše pređašnje napore i nastojanja u vezi njega.Sada nam je već svejedno, našli smo zamjenu ili zadovoljili se nečim drugim da lupamo glavu.Naprosto, nije nam više stalo jer vrijeme njegovog neprimjerenog vladanja van naših dometa i uticaja volje, isteklo je.Idemo dalje, bio je to samo trenutak slabosti i učinilo nam se koliko nam znači, nedovoljno za ono što smo ulažući u bezuspješnu potragu izgubili- strpljenje.

    Odnos snaga.
    Ne znam zašto u ovako dobrim tekstovima, dugim-kratkim nije bitno, imam osjećaj da su naglo završeni, da je nešto na kraju odsječeno i nezavršeno, kao neko priznanje, pokora čak iskrenost kao primjer, ne mora lični kada se već skrivamo.Ali sve prijeti da sklizne u apstrakciju i goli savjet neupotrebljivih metafora, možda kao taj o preslatkom kolaču…Naravno da svi moramo da se razlikujemo, ali mene rezovi prije vremena, izvode iz takta.Šta se imalo da kaže, u stvari, dvosmisleno ili između redova nedovršeni rani radovi…

    Odnos snaga.
    Kao prvo, dolazim vam sasvim iznervirana iako mi to nije bio cilj a kamoli sredstvo,ljudi su i dalje nemoćni pred komplikovanom tehnologijom, naročito kad nešto zataji ,a mi bismo da prodremo i odradimo što smo naumili.Interesantno, ne kod vas, ali kod konkurentskog portala nešto škripi ili nismo kompatibilni pa me ne pamti poslije izvjesnog vremena kad hoću da se ulogujem i ostavim komentar…
    U pitanju je Miki Manojlović i prolično uspio intervju, kao i faca.Kaže ,između ostalog da ljudi neobjašnjivo nemoralno vode često dvostruke živote,pa i trostruke, dakle lažu.Poznato mi je da se razveo i oženio dosta mlađu ljubav od sebe, dakle za pomisliti je da ne spada tu, ako je ikada dodirnuo i te sfere prikrivanja i zaklanjanja iza aktuelnih života i onih na čekanju da se ovi dovrše kako su već krenuli i ustupe mjesto nečem kao što je novi život koji teče i isto tako će se dovršiti, kada bi imali izbora ili kada bi bilo moguće dovršiti jedan započeti posao i nastaviti drugi isto tako željen, ako ne i više, ali prirodno sada onemogućen posao, taj novi život u jednom zauvijek datom i u suštini nepromjenjivom bitku.Slab odnos snaga promjene.

    Očekivanja vode naš život

    Očekivanja vode naš život, ali rijetko se ostvaruju pa završimo katkad na stranputici ili tamo gdje uopšte nismo očekivali.Što ne znači da bude uvijek loše, samo nismo se tome nadali, budemo zatečeni ili krenuli smo negdje a vidite gdje smo sada stigli, sasvim kontra, a gle zadovoljni.Znači, ipak treba negdje krenuti, tako se i stiže, više-manje u skladu sa željama.Ipak, svako dobro, jer svako je dobar u onome čemu teži, a nastojanja se ne brišu lako, usprkos izmijenjenim okolnostima i onim što smo dobili a šta tražili.

    Brzo zaustaviti svađu.
    E pa i žučna svađa je neka vrsta dijaloga, i za razliku od onog „smirenog“ i utišanog, ima pojačanu intonaciju i ne znači da neko i tako ne vodi diskusiju, šokira „žrtvu“ i skreće pažnju ako ne na samu suštinu problema, onda na sebe ili tamo gdje on jeste, tj. problem koji, kad se jednom izvrištite i izduvate, može komotno biti odložen.Stvar je u stresu i trenutnoj napetosti, a onda se za sve kačite; rzgovor, „ponašanje“ partnera ,pa i samo njegovo prisustvo može da smeta, toliko da ga ni jedna „pravilno intonirana riječ“ ne bi umirila, već samo potpirila kao umirujuća prepotencija pomalo lažnog signala „ja sam iznad toga“ i „osloni se na mene i moj zdrav razum“, takođe „vidiš kuda te to vodi“.

    „Mama, kupi mi grudi!“.
    „Fizički nedostaci“ i „ispravljanje grešaka“, prirode valjda, pa ko je tu „lud“; ako moramo da se izvinjavamo zbog propusta u poslu, budemo bolji sljedeći put, zablistamo kako bi izvukli fleke, zašto to isto ne očekivati i u izgledu, poštivanje zadatih pravila i normi kako bismo dobili prelaznu ocjenu kod onih koji nas ocjenjuju, ne i cijene kao ljudsko biće.Jer, mimo smo usvojenih standarda, bez obzira kako su sluđujući kao „ispravljanje krive drine“ u svakodnevnim odnosima, bili u koraku sa vremenom, a istovremeno zaboravljali kako stvari napreduju, stare, postaju zrelije i mijenjaju oglašivač, a mi „zaostajemo“, gubimo korak sa samim sobom, jer sebe najmanje, i svoje tijelo ,najmanje osluškujemo.Ah, opet ti mediji i „mali nevidljivi iz kojekakvih kutijica“ opet imaju nešto da nam prišapnu…kako da se ponašamo i izgledamo.

    Ne morate svaki put biti podjednako aktivni.
    I u ostalim segmentima života naravno, nije obavezno biti stalno aktivna strana koja „podmiruje“ drugu.Ali, zar nije divno kad je to ,kako se kaže, obostrano i želje se podudaraju, pa tako i postipci dopunjuju, saglasni.Ne mjereno geometrijskom progresijom, forsiranjem rijeke i napredovanjem preko prepreka, a druga strana odsutno posmatra da li će i šta će stići.Predlažem obostranu pauzu, pa kad se stavovi usaglase ,na obostranu radost i krajnju zaslugu.Konačno, svakom prema zasluzi i onaj komad kolača na koji oboje „kidišemo“ kao izgladnjeli, odmorni, voljni i na kraju -do lakog umora.Tako to već ide.

    Umeće blefiranja

    Ne znam šta vam je fleš rojal, ali ako zaista blefirate bez pokrića, takav ćete se i „probuditi“, do gole koske, kad sve izađe na vidjelo.Ne želite da se pravdate i izvalačite? E, pa kocka je velika prevara, ulog veliki, vaš ugled pouzdanog ako ne saradnika ono svjedoka, a dobitak pa, mali.Uostalom, porok nije za zanemarivanje, kao ni lažna predstava od učinka i ko je kome htio šta da podmetne, prosto a nedostižno.

    Mentalni trikovi za istrajavanje.
    Potpuno ste u pravu, nikako sabotirati sebe u konačnoj odluci.Na stranu šta pričamo sa sobom, ali nikako ne varati i lagati, obmanjivati sami sebe, još manje prekorijevati i kažnjavati kao nevaljalo dijete.A tek postavljati nedostižne i daleke ciljeve, unaprijed osuđene na propast jer smo kao „slabe ličnosti“.Vokabulat izlišnog samokažnjavanja je neprevaziđen, ako mi to sebi dopustimo.Moguće je i dopada vam se biti blaga prema svojim sitnim ili rijetkim nestašlucima, tako da se sve pretvara u jednu bezazlenu i ne tako grubu igru mačkice i miša iz crtanog filma.Bajkovito, ali ne i nedostižno.

    Devojke koje ne pokazuju osećanja.
    Jeste li možda mislili na prepotenciju i uobraženost, kao i ignorisanje tuđih osjećanja možda prema vama? Takvo ponašanje, ma koliko ličilo na gard ili odbrambeni sistem od povređivanja, samo onemogućava druge da budu intimni sa nama i takođe se otvore.Blefirate?!Sem što ćete ostati sami, nećete ništa dobiti, ali ni onaj ko vas možda navodi i izaziva na takvo ponašanje, dakle ni dati nešto od sebe, „ledena kraljice“.

    Ja volim samo sebe (1).
    Nekako ste sve izmiksali.Moguće je da se neko ko je obuzet malo više sobom, svojom ličnošću pa i izgledom, doživljava kao u svakom pogledu pozitivan tip, sve ono što ste pobrojali o njegovom socijalnom aspektu, toplini i pristupačnosti, tj. društvenosti i snalažljivosti, ali zatvorenost u sebe odudara, liči na uobraženost, čak možda uobrazilju o nekim bitnim stvarima koja nagoni na povučenost, pretjerano bavljenje sobom i nedostatak vještine komunikacije, ne zato što je neko ne posjeduje, već je nezainteresovan više nego što je to slučaj prema sebi i poznavanju sebe, ali jednostrano poznavanje jer u takve situacije i kontakte se ne dovodi ili rjeđe stupa u odnose koje mu omogućavaju da malo ohladi sa narcizmom.Utonuti i izgubiti se u sebi kao u vodenom ogledalu i nije neki grijeh, pa i sebe posmatrati intenzivnije u tuđem oku, ali malo prostora i za druge da na kraju ne bi ispali- usamljeni, a ne samo trenutno sami.Kakva krajnost ako ste-čudak i bježite od mene.Koja korist od vaše ljepote i privlačnosti, ako drugima koji bi vam se svidjeli i približili ne dopuštate to, tj. da uživaju u vama i u onom što vrijedite, posjedujete, imate kvaliteta i to se samo primijeti.

    Skretanje misli.
    Kad hoćete da obavite neki posao koji vam je naročito bitan, ali dug i naporan, zahtjeva svu vašu pažnju, punu koncentraciju, njegovi dijelovi, urađeni i oni koji vas tek čekaju se nadovezuju možda godinama, mozak radi nekad i u nemogućim okolnostima, kad vam druge važne stvari oduzimaju vrijeme i koncentraciju, mozak radi i kad spavate ,pa znate da tako se i uči i ova lekcija iz života, ovaj konstruktivni zadatak koji zahtijeva cijelog vas.I povremeno skretanje misli da biste dokazali da niste zavisni, radoholik, ali to ćete završiti, odabrali ste da se time bavite, a sutra, jednom, možda i nešto drugo.Kad ovo dovršite zadovoljni sobom.Kriva procjena oko različitih zezalica za popunjavanje vremena, Internet i slično,uvijek je na snazi i vreba iza svakog ugla, ali to je samo znak da je ono čime se u stvari bavite, što je smisao vašeg bitisanja i trebalo bi da bude, pomalo vam već dosadilo i čekaju vas nova iskušenja da ih pobjedite i opet budete svoji. I vrijedni, da vam neko nešto ne bi slučajno prigovorio, ništa strašno, ali vi sebi…

    Konstantno vređa svoje bivše.
    Čula sam par puta vrlo intrigantnu poruku koju izgleda mnogi prihvate za lični primjer, naročito ako se jako rano ožene pa imaju puuuno vremena da se i pokaju. Elem, kaže se: Čovjek najviše voli svoju drugu ženu i prvo dijete.Vezano za vaš tekst ,to bi moglo da bude vrlo problematična „teorija“, naročito ako se polazi od toga da neko vrlo teško mijenja svoje navike.Hoću da kažem da se suviše često susrećemo sa primjerima iz života koji potvrđuju pravilo da ko je varao, tukao nedajbože i lagao u prvom, obično to kad- tad počinje da čini i u drugom braku, a žena koja je drugoj otela muža, vrlo brzo može to da iskusi i na svojoj koži po onoj paroli sve se vraća- sve se plaća.Stvar je u tome da ponekad i nesvjesno projektujemo svoju prošlost na slične situacije i gotovo indentične podsticaje od različitih ljudi u našim naviklim ili čak rutinskim životima, pa nam se životna istorija ponavlja a da neće često ponavljanje iste u razgovoru ,ne bi li je odagnali ružnu i neželjenu ili prežalili nesrećno izgubljenu.Šta je to u ostalom unaprijed ili čak vječno zagarantovano i nepromjenjivo?Ili sve se mijenja, a sve je opet ostalo isto.Ponovljena zaboravljena priča.

    Oprezniji u ljubavi.
    Osnovati porodicu ne znači samo kroz zaljubljivanje ostvariti neku davnašnju želju,znači i to ali znači i ostvariti neke preduslove i kasnije uslove za ulazak u neki takav odnos koji katkad posrazumijeva „zauvijek“ a češće „dok nas nešto ne rastavi“.Znači vezati se za određeni sistem vrijednosti koji ne obuhvata samo ono što nam kao samcu znači, već i obavezivanje, uklapanje pa i novi stil ne samo u ponašanju i ophođenju već uopšte. Idemo kroz život kao kroz paučinu i pitanje je hoćemo li je pocijepati, strgnuti sa postolja ili proći kao riba ili nešto slično kroz vodu, naravno saglasni sa onim što nas kao porodicu sada čini i određuje.Nova definicija koja nas i ograničava i „sudi“ o tome koliko smo se snašli u novoj ulozi.I nismo ostali sami ili ipak jesmo bar još izvjesno vrijeme uklapanja. Ima nešto što nas čeka i određuje kao ljudsko biće u društvu, da ispunimo i neke unaprijed zacrtane uloge bez kojih se osjećamo polovično ispunjeni.Kažete ima i drugih stvari kojima težimo i koje nas ispunjavaju; ali ništa kao primarna i sekundarna porodica, naši oslonci a katkad i pribježišta gdje crpimo snagu za dalje, a to su opet bliski ljudi.

    Pigmalion

    Pa ,naravno, svako je sam svoj Pigmalion, naročito kad sam bira i „bira“ ko će da mu ukrašava i oblikuje život. A šta sve ne spada u samo tu odrednicu nečijeg života, pa krene oblikovanje misli, ne mora obavezno prvo, pa postupaka i načina ponašanja, pristupa sopstvenim i tuđim željama, a tek izborima…tek, ni same drugarice koliko god sugestibilne bile, nisu operisane od toga i svojih „suvišnih“ komentara. Svi smo kovači lične sreće, pa ni svaki malo stariji „čika“, nekad i obrnuta pa „teta“, ne mora biti obavezno neko ko oblikuje „pačiće“ po svom, može da ne bude dominantan mada u globalu misli svojom glavom, ali povodljivost za tuđim principima je grijeh, ma koliko se razlikovali ili nadopunjavali, mislim u godinama koje nekako vuku po svom ,većem iskustvu što bi se više nizale i odvajale mladost naspram sebe i za sebe.Pazite sad ko kome u ruke stavlja sopstveni život, godine i kakve ga sve konotacije ponukaju na baš to.Možda nekad nešto i ispadne iz svega toga.Ne, nisam prestara za to, ali on jeste, na svojoj strani.
    Poslao: Nataša Gajić 06. Feb 2009.

    Probudite entuzijazam.
    Neutralan odnos danas je prava rijetkost pa i kod tako nekih savjetodavaca koji se sticajem okolnosti nađu pred vama u takvoj ulozi; ili su vam baš toliko prijatelji da nipošto neće željeti da vas povrijede pretjeranom iskrenošću, možda je i samo altruista ne mora vam biti osvjedočeni intimus, ili je zbilja nezainteresovan za ono što vas trenutno muči pa ostajete krivo obavješteni ili višestruko kratkih rukava ako ste i sami skloni da se dopunjujete sa nepoznatima, može nekako da vas košta povjeravanje ili povjerenje.Drugi slučaj, danas počesto na djelu je vrlo „jednostavan“ i iz palete je mogućih trenutnih, višeznačnih čak prijekih ali sigurnih kao neodigrana distanca u odnosu, naime na snagu stupa interes da vam neko nešto, makar i pogrešno i površno, proda, ili pokuša, na žalost ,da vas svojim iskazom kao bilo čim kupi i „profitira“.Ma postali smo pravi kupoholičari ili pobrkali prave vrijednosti kao lončiće poslije kiše.Doziva li to neko entuzijazam pravih potrošaća u ovom društvu, svako bi svoju zavisnost od drugih da zamijeni za kilo soli koja je bar od životne važnosti.

    Neko ko vas umiruje.
    Sa naročito bliskim osobama problemi su vam najčešće zajednički, potiću od istog izvora i ka istom se slivaju, tj. ka vama, u kompletu, a vi ste ti koji se nalaze kao u začaranom krugu povezani vezom gotovo za svagda.Emocije polaze od jednog potkrepljene istim razlozima i nose isto ime, vaši nemiri se dalje šire i kao zaraza vam se vraćaju pa opet od vas ka drugom, dragom biću, koje bi takođe vas da umiri i vi njega, u stvari se sve gomila i uvećava poslije svakog takvog kruga od njega ka vama i obrnuto, vrzino kolo i potrebno ga je presjeći, odglumiti nešto bolje raspoloženje i presjeći kruženje negativnih vibracija povodom istog naoko teško rješivog problema, onog što vas boli, usprkos zajedničnom „trudu“ odbijanja od sebe ali ne trpanja u tuđi stomak gdje se „nepogoda“ udvostručuje, poslije kruženja energije utrostručuje… i sve tako dok je uzajamnim snagama ne zaustavimo a problem izblijedi ili se negdje izgubi, samo ne zajedno sa nama.Potrebno je pokatkad se udaljiti od tih pokušaja umirivanja tenzije bez pokrića i glumatanja kao da se ništa ne dešava bar za nas, iako postoji i čeka objektivan pogled na „bezizlaznu“ situaciju pred kojom, ako već muči i žulja, ni djeca ne izigravaju bezazlenost radi prividnog mira, već se odmah hvataju u koštac, bore se makar i sami sa sobom.Ne gurajte sve pod tepih a glavu u pijsak , a razlog uznemiranosti nezovite pravim imenom, za početak.

    Mudrost se stiče godinama

    U odsutnom trenutku obično ne umijemo da odgonetnemo šta je za nas mudro, ostaje dilema.Onda se uvlačimo nekome pod kožu, ili on nama,postajući naš vječiti prijatelj koji nije daleko od nas a ne škodi, ne škodi takođe povremeno udaljiti se od njega bar fizički.Jer, ne valja se svađati sa samim sobom, padati odviše pod uticaj svog potkoženog lika i dozvoliti da njegove vlastoljubive supstance kolaju našim venama kao svevideća i sveobuhvatna krv.Da li je to u redu i spada li u mudrost koju nikad ne stičemo u dovoljnoj mjeri.Posvetiti se sebi, bar povremeno biti „ološ“ koja sebi nešto uskraćuje napravdiboga, drugoga.
    Devica1 – 9/02/2009

    Žene, hormoni i neverstvo

    Varijacije u ponašanju pojedinki koje su tako stručno okvalifikovane, kao nevjernice šta li, nemaju nikakve veze sa varijacijama tjelesne građe niti sa prošlim vremenima u kojima su se žene kao manje obezbjeđivale u materijalnom pogledu ili još nekako.Nova vremena kao oblanda i varijacije na istu temu su na djelu, samo malo drugačije složena priča i kako se ko snađe u njoj, a u savremenoj odjednom nema ni glavnog lika, svi smo pomalo sporedni u različitim mjerilima kako da preživimo; tražiti da smo neokrnjeni previše je ili pretjerano idealiziranje faktora na koje ionako nemamo nikakvog uticaja.
    Devica1 – 9/02/2009

    Pitanje užitka.
    Na jednoj ovdašnjoj radio stanici, „Bobar“,čula sam danas jedan „fazon“, zato što se takve stvari obično ne rade tako otvoreno i javno, dakle poruku ili pak oglas kojim oglašivač poziva zainteresovane djevojke da se jave za radno mjesto sekretarice izvjene firme, ali pod uslovom, doslovce rečeno, da pristaju na intimne odnose sa šefovima firme; naravno, ili gle „bezobrazluka“, uz izričitu napomenu da se ne radi niokakvoj pornografiji ili sličnoj poslovnoj pratnji, već samo dobroj volji pretpostavljenih da pomognu zainteresovanim djevojkama da dođu do veće plate.
    Nemam komentar zato što i mislim da se to tako radi, ulagivački i kroz zezanciju.
    Moj muž se „čudi“ da bilo ko šta takvo objavi, jer poznaje obrnutu situaciju takođe, kad su nadređeni raznih profila progonjeni i bježe od mnogih zainteresovanih koji se tek tako nude, jer, dodala bih, ne mogu sve da postignu, a ne manjka im novca.Pitanje je ko se kako snađe i koliko uživa kad se nađe u jednom takvom trenutku.Ma, na stranu svi sadašnji trenuci ukoliko ostajete kratkih rukava jer niste notorni ološ koji se u svakom snađe.Što bi se reklo laički: niko vas ne tuče po ušima da im se pridružite, još manje sekirate zbog toga.Klopka za naivne?! Ma, hajte!

    „Mi smo se za tebe žrtvovali“ .
    Dugove, ako ih uopšte ima, vraćamo prema budućnosti i ne osvrćući se ka onome što je prošlo a možda nikad ni bilo.U redu je da se okrenemo našim naraštajima i pomognemo im koliko smo u mogućnosti, koliko se od nas kao roditelja očekuje, da ih izvedemo na željeni put, a onda kud koji pilići moji, bez uzajamnog prebacivanja nezahvalnosti i neispunjenih nadanja, čemu su skloni stariji , tj. prošle generacije, razočarane u sve i pri kraju svog životnog puta, kad se čine najpametnijim, najviše zaslužnim a iskorištenim.Gledaju druge uspješne ljude estrade, i pobrkanih kriterija im se dive na sticanju kojekakvih materijalnih vrijednosti „na lak način“, a u suštini zaboravljaju da nikad kod svog naraštaja nisu odobravali takav stil ponašanja i „religiju“ kojoj se sada priklanjaju jer je ,zaboga, neopterećeno zabavna i nudi što šta, ne vide pozadinu i drugu stranu medalje.Nek je kroz pjesmu i „neopterećeno“ lako za svariti.

    „Da sam samo…“.

  19. Nataša Gajić каже:

    „Da sam samo…

    .
    Ne kaže se uzalud: ko zna zašto je to dobro, bilo kako da je na kraju ispalo, ispostavi se da je ipak tako. Glavno je da sve ide uzlaznom linijom bez drastičnih padova kad su oscilacije neminovne, da greške anuliramo i da se nadovezujemo bez drastičnih rezova i lomova.Kad jednom prođe voz, nebitno je da li smo nešto ovako ili onako, nemoguće je bilo šta promijeniti, prošlost posebno, ali njeni tragovi ostaju ili blijede vremenom mijenjajući značaj stvari koje su nam se isprva učinile kao baš dobre za nas ili naposlijetku baš dobre za propuštanje.Takve kakve su ili mi drugačiji u novom okruženju, jer odakle smo krenuli puni neostvarivih želja, dobro smo i ovdje dokle smo stigli, i ko zna šta je sve moglo da utiče na nas dok smo kroz sva razočarenja ili pak očarenja prošli.Iskustva nam ne manjka, ali ni kajanja tu i tamo, ako smo bar prema sebi iskreni, a odani onom što imamo i dokle nam traje.O, „Da sam samo…“, pitanje je da li bi baš bilo tako ili opet nekako drugačije, pitanje je životne filozofije: šta bi bilo-kad bi bilo…

    Stepen zrelosti.
    Ko je taj sa dovoljno istinske kompetencije koji će nam i pored svih naših kontradiktornih presedana u ponašanju okačiti i tu poželjnu etiketu zrelog i odgovornog čovjeka.Poslije svake ispravne i presudne odluke u životu bez moćnog nam saveza bliskih nam ljudi koji nas svakodnevno kljukaju kojekakvim savjetima iz prve ruke i skreću nam utabane staze kojima smo toliko puta prolazili ni okrznuti, puni povjerenja u isti srećan ishod ili ovaj put skroz opečeni do bola ali na dobrom putu da se oporavimo i najzad zaigramo igru veselog obešenjaka koji skriva svoje i najsitnije laži i marifetluke, ali kad zatreba preuzme odoru vještog spasioca svojih okrnjenih ideala: uleti klimajući glavom u brak, dobije dijete opet pun odobravanja za nekih 30 godina pod punom dozom brižnosti, na oprezu za sve one potrepštine kojima se nesebično okitio da bi se pokazao kao pravi i potpuni čovjek koji se ne štiti vječito ni od tuđih propusta prema njemu i onima kojima su mu dragi i zbog kojih bi skočio i u vatru i u vodu ili gasio opet te požare i ispravljao krive drine kao pravi veliki čovjek, dostojan osvojenih stepanika u stupici svih prolaznih stvari koje nas čine i guraju samo naprijed, ali bez mene.

    Ne verujte u sve što pomislite.
    Zaključci u našoj glavi ,proistekli iz sopstvenih ili tuđih postupaka, varljiva su , a pomalo i kvarljiva , roba, što bi se dalo objasniti našom šetnjom kroz različite nivoe svijesti i onoga što se zove samopouzdanje, ili nedostatak istog.Šta je to nešto što nas podstakne da u nešto vjerujemo ,ili povjerujemo poslije „zvučnog signala opomene “ u sopstvenoj glavi, taj slatkiš koji nas mami i tjera da lupamo čak i sopstvenom glavom i sve sa uvjerljivim a nedokazivim mislima u njoj, da povjerujemo da smo osvojili nedokazan teren koji nam još uvijek izmiče, ali samo još malo pa stigli.Svi ti dokazi o velikoj neostvarljivoj ali prisutnoj na poseban i osebujan način svugdje oko nas, pa i u našim glavama. Ko joj ne bi povjerovao kad tako lijepo proča i istovremeno nas muči sumnjama o svojim nedolascima na sasatajališta i izvodiva mjesta za sprovod priznatog plana opet iz glave.Neću ni da joj ime izgovorim kad je tu gdje ne treba.

    Dadilja uzvraća udarac

    Ne zna se šta je „gore“ i rizičnije za krajnji ishod načina brige o potomku, na koje smo se opredijelili po višoj sili ili bez drugog izbora, što je isto.Povjeriti svoju djecu nepoznatoj ženi sa makar zrncem nastranosti i neprihvatljivog ponašanja u koje nikako nemamo uvid ili se prećutno saglašavamo i ne razmislivši i ne odvagavši sve za i protiv, samo da bismo skinuli teret pretjeranih obaveza i prezaposlenosti, naoko došli do vazduha, a na kraju, kad sve prođe, gorko se pokajali jer ništa, ni jednu grešku i propust, ne biti u stanju više promijeniti.Nismo bili u toku dok su djeca budna ili spavaju i žive neki drugi, paralelni život mimo nas, istina povremeno, ali strašno im nedostajući i pretvarajući ih tako u bića kojima stalno neko ili nešto nedostaje, jer nije doraslo i time kompetentno da bilo šta promjeni po svom i svojim roditeljima u odsustvu.
    Druga slika je izmijenjena i nečim drugim, često posesivnim, obostrano,nadomiješćenim načinom doživljavanja mame, jer uglavnom je ona ta koja je uz dijete, ali zaboravlja ili nije u stanju da ga svakodnevno pazeći, recimo bez drugog posla, uslovno kod kuće, osmisli i sopstveni život nevezano vječito uz svog ljubimca, koji i nije tu zbog nje, nesvjesni ovisnik od zaštitničkog prisustva prijeteće razmaženosti i efekta staklenog zvona.Sami se na vrijeme odlučite, dozvolite svom djetetu da nečim ispuni život, a da to ne budete neizostavno vi i samo vi, pa će vam svima „sinuti“.Ma, kakva reklama i uzajamno otužno optuživanje za gledanje! Hmm, film!?
    Devica1 – 18/02/2009
    Show must go on / Hleba i igara

    E,vala svašta!Još samo da i ja budem onoliko duhovita,koliko zbilja nisam, pa da nas bog veseli,a svi junaci nikom ponikoše,ovi sa druge strane tv kutije i ponoći, naćuljilji uši i oči da im šta ne promakne i ne mrdaju dalje od trafike da kupe samo cigare.A bilo bi bolje sve ih totalno izignorisati, okrenuti novi list,nedajbože presaviti novi tabak, i „sve bi ih mrak progutao daleko bilo“.Ima, brate, i drugih uživancija para vrijednih!I muških, a posebno ženskih.
    Poslao: Nataša Gajić 19. Feb 2009.

    OVAN
    20.02.2009. – 12:41
    Danas tegobe i brige sa posla ili škole nosite pravo kući, pa umesto da ste ih raspravili sa onima koji su tome zaslužni, vi ćete to projektovati na svoje bližnje ili one koji vas vole. Nekako je najlakše da povredimo drage osobe, jer ih već znamo i ne plašimo se. Tamo gde treba da budemo odvažni i jaki…tamo se užasno plašimo. Lakše je napasti voljenu osobu, nego pitati šefa za povišicu. Povoljan dan da stanete na ludi kamen, pa da se posle natenane kajete. Lep dan da ženi ili prijateljici poklonite ružu, pokažete da vam je stalo i da nežniji pol ne tretirate kao stvar. Dan u kome žene imaju previše muških hormona, te ih zatičete sa cigaretom ili kriglom piva.

    Za 23. februar

    Mnogi vas opterećuju svojim problemima i pokušaćete da istrajete u poslu, u odluci koju ste doneli mimo njihove volje. Ako ste mladi ili se bavite kolektivnim sportom ili radite u velikoj firmi u kojoj se radi timski, nemojte biti svojeglavi.

    Vaša snaga leži u vašoj upornosti. Dobro znate šta hoćete, ali kada je posao u pitanju, ipak saslušajte i druge. U slučaju da imate finansijskih problema, potražite savet pravnog lica, jer će vam to biti od velike koristi. Moguć je suret sa strancima.

    Astrološko polje inostranstva je do te mere pretrpano planetama da je pitanje samo vaše dobre volje hoćete li završiti posao sa njima. Neko će vas pozvati u goste, moguće Ovan ili Vodolija. Nemojte se preterano brinuti oko Jarca.

    Vama znak Vodolije nikako ne odgovara jer na vas taj znak deluje iritirajuće. Nemate snage da se borite sa onima koji su protiv vas ili mislite da su protiv, zato se bolje povucite i pokušajte da se ne izlažete stresu. Mogući manji finansijski problemi.

    Dobijate nekoliko ponuda od Ovna, Strelca, nekog drugog Lava. Imate rezervno rešenje ako vas neko odbije u vezi sa poslom kome ste se maksimalno posvetili ili ćete potražiti savet od Vodolije. Mnogi su na vašoj strani.

    Nemojte oklevati da se uključite u privatan biznis, ali dobro razmislite da li bi to trebalo da radite zajedno sa Ovnom ili Vodolijom. Sve više razmišljate o ideji da se posvetite nekoj samostalnoj delatnosti. Vreme je povoljno za rekreaciju.

    Divan dan za mnoge aktivnosti, posebno društvene. Možete se posvetiti onome što volite. Ako nameravate da se bavite umetnošću, budite aktivniji. Možete se nadati povoljnom ishodu događaja kada je u pitanju ono čime se trenutno bavite.

    Pazite se ogovaranja, posebno onih kojima ste se nečim zamerili ili oni misle da ste prema njima bili nepravedni. Možda nekom svojom nesmotrenom izjavom možete izazvati raspravu, posebno sa članovima porodice. Dobro se osećate u društvu Riba.
    Prijatelji vam predlažu da uđete u prilično zahtevan posao. Možete dobiti ponudu da radite na dva radna mesta istovremeno. Skloni ste konfliktima i pokušavate da se ne iznervirate, ali ustvari svaka sitnica može lako da vas izbaci iz takta.

    Prijatelji vam predlažu da uđete u prilično zahtevan posao. Možete dobiti ponudu da radite na dva radna mesta istovremeno. Skloni ste konfliktima i pokušavate da se ne iznervirate, ali ustvari svaka sitnica može lako da vas izbaci iz takta.

    Sve što želite da uradite treba da započnete što pre, jer ste i do sada izgubili dosta vremena. Neko će pokušati da vas nagovori da se sretnete, moguće u vezi sa novim poslom, ali ako bi to značilo da odustanete od svojih planova, bolje nemojte.

    Ne oklevajte da uradite ono što želite ali pokušajate da ne budete neprijatno direktni. Mnogo planeta u vašem znaku čini vas upornim i skloni ste da idete preko granica izdržljivosti. Ovan, Strelac i Škorpija podstiču vaše ambicije.

    Sa Suncem u vašem znaku postajete mnogo veći optimista, ali vam pozicija Meseca u Vodoliji ne odgovara. Možete biti preterano osetljivi na primedbe ili preterano skloni kritici. Neko će pokušati da se sa vama pomiri, ali vi to verovatno nećete želeti.
    http://www.astrozenit.com

    Šta sve propuštamo u životu? .
    Mislim da je veliki umjetnik dobio pažnje koliko je „zaslužio“ s obzirom na potrošačku groznicu koju gura uvijek dalje i prema stvarima, ličnim problemima i poslom, svakodnevicom uopšte, kada se konzumentima kulture ništa ne sugeriše niti potura u obliku velike reklame.Druga su stvar lični senzori kao antene koji se uključe uvijek za prave vrijednosti i prime signal, prepoznaju tako zabašurenu, zamaskiranu, gotovo glumeći skrajnutost na najbolji način-otvoreno i pred nos gurajući vještinu otkrivanja i pronalaženja, a ne užurbane ignoracije i nesvjesnog omalovažavanja.Ispada da ono što nije izvikano, nije ni pravo primjećeno, u stvari jeste okrznuto, ali potcjenjeno nedovoljnom koncentracijom i prijemčivošću, za razliku kad je sve našminkano i gurnuto pod nos da se baš vidi kao takvo-nezaobilazne vrijednosti.Neodoljivo.

    Lažirati dok ne postane istina.
    Ima jedna začkoljica u svoj toj igri živaca ili ko duže izdrži da se ne oda, podlegne sopstvenoj slabosti i priredi opšte iznenađenje, ništa više nego čuđenje.Igrice možete igrati samo udvoje, u par očiju i opštu saglasnost da smo u tom trenutku puni prepuni samopouzdanja, kad ste već krenuli od toga kao prioriteta, da smo nešto što u suštini i obično u sličnim situacijama nismo, obikli se tako pa i ne smeta ili stvarno odglumatamo rolu života čestitajući sebi na kraju na odličnom prikrivanju „velikih stopala“, običnoj laži.E, to je kad smo prevare svjesni, ma koliko nam ona bila u stvari neophodna ili suvišna, kako kažete.Šta sa psihološkim borbama, ili tek dvobojima, opet igra živaca i razotkrivalica, kako se na kraju moguće je ispostavi, ali na djelu je -umišljaj, uobrazilja, iluzija, ali ponajprije taj umišljaj kojim se zavaravamo nesvjesni koliko dobijamo a koliko gubimo, kakav je u stvari taj odnos i odnos snaga, kao da lažiramo opet nesvjesno rezultate, čak brkamo pozitivno i negativno, pristajemo prećutno na nešto za šta se čini samo da se nismo ni izjašnjavali , opet ti pogrešni signali dopiru do nas da nas uljuljkaju u laži, i na kraju kad ostanemo praznih šaka, ne svojom krivicom, ali razočarani pa odglumimo nešto da se ne bi primijetilo da smo neželjeno odjednom sami, ne da bi nas drugi neko prihvatio, nego što tako treba.Stvarno, koliko nam to treba vremena da u nešto povjerujemo kao u običnu glasinu koja se širi o nama kao o usamljenicima, konfliktnoj ličnosti koja teško uspijeva u paru,čudan skor.

    Pomešani signali nakon raskida (1).
    E to se dešava kada gradite kule u vazduhu ili u pijesku, svejedno,slab materijal za jednu stabilnu vezu, ali traje, i bez obzira na to što ste počeli od krova, ili od repa kako se uzme,ne mislim doslovce u krevetu jer to se obično tako zove, već ima nešto što ostaje zabetonirano u vašoj glavi, nešto što vas tjera da reagujete na određene osobe ,ili podražaje, na isti način, intimizirajući se, zraćeći nekakvim osvjedočeno mutnim paljevinama koje vječito tu negdje tinjaju a ništa ne znače, kao zgarišta ali ne takav crnjak, bolje kao dijete koje nije naučilo još da hoda, kamoli uspravne glave, a puže prema željenom predmetu tako što se u stvari udaljava od njega, unazad a vječito mašući ručicama prema sebi i tražeći to , a čineći sve da ga udalji od sebe.Dakle, sve suprotno, pa će ispasti dobro.

    Nema dečka ili devojke da vam pokvare raspoloženje.
    Pokvariti nekome raspoloženje, suziti nečiju motivaciju za bilo čim, reakcije su koje obično, kao i većina, vuku iz odnosa snaga sa roditeljima, kada su oni bili ti koji su vukli konce vašeg zajedničkog života, uticali više nego što je to zdravo na primjer takvim stilom ponašanja prema svemu u kojem je neizvjesnost oko svega ostavljana da djeluje uvijek preko svake mjere, a vi se pržili u takvoj nerješivoj situaciji tajnovitosti, moguće i skrivenih laži i nedosegnutih istina. Malo komplikovano zvući, ali lako za realizaciju, jer svako prećutkivanje i odloženo razrješenje izaziva efekat očekivanja nepovoljnosti u ishodu,neizvijesno iščekivanje, kome je teško odoljeti;uvijek je tako, gubite strpljenje i tako nestrpljivi idete nekad i glavom kroz zid, lupate barikade i nastojite da razotkrijete sve što vam se nađe na putu, postajete za druge „lajavica“ i neko ko ne umije da ćuti ili sačuva „tajnu“ ni za trenutak, jer ima „slabe živce“.Sve u slavu dokazivanja istine, crno na bijelo, i bježanja od neizvijesnosti koja vas koči, umjesto podstiče na srećan završetak i ishod.Sve liči na neko razračunavanje ,lošu atmosferu doma iz koje potiče i vaše „raspoloženje“ za slične situacije u koje zapadate ovaj put svojom „krivicom“ ili nesvjesnom namjerom ponovljenog ponašanja iz prošlih vremena.

    Deca kao vaše ogledalo.
    Djeca su ogledalo naše duše; kako ih pretpostavimo sebi, tako ih i doživljavamo i tumačimo i ko kaže da smo tada u pravu.Postoji skriveno slovo, nepisano pravilo koje se obično krši rado i sa jedne i sa druge strane, naročito kad stvari pustimo da teku svojim tokom, a tako treba.Jer, dijete radi što dijete vidi i rijetko je naša slika i prilika, samo mi to ne primjećujemo, čak i kad od njega neopravdano očekujemo da ispuni sve naše nedokazane, skrivene ili neispunjene ambicije, a ono se samo pravi da nam u tome pomaže.Ipak je to ona simpatična pjesmica „majmun radi-što majmun vidi“ i kojoj nikako ne mogu da popamtim sve riječi.Ne ponavlja se istorija, nego mi u njoj.

    Seks bez veze.
    Uh, sad znam šta škripi u zdravom uličnom, površnom i turističkom nabacivanju i koliko će da traje! To se čuje „zdrava emotivna veza“ koju već posjedujemo ili je već naglašeno tražimo na drugom mjestu i sa drugačijim pristupom u svakom pogledu.Našta vam to liči?! Na potkrepljivanje pauze bez veze, zastoj u komunikaciji, ali nešto mora da osjećate, makar i naknadno kad sve zaboravite ili ništa u neznanju niste ni registrovali- uskraćenost sa svake strane i nepoznavanje dotične materije ili „materijala na obradi“.Vrlo rizično pa zato i „beneficirano“, mislite valjda kao radni staž ili „srce radi ubrzano“.

    Vraćanje na staru ljubav.
    I, šta nam savjetujete? Ove dvije lijepe zvjezdice koje ste prve, ali samo toliko, dobili?Šalim se…mnogo lijepih, toplih, utješnih ali samo riječi i na tome ostajemo.A vama još po koja naravno zvjezdica za dobro raspoloženje, da se ne rastužite puno u osjećaju da vam je do nečeg ili nekog stalo…

    Manje finansijskih briga kad ste sami .
    Pa i nije neki izgovor da ste sami.A nekima i prolazne veze dođu „jeftinije“ i pogodnije za manipulaciju, onu finansijsku i ne samo takvu, otpočinju i prekinu je u zavisnosti od toga kako stoje ili lebde u vazduhu pa ne znaju ni šta će i kako će i sa samim sobom a ne još sa dodatnom „prikolicom“, tj. brigama.

    Osećaju, ako im je stalo do vas (1).
    Hoćete da kažete da drugima „nesvjesno“ naturamo sopstvene želje tumačeći njihove prećutane; što i nije neko zlo ako se podudaraju, i srešće se već negdje dok časovnik otkucava svoje.Novi i neponovljivi da dokažu istinu da niko nikoga ne čeka, ne osluškuje i ne podmiruje kao tuđu želju već saglasje, ma koliko bili razdvojeni ,sledstveno tome sami i na drugoj strani planete koja se, jel te vrti u krug pa joj je takav i željeni oblik-kružan.U istoj tački naravno sve se dovršava kako je veći počelo…

    Plaši vas velika promena u životu.
    Zbog straha i dilema vrijeme proleti uzalud i uprazno; sreća je kad pored sebe imate nekoga ko će za vas probijati led, služiti vam za primjer svojim ličnim pionirskim poduhvatima koji se tiču i vas ili vas svesrdno podržavati u vašim nastojanjima da pomjerite granice u čemu nikad niste i kao da nikad nećete, a u stvari, gotovo neprimijetno, sve se lijepo nadovezuje jedno na drugo i prihvata polako kao rutina ili tek dobra navika bez koje više ne biste ni mogli.Sami sebi postajete uzor i mjera vrijednosti za osluškivanje novog i nepoznatog, a što ne mora obavezno početi kao kobac što kidiše na vaše staro i jedino što imate, a uljuljkani i zaštićeni od promjene koja je u stvari ljekovita i neophodna s vremena na vrijeme i izvan dosade.

    Ne uživate ni u najlepšem sastanku.
    Kada se užici jednolično ponavljaju, odjednom dolazi do neke vrste zasićenja i želje za novim iskustvom koje ne mora neminovno da uništi sve što ste do tada izgradili prvenstveno u emotivnom odnosu, ali vas neka bubica tjera da idete dalje, za mislima gdje ne caruje obična i neočekivana dosada.Ili ste neprimijetno animirani, možda i svjesno lutajući, nekim drugim utiscima koji vam odvlače pažnju, trenutno i opet ne mora da znaći da biste da pobjegnete iz zadate i poznate situacije, samo biste da osjetite i dah nepoznatog, novog, jednostavno promijenite situaciju ali ne i osobu pored vas, za sada, okušate sreću izdaleka.Ili ste jednostavno napeti malo za taj dan u kojem vam sve nekako ide kontra, ni malo od ruke, osjećate se kao u zastoju i kao da vas muči ova klima, takođe u vezi sa nagomilanim neriješenim ili samo za taj dan iznenadnim problemima koji vam odvlače misli, gase volju i pomalo ste, gle, apatični za bilo šta ili bilo koga. Vrijeme je da pokušate ponovo da se otvorite za nova uživanja kad se magla digne ili oblaci prođu.Nije loše ni pokazati se i u pravom svjetlu svoje loše volje ili otići i odbolovati trenutni poraz, opet prijemčivi za nova iskustva i ljude, potražiti uspjeh na drugoj strani ili bar u duetu sa voljenim, jer ništa ne poji kao dobar potez i pravo opravdanje u uspješnoj vezi kad to hoćemo; kad druge oko sebe činimo srećnim i radosnim i sami smo takvi, voljni da pokušamo i uspijemo.

    Promena u karijeri.
    Stres kad počinjete od nule; stres dok traje ono što vas je odabralo i ono u čemu ste sticajem okolnosti ili zato što tako treba; stres kad mijenjate svojom voljom ili izbačeni kao iz katapulta nesigurne pozicije i gdje ćete stići ovaj put…Ja bih to kod kuće i meni je kod kuće najljepše, što bi rekao moj sin, i iz te perspektive gledamo na stvar (prinudnog?) zapošljavanja u nesigurnim vremenima u svakom pogledu.Kad uživate u nečemu , to se i ne zove-posao, a kamoli karijera.A šta sve moramo u životu i niko nas nizašta ne pita; učimo, guramo dalje i skupljamo poene.
    Da li je instant seks ok?

    Prilagoditi se nastaloj ili nastupajućoj situaciji, jer ko zna šta može iz svega, naoko „ničega“, da se izrodi za jedan sat mučnog, neiskrenog razgovora ili običnog praznog preklapanja; za jedan dan ili godinu ili više šta može da vas snađe kao reakcija na „brzometnu“ akciju bez, kako kažete, ulaganja bilo čega višeg osim samog sebe. A šta tu sve spada, iha!, i ne može se izbjeći logika, ona tvrda, da ništa unaprijed ne znate, ni na šta ne računate, ali ne znaći da su iznenađenja unaprijed otpisana, a iskustvo kakvo je takvo je nemoguće je izbrisati jednim potezom gumice.Pravilo što manje znam- manje se sjećam, o dotičnoj osobi, iskljućuje se iza prvog ćoška gdje vrijeba dilema šta je moglo a nije i zašto.Presijećete pa se kajete, a onda bi nešto da mijenjate jer ste se predomislili, na žalost tek kad ste se razišli, ili na svu sreću potražili sreću na drugoj strani i sa drugačijim, otvorenijim?, pristupom; inače, sve nekako u žurbi i ispadima u sjećanju, ne ostaju li/ ni znakovi da ste ikad bili tu gdje ne spadate, još uvijek.
    Devica1 – 5/03/2009

    Rentaaživot

    Pa normalno, kupiš sebi djevojku, kupiš opet sebi auto, kupiš slobodu i tu i tamo ukradeš od nje pravo da tako razmišljaš i postupaš prema zakonitoj supruzi, porodici i cjelini života kako se uzme, ako se i izuzme polovično rješenje kao što je dotično rentiranje.Poklon ostaje poklon i u zube mu se ne gleda, iako je uzimala-davala u opticaju kao zaštita interesa od moguće štete a i povrijeđena sujeta nije za bacanje, obostrano i višestrano kad je već višak zainteresovanih.Dakle ,pitanje „slobode“ i kako je nazivaš: djevojka ili modernije sponzoruša, ali kurtizana je nešto posve sveobuhvatnije, dobro se kotira pa makar samo njoj ,kao ženskom pronalazili većinu neobjašnjivih postupaka u jednoj vrsti ljubavi ili ljubavne razmjene na čekanju.
    Poslao: Nataša Gajić 05. Mar 2009.

    Za 7. mart

    Nalazite se u neizvesnosti po mnogim pitanjima. Osećate da morate da napravite zaokret u poslu ali ne znate kom carstvu da se privolite. Najradije biste zadržali svoju autonomiju ali to je nemoguće. Ne pristajte ni na kakve vrste ucena.

    Od vaših originalnih zamisli drugima se diže kosa na glavi jer to znači da ćete ih angažovati hteli oni to ili ne. Pošto vas vole, na kraju urade kako ste vi hteli i sve ispadne dobro. Nemojte zamerati Ovnu ili Devici ako vas ignorišu.

    I dalje traje odličan aspekt između Merkura, vašeg vladaoca, i Neptuna u Vodoliji ali bi to moglo značiti i da ste previše egzaltirani, nerealni ili da pričate previše nešto što drugi ne vole da čuju ili što nije tačno. Imate mogućnost da negde otputujete.

    U 10.00 pre podne egzaktan vrlo loš aspekt između Meseca i Merkura vas može naterati da pošalje sms koji nikako ne bi trebalo, da pozovete nekoga s kim možete doći u sukob ili da doživite neku manju nezgodu na javnom mestu.

    Intuicija vas u toku prepodnevnih sati vodi u pogrešnom pravcu. Ako volite da se raspravljate sa Vodolijom pružiće vam se prilika za to, samo je pitanje šta time dobijate. Budite originalni ali ne i nerelani u svojim zahtevima, posebno kada je u pitanju povraćaj novca.

    Dan je kao stvoren za konfliktne situacije, bar za vaš znak, i to sa kolegama, i zbog toga pokušajte da im ne kontrirate. Neko vas može provocirati u vezi sa nečim što vas lično emotivno veoma pogađa i zato pokušajte da nikome ne pričate ništa o svom privatnom životu.

    Venera je krenula retrogradnim hodom i vi ćete prestati da budete direktni i zahtevni u odnosima sa partnerima, počećete da primenjujete drugačiju taktiku. Ne samo da ćete se vi bolje osećati nego će i njima da lakne jer će biti lišeni vaše kritike.

    Mnogi misle da imate neki tajni plan o kome nikome ne govorite, i to baš po pitanjima po kojima ste najglasniji i najotvoreniji. Moraćete da se suočite sa nezadovoljstvom jedne Vodolije što vas nimalo ne pogađa, važnija vam je podrška Raka, a nju imate.

    Odličan aspekt između Jupitera, vašeg vladaoca u Vodoliji, koji vas čini buntovnim, i Venere u Ovnu koja je krenula hodom unazad, malo će vas spustiti u realnost, pa ćete se pozabaviti nekim konkretnim pitanjima, moguće u vezi sa nekretninama.

    Suočeni ste sa problemima koji nisu mali i koji iziskuju od vas i dobru koncentraciju i procenu i nerve i kondiciju. A vi ste u minusu i po pitanju kondicije i nerava tako da ćete verovatno danas funkcionisati po principu: naređenje – izvršenje. Ne sekirajte se mnogo, sve će brzo doći na svoje mesto.

    Tranzit Meseca preko znaka Raka u poslednja dva i po dana vas je totalno izbacio iz ravnoteže. Kad god neko očekuje od vas da pokažete razumevanje i saosećajnost za nešto što smatrate besmislenim vi se razljutite.

    Samo prividno delujete nezainteresovano za mnogo toga što se dešava u vašoj okolini i na vašem radnom mestu. U stvari ste i te kako svesni svega i ne želite da odstupite ni od svojih principa ni od svojih planova. Moguć je razgovor u četiri oka s Devicom.
    http://www.astrozenit.com

    Nikad vam nije do seksa.
    Pošto ste najzad shvatili da ni o kakvom žrtvovanju nije riječ, i ničijem, na redu je da se pozabavite ćudima svojim a i svog omiljenog partnera.On vam svakako imponuje, ne samo kad je seks u pitanju, već i kad nije, na razne druge načine: intelektom, fizički, možda i rijetkom duhovnošću ili duhovitošću, zabavlja vas njegov pogled na svijet koji nije baš lako uvijek odgonetnuti, ali ne biste se toga lišili ni za tren, Ni on vas, zavisno od toga šta je momentalno na redu…Pa svoji ste i sretno vam bilo i to „maksumče“ koje kao zalud gajite a ne možete bez njega ni za trenutak datih vam trenutaka, u životu.

    Taj strašni, strašni svet.
    Jedna moja „simpatija“ sa kojom sam se čula prije više godina sve želeći da se ispričamo, malo više zbližimo ili saznamo više jedno o drugom i uopšte, u toku razgovora ionako pomalo zastajkujućeg i nesigurnog, presjekla me je konstataciom „mislio sam da će biti bolje, a ono sve gore i gore“; od tog trenutka, možda ne znajući više šta da kažem a trudeći se i dalje da sve ne prekinem naglo, razgovor je tekao sasvim drugim tokom- nepovjerljivo i pun sumnje u sam ishod ovog telefonskog odvijanja i bojažljive razmjene emocija s druge strane, zapao je u ćorsokak neželjenih povjerljivih ispovijedanja ili različitih strijemljenja sa jedne i druge strane, da bi me na kraju dokrajčio poslije par dana novog pokušaja da je sve iluzija i da pomalo „davim“ ga svojim…izjavama, a ne kako sam tajanstvena.Sve u svemu, taj strašni svijet probudio se u svoj svojoj jalovosti, neodređenosti ili tek nemogućnosti ostvarenja težnji.Uzmimo i tako, nikad nije onako kako očekujemo kad se surovo „probudimo“ i zaboravimo na svoje snove i njihovo ostvarenje.A kada su strašni, plaćemo u snu i budimo se u suzama kao poslije kakve loše osmišljene epizode.Tv?!, ma hajte molim vas.“Sad nije vrijeme, možda drugi put“- ostavilo bi više nade za bilo šta, eto tako se odvijao „lavstori“.

    Pretvarate se da ste ono što mislite da žele.
    Od uvjerenja da se baš mora biti prihvaćen u društvu ili čak užem krugu , do pretvaranja u sopstvenu suprotnost i neželjenih poteza pa samim tim i posljedica, mali je korak, ali velika greška po vas ako se nađete u lošem društvu ili čak ni to, nego ga pogrešno protumačite i prihvatite kojekakve „zezalice“ kao stil ophođenja i lažnu prilagodljivost onim stvarima koje vam ne odgovaraju, ne pristaju vam ili, čak, škode vam i od njih nema povratka sem u propast; odakle tako drastično? pa treba se izboriti sa sopstvenom povodljivošću i raznim imitacijama života i samo ako ih drugi servira prihvatljive su, pa tako i mi od njih.Biti poželjan za one do kojih nam je stalo, bez mrlje u svom „savršenstva“, a niko nije savršen, i biti prihvaćen od jer tako mi se piše, velika je razlika između ova dva zahtijevna postulata, i veliko je pitanje u šta će se izroditi vaši koraci u tom pravcu, a vi pretvoriti u šta čak ni drugi ne žele, ni vama ni sebi.

    Puštate ih da vam se vrate, opet.
    Postoje stvari, ili trenuci, kojih se poslije svega teško odričemo, ali su nam reakcije takve kao da igramo igrice uzimala -davala, dajemo, uzimamo pa opet vraćamo, tako i sa sobom; zbijamo šale sa sobom i drugima , kao u onoj bajci o pastiru i izmišljenom vuku kad uzbunimo cijelo selo i tako par puta a ono ništa, pa nam u stvarnom problemu niko više ne povjeruje niti nas uzima za ozbiljno.Tako i u „rastancima“ i prividnom praštanju opet ispočetka, u stvari kalkulišemo i čekamo pravi trenutak da „zauvijek odemo“ sa ove usputne stanice kojoj se stalno iznova ,kao rezervi, vraćamo, nekorektni i popustljivi a ponajprije neiskreni u odnosu na davno izigrano povjerenje i narušen sklad, ako ga je ikad i bilo.

    OVAN

    09.03.2009. – 12:41
    Ako ste imali tu sreću ili nesreću da vas žena ili devojka napusti, a pri tom ste zvali razne kol centre gde su vam govorili različite stvari, danas možete očekivati njen povratak. Svakako se vaš partner nije ništa promenio. Možda je doneo još neke probleme za koje niste znali. Za ovaj naš kratki ljudski vek čovek ne napreduje mnogo. Ako ste nekog poznavali pre dvadeset godina, onda je to danas isti taj gospodin, samo što sad liči na gnjilu mušmulu, a tada je bio mlad i lep. Tako je i sa vašim partnerom. Sem prašnjavih kofera i optužbi, ničeg novog nema. Povoljan dan za teške matematičke operacije, šahovske turnire, duboke misli, filozofiju, teologiju. Povoljan dan da plasirate neke kozmetičke proizvode ili medikamente na inostrano tržište. Ljubav možete sresti na poslu ili školi ili doživeti strast na mestima gde ljudi obavljaju poslove, saradjuju.

    Žrtvovali ste im najbolje godine.
    Sve je povezano u davanju, pružanju , kako to vi nazivate, ali i u međusobnoj brizi u različitim životnim i vremenskim periodima, ne uvijek prema očekivanju i teško predvidljivo u različitim situacijama koje se eto tako poslože ili namjeste, pa se životne uloge, nekad i prije vremena, izmiješaju, nekad i nezavisno od godina i starosti, još manje unaprijed zacrtanih u pozivu i određenju da baš od njega i njega treba očekivati to i to ,a ne obrnuto, kada se u obzir uzmu i vještina snalaženja, različite slabosti ili moć iskustva kojom je neko dobrano potkovan i samim tim pozvan i prozvan da postupi prema zadatoj prilici. Elem, roditelji brinu o djeci, onda se vremenom uloge zamijene pa roditelji, sve sa nanizanim godinama zanemoćali, postanu „prava djeca“ koja zahtijevaju brigu i pažnju; tako i bračni partneri se međusobno dopunjuju , sve prema zadatoj situaciji, dogovoru, a ponekad, možda i češće bogami, u hodu, i ne vidim šta bi tu moglo da se prebaci i onima „nepozvanima“ iz bliže, a kadkad i dalje okoline, koji se nesebićno pruže i doprinesu daljem napredovanju takvih lijepo „nakačenih“ veza.Sve u službi porodično-prijateljskih interesa, a ne u interesu nećijeg žrtvovanja u propasti, daleko bilo.

    Ljubav i sećanja.
    Ah ,snovi, kad preduhitre javu ili snovi bez predznanja ili čak snovi iz nespoznate i neupoznate (nečije?) prošlosti…Čest motiv koji daje na tajanstvenosti i fantastici, kao kod Trejsi Ševalije iz „Djevičanski plavog“ gdje glavna junakinja sanja dijelove iz davnina svoje porodice, drevnih mitova i tako pronalazi svoje korijene o kojima je samo naslučivala, a saznanja su nastvarno detaljna, kao sama istina.I to joj mijenja život, njegove puteve, iz osnova.

    Razmišljanje previše unapred.
    Razmišljanje unaprijed tipa „ovaj je pravi za mene“ nije samo obično razmišljanje kad mu vrijeme nije, već pravo uvlačenje i guranje u „pravo“ stanje stvari a u stvari onako kako očekujemo da bi moglo da bude i u kom pravcu će još da se kreće, a kao da je već krenulo.Nešto slično „šta bi bilo kad bi bilo“, samo sa unaprijed prihvaćenim predznakom da već jeste kako jeste, u stvari zagarantovano ustoličeno.A misli nosimo sa sobom, ma gdje, čak i daleko od dotične osobe, i one ne moraju uvijek biti u pozitivnom pravcu prihvatanja nečega kao svoga, nego odbijanje i samim tim negativne, u smislu, pa i poslije duge veze, „ovakav mi tip ne treba“…“zaletjela sam se“ i slično; onda takođe razmišljamo šta dalje i to nije loše unaprijed, jer nešto će da ispadne od tih naših „dumanja“ a mi moramo biti spremni za to i ne dozvoliti da nas dešavanja preteknu, pa i vrijeme pregazi; zapadnemo u ćorsokak ili se nađemo na vjetrometini, neobučeni i bez prave oslobađajuće misli a prazne glave, zbunjeni i „ludi“.Prava doza planiranja unaprijed ,nije na odmet, kao predviđeni sljedeći korak u prazno zamišljen, a ondana na sigurno tle doskočen, nije mala stvar u mislima.

    Neverstvo nije sitnica.
    Što se traži, to se i dobije; povjerenje, zadovoljenje potreba i osjećanja nećete naći ni na drugoj strani, ukoliko niste u stanju da ih obezbijedite ni sa stalnim partnerom, u vezi u kojoj kao nešto ne štima pa se „rješava“ negdje drugdje, u usputnoj i prolaznoj vezi.Ništa se dogodilo nije, najčešći je odgovor na nikad načetu temu o upražnjavanju krevetskih a i drugih površnijih i kratkotrajnijih flertova; nema ni sigurnosti, povjerenja i poštovanja ponajmanje, jer šta očekivati od nekoga ko vara i sebe i druge, ko na prevaru dolazi do nečega što bi trebalo da mu je sveto, ko do odnosa sa novim prekobrojnim partnerom dolati ispod žita i igrajući se skrivalica.Kakva „sitnica“, na kraju ostaješ sam sa sobom i konfetama, a i to je pitanje, jer si potpuno izlišan kako se uzme i tamo i ovamo, pun nebrige i prebacivanja svake vrste.

    Dobri supružnici nisu seksi.
    A u stvari ne mora da znači da naš partner nije uopšte seksualno privlačan, ali nije nama, jer smo umislili u svojoj glavi sasvim drugo viđenje i doživljaj njegove osobe pa ne primjećujemo suštinu, da na jednoj strani pristajemo na ograničenja, a na drugoj tražimo i težimo neviđenim prelascima preko svih granica i normi ponašanja, dakle izvan veze koju čuvamo za ljepša vremena, a u stvari smo u paralelnim vezama.Ispada da smo u obostranoj zabludi, tražimo nešto čega nema, puni smo predubjeđenja i predrasuda, a ne mimoilaze nas ni iluzije, sve lijepo spakovano u glavi što zamišljamo da je baš tako i prema tome se rukovodimo.I ne pomišljajući da je baš naš aseksualni partner možda nekom drugom krajnje neodoljiv i seksi da ga zbog svog zabludjelog stava prema njemu možemo i izgubiti,pa da nam tek tada postane „neobično“ privlačan i baš za nas, ali mi eto to nismo primjećivali, a sad je kasno.

    Zašto se niste javili na telefon.
    Mrzim telefon kad ćuti i kad zvoni i uvijek se javljaju „pogrešne“ osobe od očekivanog.Mislim da neko treba prvi da se javi i ostavi neki pečat kao znak da prolaz je slobodan, umjesto što ćuti.Inače, kad jednom tako krene, svaki telefonski poziv je suvišan, i telefon kao takav, sem kad je opet svaki fizički kontakt između vas onemogućen bilo kakvom preprekom koja bi zaista trebalo da se prevaziđe na neki drugi, djelotvorniji i jasniji način; ne preko žice a makar u prolazu kroz vazduh, za početak nečega što bi rebalo da traje duže od jednog telepoziva. Preporučujem drugi način.

    Svi za jednog, jedan za sve

    Zašto ljudi, žene ponajprije, traže prevashodno ljubav?!Zato što je ponajprije -nema ili vrlo rijetko ili kratkoročno, ako je na labavim temeljima, a uz to su tu i mnoge druge stvari koje nisu ništa manje poželjne:novac, sigurnost, pouzdanost pa i prijateljstvo, a koje takođe najčešće izostaju baš ovako u kompletu.Problem je u tome što najčešće i brzopleto pa neuspiješno, tražimo stvari u ljudima, umjesto da se okrenemo ljudima u onome što nam znači i čemu smo se odali i što nam je u prilježnom djelanju na tome-prihvatljivo tek u kompletu jedan na jedan; a ostali su samo izigrani, i odigrani, pomagači i ko ih ima.
    Poslao: Nataša Gajić 15. Mar 2009.

    Teška blamaža, a želite da impresionirate.
    Ima takvih nezgodnih situacija za koje sami snosite odgovornost i krivicu što su vas snašle, mada ste drugo htjeli, kada ste previše htjeli, suviše smjeli pa se okliznuli, sami pali- sami se „ubili“; na vama je da se „vadite“ postiđeni i nespretni u suprotnim nastojanjima.Ali, postoje trenuci kad ste nevoljno poniženi i omalovaženi od drugih kojima ,na primjer niste simpatični, kojima smetate u sopstvenom ispoljavanju a i ne znate koji je pravi razlog tome, sem da sebe uzdignu.Onda vam podmeću nogu, nastoje umanjiti vaš doprinos bilo čemu; izvrgavaju vas ruglu ističući nešto što biste najradije sakrili od tuđih pogleda, ušiju pa i sebe, neke vaše nadokazane tajne koje bi tako trebalo i da ostanu jer to vam je želja, ali koga je briga osim za malo smijeha na tuđ račun;onda su tu kadkad i zlobni pokušaji ignoracije nečega po čemu se vi u stvari ističete ili prevazilazite sve kriterije jer se razlikujete, ali nije vrijeme da se baš sad pokažete na djelu i treba vas „šutnuti u čošak“.Jednostavno čini vam se da niste dovoljno zablistali, gurnuti u sopstvenu ili nečiju sjenku, od koje biste zapravo da pobjegnete i bar ponekad sve zasjenite, jer, najzad, osjećate da to zaslužujete i kad je vrijeme.Imate kvalitet, još da preskočite sve moguće i nemoguće zamke na putu iskazivanja sopstvene vrijednosti, kao što je običan blam ili graška u koracima.Vi to možete, kažete sebi.

    Leteći medved pao na baku

    Bolje glupa smrt, nego besmislen, protračen i dug život. I smrt je tada neka vrsta oslobođenja, samo se ne zna da li i tada sužnji „pjevaju“ o njoj. U svakoj pristojnoj kući se slavi život, a o Njoj se priča ispotiha i kukavički, gotovi sužanjski se iščekuje nešto što nikad ne dolazi slučajno, grabi neumoljivo i za sobom ne ostavlja ništa, osim prazninu.Što se tiče sviju nas, od usklika „bolje grob- nego rob“ prošla su duga, duga i promjenjiva vremena sa isto toliko, i različito dozirane „sreće“.
    Devica1 – 18/03/2009

    Nikad vam neće uspeti da….
    Kaže se „treba pokušati, pa šta bude“, a i ništa ne košta, upornost nikom nije „došla glave“, ali tvrdoglavost joštekako.I malodušnost brzog odustajanja.Ali, zalijepiti se za nešto, pa tjerati do besvijesti izaziva odbojnost, možda i gađenja. Te se stvari, bilo koje, ne rade tako, na silu, već „nježno i polako“, kao usput, ne s nogu, i kako vam dođe, jer ponekad zavisi i od raspoloženja, dal će te uložiti i uopšte se nadati ili pronaći neki svoj interes, nevezano za bilo šta što od toga odudara.Pa ponekad se pomiriti i sa postojećim stanjem, a tjerati po svom do nove prilike, opet pokušati iznova i na „novoj adresi“ i s malo drugačijim pristupom „problemu“ koji to u stvari i nije, kad već otkrivaš svoje „skrivene“ adute koji nikome ne škode a mogu da posluže.

    Na granici bola.
    Znate šta, to da neko uživa u sado-mazohističkom seksu je osvjedočeno nastrano, i ne samo to, vuče za sobom niz perverznih radnji i osobina same ličnosti koja ga upražnjava, a koje se ne tiču samog seksa već niza drugih karakterističnih rabota u sklopu te ličnosti; ah, ličnosti, moguće i nedozrelih mana pa da kažemo dotične osobe koja se ponaša suprotno klišeima ili propisanim normama.Ali, danas nije rijetkost, čak je više uobičajena doza preverzno sado-mazohistički aranžiranih psiholoških odnosa između različitih jedinki, koji ne moraju biti striktno vezani za seks a upražnjavaju se kao duhovna hrana i na smjenu izmijenjenim ulogama kada jedan pati do bola a drugi naprosto uživa i hrani se tom patnjom, sve do iživljavanja.Kažem ,patnje se prepliću, nekad i uživanja, uloge smjenjuju, a nekad i podudaraju toliko da uzajamna veza kipi od međusobnog i naizmjeničnog iznurivanja i iživljavanja, što postaje osnovna odrednica samog odnosa i povezanosti u njemu, sve do krajnjih granica opstanka veze, jer ona kao da bez tog „nakaradnog“ obraćanja drugome ne bi ni funkcionisala ili bi imala, izlijećena i zdrava, sasvim drugi kvalitet.Pogledajte alkohol i drogu ili čisto zlostavljanje po sebi, pa svašta može da ispadne od toga „bez čega se ne može“.

    Ne vodi računa o sebi!.
    Samo ne uskakati u odnos ubjeđivanja nekog šta je za njega dobro a šta mu škodi.Budi se inat i postiže kontaefekat, a ima tu malo i one doze sado-mazohističkog iživljavanja u zadatim i propisanim ulogama.Kad neko puši, pustite ga da to čini, jer sve što čini- sebi čini, možda i tako shvati a ne bude kasno; naravno ne u vašem društvu, ako sami ne podnosite duvan i izbjegavate ga koliko god je to moguće.

    Kad bih sve to uradila Saturn bi bio prezadovoljan

    Ne razumijem , u čemu je problem? U spisku još neostvarenih planova na čekanju, sve zbog „teške neorganizovanosti“, a ionako nemaju smisla.Sem da napišete najzad taj bestseler, to bi vam se isplatilo, ostalo je čista besmislica, kad bi se šalili i natezali kao ja.
    Poslao: Nataša Gajić 20. Mar 2009.

    Кћерке не желе да личе на мајке
    Kad pomislim na svoju majku, voljela bih da sam se prevarila, i u prognozama njenog često „gubitničkog“ života i u karakterisanju njenog odbijanja da ga kao takvog prihvati, još manje bilo kome prizna, a ponajviše želim joj sreću da ga uspješno prevaziđe, ne naravno prekasno i zato besmisleno, već bez tog obesmišljavanja podijeli i sa nama sve ono dobro što nosi sa sobom, pa i uspjeh, novac, dobrotu koju neosporno nosi sve ovo vrijeme, a ne samo beskrajne komentare na različite poglede i „ponašanja“ u nečem što je se u stvari ne bi trebalo ni ticati, još manje opterećivati ili obostrano nervirati sujetu i stećeno ili propušteno iskustvo. To su moje želje, bez obzira da li ličimo ili ne ličimo na nekoga.
    Nataša Gajić, 20/03/2009, 18:56

    Postavljajte pitanja.
    Znate onu simpatičnu, ili simptomatičnu, pjesmicu „traži, traži, pa ćeš naći“ iliti „pitaj, pitaj pa ćeš ćuti (znati)“? Vrlo duhovito i zanimljivo, naročito kad se baš pretjerano trudimo …da nešto postignemo.

    23. mart 2009. – 29. mart 2009.

    Ova nedelja će proteći u znaku razmirica sa starijim članovima porodice. Dugo niste razgovarali o svojim potezima i sada se nagomilalo dosta nejasnoća i nerazumevanja. Zato se stvar može rešiti samo ako im objasnite svoje namere i probleme sa kojima se susrećete. Vaše obraćanje će im imponovati.

    Dobićete nekim bočnim kanalima vrlo važne informacije o tome šta se valja iza brda. U početku ćete biti sumnjičavi u njihovu verodostojnost, ali ćete se brzo uveriti da su one tačne. Rezultat svega toga je da ćete korigovati neke svoje stavove i shvatiti da već neko vreme idete u pogrešnom pravcu.

    Trudite se da proniknete u suštinu stvari koje vam se dešavaju. Pri tome se oslanjate često na rekla-kazala informacije i nije onda čudo što ste shvatili da vi ustvari ne znate pravo stanje stvari. Pažljivo birajte izvore svojih informacija i nemojte ništa primati zdravo za gotovo jer ćete i dalje živeti u zabludama.

    Rešili ste da se promenite i to je dobro. Međutim vi te promene shvatate vrlo površno i mislite da je dovoljna samo vaša želja za promenama pa da se one same od sebe dešavaju. I dalje ste u pasivnom položaju, a kada to shvatite pokušaćete da radikalizujete stvari, da bi ste nadoknadili propušteno. Promenite taktiku.

    Imate teškoće u komunikaciji sa svojom okolinom. To je zato što se stalno trudite da druge ubedite u ispravnost svojih stavova, a trebalo bi da pokušate da shvatite o čemu to oni govore. Više i pažljivije slušajte ljude oko sebe, a manje vremena trošite za svoju ličnu promociju. Iako ste Lav, niste najjpametniji.

    Ove nedelje će se odigrati neki događaji koji će poremetiti vašu svakodnevnu rutinu. Vi najbolje radite kada vam se niko ne meša u posao i kada je atmosfera oko vas mirna. Zato će predstojeći događaji napraviti pometnju i izazvati pravi zastoj. Nemojte se ljutiti zbog toga nego se uklopite u ono što je neminovno.

    Ne žurite sa donošenjem zaključaka. Neće biti prvi put da se zbog žurbe prevarite. Ove nedelje ćete biti stavljeni na probu, a da toga nećete biti ni svesni. Brzopleti zaključci bi mogli da vam prouzrokuju nevolje u narednom periodu. Budite hladnokrvni i samo radite svoj posao. Ovoga puta prepustite drugima da misle i donose zaključke.

    Vi kao da ste ispali iz igre. Do skoro ste imali glavnu ulogu, a sada vas nema nigde. Zaprepašteno gledate kako se drugi kite vašim perjem i beru lovorike. Iako ste sa pravom ozlojeđeni, ipak ste vi dosta krivi za situaciju u kojoj se nalazite. Shvatite da nije bitnije ko kako radi, već koliko ko zna da se nametne drugima, naročito pretpostavljenima.

    Čuvajte se zlih jezika. Po svojoj prirodi vi mnogo više cenite dela nego reči, pa zato umanjujete značaj verbalizma. Međutim, neki zli jezici vam nanose veću štetu od koristi koju stičete svojim trudom. Zato ih ne potcenjujte i izbegavajte na sve načine da postanete predmet i meta njihovog interesovanja.

    Radite i dalje tiho u svoju korist. Taktika koju od nedavno primenjujete je više nego dobra. Shvatili ste na vreme da vas mnogi samo zamajavaju i da zbog njih gubite vreme i nerve. Okrenuli ste se sebi i svojim obavezama, a komunikaciju sa okolinom ste smanjili na minimum. Ipak pazite da ne preterate u tome.

    Svako razočaranje je neprijatno i teško. Vi ćete doći u situaciju da se razočarate u jednog prijatelja kome ste dosta verovali. Ne znate da li vam je teže što ste bili u zabludi ili zato što će vas sve to koštati. Ali iskustvo koje ćete izvući iz celog slučaja je korist i nauk za ubuduće. Ovoga puta ćete platiti školu vrlo jeftino.

    Imate probleme u saradnji sa kolegama, ali to držite u sebi. Ne želite nikog da uvredite, ali ste zabrinuti jer posao ne napreduje nego nazaduje. Ukoliko ne želite da sve propadne pozovite ih za okrugli sto i o svemu porazgovarajte. Možda su u pitanju samo nesporazumi koji se još uvek mogu otkloniti.

    Razmišljate o bivšim u nezgodnim trenucima.
    Porediti u odsudnom trenutku bivšeg i sadašnjeg partnera maliciozno je i prema prošlosti, ako nije bila tako loša, ali i prema onome u čemu smo sada, fer svakako nije, jer su detalji izmijenjeni ,nadograđeni ili smo na jednoj ili drugoj strani, pristrasni, sve zavisno od toga šta nam trenutno odgovara i koliko smo zadovoljni i razvojem situacije i kakvi smo inače prema sebi i drugima, fer ili mazohistički nastrojeni ili čak u drugu krajnost idemo.Nismo mnogo drugačiji ni ako pribjegavamo internom poređenju, tj. istog partnera u različitim vremenskim situacijama, pa nam je bilo tako i tako, a sad ovako, kako god otprilike znamo kakvi smo sa iskustvom, donekle kuda dalje i kako napredujemo od prije, što i nije tako loše ,da baš pretjerano škodi, kao mučenje sebe i drugog da je sve prošlo i ne vraća se više nikad.

    Prvi deo dana.
    Nije bitno toliko da li ste ga preskočili ili izdašno konzumirali, doručak je lagan, bitno je da

  20. natasa1 каже:

    Prvi deo dana.
    Nije bitno toliko da li ste ga preskočili ili izdašno konzumirali, doručak je lagan, bitno je da ga kasnije ne nadoknađujete izdašno i prepunite stomačić kad mu vrijeme nije.A ako u prvom dijelu dana sve poradite „kako treba“, nema razloga da i u drugom ne bude baš tako, kad smo ih već tako podijelili i sve zavisi od „prvog šuta“ ili zamaha pa prema cjelini, ako nas baš nešto krivo ne potjera, od samog početka ili u međuvremenu.

    Izbegavati sarkazam.
    Ono čega ima, treba i koristiti, (o)smišljeno, a što je već prisutno u prirodi, s tim se treba izboriti ili prilagoditi sebi, kako bi u toj istoj prirodi i opstali.Samo da ne ispadne po onoj „baš sam ti se dobro nemjestila da me…“

    Eksplodirate kad ste besni.
    Sve što je ljudsko, nije mi strano, opšta je stvar. Moj mali je naučio još kao sasvim mali da izražava svoja osjećanja pa bila ona pozitivna ili negativna, makar u oba slučaja bila pretjerana.Samo ne podnosi beskrajna velika izvinjenja i objašnjenja u obliku tirada sve na istu temu.Buknulo je, plamen se stišao i idemo dalje, naoko bez ikakvih ograničenja, ista stvar nije nam dovijeka interesantna, pa ni isto negativno ponašanje, zamara(te).

     VODOLIJA
    24.03.2009. – 12:48
    Danas nosite jednu posebnu dobrotu i nežnost. Spremni ste da pomažete drugima, slušate njihove žalopojke i preuzmete njihovo breme života. Danas nečeg filantropskog ima u vama, sijate kao najdivnije Sunce i grejete ljude oko vas. Danas u vašim očima ne vidim mržnju, niti strah, danas ne vidite da je svet prljav i da ima bolesti i nepravde. Predstoje vam lagane zarade kroz kozmetiku, muziku, ženske odevne predmete, obuću. Takodje možete biti hrabri te nešto i rizikovati. Potrošite neki novac na sebe, to će vas posebno radovati i činiti srećnim. U ljubavi doživljavate iznenadne promene, nemate stabilnu i postojanu situaciju. Jednako ćete morati da dokazujete svoju vrednost. Partner bi mogao biti neprilagodljiv, ljubomoran i dosadan. Vi u najboljem slučaju ne morate uvek reagovati na izazove i provokacije, ne mora vaša biti zadnja. Shvatite prosto da je i voljenoj osobi nekada teško, da ni vi niste baš medeni. Ako neko ima loš dan to ne znači da vas ne voli ili da prema vama mora biti fin i učtiv. Budite tolerantni. Danas ste stabilniji nego vaš partner.

    OVAN
    24.03.2009. – 12:41
    Danas ste nekako naklonjeni partnerstvima. Čak i da ste grubi po prirodi ili ne iskazujete mnogo nežnosti ili ne umete da pokažete svoja osećanja, danas ćete zasigurno biti mirniji, voljni za ljubav, topli i srdačni. Neki Ovnovi koji imaju tu sreću da godinama gledaju jednog te istog partnera bi mogli poželeti malu promenu i avanturu. Negde sam čitao da to može da pomogne ili unapredi vezu ili brak. Valjda zbog toga postoje silna neverstva i afere iz najbolje namere kako bi se brak sačuvao. No, oprezan sam kada tako nešto mislim. Ako vas je partner ikada optužio da niste dovoljno strastveni u vezi i da ste na emotivnom planu mlitavi i neodlučni, danas možete pokazati da u vama živ mnogo strasti i da rado uživate u ljubavi sa svojim partnerom i da mu se rado predajete. Danas vas hoće poslovi, sve što treba je da se malo pokrenete i napravite dobar plan ili strategiju. Čak i kada bi nešto pošlo po zlu, ne bi vam se ništa dogodilo. Danas vas i Bog čuva.
    BIK
    24.03.2009. – 12:43
    I dalje ćete pokušavati da se vratite poslovima koji možda iz nekog razloga nisu uspeli u prošlom vremenu, te sada nekako živi nada da biste mogli imati više sreće i uspeha. Odmah ću vam reći da ni ovaj momenat nije dovoljno dobar, niti će to ići berićetno i uspešno. Samo ukoliko ste čovek koji je u mašinstvu ili u nekim tehničkim vodama može uživati uspeh ili blagostanje. Takodje su moguće nešto oštrije rasprave sa voljenom osobom oko stvari koje sigurno nisu mnogo važne i značajne. Uostalom, mi se uvek borimo i tužimo oko trivijalnih stvari. Kada prodje neko vreme shvatićete da ste više vremena proveli optužujući jedno drugo, nego što ste vodili ljubav ili šetali pored vode. Biće vam jednom žao. Tada ćete biti ili sami ili suviše stari. Poslovi vam mogu biti uspešni ukoliko ste kakvo svešteno lice, reditelj, snimatelj ili lekar. U svim drugim zanimanjima možete trpeti gubitke, slabo poslovanje, loš odnos sa klijentima ili radnicima, kao i puno ogovaranja na poslu. Želudac bi mogao biti izuzetno osetljiv.
    BLIZANCI
    24.03.2009. – 12:44
    I pored toga što ste po prirodi miroljubivi, skromni i strpljivi, danas nosite odredjenu oštrinu u nastupu, grubost, da ne kažem potrebu da nekom nešto kažete, što ne liči na vas. Takodje se može dogoditi da mlitav i mlohav temperament koji krasi ovaj dan lako predje u dinamičnost, odlučnost i inicijativu. To ne važi za one koji su godinama uspavani, te će ovaj dan ličiti na svaki drugi. Za one koji imaju energiju vinogradarskog puža svakako ništa neće značiti ako vas kritikujem, nećete me sigurno saslušati. Za sve ostale može doneti preokrete, veći ljubavni apetit, više snage, ali i odredjenu agresivnost, razdražljivost, kao i psihičke probleme, opasnost od vode, davljenja, opasnosti na mračnim mestima, neosvetljenim ulicama ili opasnosti koje se tiču zatrovane hrane ili pića. Pored toga, vaše zdravlje je zaista dobro, neće biti bilo kakvih problema.
    RAK
    24.03.2009. – 12:44
    Veliki deo vaše energije će biti utrošen na sredjivanje poslova, kako onih rutinskih, svakodnevnih, tako i onih koje obavljate u svojoj firmi ili preduzeću. Ambiciozni ste i imate sjajne, originalne ideje koje vaše kolege smatraju praktično neupotrebljivim. Ako ste žena ili devojka, a na poslu ste okruženi muškarcima, veliki su izgledi da udjete u sukob, jer je bilo nekog nepoverenja. Domaćice bi trebale pripaziti u kuhinji i svi oni koji rade oštrim predmetima poput mesara ili ljudi koji rade sa nekim bušilicama i oštrim predmetima. Današnji dan nije dobar za bilo kakvu vrstu hirurške intervencije, makar se radilo i o banalnim intervencijama. Možete biti plačljivi, možda ćete idealizovati svoju majku što će sigurno smetati partneru ili biti potpuno dezorijentisani. Novac direktno zavisi od posla kojim se bavite. Nemate mnogo sreće u lutriji ili nekim drugim igrama na sreću. Danas možete živeti samo od svog rada. Zdravlje je solidno, regenerativni ste. Danas previše slobodni u ljubavi, smeli i luckasti. Ljudi vas ne znaju u tom izdanju.
    LAV
    24.03.2009. – 12:45
    Sjajan dan za kakve predvodnike ili organizarore, ljude koji vam jednako govore šta trebate da radite i gde trebate da idete. Ukoliko imate energiju lidera i jaku samosvest, tada je odlična prilika da prihvatite različite izazove i uhvatite se u koštac sa problemima. Mi često mrzimo i osudjujemo ljude koji nas vode, što je potpuno neispravno. To kažem jer je malo onih koji mogu da stanu na čelo i preuzmu svu odgovornost samo na sebe. Odličan dan za studente, velike putnike, trgovce, profesore, predavače, duhovne lidere i one koji posluju ili trguju sa stranim zemljama, dobri kontakti vezani za Britaniju, Nemačku i Japan. Dakle, to važi za one koji već imaju posla u inostranstvu, nikako se ne tiče nekog bubuljičavog adolescenta, koji se ujutru jednako čudi što nije otputovao za Japan ili neku drugu destinaciju. Ako ste samo malo uporniji, možete lepo zaraditi i biti zadovoljni. Lavovi koji već imaju mnogo novca u prilici su da zarade enormno, a to ne važi za one koji žive od mesečne plate.
    DEVICA
    24.03.2009. – 12:46
    Ukoliko ste inteligentni i Nebo nije bilo škrto prema vama, već darežljivo, imate sjajan momenat da svoju kreativnost i ideje plasirate. Znam da veliki deo naše populacije nije kreativan i verovatno im je ovo dosadno, ali verujem da postoje mladi ljudi koji mogu doneti dosta dobrog i unaprediti naše živote. Pričam o ljudima koji su vizionari i spremni su da ljudima donesu bolji život. Današnji dan je zanimljiv ukoliko ste kockar ili igrate lutriju. Ne govorim vam da se trebate kockati, ali će vas vući nešto da udjete u to i izgubite svoj novac. Kada bi svi dobijali na lutriji, kockarnice i kazina nikada ne bi postojale, zato morate znati da u mesecu postoje jedan ili dva dana koji su pogodni za lutriju. Mogu vam oticati stopala, imate blažu nervozu ili problem limfnih žlezda. Iako ste dobar i vredan radnik, poslušan i pedantan, šef bi vas mogao kinjiti i učiniti da se osećate nevoljeno i jadno. Nekada i pored dobre volje ne možemo zadovoljiti kriterijume drugih. Samo se smirite, biće sve u redu.
    VAGA
    24.03.2009. – 12:46
    Ljudi koji rade na javnoj sceni, pokazuju svoje lepe zube ili oni koji jednako osvanu u kakvim novinama imaju priliku da danas budu posebno uspešni ili omiljeni. Žene ili devojke koje su u potrazi za mužem ili partnerom danas mogu biti poprilično zadovoljne, jer im je sreća posebno naklonjena. U Bibliji piše “ Traži i naći ćeš“, te je neki mudri apostol želeo reći da sve što vam je potrebno jednostavno potražite i daće vam se. Ne može vam astrolog ili neko drugi potražiti ljubav, on vam može samo pomoći da je bolje razumete. Danas porodica vrši veliki uticaj i pritisak na vas. Majka bi želela da budete advokat i radite u kancelariji, a otac žali što mu se nije ispunio san, te navija da igrate fudbal, jer su mu u mladosti branili. Zdravlje je dobro, ipak pripazite na ishranu, ne valja preterivati.
    ŠKORPIJA
    24.03.2009. – 12:47
    Mnogo vremena provodite na mestima gde se ljudi okupljaju – kafeima, pivnicama, gostionama. Lep trenutak da nekog ko vam se dopada odvedete u bioskop i tamo ga zavedete ili započnete kakvu romansu. Osetljiviji pripadnici ovog misterioznog znaka će se češće odavati alkoholu ili nekim opijatima, biće u većoj opasnosti nego obično. Ljudi koji su navikli da rade iz potaje ili nešto skriveno, danas će biti potpuno nevidljivi. Pri tome mislim na ljude iz državne bezbednosti, agente i one koji deluju iza kulisa, moćne ljude za koje mi, smrtnici, ne znamo. Škorpije koje su nedavno počele da rade u novoj firmi veoma brzo bi se mogle i zaljubiti, što ne važi za one zauzete ili koje su u braku. Dosta lepih dešavanja na poslu, intenzivan ljubavni život, dosta uzbudjenja, trošićete dosta novca na garderobu i zadovoljstava, bićete spremniji na šalu nego obično, dopustićete da se ljudi šale na vaš račun. Lep dan za sportiste, naročito za vaterpoliste, mačevaoce, povoljan trenutak da upražnjavate jogu ili neku drugu duhovnu disciplinu. Zdravlje je zaista dobro.
    STRELAC
    24.03.2009. – 12:47
    Vaša inteligencija i razboritost će doći do izražaja. Naravno da ćete se čuditi o čemu govorim ukoliko niste takvi, sporo mislite i teško se izražavate. Na dobrom ste putu tada da pomislite kako ne pišem o vama. Za one koji ne obiluju preteranom inteligencijom i rečitošću, ovaj dan bi mogao biti dobar za trampu i trgovinu, ili da sednete u neko svoje vozilo i završite neki posao. Takodje je dobro da preispitate svoje stavove i nadjete meru u svemu, što danas nije tako lako. Danas je sjajan trenutak za zidanje, restauriranje kuće, ukoliko trebate nešto srušiti, pa nešto dograditi na objektu ili u stanu. Ukoliko ste pred operacijom, možda bi bilo dobro da to bude u popodnevnim časovima, ali to niko ne voli i niko se tome ne raduje, što je sasvim prirodno. Dobar dan za hirurge, patologe, mesare, ljude koji vredno i strpljivo rade, precizne mehaničare, ljude koji rade na kakvim strugovima ili optičare. Nameće vam se mogućnost ozbiljnog partnerstva, povratak kakve stare ljubavi, afere, dosta strasti u toku dana jer vam hormoni intenzivno rade. Dosta teško za novčane prilive, transakcije, ulaganja.
    JARAC
    24.03.2009. – 12:48
    Danas možete trpeti snažne nalete ljubomore koje vas mogu činiti potpuno smešnim. Danas možete ući u vezu sa osobom koja se igrala u pesku dok ste vi čitali Bodlera ili nekog ko je uz Titove pesme išao u vojsku, dok ste vi pokušavali da prohodate. Da, tako je to. Danas neće vaša biti zadnja, nego ćete se prilagodjavati partneru i njegovim potrebama. Naći ćete da nije potrebno 10 minuta od posla do kuće, nego 6 i naći ćete da je za savladavanje odredjenih stepenica potrebno bar 5 minuta manje. Eto, to ste vi i toliko o vama i vašoj ljubavi. Verovatno mislite da je prava sreća i poslastica voleti vas. O, kada biste znali koliko grešite. Možda ćete morati kod zubara. Svakako imate puno nervoze. U mogućnosti ste da pronadjete još jedan posao ukoliko niste zadovoljni primanjima. Intelekt je snažan u ovom danu, možete donositi dobre odluke, koje su u najmanju ruku neobične i originalne. Trenutak kada trebate ići na ispit, učiti, edukovati se. Para ima koliko je potrebno, nešto možete danas i zaraditi.
    RIBE
    24.03.2009. – 12:49
    Kažu da je imati pare jednako zlo kao i nemati ih. Ne znam koliko je to tačno, mada ova druga verzija deluje primamljivije, te biramo da imamo novca. Danas je povoljan trenutak za novac i sticanje, kao i za mogućnost sredjivanja vaših poslova. Ne mislim da ćete reastaurirati nešto, ali imate solidnu šansu za uspeh. Ljudi koji imaju veze sa saobraćajem, putevima, daljinama, kao i sa pravosudjem mogu napredovati na poslovnom planu. Mladi ljudi će uživati u ljubavi, a oni u braku će popodne gledati tv uz kokice, što i nije tako loše, ne možemo jednako imati strasti. Na poslu više nego ikada može biti uznemirujuće. Samo budite mirni, ne reagujte na provokacije. Ljudi koji su dugo u vezi razmišljaju o braku, kako bi se jednom skrasili, sredili. Danas je tranutak da izvedete partnera, definitivno ne trebate sedeti kući. Mogućnost da lako zaradite novac na kocki, lutriji ili da dobijete kakav poklon ili dar.

    Kad pravite kompromis.
    Kompromisi su izlišni, i sami kažete, oboje su nezadovoljni, neko manje ,a neko više, nepravda.Zašto se ne dogovoriti da taj i taj put bar neko od vas recimo dobije ono što želi, bude po njegovom ovaj put, a drugi će imati svoju šansu naredni put ili ju je već imao i eto još jednog razloga da se ispoštuje i želja druge strane.S druge strane, kompromis je opšte nezadovoljstvo i uslišavanje ničije ili samo polovične volje, a moguće je izaći iz njega kao obostrani pobjednik, kad shvatite da ste oboje na dobitku, jer svačiji interes je u opticaju, potpun i drugačiji, možda i suprotan onom drugom, ali ko kaže da se dobijaju i pare i jare, tj. dio tuđeg kolača i nema čak ni „pravednog“ dogovora i raspodjele na dobitku, a i tu se već vrtimo u krug i pružamo svakom šansu na čekanju, odloženu i dostižnu, bez razočaranja uskraćenosti, pa gdje to ima.Tamo gdje se dobro zna šta ko hoće.

    Birajte svoje bitke.
    Naravno, ako imate snage, moći i vještine da stvar istjerate na čistac, do kraja, treba se upustiti u borbu i ne dozvoliti da pored nekih tuđeh naoko nepravilnosti prolazimo kao „pored turskog groblja“, narodski rečeno, kao da nam ništa ne znače i ne tiču nas se toliko da zbog njih dižemo buku.Ali lični bijes nam svakako nešto signalizira, upozorava da nismo ravnodušni, flegmani i bez inicijative pa i kad je „dijete u vodi“ i traži reakciju kakvu-takvu, a najčešće pomoć.Da i nas ne snađe pa imamo zašta da se mučimo i trošimo snagu za „važnije stvari“.Šta nas se tiče?Pa ono što nas dotiče i traži naš adekvatan situaciji napor.I dokaz da smo živi ljudi.

    Krijete od sebe da ste ljuti.
    Naravno, neophodno je najprije odmjeriti da li vam javno ispoljavanje sopstvene ljutnje ide u prilog, doprinosi rješavanju nesporazuma ili samo njenom potiskivanju, čak guranju pod tepih i zanemarivanju poslije svega što ste preduzeli.LJudi koji vas izvode iz takta mogu biti „nedodirljivi“, zaklonjeni nekim nepremostivim preprekama kao što je odsustvo ličnog kontakta sa njima, što je sitnica koja nije za zanemarivanje, a i vaš nesporazum i nezadovoljstvo mogu biti subjektivne prirode, samo vaše viđenje stvari i samo vi ste pozvani da problem prevaziđete u sebi ili sa najbližima koji će vam se naći pri ruci ako je neophodno.Uspostavljanje kontakta sa ljudima koji to možda i ne žele, tako se brane od navale tuđih upliva u njihovu svakidašnjicu, a i uspostavljanje kontakata na početnom nesporazumu koji se zove ljutnja nije vrijedno pokušaja, naročito ako je jednostran i zato „smiješan i minoran“.S druge strane, nemoguće je sve nesporazume i ljutnje zanemariti ili bar izgladiti ih pretvarajući ih u obostrani, objektivni, kolektivni sukob od kojeg „leti perje na sve strane“, a mi namoćni „posmatrači“.

    Vredi tražiti ono što želite.
    „Jedan trenutak neprijatnosti je ništa u poređenju sa srećom koju potom osjetite kad dobijete ono što želite“.Da li je baš tako ili baš dobijete?Ili Poslije sveg truda na kraju niste ni srećni ,jer ste usput u natezanju izgubili što šta, čak malo od sebe, i nije vam više stalo do nečega što ste dobili.Važan je i način kako smo do nećeg došli, jesmo li se ponizili, previše se potrudili ili želju precijenili pa se na kraju razočarali, obostrano povrijedili.

    To vam se više ne sviđa.
    Znati šta nećete usko je povezano i sa stavom ili umijećem reći nekome -ne, a ne povrijediti ga, ponajprije ni samog sebe.Reći nekome -ne, ne znaći i ne voljeti ga ili voljeti ga nešto posebno, pa i sebe.Jednostovno naučili smo nešto odbiti, a ne samo isticati svoja htijenja i želje, naročito pred onima koji nisu ni pozvani da ih ispune.Češće smo u situaciji da nešto odbijemo, naročito u kontaktu sa ne tako bliskim ljudima, nego da prihvatamo nešto bez kriterija ili u nemogućnosti da prikrijemo drugačije svoje odbijanje, možda i gard prema nekome ili nećemu,pa mu skrećemo pažnju na nešto pozitivno ili minorno prihvatamo nešto što nam i nije toliko prioritetno ali samo da ga ne uvrijedimo ili sebe možda prikažemo u neželjenom svjetlu.Dakle, naprijed sa svojim željama koje smo u stanju sami sebi da ispunimo i nismo ničije „maze“.

    Nema svaki gest skrivenu poruku.
    Eee, osjećaj malo kada vara, ali opet se ne traba za njim povoditi bez zadrške, a ima hiljedu razloga zašto se najprije treba pouzdati u razum i doslovna rješenja ili razrješenja, ostalo su nesporazumi i „nismo se ni sreli“.Kad vam se desi osjećaj, ili instikt, čujete ono klik kao „skriveni nemušti glas“ koji vam prima skrivenu poruku i tumači katkad kako njemu odgovara, prihvatljivo za vas i vaš ego , ali vi opet kasnite i stignete tamo gdje ne treba jer su se okolnosti u međuvremenu takođe izjalovile; ili situaciju previdite, ništa tu „značajno“ ne odgonetate i voz prođe pa i da niste sreću okušali niti odgovorili na skriveni, propušteni, poziv.U oba slućaja ste na gubitku da „ulovite pticu u letu“ ili oboje imate slabe reflekse odgonetanja prikrivenih značenja.

    Niste dovoljno dobre.
    Prva misao koja vam se javi kad ste izbačeni iz igre ili ispadnete iz kolotečine, iznenada, neočekivano, možda ne svojom krivicom pa zato čak podmuklo, je da niste bili dovoljno dobri ili ste u nečemu neočekivano zakazali, pobacili ili se pojavio snažniji suparnik.Ali ,obično je uzrok negdje sasvim drugdje, a vi već dovoljno daleko odmakli sa nekim drugim interesovanjima i planovima, tek povremeno zrikajući na „staro“ mjesto, jer vam stvari,ipak, nisu ni dan danas sasvim jasne toliko da se nikad više ne ponove.I, ah da, razočarenja kad ostanete negdje na raskrsnici bez ikakvog sličnog sebi objašnjenja koje traži i očekuje i malo dijete, a nekmoli vi, odrastao čovjek pa da budete zbunjeni pred nekim nerazjašnjenim situacijama koje se neprekidno mijenjaju, kao semafor ili putokaz.Pomirite se sa tim promjenama sličnim vremenskim pa i nepogodama.Prolaze.

    Mili moj psihopata

    Ma hajte ,molim vas, a moja drugarica je počela danas ,iznebuha da „konta“ nešto o biometrijskim dokumentima i manipulaciji mislima koje mogu čak, gle čuda! i da ubiju na daljinu, a ne samo da se čitaju; a počelo je sve, cijela priča, i „dilema“, sa zagrobnim životom i Crkvom, drugim riječima -vječnom životu ili vječnosti života.Kad te neko pomazi malo na daljinu ,a ti pobjegneš sve cičeći od zavođenja, nije ništa spram „onolike ideoligije“.Kakva ideja!

    Još nešto, zdravo za gotovo, tehnologija manipulacije je toliko napredovala da nam preostaje samo da se molimo da su sa one strane bar toliko dobri koliko su moćni da vladaju, utiču, kontrolišu i manipulišu, valjda, nama.A moja drugarica će odsječno e,pa nisu dobri; i, je li u tome stvar.Ili samo u manipulaciji novcem, od svih drugih manipulacija iznad.
    Poslao: Nataša Gajić 02. Apr 2009.

    О добру
    Svi naši putevi dobrih djela, davanja i vaspitanja pokoljenja popločana su dobrim namjerama, da parafraziramo nekog „ovještalog“ životnog filozofa koji gura naprijed otvorenih očiju. Zašto zahvalnost i ko je očekuje, ili koga očekuje, kad zaostali dugovi plaćaju se unaprijed, dakle dužni smo zahvalnost, i vraćamo je, generacijama koje dolaze za nama.I zato gledajmo u njih i ispred sebe, a bez stalnog vraćanja u prošlost i šta je bilo ne vraća se više.
    Nataša Gajić, 03/04/2009, 09:08

    Budite strpljivi.
    Toliko puta mi se desilo da u afektu ili bijesu, kako vi kažete, pobacam sve, pocijepam, uništim, uklonim sebi sa puta jer mi se tada u trenu učinilo suvišnim, pogrešnim i da mi smeta da idem dalje, možda neželjeno podsjećanje ili stvari koje jesam ali nisam trebala da uradim ili napravim, najčešće nešto napišem, čak pročitam i sačuvam. Onda, poslije izvjesnog vremena mi bude žao, sve sam izbrisala, nema ga više, pokušavam da se sjetim pa je još gore, rekonstruišen, naravno, neuspiješno toliku gomilu izgubljenih predmeta u vremenu koje mi je nešto značilo jer je bilo, postojalo, a sad se promijenilo i ustupilo mjesto sasvim drugim poticajima i rješenjima.Sve zbog nestrpljenja i trenutnog opšteg nezadovoljstva, možda razočarenja.Kako neko reče: toliko je pravih stvari oko nas, sve ostale su po tome kao lažne, ne, pogrešne, kaže se tako.Ili ja nisam u stanju da odaberem i sačuvam uspomenu za kasnije, kad nešto malo odstoji, poprimi malo drugačije znaćenje, oblik ili samo patinu, jednostavno podsjeti na nešto lijepo i sačuvano vaših ruku djelo ili tek mali dio vas.

    Sukob s roditeljima.
    Uzmimo nešto što traje godinama ili oduvijek, otkad znate za sebe: skupljanje predmeta koji vas zatrpavaju i ne daju da dišete, oduzimaju vam prostor za važnije i nove stvari, zatvaraju slobodne horizonte, a uz to su gomila nepotrebnih, dakle suvišnih, prašnjavih stvari punih moljaca. Onda dođe i to krajnje vrijeme kad ih se morate, htjeli to ili ne, osloboditi, nemate kud sa njima više, selite, preuređujete svoj život sticajem neumitnih okolnosti i ta gomila suviška je zapravo ogroman teret i posao koji oduzima sad i vrijeme, snagu, živce, a kada biste ih jednostavno pobacali u kontejner gdje im je mjesto, bio bi to, po njima, sakupljačima svega i svačega, bezočan hohštapleraj pred očima svijeta i u suprotnosti sa onim kako ste naučili da se prema svemu ophodite, pa bila to i gomila nepotrebnih stvari koje smetaju i nemaju ama baš nikakvu funkciju u vašem preostalom životu, sem da vas koče naprijed i eto pomalo blamiraju „uredite svoje živote i spremite stanove, napravite mjesta za sebe same“.Otuda sukobi, jer vi sada nećete da mrdnete prstom i pomognete po propisanom načinu rješavanja i ovakvih problema, da ne kažem- direktivi.

    Ne zasnivati sliku o sebi na osnovu bivše veze.
    Zaista, nije normalno indentifikovati se s prošlom vezom i bivšim partnerom, kao da sebi pridajete karakteristike koje više nemate a nekada ste tek možda i posjedovali ih i sebe vidite u stalno drugom izdanju, ruku pod ruku sa onim što više ne posjedujete i nije dio vas. Nešto slično može se desiti i u budućnosti, pa sebe hvatate kako ponekad tako razmišljate, za ubuduće ,što se ne dešava još i možda se neće nikad ni desiti; rizik jeste, živite s nekim ko vam je i muž i prijatelje ,otac vašeg djeteta i sve drugo, a onda se nešto desi i sve klizne u provaliju, zvući drastično, nestane pa s tim i dio vas, nešto što vas je u duetu nekad predstavljalo, jer ste takvu odluku donijeli, do kraja, razmišljanja o sebi vezali za neke druge, nove detalje i slike.I ne mora to uvijek da se desi vašom voljom, već neočekivano , mada u vama i u tako srećnoj sadašnjoj vezi postoji kutak u kojem pomislite i na takvu mogućnost i ostavljate sebi prostora da se snađete i u takvoj mogućnosti koja vas ne bi dočekala nespremne i izgubljene, da ne pričamo o depresiji i nemogućnosti trenutnog funkcionisanja u novozadatim okolnostima kad ste odjednom sami i „prepušteni sebi“ da se snalazite.Naravno, ni druga krajnost nije za ugled, nekakvi tajni životni fondovi, nekakve distance od sopstvenog života i vas u njemu sa svojim partnerom koji je tu, još uvijek, i nije nikakav bivši, čak ni kao mogućnost.Da vas ne bi suviše zanijelo pa i „osladilo se“.

    Ljubav i zaljubljenost.
    Da, a šta je sa nedefinisanošću ljubavi, nemogućnosti da se taj odnos objasni i to na način kako je započeo, zašto, kada, gdje, da se uopšte zaokruži slika o njemu i dobije suvisli komentar, a kamoli odrednica.Šta je to, ako je osjećanje prema drugom biću, ako ne nešto što obuhvata sa sobom niz drugi oprečnih, često isključivih i nepodudarnih simpatija, empatija pa i odbojnosti, zašto da ne, koji se javljaju zajedno, odjednom u paketu, pa ih je nemoguće izdvojiti, opisati i podnijeti, da se „ubiješ“, a ponekad i pojedinačno, jedan za drugim u različito vrijeme i često neočekivano, da ih je zajedno nemoguće definisati čak i kao ljubav, a drže nas kao ona, mijenjaju se isto tako kameleonski i vremenom dobijaju sasvim drugačije vidove, slabijeg ili jačeg intenziteta, gotovo do potiranja onoga odakle su počela pa i nas samih i naše ličnosti do drugih sfera egzistencije, uopšte obitavanja sa njom i nemogućnosti napuštanja iste,toliko različito da se pitamo „šta nas to drži zajedno“.

    Ćaska s drugima preko interneta (1).
    Ima tu svega osim običnog ćaskanja; hoću da kažem , ima načina i načina da se s nekim zbližite, upoznate ga pa i zavolite, a internet je jedna od tih mogućnosti, prilika ,kako se to kaže, da se veza ,i pored postojeće i ostvari.Šta dalje, ostati na platonskoj vezi ili je malo uozbiljiti i dotjerati, rizik je veliki, baš zbog te relativnosti koja ide uz sve preko interneta, što znači i u poznavanju nekoga, pravom, što obično izostaje ili je tek u naznakama, i u simulaciji svake priče pa i odnosa proizašlog iz simulacije istih, što jeste karakteristika ovakvih i tako konzimiranih „emocija“ kako došle-tako prošle, tj. šarena laža obojena stvarnošću komunikacije koja polako blijedi ili spada i ne drži se čvrsto i postojano.

    „Ma, u svemu si u pravu“.
    Potpuno ste u pravu, šta drugo da vam kažem i nisam uopšte zlurada ili kritična prema vama ,na bilo koji način na koji ste vi ,možda ,prema meni, prepuštajući me ,poslije svega totalnoj ignoraciji i bez objašnjenja koje može samo da se nasluti ili nagađa, ali bez pravog odgovora.Nisam toliiiko loša , za izbjegavanje do kraja, ali sve mi ovo liči na kakav „ljubavni odnos“ u kojem dvije , suprotstavljene strane, samo ćute i ponašaju se baš kao podređena i dominantna strana koja u svojoj ruci ima kakav „čarobni štapić“, mogućnost da sve presiječe, ali sve ostaje bez odjeka pa i bilo koja vrsta apela.Možda bi me vaše direktno obraćanje, i urgencija, stvarno mnogo potresli svojom direktnošću, a ne znam ni zašto mi toliko ovo znači, a značilo bi, mada ne znam da li bih prekinula sa tim obraćanjem i pomalo „mudrijašenjam“ i zaobilaženjem istog.
    Ostajte zdravo!

    Ne dugujete im to (1).
    Svi smo mi u međuljudskim odnosima, naročito kad nam je do nekog ili nečeg naročito stalo, skloni sitnim emotivnim ucjenama koje više liče na način da nekoga odobrovoljimo, omekšamo, privolimo, što bi se moglo nazvati i laganim ulizivanjem, čak povlađivanjem nekome da nam nešto učini zauzvrat ili bez ikakve druge naknade, ako nam je baš toliko blizak .A rijetkost je da će se nešto ostvariti, ili pružiti, bez uzvrata, tako je to ti meni- ja tebi, prećutni dogovor koji bi se mogao nazvati i koji je moj interes tu pa da se i potrudim, inače ništa od toga.Svi smo ljudi sa svojim slabostima, pitanje je samo ko će prvi započeti tu igricu uzimanja i davanja, kao i uzajamnog dugovanja pažnje ili nečeg drugog, a ne pogoditi našu mrzovolju prema sebi ili bilo kakvoj kamčenoj usluzi, sujeto moja.

    Prija kad naučite nešto novo.
    Ne samo da učite sa namjerom da zapamtite zauvijek dotičnu zanimljivu informaciju, mnogo toga se vremeno izgubi u pamćenju, potre nečim novim i potisne.Zadovoljstvo je i samo uranjanje u omiljeni sadržaj, udubljivanje u temetiku sa toliko uživanja i uživljavanja, da se maltene i za trenutak odvojite od stvarnosti, gotovo potonete u neki novi, dotad neistražen svijet u kojem radnja teče sa neizvijesnim ishodom, ili bar iznenađujućim, gotovo kao vaš lični život, a nekako ste ipak ušuškani i svjesni da vas se to na kraju ipak ne dotiče toliko baš, a sigurno i ne tiče u smislu da biste mogli bilo šta promijeniti po svo nahođenju sem u svojoj glavi ili možda, potaknuti pročitanim i tako „proživljenim“ promijeniti ili obogatitit u svom postojanju, što i nije mala stvar, kao ni preporučiti nekom drugom.Naravno da prija kad možete sa nekim još da „raspravite problem“ o kojem ste čitali.

    Iz Oskarove knjige koju sam u maladosti imala, pa izgubila:

    4.
    „Tuđ izlišnim prisnostima
    ostajem pristalica neshvatljivog
    ono je prisnije uopšteno
    i boljeg
    srca.“

    Imaginarni svet

    Poslao: Nataša g 17. Apr 2009.
    Veća je muka kad taj Darko ima svoju tajnu, ili više njih povezanih, čak možda i isključivih međusobno ili sa vama; vama dođe kao neki izmišljeno-stvarni lik i tako
    vam se predstavlja i zadovoljava vas, ali ne doslovno,donekle i sa zadrškom, a svima drugima je samo- lik .Koja rezervacija samo za vas; rasprodato i prije nego što je reklama iskočila na vidjelo.Pa se vi snađite u svijetu, sklopljenom sistemu i nedoumici a šta bi ste s njim.

    Prezahtevno i posesivno.
    Gotovo da nije bitno kako, obično zvrckanje telefonom, nego šta time izražavate, a to je prezahtijevno i posesivno osjećanje prema partneru, što u najmanju ruku nije lijepo. Ružno je to što obično predstavlja teret i obavezu, maltene namet na svojinu, dokaz da je nešto, ili neko, naše, djetinjasto svojatanje udaljene igračkice iz naše blizine, a ponajprije megalomanska očekivanja koja i ne moraju biti ispunjena pa slijedi sankcija durenja na znam šta.Muškarci se obično ne ustežu od podgurkivanja i smijuljenja na tuđ račun, ali kad su sami u pitanju, daleko od toga da se i sami ne pridruže jednoj takvoj šali, možda i vicu, čim za sobom ,tj, vama zaklope slušalicu ili čak i vrata, znate ono „običan prolaz“ ,da ste „položili“.A nije da je nekome baš stalo da bude, ili da bira između, predmet tuđeg ogovaranja ili ,za promjenu, obožavanja, ah.

    Ismevaju vas jer niste u vezi.
    Šta je to gubitnik, šta znači biti uopšte u nečemu gubitnik? Je li to ona situacija kad nešto imate pa nemate, izgubite, ponekad nešto što niste zapravo ni imali, ima i toga? E. Stvar je u tome kako gledate na cijeli problem, kako se nosite sa njim i sa samim sobom; ne ono nešto imam a ponešto sad i nemam i nisam; jednostavno kako se snalazimo u različitim situacijama ili zadacima koji nam se nameću, biraju nas ili mi njih.Najrječitije rečeno kako podnosimo kad gubimo, a bogami i kad dobijamo, laički rečeno da li imamo stomak i kad gubimo i kad pobjeđujemo, možemo se nasmijati i sopstvenom porazu, a glavu izgubiti na lutriji a u stvari samo imamo malo više sreće taj put.Što ne znači da će se i ponoviti.

    Pohvaliti osobinu.
    Dokaz ljubavi je najljepši dar koji bi ste mogli zamisliti, primiti, prihvatiti i ,naravno, uzvratiti mu svojim nesebičnim pristankom u oduševljenju, ushićenju i katkad pomalo uzdrmani sjetom što provejava jer ste još gladni svega i nikad vam dosta.Poslije svega ,osjećate se i ispunjeno i uskraćeno.Od koga to dolazi, čija je to, možda zapretena osobina što nastoji da izbije van i bez pohvale riječima osim saglasja.Pa vaša, potaknuta darodavanjem i tako u krug.Nikakav zaseban kvalitet, već otvoren prema vama, umijeće ljubavi- neobjašnjiv kvalitet i isti takav osjećaj.Odkud to pa vama?!

    Da li je devojkama stalo do izgleda momaka?.
    Nije važan izgled, važna je reklama- ne nailazite na znake odobravanja kod omiljene osobe, ali uporno zagovarate svoj stav ili šta već.Sve dok na kraju ne zaslužite i zeleno svjetlo, a odbijanja volšebno- nestanu.Ni pakovanja odavno više nisu bitna, važan je sadržaj i kako ga plasirati a ne uvrijediti ni izvrijeđati tuđa nježna ili možda nesigurna osjećanja i stavove.

    ЦИНИЗАМ МИЛИОНЕРА
    Nikakve Velike teme, pođeš od one- radi, radi, pa zaradi.Sve zavisi šta utopiš ili prodaš, jako fino, znanje, umijeće, tijelo ili moć, prigodno upakovano i izreklamirano, da se čuje.I šta?!Pitanje davno ustrojenog morala koji ti „dopušta“ i da si zarobljen, čak i stvarima koje ne voliš da radiš, recimo čak i za tu „nedodirljivu-svemoguću“ platu, crkavicu, a da se ne osjećaš tako, uskraćeno, samo ako je u stvari nemaš.Svijet bi trebalo, odavno, drugačije ustrojiti.Koji zakon ponude i potražnje, kad skapavaš lišen slobode, možda kretanja, pa i duha, a tek opstanak u društvu čime je uslovljen-gotovo nedjelom ili možda još opakije i nedjelotvornije-slabošću i nemogućnošću otpora ili bar tihog bunta.Padaju „gaće“.
    Nataša Gajić, 24/04/2009, 13:55

    Ćutljivi ste i povučeni.

    Usamljeni ljudi su nastrani ljudi bliski raznim porocima; čuvaju svoje male tajne i tako se otuđuju od drugih pripadnika svoga roda sa kojima zaboravljaju da komuniciraju i nađu bilo šta zajedničko.U svom zabranu kao skloništu od tuđih dodira, kao u svom izolovanom svijetu, kuju planove koji se često i ne ostvaruju, ostaju samo u njihovom najčešće bolesnom mozgu i pretjeranoj mašti koja proradi i u fikciju, podstaknuta mračnom tajnom izolovanosti i nedosegnutih želja.A stid, povučenost i opšte nezadovoljstvo su kratica za nedjelo i prema sebi u odvojenosti i prema drugima koji se ne usuđuju ili bezuspješno pokušavaju da priđu a onda odustaju.Dići ruku na sebe pa i na drugog bez pravog razloga, a i to se dešava baš u slučaju ovih pretjeranih lutalica i izgubljenih duša u svom rezonu i bez dodira sa svijetom stvarnosti.Šta nam se dešava sa onima koji se ne uklapaju u društvo i dosežu li samo ovakav nivo krajnosti u neočekivanom postupku, odnosno istupu.Ili su samo „obični čutolozi“ koji još nisu do kraja skrenuli sa puta ,naravno.Ne bih rekla da vješto balansiraju između dvije mogućnosti, tojest ne postoje dva pružena svijeta koja se podjednako ostvaruju i kao da nemaju izbora.

    Jedna dobra šansa.
    Sve prođe i ništa ne prođe, samo se kameleonski nadovezuje na ono drugo, novo nadolazeće.Koje „devedesete“, po čemu se razlikuju od bilo kojeg drugog manje-više trusnog vremena, pretumbanog i stresnog za nas, „srećnike“ koji smo ga preživjeli a ipak se tretiramo kao da smo pokradeni, kao da nam je nešto oduzeto, za šta smo to uskraćeni.Stariji smo, možda iskusniji i gazimo sigurnim korakom prema kraju.Eto, ti „preživjeli srećnici“ koji su kako tako uspjeli da preoblikuju svoje živote, bogatiji su za jedno neželjeno iskustvo, sijaset propuštenih šansi jer su takve okolnosti, a i bilo nam je dopušteno da brzopotezno sazrijemo i dobro otvorimo četvore oči za šta ćemo se odlučiti.Pitanje je koliko smo to iskoristili ili dokučili kao novu filozofiju u kojoj nas niko više bezobzirno ne tetoše a da bismo bili mirni ili siti svega.Lične pobjede se jedino još računaju i zašto bismo se opet naivno udruživali kako bi samo naoko bili brojniji i jači, u stvari dopuštali život da bude na čekanju.“Svako je kovač svoje sreće“.

    Velike odluke.
    Ne mijenja se konj koji dobija, kažu, pa tako ni njegova priroda; a opet kažu da narav je kriva za sve.Osvrnite se za drugim ljudima koji ni za šta ili tek hotimice dižu prašinu ni oko čega, pa i oko vas, oni bi nešto da djelaju u ovom svijetu bez dobrih argumenata.Usaglasiti stavove, malo popustiti ili prikloniti im se, ipak nije mala stvar, u skladu sa sobom, naravno, i obavezno protiv one- koga ne možete da pobijedite, pridržite im se, ispadne- s kim ste, takvi ste, a u stvari se drastično razlikujete, pa samim tim i mijenjate jedni druge ili bar učite, utičete na stil ophođenja, a ko kaže da je to od iskrenosti i to je to.

  21. Nataša Gajić каже:

    Imati rezervnu varijantu

    Rezervne varijante ne mogu da vam budu dostojna zamjena za odloženi posao ili neizvijesnost u kojoj ste se našli najčešće ne svojom krivicom.To su probni baloni i slamčice spasa za koje se hvatate u izuzetnim okolnostima kad vam ništa drugo ne preostaje, a glavni posao izmiče i sve što ste uložili u njega. I baš zbog toga, zbog tog velikog uloga i truda, a moguće je i njegove obimne vrijednosti, nemoguće je osloniti se na nekakve rezervne varijante koje će vas utješiti ukoliko vam glavni veliki posao propadne i vi izvisite sa važnim projektom do kojeg vam je stalo.S druge strane, te sitne vrijante kao vaši nedostojni saveznici,mogu da vam pomognu dok čekate glavni rezultat, potkrepljuju vam nade i drže na okupu ,da ne zrđate i budete koliko toliko prisutni u realizaciji zamišljenog, pomažu ipak donekle da ne ispadnete sasvim iz igre ili čak rutine.Sve ima svoje mjesto, a prioritetan posao se ne ispušta tako lako iz ruku i dešavanja.Jedino ako ta tzv. rezervna varijante ne preraste u nešto značajnije za vas, vremenom, i nadraste „glavni problem bez problema“.Srećno (mi) bilo.

    Nova interesovanja kroz dete.
    Kako dijete polako raste i usput sazrijeva, tako se roditeljima sve više otvaraju skučeni, zatvoreni, ograničeni vidici ispunjeni strepnjom čak možda strahom za svoju bebu koji ona osjeća pa se i buni protiv njega. Na stranu talenti, za jezike ne primjer kod mog osmogodišnjeg sina, za šta sam ja inače lijena u ovim godinama da bi obnavljala znanje pa makar i uz njega, ali idu mu jezici, dobro.Ali, on je već došao do jednog nivoa kad je u stanju da se konstruktivno izbori za sebe i svoje postupke koje ne samo da smatra ispravnim, već i neophodnim, što je tačno;odlazak kod druga sam, u istom naselju, i prelazak ulice u našem prilično haotičnom gradu što se tiče saobraćaja, a što mu još uvijek branimo, ustežemo se da popustimo i pustimo se bez suvišne kontrole, njegovih postupaka naravno.A zna da se snađe i za svoju intimu, malu ali naprednu.Mimoišli smo se u gradu juče zato što mi je na mobilni dao polovične, donekle svjesno pogrešne informacije gdje se nalazi „zato što me ti mama ne bi pustila preko ulice“, ali smo se konsolidovali i on se samostalno vratio do stana gdje sam ga čekala i ne stigavši do videoteke gdje sam bila i gdje je požurio da me stretne. Računajući i to „mama, prevario sam te zato…“ i to što ne posluša ako smatra da „može i umije sam“, prilično inventivno i podsticajno dijete, naravno ne za ovakvu jurnjavu po gradu.Današnje generacije su sve prije nego zarobljene u svom malom i skučenom svijetu.Samo polako.

    Logika ili intuicija?.
    Problem sa čak i jako dobrom intuicijom,što se naravno ne može odmah ispostaviti, tek kasnije, na kraju krajeva je u tome što tek, dakle naknadno saznajete, u svakom slučaju vezano za racio, kad ona prestaje da bude tek predubeđenje, već i sama postaje suva logika, otkrovenje, znači činjenica. A samo na činjenicu se i možemo do kraja pouzdati i osloniti kao o stabilno drvo leđima.Sve ostalo sluti i izmiće, nepouzdano je i daje tek tajne znake, dakle tek je u naznakama, čini nam se, početni je utisak, ponekad zamagljuje stvar, dakako tjera nas na preispitivanje ali ne daje pouzdane odgovore, ta intuicija, tek kad i sama postane ona prava, istinska i očigledna do opipljivosti, gotovo materijalizovana i nije više to što je nekad bila; na kraju se potvrđuje ili otpisuje.

    Pričajte s nepoznatima.
    Pričati s nepoznatima, ne samo zato što bismo možda izvukli neku korist iz takvog zbližavanja ili prekratili vrijeme u čekaonici ili na putu.Samo zato što je komunikacija s drugim ljudima nešto što nas određuje, posebno karakteriše i čini prihvatljivim i lakše dostupnim kao konzumenta ili konzumiranog u ophođenju i lakom zbližavanju, boljem upoznavanju okruženja, lakšem prikupljanju podataka za nešto čime se bavimo ili tek pružanje nesebično sebe na uvid.Ali neko uvijek mora prvi, da počne i iskoristi priliku ili šansu, što ide ponekad malo teže i brzo se preskoči, to probijanje leda.A komunikacija nas je održala, njojzi hvala; ne mašiti se za cigaru ili piće što prekraćuje vrijeme, nego za osobu i vidjećete koliko ste dostojni i u suštini-slični u pravom okružeju u kojem ste se našli.

    Biti različit je u redu.
    Prihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvuPrihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvu odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga. odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga.

    Ko koliko pruža.
    Kad bi pogledali kompletnu sliku koliko ko pruža, pokajali bi se, možda poželili još i više tih različitih i neuobičajenih stvari koje odudaraju od svakodnevice i ujedno nas u njoj, i nje od nas, razdvajaju.Pogledajte koliko samo tu stvari nedostaje, a koje su suvišne ali vrše neku svoju funkciju da bi se nešto nazvalo vezom, više nego obično svlačenje i oblačenje ili pranje tanjira.Pa joj se priklonimo kao dobri đaci koji su svoju lekciju davno odbacili nenaučenu i nedopadljivu, a neophodnu jer je naša i stalno se ponavlja u istim razmacima i ritmu plača od srca.Od muke.

    Nema dugoročnih planova.
    Uh, kako se tek kockice poslože kad još od nekog zavise ti vaši dugoročno-kratkoročni planovi koji se rješavaju u hodu ili su naoko zacementirani, kakav to tek ršum nastane.Eto, imate djecu iz prvog braka, i vi i ona, ne smeta, ali ona su mala i zahtjevna ili već odrasla i još zahtjevnija što se tiče i vaših dugoročnih planovapa da se ne povrijedite, ne pomutite im račune ili ko zna šta još, naravno da se i drugi pitaju, vama bliski i ko zna šta im sve može pasti na pamet, a usput i vama.Odakle onda planovi u životu, puste želje, strijemljenja ili tek lutrija pa šta izvučete, ako uopšte još igrate, igrate, igrate.Ili ste u srećnom braku pa se komadate na sastavne dijelove ne biste li ugodili i drugoj strani ili uklopili se skupa i na istim talasnim dužinama, ne remeteći ni svoje postojeće ni planove druge drage vam strane, koje svakako doživljavate kao svoje, oboje, pa ma kad vam sinuli, makar i naknadno.

    Ne igraju vam se igre na okupljanjima.
    Zaista niko nema prava da vas tjera da radite nešto što ne želite i umjesto da provodite aktivno i ispunjeno zadovoljstvom vrijeme sa svojim partnerom, u nečemu što zajednički volite, istovijetna interesovanja mijenjate za nešto što vas ne drži, muči vas i dovodi u neprijatnu situaciju nekoga ko se ne snalazi najbolje u nesnalaženju.Dovodi vas do toga, vaše nevoljno prisustvo, da se osjećate i izgledate kao „bijela vrana“ dok drugi uživaju u igri fote, puše u klozetu ili napijaju se na salašu, i jedino što se još pitate je gdje ste vi u svemu tome ako je društvo i prihvatljivo po drugim osnovima, zašto ste inače tu i poznajete se kao dva suprotna mjeseca pitajući se kakva će vas još neugodnost snaći.Kao na godišnjici mature gdje ste već pogubili sve konce sa ostalim „preživjelim“ pripadnicima iste generacije i znate da ćete u sljedećem krugu biti odsutni sa takvih besmislenih i smarajućih okupljanja iz tuđeg zadovoljstva ili zato što je to nekom palo na pamet.Čist gubitak vremena za mjesta na kojima volite biti, a ne igrati se žmurke, nagovaranja, izvrdavanja.

    Definicija baksuza (2).
    I šta je tu i koliko bitno za „nezaštičene nevene“ u uticaju x zraka na iste, kako nekako glasi naziv filma sa Pol NJumenom i dragom mu družicom u životu.Naravno da jednostavne stvari uvijek radite loše, kao na primjer kad umrete, poslije vam ništa više nije bitno, ni šta se dešava sa vama, jednom kad odradite posao, zatvorite radnju, nije vam bitno šta se poslije svega dešava sa vašim nepostojećim poslom i koliko je to loše u stvari po vas lično.Šta vam treba, to samo još drugi znaju.I jel vidite koliko je svaki komentar suvišan? Pa ne.

    Dreknete za svaku sitnicu.
    Kad ste već tako bučno preuzeli inicijativu u izražavanju svojih misli i emocija, nastojte, što bi rekli pametni ljudi, da to bude kratka poznata priča koja ne zahtijeva preduga objašnjenja, ali svakako potkrijepljena ličnim djelom koja će vas, za razliku od previše i opterećujućih riječi izvesti iz tamnog vilajeta nerazumijevanja gdje ste zavedeni, na pravi put.I bez dodatnog osjećaja krivice kad pogriješite u izboru pravilne reakcije na tuđi mig koji eto pokatkad izvodi iz takta, a nije vezan za pravi sakriveni gorući problem za rješavanje.Neke stvari je zaista bolje ignorisati, kako za koga, ali je teško i prećutati.Na pravi i fer način, što bi se reklo.

    Nešto se ne prašta (1).
    Ah ta pravila u lijepom ponašanju, naročito na ulici, prilikom prilaska ili upoznavanja, svojevrsne kočnice koje odmah na startu isključuju svaku mogućnost simpatičnog nestašluka,kao i neobičnost u neočekivanom potezu na brzaka koji često ne ostavlja ni trenutak za premišljanje a kamoli predomišljanje, pa i „surova“ udaljavanja, makar prividna odustajanja i ostavljanja za kasnije kad je već nešto zaiskrilo i postalo toplo.Polazimo od toga da ste se već sreli, nekad, jednom, i evo imate novu priliku, ukazala se, niste više totalni neznanci, ali se ne poznajete dooljno i niste makli dalje od ulice ili prigodnog lokala.Dakle, uzrečice tipa nešto se ne prašta i one manje uporne preko nečega se ne prelazi,pretvaraju se čak i u ustaljenom šablonu, svakidašnjici, kolotečini, u svoju suprotnost, pa kažeš a, preko čega sam ja tada sve prešao pa sam opet tu.

    Jednom kad se zadovolji….
    Gdje je tu ljubav?! Vaše drage „voljene osobe“, na primjer, ništa vam ne pružaju, sve vam uskraćuju ili se vi sami tako osjećate poslije svakog bliskog kontakta, izbjegavaju da podmire svaku vašu i najmalju potrebu, a rijetko podmiruju i svoju kad je u vezi sa vašom osobom.Naprosto, kao da smatraju da što su više nedostupni, daleki i uskraćeni, više postižu u svojoj privlačnosti, postaju zagonetni i poželjni baš zato što su nezainteresovani ili bar sasvim malo i rijetko učestvuju u uzajamnom ispunjavanju želja što je, navodno dio svake emotivne i dublje veze.Opsjednuti uzajamnim davanjem i uzimanjem, gotovo da propuštamo nešto, nisu nam jasni odnosi u kojima udaljenost, nedostižnost i tajanstvo znače nam mnogo više, privlače nas, nekada patimo zbog njih i daleko su od obične fiziološke potrebe u koju se često pretvara goli seks između bliskih i dobro spoznatih osoba, žudimo za daljinom i nedosegnutim „predjelima“, a kada se ispune nisu više to, već nešto drugo i nešto što više nam ne izmiče.Nezanimljiva ispunjena želja, za razliku od vječite žudnje što kopka ali ne liječi se sama od sebe, po pravilu a ni kako nam dođe.U njima tražimo nešto svoje i što je samo po nekim našim naznakama zadovoljeno, tek da ne umremo u čežnji za nedostižnim nam i tuđim ili stranim.A jednom kad se zadovolji, postaje tek jednom zadovoljena i produbljena glad za opet novim u istom.Trajna i neokončana veza na momente možda i materijalizovana različitim i neočekivanim predmetima te iste žudnje, I morate dobro paziti da se i sami ili oboje ne pretvorite u nesuvisli objekat na daljinu.Kako?! Pa raznim novim pomagalima za zbližavanje kakva su svakidašnja ili nesvakidašnja interesovanja koja nas ipak vežu sve do udaljavanja i ne samo prizemnog samoudovoljavanja.Ipak smo sami i svoji.

    Predstoji vam velika odluka.
    Stvar je u tome što veliki broj tih stvari iz veeelikog izbora je vrlo često nekvalitetan, ne zadovoljava osnovne potrebe ukusa ili izaziva naknadno rezočarenje čim nam se nađe u ruci, dakle postane naše.U drugom slučaju, ono što nam stvarno odgovara i dopadne nam se ,obično na prvu loptu i dok je još „na rafu“, obično nam je nedostižno zavisno od našim ko zna kakvih mogućnosti da si ispunimo želju iako je odluka već poludonesena ali neostvarljiva naprosto jer nemamo uslova za željeni objekat. I tu dolazimo do onog neizbježnog usklađivanja mogućnosti i potreba, možda i tuđih kontradiktornih savjeta, ništa ne znate dok sami ne iskušate, pa i neželjenih iskustava ako ste previše brzi u odlukama i ništa drugo vas ne sputava i ne koči da si učinite po volji.

    : Bez slanja poruka u pijanom stanju.
    Ne morate da budete pijani od alkohola a da vam se ipak desi da u pogrešnom trenutku pogrešno odreagujete i kažete nešto zbog čega ćete se kasnije kajati ili osjećati izblamirano; naročito ako ste brzac sklon pogreškama u mišljenju, zaključivanju, sitnim zabludama ili tek malo zbunjivi pa tako u zabuni uradite, i kažete, ko zna šta i ko zna kome.Ili, na primjer, toliko ste se zanijeli, ne morate biti u totalnim iluzijama,da gotovo neprimijetno posejete haos oko sebe izazivajući potpuno suprotne efekte od očekivanih, pa splasnete kao balon, doživite „okrutno“ otrežnjenje, što i nije tako loše; bar ćete sljedeći put dobro razmisliti, a jezik vam neće biti brži od pameti.Nešto se može i ispraviti, jednostavno zamijenite kombinaciju pa saćekate drugu priliku i dozvolite suprotnoj strani da bude brža od vas i prva reaguje, prva povuče potez a vi se jednostavn pravilno i promišljeno lijepo nadovežete, usaglasite stavove ili naprosto otkažete zabludjeli kontakt, bar za izvjesno vrijeme ili u nedogled.Kako vam odgovara i kako ste svjesni situacije i sebe u njoj.

    Dete je stidljivo, pa šta?.
    Stidljivi ljudi,pa i djeca, su ponajprije pažljive i diskretne osobe koje vode računa i o drugoj individualnosti u blizini i pretjerano brinu kako joj prići, što znaći da pored mozganja, čekanja, odugovlaćenja, nećkanja i snebivanja, lako sebi natovare i povučenost u kontaktima, neaktivnost u nastupu iz neke bojažljivosti i nesigurnosti, pa ptićica lako odleprša, a oni izgube korak i priliku, zbog čega pa i samopouzdanje i vjeru u sebe.Ali to nije sve, pored toga što su kolebljivi u odlukama i gotovo nevidljivi u javnosti, skreću na sebe neželjenu pažnju jer djeluju i oholo ili izazivaju negodovanje ako sabotiraju svojim povučenim ponašanjem društveni događaj u toku, dobijaju etiketu naporne i teške osobe i pomalo nespretnjakovića koji nije u stanju da pravo izrazi sve svoje dobre osobine, naprosto ne sine (mu) u pravom trenutku već naknadno i u samoći; „glupo“ što bi rekao za sebe.

    Ponovo ste sreli staru ljubav, a u braku ste.
    Djeca su tu glavni katalizatori, bilo da se radi o nekoj staroj ili novoj staroj ili pak sasvim novoj, naravno, neostvarivoj ljubavi.Pogledajte isječak iz razgovora u koji se ubacuje mališan:Tata, ko će to da proda mamu, kome se prodaje naša mama i ko će da je kupi?!A tata će šaljivo da zabiberi; Prodao bi je tata, ali neće je niko! A mališa; A šta ćemo bez naše mame, ko će da nam pere i prostire veš, ko će da nam kuva i usisava prašinu… šta ćemo mi bez mame? A mama objašnjava pažljivo taj dan poslije; pa sine ta druga teta koju tata pominje je sve, samo što nije tebe rodila. Mališa se duri na tatu i hoće da ga sredi: Neću tu pogrešnu, moju mamu niko neće da proda, a ti tata ako nađeš drugu- gotov si…Tata: Sine nemoj, šali se tata.
    Kakav besmislen razgovor, baš kao i promjer iz navedenog teksta; u svakoj šali ima pola zbilje: Deda je pozajmio pare, ali mama se nije prodala!

    Ne sviđa im se jeftin poklon.
    U malom i bezvrijednom svijetu ,u kojem se slabo vrednuju prave vrijednosti kao što je znanje, a znanje je moć,da se pokloni sebe ili nešto simbolično što znači isto, riječima ili djelom, obezvrijeđuje se čak i tako nešto što daje moć vladanja trenutkom ,emocija i razmjena osjećanja nečim što ih simboliše kao pažnja ili odapeta strijela da se vrati kao bumerang.I ne olupa o glavu, obezvrijeđena i omalovažena kao nešto što treba samo ignorisati jer pali samo nemoj tako da me zadužuješ.Onda i pokloni od srca ostaju bez smisla, kad vam ih niko nije ni tražio, još manje ponudio kao zalog sreće ili najljepše želje, da se i vama dogodi kao njemu samom i budete jeftino odbijeni.

    Za 16. jun

     Odlični aspekti između Sunca, koje ima velikog uticaja na vaš znak, i Jupitera i Neptuna još uvek vam omogućavaju da na lak način dođete do zarade ili da ostvarite poslovne i lične kontakte do kojih vam je veoma stalo. Najvažnija vam je dobra komunikacija sa okolinom.

     Vaša karijera je na prelomnoj tački. Niste sigurni da li će se dogoditi nešto do čega vam je veoma stalo. Mnogo toga ne zavisi od vas, ali, u stvari, niste ozbiljno ugroženi, čak i ako situacija krene drugim tokom od očekivane. Strastvena osoba želi susret sa vama.

     Prilično ste nesmotreni u svojim izjavama i pomalo brzopleti. To se loše odražava na vaš status na poslu, ali vas prijatelji podržavaju. Ipak, mnogi vam gledaju kroz prste. Ako ste pred važnom odlukom u vezi sa inostranstvom, dobro razmislite šta treba da učinite.

     Mesec u Ovnu i Merkur u Blizancima obrazuju odličan aspekt u večernjim satima. Moguć je susret na visokom nivou ili s poslovnim ljudima koji pokušavaju da vam pomognu da rešite važan problem. Dobijate ponudu za rad s Nemcima i Amerikancima.

     Uz malo ljubaznosti možete postići više nego što pretpostavljate. Budite otvoreniji i prijatniji sa onima od kojih zavisite, ne zato što oni očekuju da im se ulagujete, nego što nisu zaslužili da ih stalno kritikujete. Finansijske probleme rešite sudskim putem.

     Osećate veliku privrženost prema članu porodice, moguće mlađem, koji vam nikako ne izlazi u susret po nekim za vas važnim pitanjima. Neko drugi ima velikog uticaja na vas, moguće Jarac ili druga Devica. Prilično ste pasivni po mnogim pitanjima.

     Trudite se da sa Ovnom nađete zajednički jezik, posebno kada je u pitanju saradnja na duži rok. Pitanje je da li će vam izaći u susret ili ćete morati da se oko toga malo pomučite. Ne štedite na rečima, umete da budete i te kako elokventni kada to želite.

     Neko će vas kritikovati ili vršiti na vas neku vrstu pritiska u vezi sa zajedničkim poslom u koji ste uložili dosta energije i truda. Ne dozvoljavate nikome da vam nameće svoju volju. Blizanci pokušavaju da manipulišu vama, ali im to ne polazi za rukom.

     Pokušavate da izađete na kraj s Lavom, Vodolijom ili Ovnom, ali nemate potrebe da od njih strepita i zazirete ako vam je savest mirna. Posle dužeg vremena setićete se Blizanca koji čeka mrvice vaše pažnje i ljubaznosti.

     Trebalo bi da budete mnogo prilagodljiviji u radu s mlađim saradnicima. Ponekada ličite na goniča robova koji ne razmišlja kako to drugi podnose. Svesni ste da su vaše ambicije i planovi dobri i da će, ako ih ostvarite, i drugi imati od toga koristi.

     Pokušavate da dokažete nekome ko je prilično prilagodljiv kada to želi da bi trebalo da popusti u nečemu, iako znate da ne treba dirati „lava kad spava“. Svojom slatkorečivošću i prividnom pitomošću postići ćete više, a najjače oružje vam je smisao za humor.

     Vaši planovi u vezi s poslom polako se ostvaruju i na sigurnom ste putu ka uspehu, jedino danas možete imati neplaniranih troškova u vezi sa nekretninama, dokumentacijom ili domom. Ne kupujte nepotrebne stvari za kuću ako pola inventara niste pobacali.

    http://www.astrozenit.com

    Dosađuju vam nakon gubitka kilograma.
    Kad komentarišete nečiji izgled, naročito nekog ko vam je drag, dopada vam se ali je malo neobičan u nekim sitnicama, ne mora biti sklon kompleksima, ali ne smatra sebe nekom ljepotom ili, naprosto ,ne voli da je na taj način na tapetu, možete se naći u neugodnoj, malo je reći neprijatnoj situaciji, da vam sve propadne jer je to na neželjen i neprijatan način došlo do njega, dakle shvatio je to u najmanju ruku kao ismijavanje i znak da vam se ne dopada, mada ste vi u suštini oduševljeni cjelinom njegove osobe, a još i više nekim detaljima koje ste i spomenuli u razgovoru sa nekom drugom osobom.A vašoj simpatiji je sve došlo do ušiju na pogrešan, neprihvatljiv, pomalo zloban i zlonamjeran način. I ne znate kako to da ispravite, kako fleku da izvučete. Nikako; u stvari ste bili suviše iskreni, pričali o stvarima koje ste primijetili i prihvatili onakve kakve su u biti, i izvukli povređivanje tuđih osjećanja, jer ste se na primjer nasmijali- raspoloženi što možete da ga stavite u usta i podijelite utiske i sa nekim drugim, kao da je vaš, a ne samo svoj.Posesivnost sa vaše strane i nedodirljivost sa druge.Ne pričaju se „nepristojnosti“ o nekom ko vam (još) nije tako blizak, a tek vaš…

    Pametno ćutanje.
    To „zasluživanje boljeg“ je uvijek bila odlična odstupnica za početak prekida veze i njeno dokrajčivanje bez griže savjesti, jer loptica se prebacuje na drugu, nedužnu stranu kojoj raskid nije ni bio na pameti, bar do tada.A sada se očekuje da ona povuče prvi potez, razbrče sve i krivicu preuzme na sebe, a vi se mirno izvučete.

    Kako ne odustati.
    Jednom kad dovršite neki „projekat“ i osjetite se nezadovoljno i prazno usprkos dosegnutom cilju, jer nije ispalo onako kako ste očekivali da će na kraju krajeva izgledati, onda sve uništite, bacite, pocijepate, pomislivši da će vas to zadovoljiti, da ćete zaboraviti na možda i umišljeni neuspjeh.Onda odlučite da nikad više nećete se povesti za nečim sličnim, započinjati nanovo nešto što vam po sopstvenoj procjeni ne ide od ruke onako kako ste zamislili.Pa, prođe vrijeme i vi zateknete sebe kako se kajete, da vam je isto, da pokušate ponovo kad ste već izgubili ono što ste sopstvenim trudom postigli, stvorili pa ličnom odlukom uništili.Bez razloga.I ne vrijedi kajanje, ako ne mislite na poziv koji vas vuče da potvrdite ono što već i sami znate, da morate materijalizovati i u rukama imati stvar koja će vas definisati kao uspješnu, inventivnu ili elokventnu osobu,koja ne nasijeda tako lako na sitne samodestrukcije i okreće se nečem novom, isto tako privlačnom za samodokazivanje i garantuje lični kvalitet koji se ostvaruje samo kroz upornost i strpljenje.Nadarenost za iznalaženjm životnog cilja, i uopšte talenat, je spas Bogova i zato je treba slijediti i ne dozvoliti da vas uguši ili sama uvene.

    Boriti se za sebe, ali ne za svaku sitnicu.
    Suočavanje sa istinom predstavlja pravu hrabrost, sve ostalo je samo bježanje od problema- tako nekako zbori glavni lik u „Baltasarovim putešestvijama“ Amina Malufa.Izađi i idi negdje i ohladi usijanu glavu, pa poslije se vrati da nastavimo smiren razgovor, je savjet na mjestu, ukoliko želimo da sačuvamo još nešto što je ostalo od dostojanstvenog držanja do sebe i ponašanja na mjestu, ali ne rješava se tako problem. Junak dolazi do saznanja, u magnovenju bure u sebi i one koju ispoljava prema drugima, kad varnice vrcaju, dolazi do iznenadnog rješenja, onoga što će ga izvući iz gliba ili još više potopiti, ali samo za tren, jer spas je na vidiku, ma kako došao, i bez odlaganja u šetnji rashlađivanja glave.Kad sine varnica u glavi, i dok vičete, izlaz je već na vidiku.Pomaže, vidjećete, i svaka bura se stišava, ali ne zauvijek ,dok problem još stoji i dok smo još na gubitku, poraženi i u ovoj posljednjoj bici, ali ne i u cijelom ratu, naravno, nerava.

    DEVICA
    19.06.2009. – 22:44
    U ovom danu možete biti više povučeni, introvertni, skloni da se povlačite, krijete, mutite. Dobar dan za isposnike, religiozne, mirne i smerne ljude. Za prosečnog čoveka, ovaj dan donosi melanholiju i osećaj otudjenosti od sveta i celine. Ljudi koji rade ilegalno, „ispod žita“ – danas profitiraju i zadovoljno trljaju ruke. Ako neko od vas očekuje novac, isplate, zaradu – zacelo će i dobiti, ali vas to neće ispuniti mirom i zadovoljstvom. U kući vam je „španska serija“, svako vuče na svoju stranu i svako se raduje nevoljama bližnjih. Ne trebate se motati po mestima gde za vas sreće nema. Danas će vas pobediti i puno slabiji protivnik. Problemi želudca, nervoza, nejasne situacije. Srećom, u ljubavi je nešto bolje. Partner intenzivno misli na vas, voljeni ste, a to je najlepša stvar koju možete dobiti. Slobodne Device neće imati mogućnost da udju u novu vezu. Voleo bih da grešim.

    LAV
    19.06.2009. – 22:44
    Možda ste imali naporan period i nije vam sve išlo kako biste voleli, pa ste se i sa voljenom osobom sporečkali oko raznih stvari koje možda nisu prijatne. Velika je stvar praštati ljudima, velika je stvar izdići se iznad sebe i biti bolji od sebe. Ne možemo imati sportski poriv i jednako želeti da dobijemo neku bitku ili pobedu. Najveća stvar je pobediti sebe samog jer u nama toliko problema živi. Možda ste primetili da se na poslu neko interesuje za vas. Neko ko vas možda nije želeo u početku, a sada se nekako predomišlja. Možda se radi o starijoj, ozbiljnijoj osobi, svakako zrelijoj od vas koja nije prepoznala vaš kvalitet. Imate uspešan poslovan dan kojim možete biti zadovoljni. Nešto je napetiji odnos u vašoj kući, pa ne morate slušati roditelje kako se prepiru oko hladne supe ili prljave košulje. To bi vas samo opteretilo. Vaše zdravlje nije predmet vaših briga.

    Zabava je postala opterećenje.
    A, pa čovjek je maher da od pukog zadovoljstva napravi nepodnošljivu obavezu i opterećenje. Pogledajte obično okupljanje oko pretjeranog ispijanja kafa od kojih je poslije muka ili čak boli želudac;možemo i na to gledati kao na neku vrstu rituala, to ispijanje više -manje gorke tekučine samo da bi se protračilo malo radnog ili inače bolje iskorišćenog vremena nego što je to isprazna trač seansa.Uzmimo onda prenapučeni odlazak na more, čak i onog kome pretjerano izlaganje suncu i vručina baš i ne prijaju,čak škode.A tek pakovanje suviška nepotrebnih stvari u zadnji čas; a tamo tovar uživancije pred nepreglednim vodenim prostranstvom u kojem se i ne snalazimo baš najbolje, uzgred, teror sunčanja i boravka „u prirodi“ koja baš i ne godi sa svojim jarkim kvalitetima na našoj osjetljivoj koži ipak prilagođenoj blažoj klimi i svojstvima debele hladovine i u poslijepodnevnim satima ili baš tada.Sve se pretvara u pitalicu zadovoljstvo ili „odmor“, tj. morajuće ljetovanje izvan svog grada.Ima i obrnutih situacija, kada to biće zvano čovjek i od pukog preživljavanja načini zadovoljstvo, kad se snađe u tome, ili čak zabavu uz časicu smijanja, ali to je druga i duga, duga priča- i ne rješavaju se svi problemi u zadnji čas ili minut do dvanaest, niti je sve živa muka preinačavanja prvobitno i nesretno sklepanog projekta u vidu „definitivne“ odluke, a onda naknadnog preusmjeravanja želja ili klackalice-ljuljaške predomišljanja o tom- potom.

    Srce pod pritiskom: Majka i sin

    Gledati nešto ovako ,kao ostatak priče, zaista zaprepašćuje.Zašto se niko, ta javnost, nije nikad tako uzburkala zbog nekog već „umrlog narkomana“, valjda da bi ga prikrila ili cijelu priču, kako to već ide, pa bio on sa ove ili one strane establišmenta ili neestablišmenta.I jedan je previše ili dovoljno da se cijela stvar oko droge i veze sa njom, bilo sa koje strane dodira, gurne pod tepih i zaboravi što prije daleko joj lijepa kuća i nas to ne dotiče.Baš kao hobotnica i ko će gdje završiti, a „tek je počelo“ i tako uvijek počinje.Kao kad život nekoga siluje ili na drugi način zapečati, da ne kažem onu rogobatnu riječ, ipak, obilježi za cijeli svoj vijek, pa činio on to i dalje, i revnosnije i intenzivnije, ili ne.Dakle, u tom pravcu ide, tako se kaže a i misli kad se pored problema i „tuđeg problema“ prolazi na ohaj, nehajno, na sva zvona pa makar i nespretno, tako kao što ste vi ili neko drugi.I sve po starom.
    Nataša Gajić
    20. jun 2009 20:21:00

    Slušamo da bismo čuli.
    Kako se boriti protiv onih koji ne znaju da čuju pravu stvar? To da. Ali šta kad se tu radi o nama, jer svima se to ponekad desi, da pogrešno , ili uopšte ne čuju šta im se govori, bilo zato što je sagovornik dosadan, uporan ili smo sami malo više umorni i još nas neko smara svojom opširnošću. Dakle, kako ,ipak, čuti nešto zanimljivo, da nam ne promakne, biva i pogrešno percipirano, ali kako odoljeti izazovu“ primamljivog“ okoliša i biti dva puta pažljiv.Na nama je izbor ili pored prolaze vozovi.

    Zaboravila sam, ali treba reći, da se nekom upali lampica šta je drugi htio da kaže, ali tek naknadno, naravno, i šta s tim? A nekad nam naprosto nešto sine, odjednom i u momentu otkrovenje i sigurni smo da je tačno kao tajna šifra ili znak, nečiji dvosmislen govor koji nam je upalio sve lampice „upozorenja“, skrenuo pažnju na sebe i šta ima da kaže. Uh, kako se nositi sa tim i nije sve baš toliko bijelo.Opet, kao na primjer,već smo čuli.

    Negativne emocije prilikom promena.
    Neizvijesnost je ono što nas gura u promjene.Ostavljamo jednu nedovršenu stvar i srljamo nestrpljivi u novu neizvijesnost koja se nerijetko tiče iste situacije, ali varira ishod jer odlučujemo se za drugi metod, drugačiju šansu, možda bježimo od prvobitne odgovornosti.Ishod je nesaćekan, a mi smo u novom problemu, jer konačnog razriješenja nikako nema na vidiku; i to nam nije prvi put kako eskiviramo pa se vraćamo da dovršimo, a najčešće napravimo papazjaniju od mora stvari u patrljcima, nedorečenih, na čekanju ili potisnutih u zaborav, i ne osjećajući ih kao nešto što nam se gomila ili žulja leđa.Svako nosi svoj „krstić“ pa dvadeset godina- dvadeset, i u tom prođe život, u vječitom zatamnjivanju i zamagljivanju.Ponekad ne uspijemo ni da provjerimo da je stvar prošla više nego dobro, po nas i po druge s kim smo se našli u zajedničkom kolu međusobnog optuživanja, a sad najednom nagrađivanja po zasluzi- ne izbjegavajte problem zbog negativnih emocija, niti se zanosite da ćete ih riješiti tako lako kako vam koleginica sugeriše ako je poslušate.I to stoji.

    Sviđa vam se više osoba (2).

    Niko nije savršen, a vi baš propovijedate savršeno vladanje u svakom trenutku, a to je u najmanju ruku nemoguće.Najprije, kod večine muškaraca, a da ne odvajamo ni veliki broj i ne baš iskusnih djevojaka i žena, upada u veze bez neke naročite kontrole, ukoliko ne želi da djeluje uštogljeno i kruto u nečemu što obično započinje kao lagani bluz i uvodi se u igru u klizećem, lakom startu, što će reći da po svemu to nešto započinje nekad i neopazice i bez neke značajnije kontrole- mislimo na početku smo, možemo nazad, a već smo par puta zakačili i bogami nešto ozbiljnije, povrijedili možda sebe a možda i druge ne znamo i ne primjećujemo uvijek to baš toliko svjesno.Dakle, nesvjesno, a možda nam se isto tako pomalo instiktivno ili tvrđe mehanički, veze i prepliću, klupko se mrsi i treba i vještine , strpljenja a naročito vremena, ukoliko imamo živaca, da se ono pažljivo razmrsi a mi ostanemo na jednom, tj. na mono- što neki tvrde i da nije prirodno stanje stvari, mislim monogamija u emocijama a i šire-pitati muške prijatelje, ako vam je baš stalo.

    U vezi, a zaljubite se u drugog (2).
    Ono što ne znaš , ne može ni da te povrijedi; možeš samo da nagađaš, a ako si malo više nečim -bilo čim ograničen, ni toliko.Ako si toliko nespreman, što se da naslutiti iz priloženog, stvari, činjenice ti se vraćaju kao bumerang kad im se najmanje nadaš, ili plamte u tvojoj glavi kao buktinja, sve obilježavajući put stida kao strjelice putokazi, pa kako se (s)nađeš.A ko previše zna, isto toliko pati, da mu sve iskri pred očima, a takođe iskrivljeno sinu nazori, načela i sva moguća predubijeđenja.I ništa nije zagarantovano niti sto od sto sigurno da ćete smazati kao malu macu…

    Vaša reakcija je pod vašom kontrolom.
    „Kučke“ su nezamjenjive, neumoljive i ništa im ne može nadomjestiti vrijeme koje posvećuju samo sebi ili ga ispunjavaju sobom.Način na koji, kvalitetno, ispunjavaju svoje vrijeme i usmjeravaju poteze prema unutra i spolja ,ono je što pruža globalnu sliku o njoj samoj i niko je neće zamijeniti za žrtvu nekog progona ili loše potenciranih aspekata koji su joj se obrušili na glavu, ako ona sama to neće.Saosjećanje je ono što je obuzima samo u odsutnim trenucima, prema sebi ili prema najbližima, ali nikad u tolikoj mjeri da joj krivo usmjerava ili umanjuje potencijal za borbu, koji je evidentan.Uvijek će sebi sugerisati samo bez panike, lakše se snalazi sa tuđom nesrećom i gafove ne ostavlja da joj cijepaju sopstvenu jaku ličnost na dva dijela.Ali takvih nas je malo pod kontrolom, bilo čijom pa i sopstvenom ; radije se zatvorimo među četiri zida i bezbolno izduvamo svu moguću energiju kad nam se niko ne nađe na putu.I još nešto, mi kontrolišemo tuđe emocije, a ne one nas, i tad smo najčešće odsutne sa bojnog polja koje nam ne pripada i unazađuje nas; naravno da smo sposobne da patimo, ali samo kad same sebi to dozvolimo da nam se, eto ,desi.

    OVAN
    03.07.2009. – 22:42
    Posebno ste usmereni na novac i finansije. Želite da popravite životne prilike što je jako lepo i pohvalno. Kada čovek traga za svojim putem, uvek mu se otvaraju neki novi o kojima nije ni sanjao. Ukoliko posedujete kakve kreativne ili umetničke sposobnosti one tada mogu doći do izražaja. Zdravlje vam je stabilno i vi ste sredjeni iznutra, što baš i nije česta pojava. Situacija u kući mirna i stabilna. Otac će spavati na kauču posle ručka, a majka brisati prašinu i govoriti vam kako se trebate ugledati na prijateljicinu ćerku koja je dala sve ispite na vreme. To vas neće mnogo potresati jer to slušate svakog dana. Roditelji uvek misle da su tudja deca bolja. roditelji mogu čak i da biraju svoju decu. Neku vole, neku ne, ali je najveći problem što deca ne mogu da biraju svoje roditelje. To je velika nepravda, jer da mogu, nastala bi strahovita trampa i razmena. Svako bi za početak želeo oca koji ne hrče. Ako imate partnera priznajte sebi da ste imali grešnu maštu, ali svi to radimo ponekad. Nekada nije zabranjeno snevati. Gledamo ono što ne možemo da imamo, a imamo ono što ne možemo da gledamo. Bože, kakva nepravda!

    BLIZANCI
    03.07.2009. – 22:43
    Još su ljudi u starom Rimu govorili : „Ko ne želi biti nezaposlen, neka se zaljubi.“ Dakle, razumeli ste da ćete imati mnogo posla ako imate partnera i da vam život neće biti dosadan. To naročito važi za one koji su dugo sami i gledaju kako da prespavaju ovaj život verujući da nikada neće doći prava osoba. Ne postoji lepša stvar nego kada je čovek voljen ili željen od drugih ljudi. U danu ste kada bi vam sve moglo smetati, naročito oni koji vas vole. Ako ste grubi i tesno vam je u vlastitoj koži, tada se negde primirite. Neki to rade tako što obezglavljeno trče parkovima ili udaraju boksersku vreću. Dogodi se da se na trenutak izmorite, a ujutru shvatite da ste onaj stari, pa morate sve ispočetka. Neki ljudi tako pretrče hiljade kilometara, pa se opet moraju vratiti sebi. Budite nešto oprezniji sa svojim prijateljima, nemojte se previše ofirati i poveravati, jer nije svaki dan za to.

    Kad se dete postidi svojih roditelja.
    Ono čega se stidite neće vas ubiti, ali može vas unazaditi i dezorijentisati, i oni kojih se ponekad postidite zbog njihovog ponašanja.Guraju vas u nešto što se vama ne bi nikako dopalo, čak učine da polako vaši kompleksi ,koje biste željeli da zadržite samo za sebe ili da se sami izborite sa njima, polako rastu i postaju neprebrodiva, iako možda i nije uvijek tako, kočnica.A ni sami nisu bez mana i propusta, na primjer, toliko malo se kulturno uzdižu iznad svojih prijatelja pa i vas, nemaju vremena, da sa njima ne možete o bilo čemu da raspravljate ili razmijenite mišljenje, i vaši razgovori se svode na najneophodnije, neželjeno i dominantno, osjećate se iznad njih, kao nadrasli ih, a oni tamo negdje potisnuti u svoju ljušturu namuštog gotovo govora i sa neizbježnim nastojanjem da vas tamo negdje poguraju, da uspijete kad već oni nisu mogli, tako zaostali i zapuštenih umjetničkih ili bilo kojih pohvalnih strijemljenja.Sve prema sredini
    ili okruženju u kome se nalaze.A i vama samima, tako mladim , ponekad se čini da će vas nešto zakočiti, neće uspjeti pokazati pravi smijer pa ćete pogriješiti i postiditi se pred nekim ko je bolji od vas, i zato vrijedno učite, napredujete i čitate sve što vam dođe pod ruku i neovisno od onih koji vas nespretno i nestručno guraju negdje ne znaju gdje. Samo ne treba pretjerivati, trebalo bi naći vremena i zabaviti se i odmoriti punu glavu, a roditelje ostaviti da se sami snalaze onakvi kakvi jesu i kad vaše vrijeme tek dolazi.

    Sa simpatičnim samo da biste rodile.
    Ponekad je teško utvrditi pravu istinu i nečije skrivene namjere. Razloga za nečiju bliskost može biti mali sijaset, isto tako i za brak pa i dijete, za koje obično kažu da dolazi spontano ali i ne mora biti tako, ili se desi ili ne desi, ili pak radite na tome pa s kime vam se posreći. Nije ni to najveći propust, voljeti oca svog djeteta, ali ne „onako“, do kraja i nešto tu nedostaje.Ali vezali ste se za njega jednom odlukom, ili više njih, i vezom za svagda, dijete je tu, a otkud je došlo-pitanje je sad, vječito u glavi ali ne i na stolu, jer tu je da se udvoje njiše, može i ujedno ako dukčije nije moguće ponekad, a ne sad o njemu raspravlja.Vrijeme za raspravu šta je trebalo i šta smo mogli s njim, nije nikad, već negdje naprijed, šta sad treba uraditi i kuda i kako dalje, ako smo već toliko“sebično“ kolebljivi u nezgodno vrijeme i zao čas i vremenom se poturaju nove smicalice u vidu novih partnera.A to će malo teže da ide…

    Srce pod pritiskom: Očevi i oci

    A zašto se dotična žena i majka svojevremeno ipak zaljubila u mušku personu sa svi političkim konotacijama sirove moći? Valjda računajući da je jednom, jednog dana neće upotrijebiti i u ovom konekstu međusobnih razračunavanja preko svoje djece ili posve drugačijih ličnih stvari ili to neće učiniti ona sa svoje strane, jednom kad ljubav prođe, a na vidjelo izbiju sasvim drugi aspiriteti koji ne štede ni zajedničku djecu bilo sa koje strane.Što se političara tiče, bolje biti ne znam šta, nego star i bolestan, što će reći bez uticaja i moći u bilo kojem sporu.Prije toga to bi mu se moglo nekako i tolerisati, bar kod (našeg) ženskog pola pa i onog nešto mlađeg ili ljepšeg od očekivanog- što će reći: neće riba u vodu.
    Nataša Gajić
    6. jul 2009 01:23:34

    Niste vi počeli!.
    Vjerovatno ponukani nesrazmjernom agresivnošću današnje omladine u međusobnim kontaktima sa drugim ljudima, a možda i novim potezanjem sudbine poznatog glumca, sve više srećemo ovakve tekstove, pomalo rasprave na koje liče komentari koji ih prate, i vi ste napisali jedan takav, uopšten.Iz kojeg se može zaklučiti ono što i svako normalan od nas zaključuje, povodeći se za poštovanjem zakona, pa i prirodnog ustrojstva i zrnca ljudskosti, da, kao prvo afekat škodi svakom, bilo sa koje strane bio, a prekoračenje nužne odbrane vodi i u nesrazmjerno nasilje i opštu propast koju je nemoguće ispraviti, čak i naknadnim kajanjem.Zato, izbjegavajte piće i oružje na nezgodnim mjestima, naročito ako vam je uz njih vrijeđanje ponosa osjetljiva tačka, što će reći:kratak fitilj, a teško se rukovoditi slabom srećom i teškom sudbinom, jer sve ste pretumbali a kasno se osvijestili.

    Kako možete, i u hodu.

    Nijedan savjet nije na odmet i svaka roba nađe kupca, počev od one najjeftinije kineske , pa do najskuplje sa logom, što bi se reklo.Ali nije stvar uvijek u savjetu, makar i onom uopštenom i paušalnom i bez dodirnih tačaka sa savjetodavcem koji se ponekad od njega i distancira, nekad je to nešto kao provokacija moždanih vijuga, suprotna svim pravilima poželjnog ponašanja i navodi samo na razmišljanje, suprotstavljanje pravom rezonu, nekad samo asocijacija i dobar plan, a nekad samo „dobar ili loš literarni sasatav“.Pokreće, nije da ne pokreće lavinu suprotnih efekata ili se baš vežemo za njega, taj „lik“ što nam je toliko drag, a šta ga je „zadesilo“.

    U vezi s oženjenim, a niste znale

    Ono što se nama dešava, ne bi preporučili nikome.A na to što nas zaokuplja, nemamo nikakvog uticaja, ili skoro nikakvog jer bar glave držimo ponosno uzdignute iznad vode, dok nas struje života odnose i vuku prema svom nahođenju.Rekli bismo da duplirani izgledamo pomalo euforični ali i distancirani od sopstvenih želja, pa nismo ni svjesni kako se uskladiti a ne biti „šizofreničan“, tj. ni tamo ni ovamo, kao na nekoj vječitoj raskrsnici koja nas cijepa i rastavlja, a ujedno sastavlja uvijek na istom mjesu, u našim glavama i bilo bi opasno da svako krene na svoju stranu, jer bi ujedno sa sobom odnio i dio onog drugog formirajući na opšte čuđenje i revolt drugih, biće zvano kiklop i to oko usmjereno samo u jednom pravcu, ka spasenju i doktoru za dušu koji ništa ne shvataju, nisu još toliko napredovali i osavremenili se da priznaju da u vašoj glavi i u suprotnom smijeru ,postoji i obitava još jedno biće koje ne vidite i ne čujete, tek u naznakama otvoreno, utiče na vaš život dovoljno oprezno da čutite i nikome o tome ne pričate.Samo se razmjenjujete i burme zaista nisu bitne, možete ih baciti iza frižidera ili temu za roman ponuditi Stivenu Kingu ako ga znate i njegovu „Vreću kostiju“.Ovo bi bila vreća bez dna, pitajte kolegu koji me zna i s kojim se… znate već!
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2009. 11:35)

    Емоционално изнуђивање

    Nataša Gajić, 07/08/2009, 13:59
    To znači, ako odbijamo želju a ne osobu, da nijedno odbijanje ne bi trebalo shvatiti lično, kao nešto što je upućeno nama u protivteži sa našom željom, dakle isto tako ucjena upučena nama kao draženje i mamljenje šargarepom na štapu, tj. stavljanjem nečega u izgled da ćemo dobiti, moguće, ako smo dobri i ne suviše zahtjevni, toliko da izazivamo osjećaj krivice ako nam se želja ne ispuni.U ucjeni je spas i ona je obostrana u bilo kojem odnosu koji teži da nešto „iznudi“ ili proizvede, pa bilo to osjećanje ili želja.Isto tako se osjećamo, ucjenjeno ili izigrano, i ako nam se nešto da, samo ponudi, pa odmah zatim uskrati kad smo se već tome obradovali, što je iznuđivanje reakcije, šala ili ,kako se ponaški kaže, „lako zezanje“.U obmani je spas, tj. ne pokazivati doslovce svoja osjećanja, naročito uskraćenosti, a mnogi pribjegavaju i lukavstvu i prepredenosti, čak i „bezazlena“ djeca da bi se došlo do cilja bez povređivanja bilo koje strane, jer podmuklost, okrenutost zlu, degradira ljudski rod.A šta reći za podmićivanje? kao jednu vrstu akcije u pokušaju da se izazove , često neprimjerena, reakcija ili isto tako iznuđena želja, šo osuđuje svako iole moralno društvo i brani se od ovakve vrste ulagivanja svim silama, tako što kažnjava osobu, a ne samo želju pa i za podmićivanjem, jer takođe degradira svaki međuljudski odnos, pa i ljubavni.A kako do ostvarenja želje? Pa „Um caruje-snaga klade valja“; „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“…Činjenica je da je igranjac po tuđim emocijama,drugim riječima uticaj na njih, nemoguće izbjeći.

    Izbegavanje sukoba uz pomoć laži

    U međuljudskim odnosima neki neodređeni odgovori po pitanju stava koji zauzimate o nekom ne toliko bitnom pitanju koje se ipak poteže, recimo reda radi ili iz navike; pa onda dvosmisleni, ali zato ne manje zanimljivi i intrigantni potezi u najavi koji se možda neće ni odigrati;u cjelini uzev, govor između redova koji može da se tumači na više načina, a ne vrijeđa inteligenciju ni jedne ni druge strane, a drži neophodnu distancu u odluci koja se tiče ipak samo vas, a doprla je greškom do tuđih ušiju… Sve to i mnogo štošta iziskuje pravilnu reakciju i izbjegavanje sukoba koje je u takvim i sličnim slučajevima samo prazna priča bez ikakvog efekta, osim što će vas možda asocirati samo da nešto mudro preduzmete, što prije završite razgovor koji ničemu ne vodi niti bilo šta mijenja, i prepustite se sami sebi, što će reći snazi samostalne odluke u važnom poslu koji se ipak tiče samo vas i lične spretnosti ne samo u njemu, nego i da se isto tako i izvučete iz neugodne situacije kao što je beskonačna polemika sa drugim ili sa samim sobom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:25)

    Snovi udvoje

    Kad spava, ili je budan, on sanja moje snove duboko udubljen u njihovu suštinu koja i meni samoj ponekad izmiče. Možda i ne čita moje misli, ali s takvom žestinom ponire u snove iščitavajući svaki njihov i najmanji zarez ili okuku, toliko da se sneveseli, priča sa njima i davi se u sopstvenim zaključcima koje bih mogla ja da mu dam, da sam samo budna, a on manje zlovoljan, nevoljan da se preda bez zadrške. Tada ni zajednički jastuk nije manje bitan, kada smo skupa, ili odvojeni jastuci kada to nismo, svako na svojoj strani kreveta koji nas na momente spaja i razdvaja jednom za svagda razlikom u pokrivaču ili vrelohladnjikavoj krvi kod mene i kod njega, a koja traži da se različito pokrije.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:22)

    Samozavaravanje

    Problem takve vrste najlakše rješavate tako što ga ignorišete, ali ne u smislu guranja pod tepih i izbjegavanja rješenja, već tako što se uz prećutnu saglasnost dogovorite s partnerom, na primjer, da ste to uočili, a zatim pristupite u pravo vrijeme njegovoj realizaciji, tj. improvizujući tako što varku zaskočite i predate se – priznate da ste pogriješili ili pogrešno percipirali, i konačno ga dokusurite tako što sebi predočite pravu sliku i stanje stvari i, naravno, sa tim se pomirite i… nastavite po starom ili takav način ponašanja izbjegavate, kao i osjećaj lične sabotaže koji smo obično onemogućeni da zamislimo onda kad treba, a poslije je kasno. Dakle, bez zavaravanja da imamo popust kod propusta ili previda jako važne stvari koju nismo u stanju da platimo, jer nismo solventni, bar se tako kaže.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.07.2009. 05:56)

    Nagovorili ga/je da vas ostavi

    Dječje petparačke priče ili, kako se to zove, nezrela povodljivost i pretjerano uvažavanje mišljenja grupe i nekritičko slijeđenje ponašanja većine, lagodno priklanjanje grupi jer se bolje osjećamo u njoj, kao pripadnici neke cjeline i vrste ili šta ti ja znam (kasnije, kao zreliji, istovjetno ponašanje slijedimo u parovima, mislim taj osjećaj pripadnosti nekome ili nečemu, kao cjelina). Pristupamo grupi usvajajući nepisano pravilo ili zakon te grupe u kojem se „poštuje“ tuđi integritet tako što se iz hobija ili sporta izmišljaju kojekakve laži o njemu ili njoj i prave intrigice da bi se nešto što ionako ne štima ili je na klimavim nogama srušilo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 23:45)

    A kakvi bi bili…

    Teško je kad je neko neopredijeljen i suviše radoznao pa bi sve i svakog da isproba, ne obazirući se ni na svoje ni na tuđe emocije. Ali, što bi se reklo, akcija-reakcija, pa što imate u ruci svaki čas, svaki čas možete i da izgubite ili se nađete u nebranom grožđu kao otužni, ulovljeni krivac za sve. Zato ili kakva slučajnost, pročitajte „Parove“ od Džona Apdajka, iz sedamdesetih su godina, značajnih i u svakom slučaju berićetnih godina za „naše generacije“.A šta je poslije bilo, tek na kraju pročitanog romana ili istog odgledanog filma, ako slučajno naletite na njega, svojevremeno se prikazao na našoj nekadašnjoj TV. Prava ujdurma i haos pa ko će koga kad smo već tu zajedno i progovaramo koju, dakle, družimo se…
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2009. 23:49)

    Drugačiji s momkom ili devojkom nego s društvom.
    Činjenica je da se neko, bilo koja osoba u vezi ili ne, ne može ponašati isto u svakom društvu, tu su ljudi koji joj se manje ili više dopadaju, sa kojima je manje ili više bliska, a odnos sa partnerom iziskuje ili proizvodi veći nivo prisnosti i povjerljivosti, neki svoj, drugačiji način ophođenja, neke svoje tajne ili šifre koje bi izbile na vidjelo, možda neželjeno, kad smo u društvu i nisu primjerene okruženju i situaciji.Isto tako normalno je što smo drugačiji kad smo sami s partnerom, to je naš mali zabran, ne iziskuje toliko nekakvu masku odbrane ili odstupnice kao u društvu, hoću reći , u društvu sa dragim partnerom otvoreniji smo, češće se slažemo a ne samo družimo i uspostavljajući kontakt dolazimo do veće doze prisnosti, ukratko više smo svoji dok veza i ljubav traju.Pred većim društvom uvijek nešto krijemo, pomalo glumimo i ispitujemo teren, ili sve to i u partnerskoj vezi ali na drugi način.I opet smo to mi sami u različitim pozama, raspoloženjima koje zahtijevaju od nas različite situacije i ljudi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2009. 10:13)

    Malo tolerancije.
    Na osnovu čega prvo reagujete u nekoj situaciji? Na osnovu prvog utiska, zaključka koji ste nabrzinu izvukli iz nečega, nešto vam se takvim učinilo ili na prvi pogled tako izgleda, ponukalo vas da vam takva ideja o nečemu sine, pa ste se za njom i ponijeli, više-manje tolerantno, samopouzdano ili krajnje nesigurno, jer vam situacija ni sada, na kraju krajeva, dreždi sasvim nejasna i nedovoljno iskazana.Hoćete li pogriješiti kad na osnovu nečega što o nekome znate poslije izvjesnog vremena, a odnosi se na njegovu narav ili karakter, sredinu u kojoj se kreće, a ne znate gdje živi ni sa kim ,u krajnjem slučaju sve polovično, šta mu se dešava i šta je proživio, totalna zagonetka, iz čega ćete izvući neki, bilo koji zaključak o njemu i dati mu ocjenu recimo sigurnosti njega kao ličnosti i pouzdanosti da vas , u određenoj sitaciji, neće ostaviti na cjedilu ili prevesti žednog preko vode, pa da se prema tome upravljate i toliko mu priđete ili ga čak prihvatite kao osobu koja je dovoljno vrijedna ,bar vaše pažnje ili čak nesebičnog davanja.Hm, tolerancija je znači oblanda, forma u koju zavijamo svoje međuljudske odnose i pitanje je kako ćemo i sami biti okarakterisani, kao mekušci ili nedovoljno zadubljeni u „svjetski problem“, dakle površni posmatrači vozova koji baš i ne promiču na pravi način pokraj nas i naše, ponekad usijane glave od sopstvenih problema i tuđih zagonetkica koji neće da se iskažu jer su takvi-tuđi.Tolerancija je za nas pitanje ponosa i dokle doseže naša spoznaja o nekome ili nečemu, ali ne i sud jer sudije nikom nismo p(r)ozvani da budemo.

    Pokušavaju da imitiraju tinejdžerke.
    Uzmimo taj obrnuti slatki primjer za primjer i ovog teksta.Mataursko veče. Obukli ste se i našminkali kao da ste se maskirali da prikrijete sve ono što svojom nedozrelom zrelošću još niste dostigli i postigli, a pred vama je već sada, čini vam se.Kao da ste svojim zrelim grudima i drugim atributima preskočili jednu stepenicu i prag gotove zrelosti, viri mladost u procjepu ili iza pukotina koje još nisu ispunjene.A kad jednom dostignete i to ispunjeno vrijeme i godine, vraćate se onamo i onome što ste tada preskočili, ako ste, nevinost nedoraslog trenutka koji brzo prođe, pa ako tada niste imali „zrele atribute“ da ih istaknete, sada ističete ono što imate ili i to sakrivate da se manje primjeti kao nedostatak nečega, kao nekad zrelosti, prezrelost. Uostalom, sad je u modi i nosi se sve, mala je razlika i granica koja ograničava, sem vaše figure i kako ona izgleda i zrači kad, naravno svučete i tu zamaskiranost zrelih godina i kao da niste na izdisaju.Ne vrijedi isticati ono što je predmet ruglu ili ono čega (još) nema, pa bili to i mi sami i u cjelini.

    Uobičajene greške žena u seksu.
    Duboko sam uvjerena da žene danas griješe ukoliko su previše agresivne, a mislim da su takve u većini slučajeva, naročito prema tuđim muškarcima koji im se eto sviđa pa flertuju s njim i pored žive partnerke i svog patnera, a i ako su solo.Dakle pretjerana inicijativa na djelu i sledstveno tome brzo povlačenje iz igre „ko zna šta mi/mu ne odgovara“.Obrnuta situacija je kad je žena sa svojim čovjekom pa griješi što ne iskaže šta bi htjela, šta joj je na umu i šta joj godi ,pa zatraži ili sasluša i čuje i partnera.Inicijativa i signali u noći, pitanje je sad i pravo nečijeg izbora na djelu. Samo da se ne ponavljamo…

    Pređite na poentu!.
    Problem je sa onim sagovornikom koji takođe ima šta da kaže i nestrpljiv je zbog toga, nepažljiv ili ne umije da sluša te uskače drugom u riječ, što nije pristojno.Takođe smanjena radoznalost za iskaz drugog sreće se i kod nesigunih i pomalo rasejanih sagovornika kojima su druge misli u glavi ili se i sam se bori da smisli šta bi rekao kad drugi zašuti i tako mu „parirao“.Smanjena radoznalost i nedostatak koncentracije, drugim riječima nezainteresovanost ne mora da bude uvijek razlog zašto nam je neko dosadan ili nedovoljno zanimljiv.Često nas muče druge stvari ili smo i sami malo više komunikativni.A poenta, poenta je zanimljiva kad ima uvrnuti kraj, tj. prethodi kratka priča pa tvist završetak.Iznenađenje slijedi, mada često i prethodi, ali to je druga tema…

    Isfolirano skromni.
    Skromnost je neka vrsta granice, ograničava nas u iću , piću, a možda i u seksu, ali očekivati za to uzdržavanje neku vrstu nagrade ili da će nas bog otrijezniti, da ćemo izbjeći njegov sud, ako ga ima ili dostići pravdu za pravedna osjećanja i stremljenja, takođe je odraz neskromnosti i težnja nedostižnim čudima koja ne postoje kad im se nadamo ili im težimo. A ,opet, ko više traži, zahtijeva i u poslu teži, više i dobije.I zato skromnost u svemu nije i garancija lagodnog života, a zaštita od tuđe zlovolje, zavisti pa i neskromnosti upućene nama samima.Prije da bivate izvrnuti ruglu da što manje tražite-manje i dobijete.

    Kako ćete se osećati ako vam uspe? .
    Kako ću se osjećati ako mi nešto uspije? Pa , uspješno i još možda ispunjeno, taj trenutak vječite prognoze da je nešto upalilo.Ili kao običan prevarant koji je opet samo upotrijebio riječi iz različitog, čitav vokabular kako bi privukao i zavrijedio nečiju pažnju i dozvao davno zanemarenu bliskost sa ljudima koji nam to jesu. I ništa više,prebacivanje loptice s jedne na drugu stranu, najljepše uzajamne želje, nevješto i pomalo nesigurno izbjegavanje stvarne promjene, osim one koje su se neopazice za druge, gotovo neprimjećene od potrebne strane već odigrale, dakle priznate, pokajanje grešaka i odstupnica za sve moguće u budućnosti i ..stop, vraćamo se na start a trka sa vremenom je već odavno predata onom ko je i zaslužuje i sve ostalo, naravno, njemu, sretniku.O čemu ja to? Pa, ne moram da se raspitujem da bih prihvatila razloge vječitog krivca i da svi u suštini kvarimo atmosferu, dobru klimu u porodičnim odnosima, kako moji kažu kad se „ponovo upoznajemo“, mijenjaj ploču.

    Oženjeni su najpoželjniji!

    Kad sam ja prije kojih desetak godina upoznavala svog budućeg partnera, kako vi to kažete, a sadašnjeg muža, bio je dio društva u koje sam tek pokušavala da stupim, u stvari željeli su i drugi da se bolje upoznamo i družimo, neobavezno, kako to već danas biva, a meni je pored uha tek proletilo bračno stanje onoga koji mi tek tako nije bio ni na kraj pameti, ovakog ili onakog statusa, željela sam samo da osvježim sutrašnjicu ili bar sadašnjicu, ako već ne može drugačije.Bilo mi je čudno samo što se dotični drži sam i bez društva svoje polovine, koju sam dakle“čula“, a ne prečula, po meni je bio oženjn i u „čudnovatom braku“ ili tek usamljen.Smijurija, tek ja sam se i ne primjećujući ga, uskoro udala za njega misleći sama na nekog sasvim desetog evo već dvadeset godina, čim sam saznala da je -neoženjen, tj. davno razveden, jer dotle smo već korak po korak već bili stigli neopazice, kao i do djeteta i poslije desetogodišnjice braka sve se „pomalo kajući“, što nismo imali tu obavezicu, kočnicu i granicu od tuđeg bračnog statusa i dokle već smijemo da idemo kad neko „nije slobodan“.Oslabi instikt kad je veza „čista“.

    Posmatrajte oblake.

  22. Nataša Gajić каже:

    Posmatrajte oblake

    Nekoga ko ponekad nađe vremena i volju da zuri gore u oblake koji se lijeno vuku po nebu i vremenom propuste iznenadni blijesak sunca koji bi trebalo još ponekom da obasja ako ne cijeli život, onda bar djelić tog dana, smatraju se ako ne za čudake bez povremene inicijative ili bar introvertne osobe koje će , za razliku od drugih obuzetih neprekidnom aktivnošću, i odustati od nekih planova koji im tako zanesenim padnu gle slučajno? na pamet, sve opuštajući se i tonući jače u zanos.Odvlači nebo pažnju ,nije da ne i oblaci i sunce po njemu, a dole zelena mirišljava trava, mami priroda u letargiju i više opuštanje,ali i mijenja nenadano svoj lik i uticaj kad vrijeme umirivanja nestane, a prorade razne turbulencije, zatamnjenja i nepogode, bilo gore ili dole, u takođe stvarnom životu čovjeka koji mora da je svagda na oprezu, a ne svakomalo s glavom u oblacima iz kojih takođe sijevaju munje i sudari, ne traba zaboraviti ni na to.Odmor je za dušu i, kao i sve lijepo, kratko traje.To nam kažu oblici koji svakog sa iole mašte podsjećaju na nešto i vuku od sebe.

    Vaša teškoća je teža
    I to stoji, ti gorući problemi od kojih ne možete nikako da se sklonite , niti njih od drugih jer malo-malo pa vam pređu u naviku jadanja, gotovo kao još neiskorištena-neizgovorena zanimljivost, još malo pa dogodovština „zar to još može nekom da se desi i muči ga kao kamen u cipeli što žulja“.Najbolje se kao mokra kokoška stresti i nastaviti dalje, ubosti kakvo zrno sreće pa se i pohvaliti dobitkom, možda i to još neko sasluša do kraja i upamti za nauk, ne štiteći sve jednako svoju zlobišku i potrebu za pružanjem pomoći gdje ne traba niti mu se traži, ali on je „uvijek tu i spreman da priskoći“. Prihvatljiv za ispomoć ko je?

    Bez ucena seksom.
    Ucjena je možda prejaka riječ u ljubavnom odnosu. Ali ako je u jednom trenutku jedno od njih obično malo više pasivno ili čak pomalo neinventivno, potrebno ga je malo podstaći, podsjetiti ga na nešto ili čak staviti mu nešto u izgled kao neku vrstu ljubavne razmjene tipa ti meni-ja tebi, pa dobro u ljubavi se daje i dobija srazmjerno ako je igra ona prava.Tako ni mala šargarepica u izgledu može stvar da pokrene; to se zove uskraćivanje iz zajedničkih interesa, ne zvući primamljivo, ali pomaže; a ni sitna kažnjavanja i kaznice kao što su razlike u ponašanju kad nekoga povrijedite svojim ponašanjem, da bi mu dokazali da vam njegova sitna bockanja ne odgovaraju, čak zahtijevaju protivakciju i izmirenje kad onaj ko je pogriješio dobije pravi signal i trgne se, odnosno malo razbudi.Budite kooperativni pa ćete i dobiti, ovaj put ne čvrgicu ili po guzi kao kakav jogunasti klinac.

    Mrze vas jer ste bolji od njih.
    Biti bolji u nečemu od drugih je relativna stvar, možda uspješniji sa više truda ili se rezultati samo malo više ističu, jer su češći i djelotvorniji.I povučenost i nepovučenost tu odigra svoju ulogu; nečiji kvaliteti ostaju skriveni i nedovoljno iskazani, u zapećku i ne ugledaju svjetlost dana, a neko je baš nekako na udaru i ističe se u plasiranju svojih kvaliteta.Onda, sve je pitanje takmičenja i raspoloženosti nekoga da izađe na megdan, na crtu kako se kaže.A i pitanje ljubaznog odobrovoljavanja javnosti ponekad ne pomaže, ni to da li ste im simpatični a vaše djelo dostojno prezentacije; ima tu mnogo više kao što su harizma, pravi trenutak, udovoljavanje cjelini i pakovanju, a i višak sreće nije na odmet.Ponekad ne možete da izbjegnete ni ono već čuveno „a gdje tu u svemu moj interes“ i „gdje sam tu ja ukomponovan (da ne kažem ugrađen)“.

    Jure imućne i situirane.
    Poznata njemačka nobelovka Elfride Jelinek napisala je sadržajno , ali i po formi pisanja (niti jedno veliko slovo, uz poštovanje sve ostale interpukcije, tako da rečenica samo izgleda razbijeno, u stvari je formirana),veoma zanimljiv roman „LJubavnice“ o muško-ženskim odnosima kroz odnos dva para i njihovih porodica; ko koga tu juri i šta na kraju krajeva dobije i uhvati, tj. svakome se u rukama i zamalo za vratom nađe ono što je i „tražio“, toliko da je za žaljenje ali teško i za opravdanje sa svom svojom tvrdoglavošću, otporom, ma šta to uporno bilo i sa čije strane okarakterisano kao surovi model odnošenja prema suprotnom polu…Upravo mi je u rukama i drugi roman ove vrsne spisateljice pomalo ljudskih šablona koji iskaču u stvari iz okvira sredine, a u okovima su, kao na početku četrdesetogodišnja pojanistkinja koja živi sa svojom o, pomalo „besmisleno posesivnom“ majkom; dakle „Pijanistkinja “ je filmovan roman sa Izabel Iper u glavnoj ulozi a preporuke su ovako dosta sočne… da vidimo.
    Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2009. 06:35)

    Ne izgubiti sebe kad se zaljubite.
    Ovo je jedna krajnost, kad ste emotivno, fizički pa i materijalno zavisni od jedne osobe koju volite, ili bar mislite. Postoji i druga krajnost, istina češća i često dugotrajno održiva ili se nenadano kida pa se uskače u opet u istu ili sličnu, jer ste naprosto tako naštimani, najprije profesionalno a onda i zbog drugih razloga površno orijentisani.Dakle, vodite odvojene živote, rijetko se nalazite, možda teško i na istim talasnim dužinama, ali ste zajedno i kad se nađete na istom mjestu to je vatromet, praznik i u tim časovima ili kratkom vremenu ,nemate vremena ni za šta drugo i drugog, toliko ste se uželjeli jedno drugog sve provodeći vrijeme na različitim krajevima svijeta ili tek različitim kancelarijama, obuzeti poslom, trkom za novcem ili tek „jadnom“ popularnošću, šta li sve ne.A u stvari ste zavisni jedno od drugog, čujete se svakodnevno i onda, nenadano, otuđite i sretneto u svom prebukiranom životu bez kontrole i prevelikih obzira, nekog novog, pa opet jovo-nanovo.Postoji katkad i nešto neviđeno; iako ste s drugim nešto vas vuče u staru vezu i kontakt, ali pošto ste stabilni i čvrsti, na staro se ne vraćate i nemate nikakvog više opipljivog kontakta, samo što bjesomučno razmišljate i kombinujete ,kao ovisnici o kakvoj drogi od koje ste se davno izliječili.
    Nataša Gajić, Brčko – 02.09.2009. 12:07)

    Ucenjivanje nežnošću.
    Ucjena je, naročito emotivna, kao uslovni refleks, ono što pružate nepisani je zakon za ono što slijedi, što će da poteče kao topla voda za vaše od želje namučeno, zažareno tijelo, milina.Ima ljudi koji se u gotovo svemu osjećaju uskraćeno za ono što najviše vole, da se maze i paze, ko ne voli?, i čim to izostane razgoropade se i pribjegavaju nekim djelotvornijim mjerama da to kod drugog postignu, da ih neko smiruje, tetoše, odgovara možda i od osvete na koju su ,izgleda, spremni, pa kažu „istom mjerom“.Sve dok se ne oglasi ono zvonce nježnosti i draganja, što podstiče na ustupke, djela i činjenja, ponekad davanja, iziskuju pravilnu reakciju, postupak i baš pravu protvuslugu. A djeca, uče se od malena,kad je lice njihove majke dovoljno blago, da mogu da zatraže nešto i to i dobiju sledstveno pravilnom raspoloženju i ako su sami bili dobri i poslušni, nagrada, možda ih mama i pomiluje po glavi.Od malena učimo kako biti dobar prema nekom ko to „zaslužuje“ i tako ga nečemu učimo, davanju i primanju nježnosti, njenom uskraćivanju kad smo loši, gotovo vaspitanju i navikavanju na onaj refleks nježnosti s početka priče, koji iskače kao „znak dobre volje“ i tapšanje po glavi.Jesmo li zavisni od tuđe nježnosti kao od dobrog dima što mami i šamuti zdravo rasuđivanje i pravu reakciju na problem razmaženosti i nespremnosti na i najmanju grubost pa da se potresemo.

    CIPELE I KAZINO NA SPISKU ŽENSKIH GLUPOSTI

    Čista zamjena teza.U današnje vrijeme, kad je sve na prodaju i trgovinu, zašto ne priuštiti sebi i malo te čuvene rjietkosti u koju spada ljubav, prema bilo čemu ili bilo kome.Kad nedostaje ona prava, da podmiri i začepi sve rupe i praznine, dovoljna je i ona fetiška koja je simbolizuje, prema predmetu naše pažnje, prema ukrasnoj robi koja takođe ima svoju cijenu, kao i bezgrešna ljubav prema običnom partneru što ima svoju „nominalnu cijenu“ samo koja se drugačije zove ili praktikuje, kao naprimjer količina upućenih emocija, e sad kakvih… i koliko smo skloni, mi griješni ljudi, da se kockamo u njih i da ih na žalost toliko puta isponova, ne učeći na greškama, i prokockamo i ostanemo na mrvicama prazni i isprazni, druga je stvar.
    Nataša Gajić , September 03, 2009

    Skinite paučinu sa života.
    Seks zaista nije nešto što morate da radite. Niste zaljubljeni, trenutno ne volite baš toliko ili jednostavno niste u prilici.Misli vam odvlači, ili ste na drugi način zaokupljeni, sijaset istoznačnih i istosmijernih preokupacija koje ispunjavaju vaše vrijeme, možda i do granica izdrživosti. Onda ponovo dođe ljubav, ona uvijek odnekle, povuče vas u bilo kojem obliku, čak i kad se već uveliko pitate možda ipak ne? i kad ste već uveliko ušli i zašli u nešto novo što bi da vas obaveže „za sva vremena“.
    Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2009. 22:11)

    Hvali se devojkama s letovanja. .
    Sve je u maglinama i ribolovačkim pričama.Što ste vi „iskreniji“, to ste manje vjerovatniji, ne vidi se ono što se ističe i tvrdi, još manje ono što se gure pod nos.Negdje lebdite,neuhvatljivi, i najlakše je dokazati da ste „lažac“ ili pomiriti se sa sudbinom i preko svega preći.Priče će da stanu i neće se više ponoviti, ako počnete ujedno i da se pravdate, kao nešto normalno, nepredvidljivo, a možda niste ni imali šanse da izbjegnete navalu.A onda, svako vjeruje u ono što mu se sviđa, prije, pa i vi sami u sopstvene „laži“; tek ste tu neuhvatljivi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 10:54)

    : Bez previše lenčarenja.
    Ovo sa preuveličavanjem stvari do same „tragedije“ vam je baš tako.Vrteška se uhvati u zamah kao pravo kolo sreće, pa ste čas posla u debelom minusu.I ne morate biti neki veliki ljenjivac, ali ako ste odmarali cijeli bogovetni dan i još malo više, ne sleduje vam ništa drugo nego noću nesanica jer ste se preodmorili i sad baš nemate šta da radite ,osim da mozgate o tajnama, zavrzlamama i prošlosti svoga naduvanog malog života.I što je najgore, sve vam smeta i to kako ste sve posložili u njemu i ostavili za neki drugi put koji nikako da dođe pa i sa najavom.Odmorite se od „gostiju“ u glavi, ako ikako možete i ne dozvolite da „misli vam vrludaju“ bez kompasa.Besposleni.LJenost gora od bolesti.Pa baviti se nečim za užitak.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:15)

    Neka nova vrsta.
    Potrebna je dooobra istorijska distanca a da bi se tačno utvrdilo koja „vrsta“ muškarca je u kojem periodu bila stvarno dominantna, i u kojem dijelu svijeta.Baš kao i u našim malim neprimijetnim ženskim životima u kojima uvijek isti tipovi preovlađuju, dakle, oni postojeći.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:38)

    Povremeno obrnite pravila.
    Ne kažem da nije bitno, to povremeno jače zbližavanje cijele porodice, djeca-roditelji, roditelji-djeca.Ali potrebna su ponekad i ona druga, pomalo krnja, naročito kad imate jedinče oko koga se cijeli svijet vrti od samog rođenja pa do još nije stasalo; mali odmak i odsustvo, naročito ako još uvijek ima neke svoje specijalne zahtjeve povodom toga i da bi se to ispunilo, kratkotrajna rastavljenost zajedničkog sklopa koji sasvim dobro funkcioniše i bez jednog člana-oca, koji naravno svakodnevno radi, a mama je uvijek tu, a bez nje i strahovi tipa jao mrak pa bubica…E, da bi se i sa tim saživjeli, potrebno je najprije novo društvo, ako su roditeljski noćni izlasci u pitanju, kao nekad kad smo bili beba pa je bilo potrebno pričuvati nas, a onda i kućne posjete malo neobaveznijih posjetilaca, kad je roditeljsko prisustvo suvišno, čisto vježbe, razonode i promjene radi, kao provjetravanje cijele porodice, pa i u cilju sticanja međusobno različitih iskustava kad su nam takva i interesovanja.Koje uzbuđenje poslije opasne monotonije koja se čas posla uvuče u vrijeme koje provodimo pretjerano skupa.A i zbog samostalnosti u ličnom sagledavanju svijeta oko sebe; stariji da se podsjete onog nekada, a mladi da ispruže korak iz ušuškanosti zagarantovanog porodičnog gnijezda.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 07:50)

    Sete vas se kad im nešto treba.
    Moja mama ima običaj da kaže:jadna je kuća u koju niko ne zalazi. Nešto slično se „dešava“ i sa čovjekom koga se ama baš niko ne prisjeti u odsudnom trenutku, odnekle pa donekle; možda se desi da i njemu zatreba a ljudi zaziru jer je „čudak“ i pomalo krut za tuđe potrebe.Nije lako biti odbijen, ali ni zatražen.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 08:04)

    Ljubavne uspomene.
    Vidi se da je olovka bila muška…Što se žena tiče, one se sjećaju i „onog što se nikad nije desi(l)o“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 14:18)

    Dete je sada dete.
    Pogledajte noviji češki film „Sreća“ koji se prikazuje trenutno u okviru Nedjelje evropskog filma u BiH pa i u Brčkom.Mislim da su to dovoljni podaci za početak i preporuku.U pitanju je porodica, u stvari privid porodice u kome se svi nađu koji je zapostavljaju, naročito djecu, što vodi u umor od života i bolest.A kada se „sjete“, djeca već prihvate pruženu ruku prijatelja koji je „uvijek tu“; onda prigrle sopstveno dijete koje su zaboravili obuzeti raznim drugim silama,na silu kako inače, otmu ono što je njihovo, jer se probudila zaspala ljubomora i optužbe bez osnova, kao i bolesna mašta…To je samo jedan aspekt filma koji ima više povezanih rukavaca ljudskih sudbina i njihovih međusobnih uticaja koji ih sreću i rastaju ,i tako ko zna koliko puta i do kad.

    Emocionalno ili fizičko neverstvo.
    Pitanje je sad šta podrazumijevate, još konkretnije, pod emotivnim a šta pod fizičkim nevjerstvom, naročito kad mislite na oba slučaja u kompletu? Pod šta spada nečije fizičko prisustvo, nečija materijalna pomoć i podrška , pa i emotivna, u svakom trenutku kad zatreba, nečije riječi i ne samo to već i djela, a do pravog, seksualnog, kontakta ne mora uopšte da dođe, još uvijek nije ili se desilo naprimjer u početku jednom i nikad više.Je li to prijateljstvo, veće od onog sa partnerom, u kojem razmjenjujete misli, prodrške i sve ostalo gotovo kao u vezi, i bliskost i razumjevanje je veće, nešto zajedničko imate, a veza se krije, tajna je i komzumira se kad za to imate priliku, vrijeme i volju, nešto napreduje, nešto ne i sjedite kao na dvije stolice, a to vam ipak nije muž ni partner s kojim dijelite dom i djecu i recimo ne obratite mu se baš za svaku sitnicu.Jer, zaboga svako ima svoj život, a ipak je otvoren i za ovo drugo nevjerstvo prema sebi i drugome, kao da simulirate nešto stvarno i što jedino „priznajete“ kao pravo partnerstvo .Nema laži-nema prevare, jer ste se obećali , svojim postupcima, u obje veze, i emotivno i fizički.Jesmo li na granici zakona i poligamije koju ovaj ne priznaje?

    Promenili se u toku raspusta – nabolje.
    Recimo da vam neko toliko nedostaje, jako, a onda se iznenada vrati negdje u predjele vaše blizine poslije dužeg vremena, toliko dužeg da ste ga skoro izgubili iz vida, onakvog kakav je možda bio nekad.Onda i njegova fleksibilnost ili kompromis u iznalaženju novih zajedničkih trenutaka, osvježenih ili u nastavku nadoknađenih, izgledaju kao da ga ponovo pravite makar iz blata ili gnječite i oblikujete kao kakvu glinu, negdje na drugom mjestu od nekadašnjeg i u nekim već podobro otkasalim vremenima; sve vam je novo i nikad prežaljeno pa kao da sanjate željeno a nikad ostvareno.Tako je i sa promijenjenim ljudskim karakterima tokom vremena; gube na snazi otpora ili pobune prema vama, gube se zaista ili vi uobražavate da vam se najzad prilagođavaju kako ih vi prihvatate sa novim starim žarom.Bit je u promjeni vas samih ili stvari oko vas, onog što vas okružuje, sredine…Malo kad i stvarnih ljudi koji samo stare i tako odlaze smjeliji prema nedostacima svojim i tuđim; ono što dobijate gubi se i obrnuto.

    Ne izdati prijatelje zbog „faca“.
    Faca ili ne-faca, ono što je stvarno ozbiljan problem koji koči zbližavanje pojedinaca u okviru zajedničke starosne , generacijske, grupe, je počesto podsmješljiv stav, podrugivanje, čak intenzivno ismijavanje prema pojedinim članovima-drugarima koji još pokušavaju da se jače i stabilnije uklope u različite grupacije, ali im nekako ne ide, mada figuriraju tu negdje okolo, što će reći prisutni su ,ali nezadovoljni takvim odbojnim tretmanom tzv. drugara. Oni su obično mlađi ponešto, možda nastrojeni različitim zanimacijama koje na neki način sabotiraju šira zajednička interesovanja grupe ili jednostavno se ne uklapaju u potpunosti u unaprijed prihvaćen režim natjecanja, isticanja manje-više uspješnog imiđa kroz različite aktivnosti.Drugim riječima, prečesto žele „nešto drugo“ i traže nekog ko će ih u tome podržati, a da to ne bude obavezno roditelj koji počesto pokaže i iskricu nerazumijevanja za njegove sitnije pobune, ljutnje, svađe i tuče, u stvari nastojanja da se približi grupi, čak odskoči i nametne svoje, ali na pogrešan, nekad destruktivan način nekog ko je ogorčen otporom svoje grupe prema njegovim nastojanjima da bude ne faca među svojima, ali bar poštovan kao ličnost u fazi formiranja kao i njegovimalo spretniji ili „bezobrazniji“ drugovi.Kako prebroditi jaz među članovima iste generacije koji se još uvijek bore za svoje mjesto pod suncem, a uz što manju intervenciju roditelja sa strane, koji u tim slučajevima počesto više odmažu , čak i samim svojim prisustvom u razmiricama i borbama unutar grupe, jer su skloni zaštitničkom stavu prema svom potomku, a time ga još više izdvajaju od drugim, umjesto približe i pomire različitosti.Nismo svi isti i ne težimo uvijek istom, pa tako ni naše nedoraslo potomstvo koje stasava i nastoji da se uklopi jer se kao takvo nabolje ipak osjeća, sigurniji je, u grupi.Potrebno mu je druženje, bože moj, ali fer i uz poštovanje tuđih slabosti i mogućnosti, pa makar to bilo pravilo koje važe i za te face koje su se lakše snašne ili probile u tom nekom izolovanom trenutku, a kad pogledate negdje izgubili malo kasnije ili opstali do kraja.Pomozimo našim „slabijim“ facama!Nisu uvijek svi prvi u nečemu, bilo čemu, a već sutra to budu u nečem drugom; i više strpljenja, a manje dječjeg plača zbog trenutne odbačenosti kako se klinci počesto osjećaju kad kikšu u nečemu.

    Vaš bivši s novom devojkom.
    Neukusno je nepozvan prilaziti nekom , naročito mješovitom društvu, a pogotovo ako ste gotovo sigurni da ste nepoželjni u društvu para.A tek ako se tek tako predstavljate, možete da pokvarite tuđi odnos i kao bivša djevojka izazovete ljubomoru i to ne samo kod sebe.Hm, kako biste nešto dokazali!?To se zove nametanje.

    SRBIJA POD ŠLJIVOM VELIKOG BRATA

    Željela bih da kažem da je Beograd bio i ostao grad kome su se mnoge stvari , dobre i loše, desile, o kojem su se mnoge priče ispričale, i one koje su se već ispodešavale.To je grad u kojem bi mnogi željeli još da žive ili se tek provedu, što je i medijski davno izdokazano, za razliku od ostatka Srbije koji je sav pod šljivama.Evidentno je da, kao i u ostalim većim dijelovima svijeta, u njemu stranci i nedovoljno upučeni treba da zaobilaze neke ulice i „ulice“ da se ne bi opekli.Jer što se tiče sviju nas, i domaćih i stranih, sve je prekopirano, presnimano i imitirano, što će reći preneseno; po ko zna koji put majmun radi što majmun vidi, pa tako mu i budi.Ne baš lako za svariti.

    Такав сам какав сам
    Istina, važna su djela i ponašanje koji i određuju neku osobu,možda više nego i same osobine koje počesto jedva i uočavamo.S druge strane, nešto ćemo određenoj personi prije oprostiti, a drugoj to isto ipak ne,jer postoji nešto što je malo teže objasniti nego samo kao običnu emociju koja nas tjera u empatičnost i prihvatanje nekoga i kao ličnosti punu svakakvih osobina, pomiješanih, a i postupaka, a to je simpatija od koje kreće i ljubav prema istoj, tako da nam je teško razlučiti uvijek samo njegovo ponašanje, ophođenje i prema nama samima, naročito ako je drastično i vuče u ekscentričnost, pa smo ili u dilemi ili malo odviše podliježemo subjektivnom doživljaju onog ko nas je zaokupio i mi njega svojom pozornošću mada je uvijek i ne zaslužuje.

    Privlačnost na prvi pogled.
    Vrijeme lijeći sve pa i rane koje nastaju iz te uzajamne privlačnosti koja se nije završila brakom, ali jeste malo dubljom vezom u kojoj ste nešto pogriješili u smislu povređivanja drugog, ili nečeg manje opasnog, ali dragi/a vas ipak neće zauvijek u svojoj blizini.Mogu reći samo pazite da se ne opečete, nehotice, i ostanete zauvijek na distanci, na čekanju, neostvarenoj ili tek polovičnoj vezi u kojoj su se aktivirale sve moguće „kočnice“ za srećan kraj zbližavanja.A uvijek ste tu negdje.

    Prijatelji su prijatelji.
    To se zove ekscentričost, samo čija? za posjedovanjem nekoga ili nečeg takvog-drugačijeg, ili za pripadanjem nekome ili nečemu čemu inače niste dorasli, i ne možete da ponesete to breme približavanja koje vam je u suštini samo opsesija ili pogrešno tumačenje i bez isticanja (ne)različitosti.Potrebno je upoznati nekoga, ne suditi mu na osnovu površnih podataka kao samo nekog capnete/odcijepite i to je to i bez protokola u ophođenju duša.

    Podgrevanje veze.
    Prvi put da je neko-bilo ko iz vreće istresao u jednom dahu nešto što ga ipak kosi, a trebalo mu je.

    Deca će vas zbližiti?.
    Imati djecu nije nimalo lako, jedinče pogotovo.Umjesto da se sve završava s polemikom sa batom ili sekom, dijete je nekako naviklo pomalo starmalo da se osvrće za vama,utroje, provjerava „jeste li tu“ i koliko još „živi“ da se ponesete sa njim i njegovim već stećenim vještinama koje su vas, gle čuda, već i nadrasle, jer, normalno ide drugim putem, ma šta vi pričali ili sugerisali, on je „antiprotivan“, a poslije se“ hvali“ i uzbuđuje što je zahvaljujući vašoj nesebičnoj pomoći ipak napredovao, prebrodio emotivnu i drugarsku krizu, opet naravno, vrlo jednostavnije nego što ste se nadali.Ali ,da li ste i vi? Ili ostajete kod onoga čime vas vaše još fizički i drugojačije „bebče“ nadilazi, ponosni ste, ali i zbunjeni kako da se nosite sa tim i sve ne pokvarite i prije vremena.Opterećujete se bez razloga da ovo nije vrijeme za njegovo djetinjstvo, suviše je surovo a malo izdašno, pa mu ga gradite od snova i brojeva i knjiga, uzgred, jer on ima sasvim druge elektronske zanimacije dostojne odraslih ljudi, ali s njima se ophodi tu negdje kao dijete.I nemate potrebe da lupate glavu da ćete protračiti svoje vrijeme ako mu se češće i pridružite u posmatranju „svjetskih zanimljivosti“, a zanemarite svoje; tu je uz vas sve vrijeme ovog svijeta koje se još može i nadoknaditi, drugom prilikom, ali njegov uzrast i vi uz njega- nikad.Uvijek nastupaju neka druga vremena.

    : Žensko skeniranje.
    Nesigurnost nije samo odraz nečije nesigurnosti, već lični „memento“, ako i sama znam šta bi to bilo i šta znači?

    Budimo prijatelji.
    Postoje trenuci u kojima jednostavno više ne želite da obitavate, u postojećoj vezi više ništa nije željeno kao prije. Postoji neko drugi, recimo, i vi se nekako, makar i za početak polutajno dogovorite, ali se niste dogovorili tako i sa partnerom koji eto polako postaje bivši, postaje ali još nije. I taj polako bivši vas „hvata za vrat“ za svaku vašu riječ odbijanja daljeg zajedničkog života; dijete vodite sobom i to je to što ne dopušta, vi idite i više se ne vraćajte ako tako postupite.Drugi ili već budući samo vas doziva uzvikujući vaše ime preko odložene slušalice, recimo…Da li biste već bivšem oprostili kao prijatelju ovu „grubost ophođenja“ ili možda kao još uvijek polubivšem partneru dok ste se pokušali, ali samo pokušali raskusurati, a onda se sve vratilo na mjesto, u kolotečinu, do daljeg? Kakav haos!?A vi prijatelji.

    Pomišljate na razvod.

    Ne mora neko da bude skroz loš a da bi mu brak bio loš , a on divna osoba.Razvod braka je bubica u glavi ili velika dilema i samomućenje i nikad ne može da se riješi samo od sebe ako malo odstoji pa „nestane“.Potrebno je konkretno razrešenje situacije po kratkom postupku ili ostajete uz sopstveni pristanak tu gdje jeste, ali više se „ne jedite“.

    Ne morate tako da se ponašate.
    Postoje situacije u kojima niste svjesne šta radite, ne kažem da ste zbog nečega trenutno „neuračunljive“, drugim riječima niste sposobne da procijenite pravilno šta postižete postupajući na izvjesni način, pa se prema tome ne možete ni rukovoditi koliko je to ispravno u odnosu na druge kako oni postupaju u sličnim dešavanjima svog života, jer su obično zaklonjeni privatnošću i svojom intimom. Znači, prepušteni ste sebi da se snalazite kako znate i umijete.Nešto vam možda i iznenada sine, sami sebi se iznenadite, svojoj reakciji ili možda sentenci koja vam je pala na pamet i gle pomogla. Niste isti, ma šta to značilo i koliko situacija uvijek iznova ponovljena, bila ista, ili bar slična.A da li ste morali da se baš tako ponesete, ocijeniče okolnosti u kojima ste se našli, možda najviše zahvaljujući sebi, ili sam Bog iznad vas zna.

    Posle kraja.
    Nikome nećete „pomoći u nevolji“ tako što ćete ga prekratiti ili sakriti; drugim riječima bolje da nas je više i što češće, pa kud puklo -da puklo.

    Vodite li ljubav koliko i drugi parovi?.
    Šta bi bilo kad bi bilo? Naročito kad bi u slučaju sa drugim mogućim partnerom, i kad ste na prekretnici, to bilo drugačije, intenzivnije, žešće, možda slabije i rjeđe.U svakom slučaju bilo bi nešto novo i kad se već pitate, znači da vam je stalo do neke promjene u ustajaloj kolotečini ovog ponekad i pretežno aktuelizovanog dijela ljudskog bavljenja sobom i drugim ljudima.Ne znači da treba nešto drastično mijenjati, možda čak ne ni sebe,samo dovoljna je ta težnja ka preokretu da nešto pokrene, jer kolo se uvijek okreće, potreban je samo malo poticaj u pravom smijeru, i vi ste samostalni u donošenju odluke i bez stega koje žuljaju i navode na uzaludna pa zato neuspješna poređenja oko sebe.Pogledajte samo taj svijet oko sebe, i sve će vam biti jasno, koliko je mali, „sitan i neznatan“.A vi „krupna riba“ da se oko toga, i preispitivanja, bakčete.

    Ne primećuju vas kao ranije.
    Mislite da je drugima samo stalo da budu primijećeni i da skreću pažnju na sebe gdje god se pojave? Starost ili mladost je lijepa i kad je neprimijetna za širu okolinu, potrebno je samo znati uživati u njima kao od života datim, pa bez obzira da li se i vrapci okreću za vama i imaju li šta da prokomentarišu o tome.Nevidljiv i ponekad kao takav dovoljan samom sebi i svojoj ličnoj uživanciji bez opterećenja marginalijama, šta tu ima svega sa se spočita i vidi i kod drugih, a ne da ste lično na tapetu ili vječno u nekakovom centru pažnje , čak zbivanja; ah tu nešto ne štima.

    Iskoristiti dan.
    Da, to globalno zagrijevanje i filozofija sviju nas „poslije mene-potop“, sjeća, bezobzirna, šuma i kiše niotkud čitav septembar i još više.Kao da čujem „sahranite me kao faraona, sa sve mojom bulumentom“, a budućim generacijama, pa šta Bog da.

    Ljubazni, a iza leđa ogovaraju.
    Bože, pa to je ljudski! Vezano i za vaš članak o skretanju pažnje na sebe i nedostatku pažnje od strane drugih ,u drugim situacijama.Neko ko je upadljiv, morao bi da se pomiri i sa tim da će izazvati i različite komentare iza sebe ili bar „čudne „reakcije oči u oči, kad se još nije ni okrenuo.Sve što je „lako dostupno“, ili malo teže, mora da bude tema ove-one ulične kolumne, činilo se to nama ružnim ili ne, zanimljivo je, bez obzira da li smo i sami zbog toga interesantni i predmet uzgredne polemike.Svako čudo za tri dana…

    Jao s vremena na vreme procitam neki tekst nasumice i uvek za ovu autorku shvatim da ima izuzetno glupe i plitke tekstove… Ali svaki joj je takav… Pa treba i to umeti! 😉
    (aca faca, Novi Sad – 15.10.2009. 02:53)
    Za ovo ,pretpostavljam, da ćete skinuti ili skratitit, po običaju.Mada , mislim da bi i autore mogli bar ponekad malo iscenzurisati, šalu na stranu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.10.2009. 05:26)

    Bako, bako, ala imaš velike zube!.
    Moj skoro devetogodišnji sinčić vadio je mliječne očnjake da bi mu se spustili i izbili novi zubi, od kojih će se neki morati i izvaditi prije vremena, čim niknu, jer nema dovoljno prostora, a i nosi protezicu. Inače, svaki koji je do sada vadio, sem striktno prednjih, su veliki skoro do dva centimetra sa korijenom koji imaju ,iako su mliječni.Treba hrabrosti izvaditi tako nešto bez frke; a zubići do sad bez trunke karijesa pa ih nikad nije ni popravljao…

    Izgubljeni u knjizi.
    Izražavanje emocija nije uvijek baš jednostavan proces, naročito ako se svjesno vežete za neke u namjeri da ih „istresete“ iz sebe i nekako ih ublažite ili ih se čak oslobodite.Tada uzimate da pišete o nečemu što u suštini nema neki koncept ili bar striktan, već se riječi vežu jedna za drugu onako kako nadolaze i padaju vam na pamet, kao da pratite tok pomalo nepovezanih misli ili pratite efekat priče, tj. usmenog govora, onako kako riječi izlaze iz vas.I šta dobijete na papiru, dobijete; nekad nešto i ispadne, a nekad morate dobro da se pomućite da misli na papiru sredite i uobličite u nešto što će moći da „preživi“ ili čak izađe u javnost.A ponekad ima više koristi, u cilju izvlačenja suvišnih emocija iz sebe, i neki nevezan razgovor sa uobičajenom osobom koja vam neće previše „zamjeriti“ što ste možda pomalo čudni, nepovezani i teški za razumijevanje ili pamćenje onoga što ste rekli da vas na primjer tišti, i osoba vam se uvijek vraća bez obzira na sve, nije bitno i slično.Ili je najdjelotvornije jednostavno preći na neku drugu, sljedeću knjigu i uroniti u nju, ali samo prisebno, jer nije sve toliko opipljivo i lako dostižno, naročito ono što vam se „skladišti“ u podsvijest i djeluje odatle kroz snove i javu, ponekad i pomiješano, a vezano je za vašu pretjeranu osjetljivost i otvorenost za svake i nematerijalizovane emocije.Kroz odgonetanje do mira u duši i glavi, sve posloženo.
    Nešto slično dešava se i kad je osoba sa kojom ste jednom, nekad bili u kontaktu, ostavila je na vas snažan utisak, i još nekako utiče na vas, ali je odsutna i nemoguće je da je kontaktirate uopšte ili svaki čas.Tada „razgovarate “ sa njom na daljinu, u sebi najčešće, jer ste gotovo sigurni kako bi ona eto odreagovala na neki vaš postupak, pa se predomislite i učinite „po njenom“, ili prosto vam u glavi zazvuči neki imaginarni dijalog, možda polemika?, i vi „znate“ šta biste rekli i on rekao u nekoj sličnoj situaciji, gotovo kao vaš alter ego, a, nije „zdravo“.Kao i s knjigom, najbolje je preći na sigurniji teren i „raspraviti“ tematiku materijalizovano, životno ili jednostavno preći na neki drugi, živi razgovor, izbaciti ga iz glave kao kartu na sto.Lakše je ne zanositi se i s nogama na zemlji, a mašta je mašta i tu joj je i mjesto.

    Nećete uvek pobeđivati.
    „Problem“ ove naše civilizacije, i svijesti o samom sebi u njoj i o njoj, je u tome što uspjeh glorifikuje do tačke potpunog ostvarenja, koju nije uvijek lako dostići, ali je neophodna da bi se neko kao jedinka uopšte uklopio u nju najprije, obitavao uopšte u nečemu takvom i među ostalim jedinkama, sličnim sebi.Jer, ljudi gubitnike ili odbacuju ne dajući im drugu priliku, koju mora, ipak, da potraži na drugoj strani i tako se opet ukorporira u tu civilizaciju i njene surove zakone.Muka je što za neke jako bitne stvari, kao što rekoh, obično nema druge prilike poslije prvog poraza, pa morate da nekako životarite na margini i usputnicama, jer i vama, nedonošćadima je dato da proživite svoj mali nesavršeni život, ali ne kao pobjednička slika o samom sebi koja se uvijek ali uvijek uklapa u to, neko društvo koje, uzgred, ni samo kao takvo i vezano uz vas nije savršeno a teži savršenosti i totalnom uspjehu kao imaginarnoj slici o samom sebi, više nego sam život koji ipak nije tako savršen i bezgriješan, inače je licemjeran kad sudi o samom sebi.

    Samo su se šalili (1).
    Malo ko ozbiljan će shvatiti podsmijeh kao šalu ili izraz simpatija prema nekome ko je možda slatko naivan i bezazlen, pa da to proguta kao dijete koje se razuvjerava u tome da je „čika ili teta“ imao zle namjere i vršio atak na njegovo „minorno“ samopouzdanje.Smijeh je lijek, ali na tuđ račun boli ma koliko se trudili da ga prikažemo kao običnu šalu ili izlaz i podršku u nezgodnoj situaciji u koju je neko nepažljivo zapao, dakle zamagljivanje ozbiljnosti situacije ili problema i izlazak iz začaranog kruga pogrešnih ,ili skrivljenih, predubeđenja. I dijete se jada i zahtjeva objašnjenje ili se zaboravi i bocka smijehom i pretjeranom razdraganošću drugo dijete kaoko bi ga savladalo i bilo jače i samopouzdanije u sopstvenoj slabosti prema nekim oblicima ponašanja prema drugima koji i njemu samom smetaju kad se okrenu prema njemu, a on ne želi da učestvuje jer je „smiješan“.Čovjek je siguran samo kad je sposoban da napravi šalu na svoj račun i od toga ispadne dobar vic ili nešto što zavređuje tuđe simpatije, jer je eto nekog zabavio bez zadnjih misli ili zluradosti koje, obično, podsmjeh vuče za sobom.

    : Održati prijateljstvo.
    Moja najbolja prijateljica, i više od toga moja sestra od ujaka,koja već nekoliko godina živi sa mužem i malom ćerkicom u Kanadi, upravo mi je javila da je poslije više mjeseci apstinencije od posla, kad je dobila, kao i mnogi danas, otkaz u predhodnoj firmi, dobila novi posao, kao viši tehnolog u Hudson s Bay.Presrećna sam zbog nje, koja je i inače vrlo snalažljiva i vesele prirode,ali ne možemo, bar za sada to novo zaposlenje blisko da proslavimo,sem preko kompjutera.Za veće zbližavanje, i uzajamne dolaske i posjete, nas koji smo razdvojeni na svim stranama svijeta razbacani.

    Nema šanse da se zaljubite u takvog.
    Da, „kad se maca mota“, onda može i ubrzo da se opeče, svugdje.Kad kontaktirate s nekim ljudima povodom ovoga, može , odjednom, da ispadne ono čemu se najmanje nadate i odete tamo gdje uopšte niste ni namjeravali a kamoli krenuli.Jednostavno, u nečijim očima ne vidite ništa, ništa od onog što bi vas, možda, zaintrigiralo i povuklo naprijed, za sobom.E, pa neće moći, tuđe insinuacije su čista ljubomora i sketanje pažnje da pripazite tamo odakle vam lično ne prijeti nikakva opasnost.Nije vaš tip i s dotičnim ste u stvari u sasvim drugom dilu ili filmu, ako hoćete.Inače me ne bi ponukalo ništa da ovako nešto izgovorim: tuđa raja i drugi posao je u pitanju i zašto miješati kruške i jabuke.

    Previše nebitne komunikacije.
    Da li vam se nekad desilo da kad stupite s nekim u kontakt osjetite, kad prođe, olakšanje što to nije bilo dublje ili da kažem revnosnije?Želite nešto da postignete, a padne vam kamen kad pomislite da niste uspjeli onako kako ste se možda potajno nadali? Kao ona basna o lisici i „kiselom“ grožđu.Sve što je teško dostupno i komplikovano iziskuje dodatni napor oko toga da se i zadrži u našoj blizini, pa i ulaganje svega i svačega, ne samo emocija kao što je na primjer trema od neuspjeha, pa vam je prosto olakšanje što ste za ovaj put malo se odmakli, omanuli, čak pomalo i sebe sabotirali.Ono čemu je suđeno ,suđeno je i da se dogodi.Jednom.I ne kažem da je potrebno rušiti sve mostove za neki drugi put i priliku koja „naleti“, jer i to je neka vrsta zavaravanja neuspjeha, očiglednog.

  23. Nataša Gajić каже:

    Vreme za „one stvari“.
    I da sami ne budete ta fantazija, maštanje i sanjarenje u tuđem krevetu i za tuđi groš, bukvalno.I još pomažete oko toga, a sami ste se „izvukli“ kakva plemenitost…

    Ne želite da dovede dete.
    Tačno, djeca imaju prednost.Zato moj muž najčešće isplanira neko okupljanje gdje i suprotni tabor ima djecu, a odrasli su tu tek da se nađu pri ruci, sami međusobno ispričaju i takođe posluže.Nezgodno je samo ukoliko ne znate da su tuđa djeca hiperaktivna pa svima donesete, na primjer, čokolade; ispadne pravi džumbus a i veselje za djecu.Ma praznik, a vi ste poslije kao sušena haringa, ukoliko se niste za ovaj put predomislili i ostali sami kod kuće, dok vaša bolja polovina plus klinac vodi gužvu u provod.Poslije zivkate jer vam je dosadna knjiga, a i ne znate šta se dešava na drugoj planeti, kao ja juče…

    Ne krivite druge za vašu grešku.
    Najčešće smo nesvjesni da nam je neko kriv, a kamoli kad stvarno jeste; uvijek postoji druga strana medalje i zato je istraživanje krivca u međusobnom bezazlenom odnosu jalov posao.Šta drugo, sami sebi mi smo krivi…

    Slike jednog života .
    I ja sam ,zahvaljujući Vama, otkrila ovu vrsnu spisateljicu; upravo mi je u rukama njena „Alijas Grejs“ i to nije nimalo jednostavno poslije onako opsežne kritike sa vašeg portala, jer tek u naznaka vam je ponešto jasno odmah u početku, a mislite sve kao suza otvoreno; odjednom te rukavice:nema ih i nije ih imala, po Grejsinoj priči, a dobro se sjećam kad ih je dobila od svoje sada pokojne prijateljice Meri za posljednji srećni Božić, kako ga je sama okarakterisala.Da li je to bitno, ne znam, ali da li doktora laže, da li je bolesna ili sve to zajedno i još ponešto, vidjeću…samo da mi se knjiga bukvalno ne raspada, kao i sva ovakva izdanja?
    Hvala Vam i ovaj put, već sam nestrpljiva da još nešto pronađem od ovih pobrojanih knjiga!Kod nas to nije tako jednostavno, kao što je ispalo sa ovom prvom.

    LJUBAVNI HOROSKOP
    Vaš ljubavni horoskop za period:
    26.10.2009. – 08.11.2009.

    DEVICA
    26.10.2009. – 22:44
    Momenti kada su Device posebno privlačne. Možda postoji i doza agresivnosti u njihovom nastupu, možda su i preterano samouverene i sigurne u sebe, ali im se ovog trenutka ne može osporiti velika unutrašnja snaga, kao i harizma kojom plene i dominiraju. Postoji potreba za fizičkim dokazivanjem, kako u ljubavi, tako i na radnom mestu. Jedan takmičarski duh koji neće ustuknuti. Dosta izazova, dosta dinamike u poslovima, okruženju…Ako ste ranije nešto zamislili i radili na tome, zalivali svoju ideju i negovali, upravo sada možete ubirati plodove, zaraditi novac, osmisliti nove projekte, a zatim zadovoljno otići negde na kafu. Dobro bi bilo sada učiti, davati ispite, prionuti i zasukati rukave. Treba koristiti povoljne dane.

    Vodič kroz zvezde
     Dnevni horoskop  |  Nedeljni horoskop  |  Numerologija 
     Bioritam  |  Astrologija  |  Ljubav  |  Seks  |  Tarot  

    Bez odugovlačenja.
    Nešto slično se dešava i kad morate i nešto u beskraj da odčekate plus niste u stanju da unaprijed ocijenite kako će se moguća realizacija odraziti po vas, da li će se odigrati pozitivno po vas.Preostaje vam samo da dozvolite da vrijeme prođe, ne budete nestrpljivi i očekujete pozitivan ishod.Sad drugi odugovlači ili se vama tako čini, još nezgodnije je ako ste uvjereni da su vam ruke vezane da događanja malo pgurate u svoju korist i skratite vrijeme čekanja; ili ako ste uvjereni da ste mogli još nečim da doprinesete boljoj i bržoj realizaciji projekta, po vas naravno.Dakle, prinuđeni ste da odigrade jednu pasivnu ulogu čekanja na znak za akciju, pokretanje cijele akcije ili rješavanje cijele stvari zavisno od više sile, a tiče se najviše vas i kopka vas kako će sve ispasti, to „odugovlačenje“.U stvari samo vi ste nestpljivi, a s vremena na vrijeme i staro sumnjalo, dok se sve odigrava tamo negdje ili možda samo pred vašim očima, bez daljeg udjela.Pretpostavimo da ste sve preduzeli, a nastavak tek slijedi…

    Kad vas smeh zagolica.
    Pretjeran i nezadrživ smijeh bez razloga i odviše duhovitosti na prvu loptu, može biti znak da se nalazite u krizi psiholiškog tipa, da ste napeti i da vam je potrebno opuštanje drugačijeg tipa, mir ili čak pojačana doza sedativa koje već konzumirate.Desi se i kad povremeno prekinete sa terapijom, poslije čega slijede simptomi, kao što je najčešće bezrazložno snažan strah i nesanica.Kad počnete s lijekovima dolazi okrepljujući san i živci se smire, a problem sagledavate iz“ozbiljnijeg“ i realnijeg ugla, bez zasmijavanja ili bježanja od stvarnosti.Smijeh, naravno, liječi, ali zdrav, normalan i sa pravim povodom, čak odmjeren i svjestan sebe.

    Stidite se voljene osobe.
    Moja tajna i jedina ljubav voli sve što je okultno, čak toliko da i mene uvlaći u to; glava puna, a tijelo prazno.Toliko da ne smijem ni da mu telefoniram , kad je indisponiran ni on meni, ne dešava se nikad, a prvi kreće u akciju, neojašnjivu.Sve zna i ja sam opčinjena koliko i on, da li je to normalno? Horoskopi, tajne poruke i ostala komunikacija, neobjašnjivi dodiri, totalno odsustvo, stalno upoznavanje sa svim mogućim i nemogućim stvarima u izgledu.Ponor bez dna, pa ko bi to još ovozemaljski razumio?I još da mu pričam/nemoguće tamo nekom.

    Ludilo ljubavi i igra
    Jednoga dana odluči Ludilo da pozove društvo na žurku. Kad su se svi okupili, Volja predloži da se igraju žmurke. U igri su učestvovali i Neznanje, Mudrost, Starh , Lenjost, Sigurnost, Bezbrižnost, Tuga, Radoznalost, Radost i Skeptik. Ko se najbolje sakrio? I da li je to bilo pametno?  

    „Žmurke? Šta je žmurka?“ upita Neznanje. 
    „Žmurka je igra u kojoj neko broji do 100, a za to vreme ostali se sakriju, pa ih onda taj što je brojao traži.“ objasni Mudrost. Svi se složiše osim Straha i Lenjosti. 

    Ludilo je bilo ludo uzbuđeno, pa reče ostalima da je ono spremno da odbrojava. Kad su svi počeli da trče po vrtu nastao je pravi darmar, jer se svako nadao da će naći najbolje skrovište. 

    Sigurnost otrča do susedne kuće i pope se na tavan, nikad se ne zna. 

    Bezbrižnost izabra leju jagoda. 

    Tuga jednostavno poče da plače. 

    Očaj isto, jer nije znao, da li je bolje sakriti se ispred ili iza zida. 

    „98, 99, 100!“, odbroja Ludilo, „sad počinjem da vas tražim!“ Prva koja je bila pronađena je Radoznalost, jer je htela da sazna ko će prvi biti pronađen, pa je previše virila iz svog skrovišta. 

    I Radost je brzo otkrivena, nije se moglo prečuti njeno kikotanje. Vremenom je Ludilo pronašlo sve svoje drugove, čak je i Sigurnost bila tu.

    Ali onda upita Skeptika: „A, gde je Ljubav?“ Svi slegoše ramenima, jer niko nije znao gde je ona. Pođoše da je traže. Tražili su ispod kamenja, iza duge i na drveću. 

    Ludilo je čeprkalo štapom po jednom grmu, kad se odjednom začu vrisak. To je bila Ljubav. Ludilo joj je nehotice iskopalo oko.

    Ono zamoli za oproštaj i ponudi Ljubavi da od sada uvek bude s njom i da postane njen vid.

    Ljubav se složi s tim i primi izvinjenje.

    Od tada je Ljubav slepa i praćena ludilom. 

    J.V.

    Devica1 – 6/11/2009
    Ja skoro nisam pročitala ovako dobru i Iskrenu priču, a čitam dosta dobro.

    Dopada im se kada su one iskrene.
    Ima ljudi, kako vi kažete ili slično, koji misle da su bog zna šta pokazali i dokazali svojom takozvanom iskrenošću; jer, što je najintereesantnoje oni su do kraja uvjereni u nju, da je posjeduju i izražavaju bez ostatka i za to zaslužuju naravno nagradu, ako ništa odobravanje.Kad plaču, kad su nezadovoljni, ljuti, ogorčeni, kad se obrnu pa su razdragani nečim, sve to je opravdano pokazati, iznijeti na vidjelo, raspraviti ako treba i ponijeti se za tim.O, koliko se puta na dan uznosimo za nekim svojim iskazom o svojoj malenkosti, i očekujemo da ju prihvate bez roptanja i nepovrijeđeni, pa čak ako smo i malo manje iskreni, ili nam se otelo nekom nešto što i ne zaslužuje od nas servirano kao rješenje za sve i problem, a mi uzdanicamamina ponesemo se za tim,pa i zaplačemo dirnuti do suza ili samo taknuti.Ma kakvi povrijeđeni tuđom „iskrenošću“, ili samo izljevom neprikladnih osjećanja u tom trenutku „ljubavi preko žice i na daljinu“, nedosegnuti tuđa i lična zavaravanja.

    Da li će biti bitno.
    To, da nije bitno, možete da kažete jednom za svakodnevne , male, sitne i neznatne stvari koje se samo kotrljaju kroz vaš život, gotovo kao i usputni prolaznici i oni koji se samo po sebi podrazumijevaju…ali, čekajte, čak ne ni za njih, jer jedna obična jedinica iz matiša može da vam poremeti čitav dalji tok školovanja, itekako, jer ste obuzeti njom a sve ostalo može da zanemareno stagnira , neko vrijeme, veći trud, i td. Ali one krupne stvari, i greške, iz prošlosti, uvijek se vraćaju, ili kao traume koje ste kao zaboravili usput, pa se vraćaju da vam sve ostalo, pored kolotečine u koju ste uplovili ne obazirući se na zaboravljenu nju totalno razbrću i pozovu vas da se osvrnete (u bijesu) i pometete ispred svoje kuće.Kako će izgledati sve potom ,stvar je vašeg elana i vještine , ali i preostale snage da se uvijek iznova nosite sa tim.Koji je rezultat? 1:1 za domaći tim.Najčešće neriješeno.Utakmicu podrazumijevamo da niste ni igrali, bar ne svjesno sa samim sobom, a kažete „ja jesam“.

    Sreća, sreća, radost (2).
    Da, a neki od nas se bukvalno odvaljuju od snova i sanjanja o istom, sve uvjereni da im se to dešava na javi samo malo zamaskirano ili čak nevidljivo; sve sudarajući se bunovni i na ulici sa tim nekim svojim dvojnicima u istom poslu, pa makar bio i rudarski, krvav i znojav, tek da se kaže da je živ od krvi i mesa.Ma, glava kroz zid, kad tražiš đavola ili ono čega nema i nije nikad ni postojalo na ovom svijetu bijelom; koja sreća!

    Бити савршена жена
    Pa, naravno da nije savršeno baš sve; ili je pod maskom ili nešto škripi s vremena na vrijeme da para uši, te vas zato i zapitkuju pitači i čeprkaju čak i vaši najbliži ne bi li nešto još doznali što su propustili dok ste stvarno bili upućeni jedni na druge i jedno.Zaboravljaju da odavno vodite svoj život na drugoj strani svijeta, odvojeni i da nemaju baš uvid u sve, da su izgubili korak i činjenice, da ste možda u svakom drugom filmu, ali ne pod istim svjetlom, tajanstveni i daleki.Ne radim , ali se zanimam stvarima koje me interesuju i održavaju u životu i u kompletu; i tu je kraj.
    катарина , 11/11/2009, 16:15
    Допада ми се текст, слажем се са коментарима од Биљане С. и Наташе Гајић.

    Majka se ne raduje vašoj sreći.
    Nije stvar u tome da li je ona zadovoljna vašim stilom života koji vodite kako umijete i vaš je, već je pitanje da li je ona toliko nezadovoljna svojim postignutim rezultatima u životu koji je eto dovela dotle dokle je i sad čeka da joj neke stvari padnu s neba ili uklone se s puta.Na stranu što takvim stilom ima direktnog uticaja i upliva u vaše recimo interese, težnje, na primjer oko „otrcane“ stvari kakvo je nasljedstvo, koje je neriješeno i čeka nešto što ne bi trebalo toliko da se oteže, a zahvaljujući je njoj što je tako, a misli da zna najbolje i sve joj je u rukama.Vrijeme ističe, a mogli bi svi da budemo zadovoljni i uživamo- da li ?i da li stvari treba postaviti baš tako ili ipak nekako drugačije i zanemariti, kao braća, ono što nas veže, gledati svoja posla, a kad dođe vrijeme, i ako dođe, uskočiti spreman na novo posložavanje i nove relacije. Stvar je ,opet, da nije stvar u onom čuvenom šuškanju u uho i prebacivanju, koje služi da zamagljuje pravi, veliki problem od kojeg zavisi mnogo toga ili sve zajedno.Čista zamjena teza i zato vadi mast, jer ne prebacujemo ono što je riješeno , već nešto novo i drugoiznađeno namjesto toga.Samo da bi se prebacivalo, maskirao problem i „dobilo u vremenu“, u stvari da nam prođe.

    Novac i sreća.
    Da ironija bude veća, ma koliko se mi trudili to da postignemo ili samo očekujemo da se to desi, s vrlo malim našim udjelom, ne postižemo uvijek veću slobodu i neovisnost posjedovanjem nečeg materijalnog, pa bio to i truli novac.Često nas baš on u vidu ekstra dobitka čini još zavisnijim od nekog bilo kog od koga nam potiče i od koga smo ga uz svo poštovanje pravila, a možda tu i tamo ne, „zaradili“.A desi se da je neko prije nas „potrošio svu toplu vodu“ pa moramo još i još da čekamo, ma koliko smo se prije toga i dok je trajalo to trošenje, načekali i nagledali kao uskraćena publika na čekanju.

    Nervira ih kad on… (1).
    Pored tih „silnih neželjenih stvari koje nas nerviraju“, naravno da nam može samo imponovati kad neko ko je već pomalo „u godinama“, kao i mi sami, može još pohvaliti se i pokazati s vremena na vrijeme i višak tih nekih svojih sposobnosti od prije, kad su bili mlađi, tu dobrodržeću muskulaturu i rad sklekova u pravom trenutku i na pravom mjestu, ako ne i iskombinovano i vješto sa drugim lijepim i dopadljivim stvarima; neko ko se dobro drži i druži sa svim svojim vrlinama, pa i manama, i u stanju je da se pokaže primamljiv i u punom svjetlu onda kad je najpotrebnije, a ne samo kao sporedna reklama za prazno dokazivanje, neko ko odiše i fizičkom i svakom drugom sigurnošću,i pruženim obostranim zadovoljstvom što da ne, dakle u pravom smislu te riječi.Nikako nije na odmet biti obdaren nekom sposobnošću , muževnošću i pohvaliti se tim u četiri oka.Ili kao ponosni brat svoje sestre?

    VODOLIJA
    Nemojte dozvoliti da Vas neko od saradnika kritikuje bez pravog ili dobrog povoda. Prepustite drugima situacije sa visokim stepenom poslovnog rizika. Stalo Vam je da izgledate lepo, duhovito ili šarmantno pred svojom okolinom. Medjutim, neko ko nije najbolje upućen pogrešno karakteriše Vaše ponašanje kao neozbiljnost ili emotivnu površnost. A prvi utisak, ne mora biti i presudan. Sugestija: Potrebno je da ostvarite unutrašnju ravnotežu, opustite se.

    Треба ли бити искрен

    Kao ljudi, ne plašimo se mi toliko da ćemo biti pogrešno, ili bar polovično, shvaćeni, već, naprotiv, na pravi način i onako kako je i rečeno; ono što boli je istina koja se „krije“ iza iskrenosti, naročito lažne iskrenosti, ali i prave otvorenosti koja može da odvuće sa sobom suštinu problema jer skreće pažnju sa puta kojim smo krenuli i ponekad od komarca pravi magarca.Suština stvari je da prikrivanje istine dozvoljava , naravno, laž i dalje nošenje maski radi manipulacije ili dominacije u odnosu, i daljeg zamagljivanja stvari, jer nam je tako lakše i bezbolnije, bacanje pijeska u oči ili iskrenosti u lice, dođe nam isto surovo grubo u ovom svijetu „bez mane“.Pustimo laž da živi i lagodno okrenimo glavu od nje, propuštamo nešto što nikad više nećemo nadoknaditi ili promijeniti na bolje.Nastavimo lagati i vreba nas gubitak povjerenja, ali i kad se desi, imamo novu šansu, na drugoj strani, naravno, umjesto stalne klackalice dokazivanja iluzije.Bez iskrenosti, prepričavamo stalno iznova nedokazivu priču „a gdje je tu katarza“ i „smilujmo se sebi“.

    Znaci ne moraju da znače.
    Kada sam jednom davno upoznala momka, kojeg i danas znam ali čini mi se ne dovoljno da bi mi nešto ili bezgranično značio, sve je upućivalo na to da se dobro slažemo, „znamo od prije ko zna kad“ i da će sigurno da traje bar do sljedeće razmjene međusobnih snaga ili bar odmjeravanja onoga što očekujemo jedno od drugog, kad za to dođe vrijeme, a možda će trajati i trajati i duže. A onda je odjednom, odmah, sve puklo, a ja sam se našla u nebranom grožđu prije nego što sam shvatila sama i bolesna od tuge, da me je jedna žena, profesionalac priupitala prvo „zašto to radim i pričam, valjda“ i „da li mi je on uopšte išta rekao, da me voli, na primjer“, drugim riječima nisam imala razloga da se osjećam, i zaključujem, onako kako sam se odjednom osjećala u zabludi i zavaravanju.To me je otrijeznilo, ali ne zadugo.Čitanje između redova, i tajnih znakova, je kao znak upućen mi s namjerom da ga prepoznam; uvijek iznova postoji strah da ga ne propustim ili bar krivo protumaćim, a postoji.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.11.2009. 22:34)

    Teško je izviniti se.

    Nema izvini i žao mi je između dvoje koji se vole ili su se nekad voljeli a sada jedno odlazi i trebalo bi da kaže nešto za kraj , kao što je „izvini“; djeluje otužno, gromoglasno, čak suvišno jer vrijeđa u odsutnom trenutku kad čula ne miruju, a sve ostalo je stalo i prestalo.Sve je pojačano i naglašeno, pa i vaša agresija oslobađanja od odgovornosti za tuđa osjećanja koja povređujete napuštajući, možda oholo?, tuđe biće bez zaštite i prepušteno vašoj odluci presijecanja spona bez milosti.Onda žao mi je zveči i teško da će nešto da ublaži, postupak može samo da uvrijedi nedostojan bilo kakvog pomena, osim šutnje i nijemog pozdrava; tek sutra će da vlada ispravnost u mogućim postupcima ili predumišljajima…

    Učinite nešto što izaziva neodobravanje.
    U pravu ste, povremena vježba samopouzdanja je neophodna, a to se dosta uspješno postiže povremenom terapijom malih, krtkih ispada koji ne ostavljaju neke drastične posljedice ni po koju stranu, a djelotvorni su jer daju osjećaj slobode iskaza sopstvenog bića, bez straha od mogućih opet posljedica kao što je kritika ili kakav zlonamijeran komentar.Neka vrsta beskompromisnog ponašanja i ophođenja, pojačava sigurnost, osvježava i oslobađa čula koja s nama upravljaju da ih i pred drugima iskažemo, a ne znači durenje ili nezadovoljstvo tuđim stavom prema nama ,koji ne mora uvijek biti pozitivan ili čak ponižavajuće utješiteljski.Pokazujemo sebi da smo u stanju i dovoljno snažni da se ponesemo sa protivrjećnošću problema i zastoja u uzajamnoj komunikaciji izvan protokola.Ništa nije apsurdno kao robovanje ustaljenom režimu i proceduri.

    Potrebe voljene osobe.
    Ni po muke ako se potrebe podudaraju, ako su kompatibilne i nadopunjuju se, nema problema i sve teče kao podmazano. Ali šta ako se potrebe isključuju međusobno, pa ako ja nešto tražim i očekujem od partnera da mi učini i prestane na primjer sa dugogodišnjim iritantnim postupcima koji, inače njemu odgovaraju i prijaju, zbog kojih je uostalom i vezan u određenoj intimnosti, naročito ako mu se konstantno popušta i dopušta određeni stil ponašanja, ophođenja ili zahtijevanja baš određene pažnje; šta ako ja pristanem pa se predomislim, više mi ne odgovara i mislim da nam oboma škodi određeni tretman, a on smatra suprotno, to i dokaže i koriguje ponašanje, ali sa postupkom konkretno ne prestane, jer od njega i zavisi cijela konstrukcija odnošaja koja se počela makar i nesaglasno od početka praktikovati, ali se vremenom ustalila i postalo naša mantra, nešto što nas određuje kao par i zahtjeva nastavak a ostavlja i mogućnost varijacija.Pa ko je bio u pravu od samog početka, a drugi se protivio i izvisio da mora da prizna da se prevario.I mora li uvijek tako, nekad je i lošiji u iznalaženju načina, onaj koji presuđuje kako dalje, pa makar i prerano ne dočekavši rasplet, već slučajno raskid, ako druga strana dozvoli ili dozvoli da se uopšte primijeti do čega to vodi i kako će se odvijati, jer „sve unaprijed već zna“?

    Kako nekažnjeno zabušavati?

    Drugim riječima:“Kako se otpustiti a ne biti otpušten?“,preneseno vremenom i postepeno i na plan privatnog života.Kako tu biti stalno prisutan, a stalno prijatno odsutan, uraditi posao bez fizičkog prisustva, virtuelno samo.Završiš kao iluzija svog sopstvenog bića, potpuno nepotreban, fizički takođe nezamjenjiv, osim ako je neko ipak odlučio da pokrene svoj život sa mrtve tačke vas iluzionističkog tipa koji za recimo partnera u privatnom životu, isto kao u ogledalu, čini sve samo što i nevidljivi kućni prijatelj; znam radijskog čovjeka koji se dugo godina tako uživo i predstavljao, mislim u živom programu, valjda ne i u sopstvenom životu poznate, javne ličnosti, e, svašta.

    Ponekad mislimo, ali uvek osećamo

    Kad pomislite šta je sve čovjek u stanju da učini da bi došao do onog što želi, nemate povjerenje ni u samog sebe, a kamoli nekog drugog.Polazite najprije od očiglednih činjenica i da vam je neophodna provjera njihove istinitosti a da bi ste u nešto povjerovali, jer „ludak srlja a ne provjerava“.Onda nije ni čudo što u sve sumnjamo prije nego što dokažemo suprotno, potom se tek osjetimo sigurno u svojoj koži i s vjerom u svijet oko sebe možemo se prepustiti emocijama, ali i tada oprezno i na kašićicu, tako nas savjetuje mudrost i ono što još imamo u glavi prije nego što „skroz zatreperimo od ljubavi“ na primjer prema drugom čovjeku kojeg tek treba dooobro da upoznamo, da bi smo ga zavoljeli, ali stvarno.Prvi utisak jeste najvažniji, ali na prvu loptu, na drugu uvijek je prvo promisliti pa djelovati; otud i propuštene prilike, nemiran san , ne baš mirna duša ali i savjest.

    Zabavno je ne vezivati se?.
    Možemo samo da nagađamo; neko voli nekog ko ga „neće“ ili se nalazi u nekoj“nesavršenoj“ ili sasvim čudnoj vezi koja mu ne ostavlja prostora da ide dalje ali ga i ne ispunjava, ostavlja mu praznine tamo gdje mu je najpotrebnije da ih ispuni: brak, djeca i sve što uz to ide.Ima “ nešto“ što smeta, pruža otklon i nedostatak volje za jače vezivanje, ujedno onemogućava totalno zbližavanje, nema odsudne bliskosti tamo gdje su u pitanju tajne, skrivalice, nedorečene stvari ili čak nešto što odbija od te osobe koja se i sama izmiče i postavlja nepremostive prepreke, a možda to i sami u nepažnji činimo.Na primjer profesija i vrijeme koje oduzima, baš kao i neka bavljenja koja zauzimaju previše prostora u našim životima, možda neki nesavršeni principi ili kola u koja smo se uhvatili pa imamo suviše slobodnog vremena ali samo za sebe, ne dozvoljavamo pristup drugom biću ili to čini neka druga osoba iz našeg bližeg okruženja, svojim prisustvom i ponašanjem onemogućavajući neku našu stabilniju vezu i urnišući nam privatnost, a da toga nismo ni svjesni jer od nje još uvijek imamo „koristi“, a žrtvujemo nešto bitnije i možda potrebnije što se samo po sebi isključuje. Ne dozvoliti da nešto „preče i neizostavno“ kontroliše naše živote i ostavlja nas uskraćenim i neispunjenim, kao u sistemu koji i ne funkcioniše kako treba ili onako kako nam je do skora služio- kao prividni otklon od svih mogućih i nemogućih „zamki“, možda i svakodnevice, ali nečeg prirodnijeg svakako.

    I oni mogu da budu nespremni.
    Da ,kao lilihip koji vam se stalno pruža i uvijek iznova izmiče nedosegnute blizine, odsustvo kontakta ili jače povezanosti; kao mačka oko vruće kaše i ko će prvi biti opečen.Djetinjarije, dok nekom ne prekipi i stvori djelo na nekom drugom mjestu; kreacije iz frustracije, šta drugo?!

    Nataša, pobogu! Šta sve nadogradiste iz jednog provokativnog, ali ne baš toliko inspirišućeg članka, ceo roman! Šteta je da traćite svoj talenat i maštu na komentare na Krstarici, ovo je ipak samo razbibriga.
    (Femina Bianca, Beograd – 26.11.2009. 12:13)

    Ne bih da polemišem ili nedajbože pravdam se zbog nečeg što meni lično predstavlja zadovoljstvo; e , sad gdje sam, šta sam…Knjigu je teško objaviti, ako nećeš sam da je finaniraš, ja nešto pokušavam, odobrene su mi neke mizerne svote, ali knjigu ću svakako objaviti, ne znam kolika će biti i kad će biti; Vama hvala na reakciji.

    Политички проблеми изазвани гужвом у саобраћају
    Mimoišli smo se.To se danas na Inretnetu zove Ostavite svoj komentar.Nadamo se da današnju Vašu predstavu pred brčanskom publikom nećemo nepažnjom propustiti, kao jučerašnje lične besjede pred ovim našim uspavanim gradom bez imalo gužvi osim u saobraćaju; zbog nedostatka gradske zaobilaznice, znate, inače „višak“ ljudi nemamo.Moj muž se i dan danas oduševljava Vašim „Profesionalcem“, u filmu, u nedostatku autentične predstave na daskama koje život znače.Dakle, slijedi „Generalna proba samoubistva“ kod nas…

    Хороскоп
    За 28. новембар 2009.

    Odbrana muškosti.
    Vjerovatno se misli na sasvim mlade žene; sve dok du zdrave, prave i ispravne, sve je u redu i spremno za reproduktivnu funkciju koja je prerogativ, a ne seks ispred svega kako imaju običaj da nam serviraju i sugerišu mediji.Tek kad se prije ili kasnije, mislim na porođaj, pokaže i ostane nečijom greškom ili prirodom stvari, polovična, nastaje izopštenost, potiskivanje, blago, iz društva, i osjećaj nedovršenosti i nepotpunosti, češće i praznina zbog nedostatka cjelovitosti i neispunjenosti glavne funkcije uopšte ili još koji put.Tako i muškarci, tek kao cjelina „vladaju svijetom“, ali ni kao nemogućnost ostvarenja kao oca, ostavlja im se mogućnost da se seksualno ostvare bez problema ili još nekako, ali da li je baš tako? Da li je i kod njih moguć osjećaj nedovršenosti i neispunjenosti u slučaju neke mane, i izostanak tihe stalne strepnje zbog djeteta, pa da se osjete kao „potpun čovjek“ sa nastavkom potomstva?

    Skrasiti se kad dođu godine, da ili ne?.
    Meni je moja mama uvijek sugerisala;“Pa ni ja se nisam udala iz ljubavi i sve se sredilo!“ Ili ipak-ne? Tako sam umalo i sama „upala“ u nekakav brak, a kasnije smo se konsolidovali, ja i moj partner, nešto propuštajući, nešto tretirajući kao prioritet, postali smo jedno drugom, uz dijete, neophodni ili, kako on voli da pored ostalog kaže, navikao se na nas.I ja kažem da li je to dovoljno za stabilnu vezu.

    U redu je ne biti u vezi.
    Meni se nekad, u određenim periodima baš činilo da sam „samo ja bez veze“, a danas, pogledajte samo to silno more usamljenosti i samoće ruku pod ruku sa svim mogućim zanimacijama „umjesto bitnog“ ili kao zamjena za sve što nam nedostaje a nije baš ni prioritet; znači, nismo očajni?

    Blogovanje o vezi.
    To se zove egzibicionizam, dosta rogobatna strana riječ, baš kao i njena sušta suprotnost s kojom se nadopunjuje-voajerizam.Glumci i publika, neko i to prati, to primamljivo smenjivanje uloga i tema, zamjena teza za radoholičarsko rasplamsavanje, a onda tiho jenjavanje dok potez i akcija sasvim ne utrnu.I što je bilo juče ,ne mora i danas i sutra, „veza među blogerima“ kao i ono starinsko uživo,pisanje dnevnika i pisama kao samo još jedan vid komunikacije među partnerima, živi je organizam, veza koja traje, mijenja se, napreduje ili pak nazadaju, nikad na istom mjestu i stepenici.A kao što poentira susjedni tekst:neophodno je ponekad se „odložiti“ i otarasiti se suvišnog psihološkog tereta. Mjera u svemu i glava manje boli, a ispunili smo vrijeme i snove bez posljedica po već uvelo cvijeće.

    Kao i u svakoj priči o žrtvi i žrtvovanju postoji strana koja je eto na šteti i ona koja je iz toga kao profitirala.A tamo gdje se vode priče o koristi i šta se kome isplatilo ili već nije, ljubavi i nema, samo suvi interes i kalkulacija iz koje nešto mora da proizilazi, inače nismo na dobitku.I sama riječ „žrtva“ navodi na pomisao o uništavanju nečijih na primjer nadanja i očekivanja;prilično teška odrednica kad se uzme u obzir i sama situacija iz koje proizilazi- kao da nekoga nadajbože silujete da nešto učini za vas, kao da ste krivac u nekom odnosu prikračenosti nekoga od vas ili oboje učesnika, da ne pominjemo žrtvu i zločinca i gdje smo onda stigli?pa do kazne za učinjeno nedjelo, a zasigurno i osvete…u nebo, što bi se reklo i najbolje je od svega dići ruku i svoju srećicu potražiti pažljivo na nekoj drugoj strani, a možda i naručju bez tužbe i pritužbe.Zbilja teško i za samo uho, a kamoli pod tom devizom biti zapravo nečija „žrtva“ mučitelj.

    Možda ne znaju da može i drugačije.
    Neko možda ne nosi naočare i nije ni svjestan da su mu one već dugi niz godina neophodne, možda smatra da treba tako, tj. da ne vidi.Ili neko ko odavno nosi taj rekvizit za normalono ispravljanje vida, sanja ga svaki put kad učini neki propust ili previd, kao nešto što se lomi, raspada na sastavne dijelove od kojih se neki šarafići gube ili jedva pronalaze- kakva „gnjavaža“ od signala u snu, da treba promijeniti nešto u svom vladanju i odnosu prema nekim situacijama iz stvarnog života, njihovo bolje sagledavanje do ispravnog rezona da je moguće i drugačije i možda uspješnije.

    Baš kako treba.
    Prihvatimo odgovornost za svoje, pogrešne?, postupke i krenemo dalje uzdignute glave, prije nego smlatimo sve oko sebe bezgraničnim svojim pritužbama na sve i svašta.Pa bez razloga, naravno, jer baš tako treba, ukloniti se ponekad nekome s puta dok ga ne prođe.

    Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…ehh.S druge strane, nije lako zaboraviti nekog ko nas je eto jednom slučajno očarao, ostavio traga, a potom nestao iz našeg života poput lastinog repa.Stvar je da se neki trenuci nikad ne završavaju, uvijek imaju svoje skriveno mjesto u nekom djeliću našeg srca, odloženi „za neka bolja vremena“ i ne moraju da znače ništa loše ili nešto što skrnavi naš uobičajeni život, samo ga oplemenjuju, čine nas boljim i potpunijim jer nosimo nešto sa sobom iz te odlepršale prošlosti…ah ta „žal za prošlost“, da parafraziram mladost i njenu nedovršenost, naprosto nesavršenost i nedokrajčenost ljudi oko nas.Ne činimo od njih tek usputne prolaznike, svi oni su neki naš ozbiljan posao koji nas začas zaokupi da se pozabavimo njime i on sa nama, smisleno a bez ikakvog interesa.

    Vaša prijateljica je drugačija.
    Ne mogu da vam nešto ispričam, ne zato što neću, već zato što je neizrecivo.A kopka me stalno, izaziva natuknice i naznake, a od cjeline ni traga, jer je nešto što ide ko zna koji korak ispred mene, nešto nepojmljivo ljudskom mozgu, stvarno i neodgonetljivo u istom, postojeće a nedosegnuto kao magla koja se nezadrživo diže i raznosi svaki put kad pokušam to da dočaram sebi.Onda živi u meni, dozivam ga, ne vidim i ne dodorujem na „normalan „način.Čujemo se ali nismo svoji.Nema tu pomoći, ali javite mi nekako ako nešto znate ili saznate, da i ja vama prepričam „jedan ozbiljan posao“!

    Oni mrze žene.
    Odlično! Šveđani su odlični kad je kriminalistika u pitanju, vrlo su emotivni u određivanju ljudskih sudbina, što „začuđuje“ s obzirom na „hladno“ područje, a istovremeno hladno proračunati u detaljima, slikama stvarnosti i uopšte prizorima iz iste. To sam shvatila ujedno i iz jedne davne tv serije koja je nažalost ostala nedovršena zbog njihove mlade glumice koja se poslije puta u neku daleku egzotičnu zemlju ubila, kako kažu ,iz emotivnih razloga ili što nije mogla da podnese količinu onoga što je vidjela u toj siromašnoj zemlji; mediji su ustanju svašta da sklope iz nečije sudbine, pitaću još brata ako zna, on tamo živi…A i ja izražavam želju da što prije pročitam tu čuvenu trilogiju.
    (Inače, Margaret Atvud je zaista fascinantna; Alies Grejs sam pročitala, a sad mi je trenutno u rukama njeno Mačje oko, o djetinjstvu u trodimenzionalnom stilu, kako je stvarno napisano.Hvala vam!

    Krenuti je najlakše.
    Da li sigurnost da je nešto „pogrešno“ dovodi do straha od te promjene? Ne bih rekla.Mislim da izmiještanje iz glavnog prostora vodi do samog osjećaja nesigurnosti, od novog i nepoznatog ili tek nedovoljno upoznatog tek u početku.Ni dobar plač novorođenčeta ne ukazuje da su dvije stvari stvarno vrsno upoređene i pravo odabrana, tek dotok neočekivanog a potrebnog vazduha koji dobro čini i sasvim je drugačiji od preživjele skučene ljudske utrobe do tada.Razlika između dotadašnje neophodne zaštitničke ograničeneosti i širine neograničenosti, makar i prividne, novoupoznavajućeg ili samog po sebi kompatibilnog prostora u kojem smo potrebni ako ne i neophodni.Pravo rasterećenje umirujuće „muzike“ koja ispunjava nakratko taj prostor, a služi za upoznavanje, makar i nesvjesno.

    Ćudljivost nije privlačna .
    Promjena koda ne mora da znači da ćemo aparat pokvariti.

    Podržati one koji traže pomoć, a odbijaju predloge.
    Ukoliko se radi o nekom vama naročito bliskom ili ko vam je posebno drag i do koga vam je zaista stalo toliko da i sami brinete kako će sve to ići, kako će po dobru krenuti, bilo bi dobro da i sebe pomalo rasteretite a ne dodatno opteretite isijavanjem pretjerane pažnje i upornosti da nešto tu učinite.Na primjer, napravite neku dobro smišljenu zvrčkicu, dobar makar i tajni plan, od uzgrednih porukica, komentara i neupadljivih sugestija koje će da neopazice privuku pažnju osobe u pitanju, toloko, ako već ne uzgredno, da ona počinje razmišljati u obrnutom pravcu, prema vama, a ne samo o sebi i svom problemu, toliko da zbog želje da vam uzvrati na nečemu što ste učinili za nju a što joj neobično znači, ili joj vi počinjete više da značite, želi da vam se dodatno dopadne, približi i prikloni vam se, tako da sama po sebi počinje da rješava svoju mukicu možda i nesvjesna koliko vam to u zajedničkoj biti znači.Okreće se i gleda za sobom koliko će to da unaprijedi možda prijateljske odnose među vama i tako nagradi vaš trud prema njoj; oboje ste na dobitku jer osjećate zadovoljstvo i sobom zbog učinjenog dobrog djela.O rezultatima uzajamne akcije da ne pričam, i koristi naravno.

    Sam svoj gazda.
    Znači u alternativi je spas; rušiti mostove prije nego izgradimo nove na koje se možemo osloniti, čista je propast.Tako mi zvuči da je isto i u svim ostalim zakomplikovanim odnosima koji se nađu pred nama.

    Previše romantičan – pre nego što je počelo.
    Mnoge inače teške stvari, koje mogu biti grandiozne ili samo glamurozne, a možda i osrednje, vremenom mogu poprimiti oreol romantike, kao što se to ponekad dešava sa onim velikim ratom davno iza nas a koji se kroz literaturu i holivudski film progurao kroz nešto što
    mami još suze i saosjećanje, ne samo zaborav, naročito ako se kroz pozadinu poznate priče proturi ljubav kao i druga vrsta sladunjave patnje koja se završava češće hepiendom a nekad još jačom patnjom.
    Zatim francuski umjetnici koji su svojim boemskim čistotama podsjećali na mnogokasnije darkere u crnim rolkama, samoubice iz ljubavi ili mnogo „viših“ ciljeva; francuski filozofski par Bovoar i Sartr koji se nikad nisu javno toliko voljeli, gotovo platonski ili ništa, provejavao je rani feminizam i dugi intelektualni razgovori kao u našem nekadašnjem Klubu književnika.Eto i tu je oreol romantike, naknadno stečen, ali i na vrijeme konzumiran ,baš kad se i dešavalo,jer tako se osjećalo.
    LJudska priroda je sklona da neke teške životne muke ublaži u nadolazećem vremenu i pogleda ih kroz vizuru romantične patnje, potom sve zaboravi i zanemari, a potom ponovo izmijenjeno, pomalo i kroz „ružičaste naočari“ pogleda, nađe u svom otvrdlo-omekšalom srcu mjesta i za njih.Prava melodrama od naših ponekad isuviše skučenih života i „dosadne“ svakodnevice.Kako smo samo zaboravili na duga ljubavna romantična pisma ispisana krasnopisom, iščekivanjem i pokojom suzom.Gdje je tu sad romantika uzajamne komunikacije koja može da preraste sebe samo u dobru literaturu?

  24. Nataša Gajić каже:

    Recenzija

    Nataša Gajić: NOVA ČUDAKINJA VAS DALJE PRATI

    Pred nama je zbirka kratkih proznih tekstova koje njihova autorica duže vrijeme ispisuje na internet portalu – http://www.krstarica.com/. Riječ je o tekstovima koji se danas pišu na takozvanim blogovima. Blog (anglizam, duži naziv – weblog) je publikacija na internetu (web-u) koja sadrži prvenstveno periodičke članke u obrnutom vremenskom slijedu – najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice.
    Blogovi mogu biti individualni i kolaborativni. Mogu biti u obliku časopisa, tematski, osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezano uz domenu koju se nalaze – blogosfera. Autori ovakvih tekstova obično kreiraju svoju blog stranicu u kojoj ispisuju tekstove svakodnevno ili povremeno. Oni mogu biti u formi dnevnika, ali i standardne proze odnosno eseja, ali i u drugim formama.
    Pred nama je nastavak zbirke „Nova čudakinja vas prati“. U tekstovima Nataše Gajić u najvećem broju slučajeva je riječ o muško-ženskim odnosima. Oni će prvo privući žene i zbog toga što je njihova autorica žena i što je logično da nastupa iz ženske pozicije, no oni su isto tako zanimljivi i muškarcima. Ne vidi se u njima animozitet prema muškarcima, niti bismo ih mogli nazvati feminističkim.
    Može se reći i to tako da ovo nisu tekstovi psihologa (mada se često doimaju da ih piše iskusni psiholog koji je istovremeno i pisac) kakve običava običavamo čitati u časopisima namijenjenim ženama. Mada u njima ima savjeta i ženama i muškarcima, mada ne na prvi pogled čini kako oni imaju samo praktičnu namjenu, mora se priznati da oni daleko nadilaze taj okvir. Očito je da njihova autorica ima spisateljske ambicije i da poklanja veliku pažnju stilu te da je obrazovana. Prosječnog će čitatelja u prvom redu zainteresirati problematika kojim se Nataša Gajić bavi, odnosno ono o čemu se piše, dok će oni suptilniji uživati u njenom stilu, njih će zainteresirati i ona piše.
    A moramo reći da Nataša Gajić piše izvrsno, da vješto barata riječima, koristi kovanice, neobične rečenične sklopove, deminutive, ironiju, humor…
    Vidljivo je i kako marljivo čita vrhunska književna djela i spominje značajne pisce poput Johna Updykea, Elfride Jelinek, Margaret Atwood i druge. Ponekad u svojim naslovima Nataša Gajić aludira na neko književno djelo kao što je to slučaj u naslovu „Srce pod pritiskom: očevi i oci“ gdje se misli na roman „Očevi i oci“ Slobodana Selenića.
    Istaknuo bih one tekstove u kojima Nataša Gajić, osim književnih, navodi i primjere iz svog života, kada ono što piše potkrepljuje govoreći o svom sinu i mužu. Dakle, osim općenito muško-ženskih odnosa česta njena tema je brak i obitelj. Ona često piše i o prijateljstvu, ako, na primjer, u tekstu „Održati prijateljstvo“ u kojem je riječ o njenoj rođakinji iz Kanade s kojom održava komunikaciju putem interneta. Tekst koji je vrlo kratak ali i jezgrovit autorica završava konstatacijom: „ne možemo, bar za sada to novo zaposlenje blisko da proslavimo, osim preko kompjutera. Za veće zbližavanje, i uzajamne dolaske i posjete, nas koji smo razdvojeni na svim stranama svijeta razbacani.“ Siguran sam kako Nataša Gajić ima više virtualnih prijatelja s kojima održava komunikaciju putem interneta, te da je mnogima pomogla svojim tekstovima, da im je dala ideju što da promijene u svom životu te da su poželjeli postati njeni prijatelji.
    Nataša Gajić je skupila manji izbor svojih blogerskih tekstova koji svakako zaslužuju da se nađu i u starinskom „papirnatom“ mediju, kao zasebna knjiga.

    Žarko Milenić, član Društva pisaca BiH

  25. Nataša Gajić каже:

    Krstarica 2

    Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…

    Ne želite to sebi da priznate.
    Od osjećanja do djelanja mali je korak, toliko mali da loša osjećanja prema nekome ili nečemu mogu da izazovu neki pogrešan efekat u nama samima, našoj suštini, glavi ili psihi, da učinimo nešto što ni u snu ne bismo sebi dozvovolili u normalnim okolnostima, kad smo pri sebi, a kamoli pomislili da smo sposobni za tako nešto.Onda se kajemo, očajni smo jer nismo postupili kao mi, već kao drugo biće izraslo iz pogrešnih uputa nas samih ili nekog drugog koji nas je samo podstakao na loše djelo.A krenulo je sve od pogrešnih emocija kojima nismo mogli da odolimo ili im se izmaknemo.Da li smo toliko loši i povodljivi za zloćom, a da bi nam naše žrtve oprostile, jer oproštaj liječi sve?

    Niste živeli među majmunima i lavovima?.
    Predrasude ne nikako, ali neka predviđanja kada se radi o nečemu kao što je situacija ili način ponašanja u istoj za nekog ko se po nečemu razlikuje ili pripada nekoj drugoj grupi, onda možemo očekivati nešto čemu je ta grupacija na primjer sklona ili se uobičajeno priklanja, to joj je na primjer osobenost i stil.Ako ne ni to, čemu onda statistika, mada su mnogi skloni i u nju da sumnjaju, da neki narodi na primjer prije pribjegavaju ovome ili onome, više nego drugi, ili su dosegli nešto što drugi tek kaskaju i slično.Otuda i predrasude, ipak, i iako loše za nečiji stav o nekome ili nečemu, da ne idemo uširinu i isključivost o bilo kojim predubeđenjima koja nam ruše čitav mozaik ili sliku o nekoj pojavi a koju bismo mogli da steknemo sa više iskustva proživljenog s njom u vezi.

    Krije da ste je povredili.
    Meni se ponekad stušti da ne znam gdje da pogledam a da se ne rasplačem, naročito ako sam sama i „raspričam“ se sama sa sobom. Skloni smo da tako nešto odmah okarakterišemo kao nedajbože početak teške depresije, u stvari naša preosjetljivost i nedosegnute idile, ne mora sve da se tiče striktno nas, ali može biti da naša vazdušasta strijemljenja ponekad imaju slab oslonac ili odziv.Onda, teško je iskazati nešto toliko zaumuljeno i zakukuljeno, a ne izazvati „pogrešnu“ reakciju koja će nas nagnati da briznemo u plač, sve dok se sve ne razveje a magle podignu ili nas odneseu sa sobom u ljepše predjele od ovih u kojima obitavamo, što je u cjelini gledano prilično djetinjasto sa naše strane i ne liječi se nikako ili na mahove djelujemo kao stabilno a već sljedećeg momenta kao da će nas oduvati svi vjetrovi svijeta; za kaznu.

    Traže savet, pa ga ne prihvate.
    Znači, treba razlikovati informaciju od savjeta koji slijedi i koji je u suštini i sam subjektivno mišljenje ,koji ne mora da se kosi sa pravilima postupanja, ali i obično vuče da se ne posluša.Na nama je da sa većom ili manjom sigurnošću u ishod, sami odlučimo.I ako u početku ne pristanemo, možda kasnije, natenane , postepeno se predomislimo ili prihvatimo u suštini nešto što i nije pravi savjet, tek garnirung poteza do riješenog problema koji nas je mučio.

    Šta deca znaju.
    Ko mome ili bilo kom „uveseljenijem“ ili „bolje usluženom“ djetetu garantuje da će mu kasnije u životu sve nedoumice biti raspršene? Normalno je da se bavi i da će se uvijek baviti njima, počev od onog „čije je dijete?“, i ne samo u figurativnom smislu „Deda Mraza“.I svako vuče na svoju stranu ili običan problem gura od sebe.

    Neko vas uvek posmatra.
    Ne pričam o stvarima koje ne poznajem dovoljno,iako tako suviše ili nedovoljno samoposmatranja može da me odvuče na pogrešan zaključak, da steknem pogrešan utisak o nekom problemu ili situaciji.Isti slučaj je sa nekim upornim i pomalo dosadnim smetajućim razbibrigama kad se bavite takvim posmatranjem drugih persona.Vaša kompetencija u dotičnom slučaju ne mora da bude i dokazno sredstvo da ste u tome uspjeli.Pa, jeste li? Mislim da nešto promijenite kad svijet vas posmatra.

    Socijalna mreža.
    Meni je ovo smiješno! Koliko puta vam se desilo da upoznate nekoga baš kad vam je trebalo, ništa prije toga, i zbog bilo čega?Ili da neku „stalnu vezu“ urnišete zbog nečeg drugog ili nekog drugog?

    Snaga u nama.
    Ah, da, iskušenje, čovjek i njegovi postupci kojima smo se toliko prilagodili, da nam i ono savršenstvo + uspjeh na putu do ostvarenja životnih ambicija jedino preostaje.Ukoliko, naravno, ne želimo da nam i omiljena jutarnja kafa ostaje bezukusna.Znači da smo nešto „presisali“, čim ovaj put možemo da mu odolimo i kakva dosada!

    Ko im je kriv kad nisu umeli da ih čuvaju?.
    Nove veze često nastaju tako što ukidamo stare, polako, postepeno ili naglo, često traju uporedo i tad kažemo da boli.Preko mosta do cilja; usnimo u jednom snu, a osvanemo u nečem sasvim drugom, ono nešto prije toga poslužilo nam je samo kao prijelaznica i preko zvijezda do trnja- da parafraziramo nemoć naših snaga da otrpi nešto što mu se čini nepravednim pa bi se rado vratio na početak i nekakve zbrke.

    Cilj ne opravdava sredsvo, vec obrnuto
    (Petar P, Palanka – 26.01.2010. 18:42)

    Zašto ste nezadovoljni?.
    Neki kriterij, kada je riječ o nečemu što cijenite ili pak ne, morate da imate, tu nema zbora.Da li će vam se nešto sviđati ili neće, biti prihvatljivo s vaše tačke gledišta takođe, morate nekako da se odredite prema stvarima i pojavama, zauzmete neki stav, a to može da vam oduzima i crpi energiju ako ste time što vas okružuje ili čak čini vaš život – nezadovoljni. Onda imate potrebu da nešto mijenjate, u tome ste neumoljivi, sigurni i uporni u onome na šta ne pristajete i što , eto, dobija i vašu negativnu ocjenu ili kakvu – takvu kritiku. Ali pazite da ne zapadnete u ono negativno kritizerstvo , kad vam sve smeta, ne zadovoljava vas, budi vaše nezadovoljstvo, naročito kad vas se uopšte ne tiče i nije vaš problem, jer, na primjer, dotična osoba ne traži od vas nikakav savjet, čak se osjeća dobro u svojoj koži, nasuprot vama kojima se čini da tu ipak nešto ne štima. Nezadovoljstvo, s druge strane, ne smije biti izgovor za sve naše postupke; tu su i posljedice na koje unaprijed valja misliti, sagledati ih i biti spreman na njih, ukoliko se iz nekog razloga upuštamo u nešto, kritikujemo ili čak svojeručno preoblikujemo.I opšte nezadovoljstvo sobom i drugima, mora da ima neki svoj dublji uzrok i naravno da ga treba pažljivo prostudirati, ako ne i spretno ukloniti.Čemu, uostalom, apatija, zbog jednog neuspjeha, ako još ima nade, a uvijek ima, na kraju karajeva: sami sebi mi smo krivi; a ne nečija bilo čija „loša frizura“ na koju bi da nepozvani utičemo jer nam se hoće.

    Nisu zaposlene, ni plaćene, a posla preko glave

    I šta? Jel domaćice, i one manje-više uspješne u tome, treba da se ponose što su žrtve ovakvog svog statusa, da se hvale „razumijevanjem“okoline, kao i ovog teksta koji ih „vjerno“ odslikava, i što prije vremena „ostare“ prepuštene sebi od onih kojima su neophodne kao „besplatna“ ispomoć a i podrška kroz samo svoje stalno prisustvo na istom mjestu, postojanost.Ja ovakav tekst ne bih ni ocijenila, ma koliko bio istinit, a uveliko jeste, pa čemu odličan? Dobro se držite, drage moje- sasvim je dovoljno!

    Imati rezervnu varijantu

    Rezervne varijante ne mogu da vam budu dostojna zamjena za odloženi posao ili neizvijesnost u kojoj ste se našli najčešće ne svojom krivicom.To su probni baloni i slamčice spasa za koje se hvatate u izuzetnim okolnostima kad vam ništa drugo ne preostaje, a glavni posao izmiče i sve što ste uložili u njega. I baš zbog toga, zbog tog velikog uloga i truda, a moguće je i njegove obimne vrijednosti, nemoguće je osloniti se na nekakve rezervne varijante koje će vas utješiti ukoliko vam glavni veliki posao propadne i vi izvisite sa važnim projektom do kojeg vam je stalo.S druge strane, te sitne vrijante kao vaši nedostojni saveznici,mogu da vam pomognu dok čekate glavni rezultat, potkrepljuju vam nade i drže na okupu ,da ne zrđate i budete koliko toliko prisutni u realizaciji zamišljenog, pomažu ipak donekle da ne ispadnete sasvim iz igre ili čak rutine.Sve ima svoje mjesto, a prioritetan posao se ne ispušta tako lako iz ruku i dešavanja.Jedino ako ta tzv. rezervna varijante ne preraste u nešto značajnije za vas, vremenom, i nadraste „glavni problem bez problema“.Srećno (mi) bilo.

    Nova interesovanja kroz dete.
    Kako dijete polako raste i usput sazrijeva, tako se roditeljima sve više otvaraju skučeni, zatvoreni, ograničeni vidici ispunjeni strepnjom čak možda strahom za svoju bebu koji ona osjeća pa se i buni protiv njega. Na stranu talenti, za jezike ne primjer kod mog osmogodišnjeg sina, za šta sam ja inače lijena u ovim godinama da bi obnavljala znanje pa makar i uz njega, ali idu mu jezici, dobro.Ali, on je već došao do jednog nivoa kad je u stanju da se konstruktivno izbori za sebe i svoje postupke koje ne samo da smatra ispravnim, već i neophodnim, što je tačno;odlazak kod druga sam, u istom naselju, i prelazak ulice u našem prilično haotičnom gradu što se tiče saobraćaja, a što mu još uvijek branimo, ustežemo se da popustimo i pustimo se bez suvišne kontrole, njegovih postupaka naravno.A zna da se snađe i za svoju intimu, malu ali naprednu.Mimoišli smo se u gradu juče zato što mi je na mobilni dao polovične, donekle svjesno pogrešne informacije gdje se nalazi „zato što me ti mama ne bi pustila preko ulice“, ali smo se konsolidovali i on se samostalno vratio do stana gdje sam ga čekala i ne stigavši do videoteke gdje sam bila i gdje je požurio da me stretne. Računajući i to „mama, prevario sam te zato…“ i to što ne posluša ako smatra da „može i umije sam“, prilično inventivno i podsticajno dijete, naravno ne za ovakvu jurnjavu po gradu.Današnje generacije su sve prije nego zarobljene u svom malom i skučenom svijetu.Samo polako.

    Logika ili intuicija?.
    Problem sa čak i jako dobrom intuicijom,što se naravno ne može odmah ispostaviti, tek kasnije, na kraju krajeva je u tome što tek, dakle naknadno saznajete, u svakom slučaju vezano za racio, kad ona prestaje da bude tek predubeđenje, već i sama postaje suva logika, otkrovenje, znači činjenica. A samo na činjenicu se i možemo do kraja pouzdati i osloniti kao o stabilno drvo leđima.Sve ostalo sluti i izmiće, nepouzdano je i daje tek tajne znake, dakle tek je u naznakama, čini nam se, početni je utisak, ponekad zamagljuje stvar, dakako tjera nas na preispitivanje ali ne daje pouzdane odgovore, ta intuicija, tek kad i sama postane ona prava, istinska i očigledna do opipljivosti, gotovo materijalizovana i nije više to što je nekad bila; na kraju se potvrđuje ili otpisuje.

    Pričajte s nepoznatima.
    Pričati s nepoznatima, ne samo zato što bismo možda izvukli neku korist iz takvog zbližavanja ili prekratili vrijeme u čekaonici ili na putu.Samo zato što je komunikacija s drugim ljudima nešto što nas određuje, posebno karakteriše i čini prihvatljivim i lakše dostupnim kao konzumenta ili konzumiranog u ophođenju i lakom zbližavanju, boljem upoznavanju okruženja, lakšem prikupljanju podataka za nešto čime se bavimo ili tek pružanje nesebično sebe na uvid.Ali neko uvijek mora prvi, da počne i iskoristi priliku ili šansu, što ide ponekad malo teže i brzo se preskoči, to probijanje leda.A komunikacija nas je održala, njojzi hvala; ne mašiti se za cigaru ili piće što prekraćuje vrijeme, nego za osobu i vidjećete koliko ste dostojni i u suštini-slični u pravom okružeju u kojem ste se našli.

    47Biti različit je u redu.
    Prihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvuPrihvatiti sebe najprije kao takvog, a onda biti i različit među sličnima, pa i čudan.Jer sve što odudara makar od prosjeka, skida uniformu ponašanja i ophođenja, samog kretanja ili čak slabog i rijetkog kretanja među društvom, odbijanje uobičajenih metoda zbližavanja i uopšte pokazivanja drugima sebe, toliko da to postaje vaša lična rutina i stil, što da ne,ne znači da nije u redu, da drugoga kažnjavate, uskraćujete, sebe poništavate, pa dovoljno je da ste jednostavno prisutni kad treba i u pravilnim dozama, i da se uzajamno ne potresate neželjenim uvredama i povređivanjem.Čudno je sve što nije odmah odgonetnuto i poznato i samo dotle; ostalo je prihvatljivo i uklapa se u sličan rezon generacije sa kojom stasavamo, ukoliko nismo „čudnog“ ukusa pa nam odgovaraju različiti, stariji ili čak mlađi, pa se u njihovom društvu odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga. odjednom bolje snalazimo, a nisu nam rod, a i tu bi imalo šta da se kaže, uvijek kad se s nekim rastajemo na pravdiboga.

    Ko koliko pruža.
    Kad bi pogledali kompletnu sliku koliko ko pruža, pokajali bi se, možda poželili još i više tih različitih i neuobičajenih stvari koje odudaraju od svakodnevice i ujedno nas u njoj, i nje od nas, razdvajaju.Pogledajte koliko samo tu stvari nedostaje, a koje su suvišne ali vrše neku svoju funkciju da bi se nešto nazvalo vezom, više nego obično svlačenje i oblačenje ili pranje tanjira.Pa joj se priklonimo kao dobri đaci koji su svoju lekciju davno odbacili nenaučenu i nedopadljivu, a neophodnu jer je naša i stalno se ponavlja u istim razmacima i ritmu plača od srca.Od muke.

    Nema dugoročnih planova.
    Uh, kako se tek kockice poslože kad još od nekog zavise ti vaši dugoročno-kratkoročni planovi koji se rješavaju u hodu ili su naoko zacementirani, kakav to tek ršum nastane.Eto, imate djecu iz prvog braka, i vi i ona, ne smeta, ali ona su mala i zahtjevna ili već odrasla i još zahtjevnija što se tiče i vaših dugoročnih planovapa da se ne povrijedite, ne pomutite im račune ili ko zna šta još, naravno da se i drugi pitaju, vama bliski i ko zna šta im sve može pasti na pamet, a usput i vama.Odakle onda planovi u životu, puste želje, strijemljenja ili tek lutrija pa šta izvučete, ako uopšte još igrate, igrate, igrate.Ili ste u srećnom braku pa se komadate na sastavne dijelove ne biste li ugodili i drugoj strani ili uklopili se skupa i na istim talasnim dužinama, ne remeteći ni svoje postojeće ni planove druge drage vam strane, koje svakako doživljavate kao svoje, oboje, pa ma kad vam sinuli, makar i naknadno.

    Ne igraju vam se igre na okupljanjima.
    Zaista niko nema prava da vas tjera da radite nešto što ne želite i umjesto da provodite aktivno i ispunjeno zadovoljstvom vrijeme sa svojim partnerom, u nečemu što zajednički volite, istovijetna interesovanja mijenjate za nešto što vas ne drži, muči vas i dovodi u neprijatnu situaciju nekoga ko se ne snalazi najbolje u nesnalaženju.Dovodi vas do toga, vaše nevoljno prisustvo, da se osjećate i izgledate kao „bijela vrana“ dok drugi uživaju u igri fote, puše u klozetu ili napijaju se na salašu, i jedino što se još pitate je gdje ste vi u svemu tome ako je društvo i prihvatljivo po drugim osnovima, zašto ste inače tu i poznajete se kao dva suprotna mjeseca pitajući se kakva će vas još neugodnost snaći.Kao na godišnjici mature gdje ste već pogubili sve konce sa ostalim „preživjelim“ pripadnicima iste generacije i znate da ćete u sljedećem krugu biti odsutni sa takvih besmislenih i smarajućih okupljanja iz tuđeg zadovoljstva ili zato što je to nekom palo na pamet.Čist gubitak vremena za mjesta na kojima volite biti, a ne igrati se žmurke, nagovaranja, izvrdavanja.

    Definicija baksuza (2).
    I šta je tu i koliko bitno za „nezaštičene nevene“ u uticaju x zraka na iste, kako nekako glasi naziv filma sa Pol NJumenom i dragom mu družicom u životu.Naravno da jednostavne stvari uvijek radite loše, kao na primjer kad umrete, poslije vam ništa više nije bitno, ni šta se dešava sa vama, jednom kad odradite posao, zatvorite radnju, nije vam bitno šta se poslije svega dešava sa vašim nepostojećim poslom i koliko je to loše u stvari po vas lično.Šta vam treba, to samo još drugi znaju.I jel vidite koliko je svaki komentar suvišan? Pa ne.

    Dreknete za svaku sitnicu.
    Kad ste već tako bučno preuzeli inicijativu u izražavanju svojih misli i emocija, nastojte, što bi rekli pametni ljudi, da to bude kratka poznata priča koja ne zahtijeva preduga objašnjenja, ali svakako potkrijepljena ličnim djelom koja će vas, za razliku od previše i opterećujućih riječi izvesti iz tamnog vilajeta nerazumijevanja gdje ste zavedeni, na pravi put.I bez dodatnog osjećaja krivice kad pogriješite u izboru pravilne reakcije na tuđi mig koji eto pokatkad izvodi iz takta, a nije vezan za pravi sakriveni gorući problem za rješavanje.Neke stvari je zaista bolje ignorisati, kako za koga, ali je teško i prećutati.Na pravi i fer način, što bi se reklo.

    Nešto se ne prašta (1).
    Ah ta pravila u lijepom ponašanju, naročito na ulici, prilikom prilaska ili upoznavanja, svojevrsne kočnice koje odmah na startu isključuju svaku mogućnost simpatičnog nestašluka,kao i neobičnost u neočekivanom potezu na brzaka koji često ne ostavlja ni trenutak za premišljanje a kamoli predomišljanje, pa i „surova“ udaljavanja, makar prividna odustajanja i ostavljanja za kasnije kad je već nešto zaiskrilo i postalo toplo.Polazimo od toga da ste se već sreli, nekad, jednom, i evo imate novu priliku, ukazala se, niste više totalni neznanci, ali se ne poznajete dooljno i niste makli dalje od ulice ili prigodnog lokala.Dakle, uzrečice tipa nešto se ne prašta i one manje uporne preko nečega se ne prelazi,pretvaraju se čak i u ustaljenom šablonu, svakidašnjici, kolotečini, u svoju suprotnost, pa kažeš a, preko čega sam ja tada sve prešao pa sam opet tu.

    Jednom kad se zadovolji….
    Gdje je tu ljubav?! Vaše drage „voljene osobe“, na primjer, ništa vam ne pružaju, sve vam uskraćuju ili se vi sami tako osjećate poslije svakog bliskog kontakta, izbjegavaju da podmire svaku vašu i najmalju potrebu, a rijetko podmiruju i svoju kad je u vezi sa vašom osobom.Naprosto, kao da smatraju da što su više nedostupni, daleki i uskraćeni, više postižu u svojoj privlačnosti, postaju zagonetni i poželjni baš zato što su nezainteresovani ili bar sasvim malo i rijetko učestvuju u uzajamnom ispunjavanju želja što je, navodno dio svake emotivne i dublje veze.Opsjednuti uzajamnim davanjem i uzimanjem, gotovo da propuštamo nešto, nisu nam jasni odnosi u kojima udaljenost, nedostižnost i tajanstvo znače nam mnogo više, privlače nas, nekada patimo zbog njih i daleko su od obične fiziološke potrebe u koju se često pretvara goli seks između bliskih i dobro spoznatih osoba, žudimo za daljinom i nedosegnutim „predjelima“, a kada se ispune nisu više to, već nešto drugo i nešto što više nam ne izmiče.Nezanimljiva ispunjena želja, za razliku od vječite žudnje što kopka ali ne liječi se sama od sebe, po pravilu a ni kako nam dođe.U njima tražimo nešto svoje i što je samo po nekim našim naznakama zadovoljeno, tek da ne umremo u čežnji za nedostižnim nam i tuđim ili stranim.A jednom kad se zadovolji, postaje tek jednom zadovoljena i produbljena glad za opet novim u istom.Trajna i neokončana veza na momente možda i materijalizovana različitim i neočekivanim predmetima te iste žudnje, I morate dobro paziti da se i sami ili oboje ne pretvorite u nesuvisli objekat na daljinu.Kako?! Pa raznim novim pomagalima za zbližavanje kakva su svakidašnja ili nesvakidašnja interesovanja koja nas ipak vežu sve do udaljavanja i ne samo prizemnog samoudovoljavanja.Ipak smo sami i svoji.

    Predstoji vam velika odluka.
    Stvar je u tome što veliki broj tih stvari iz veeelikog izbora je vrlo često nekvalitetan, ne zadovoljava osnovne potrebe ukusa ili izaziva naknadno rezočarenje čim nam se nađe u ruci, dakle postane naše.U drugom slučaju, ono što nam stvarno odgovara i dopadne nam se ,obično na prvu loptu i dok je još „na rafu“, obično nam je nedostižno zavisno od našim ko zna kakvih mogućnosti da si ispunimo želju iako je odluka već poludonesena ali neostvarljiva naprosto jer nemamo uslova za željeni objekat. I tu dolazimo do onog neizbježnog usklađivanja mogućnosti i potreba, možda i tuđih kontradiktornih savjeta, ništa ne znate dok sami ne iskušate, pa i neželjenih iskustava ako ste previše brzi u odlukama i ništa drugo vas ne sputava i ne koči da si učinite po volji.

    : Bez slanja poruka u pijanom stanju.
    Ne morate da budete pijani od alkohola a da vam se ipak desi da u pogrešnom trenutku pogrešno odreagujete i kažete nešto zbog čega ćete se kasnije kajati ili osjećati izblamirano; naročito ako ste brzac sklon pogreškama u mišljenju, zaključivanju, sitnim zabludama ili tek malo zbunjivi pa tako u zabuni uradite, i kažete, ko zna šta i ko zna kome.Ili, na primjer, toliko ste se zanijeli, ne morate biti u totalnim iluzijama,da gotovo neprimijetno posejete haos oko sebe izazivajući potpuno suprotne efekte od očekivanih, pa splasnete kao balon, doživite „okrutno“ otrežnjenje, što i nije tako loše; bar ćete sljedeći put dobro razmisliti, a jezik vam neće biti brži od pameti.Nešto se može i ispraviti, jednostavno zamijenite kombinaciju pa saćekate drugu priliku i dozvolite suprotnoj strani da bude brža od vas i prva reaguje, prva povuče potez a vi se jednostavn pravilno i promišljeno lijepo nadovežete, usaglasite stavove ili naprosto otkažete zabludjeli kontakt, bar za izvjesno vrijeme ili u nedogled.Kako vam odgovara i kako ste svjesni situacije i sebe u njoj.

    Dete je stidljivo, pa šta?.
    Stidljivi ljudi,pa i djeca, su ponajprije pažljive i diskretne osobe koje vode računa i o drugoj individualnosti u blizini i pretjerano brinu kako joj prići, što znaći da pored mozganja, čekanja, odugovlaćenja, nećkanja i snebivanja, lako sebi natovare i povučenost u kontaktima, neaktivnost u nastupu iz neke bojažljivosti i nesigurnosti, pa ptićica lako odleprša, a oni izgube korak i priliku, zbog čega pa i samopouzdanje i vjeru u sebe.Ali to nije sve, pored toga što su kolebljivi u odlukama i gotovo nevidljivi u javnosti, skreću na sebe neželjenu pažnju jer djeluju i oholo ili izazivaju negodovanje ako sabotiraju svojim povučenim ponašanjem društveni događaj u toku, dobijaju etiketu naporne i teške osobe i pomalo nespretnjakovića koji nije u stanju da pravo izrazi sve svoje dobre osobine, naprosto ne sine (mu) u pravom trenutku već naknadno i u samoći; „glupo“ što bi rekao za sebe.

    Ponovo ste sreli staru ljubav, a u braku ste.
    Djeca su tu glavni katalizatori, bilo da se radi o nekoj staroj ili novoj staroj ili pak sasvim novoj, naravno, neostvarivoj ljubavi.Pogledajte isječak iz razgovora u koji se ubacuje mališan:Tata, ko će to da proda mamu, kome se prodaje naša mama i ko će da je kupi?!A tata će šaljivo da zabiberi; Prodao bi je tata, ali neće je niko! A mališa; A šta ćemo bez naše mame, ko će da nam pere i prostire veš, ko će da nam kuva i usisava prašinu… šta ćemo mi bez mame? A mama objašnjava pažljivo taj dan poslije; pa sine ta druga teta koju tata pominje je sve, samo što nije tebe rodila. Mališa se duri na tatu i hoće da ga sredi: Neću tu pogrešnu, moju mamu niko neće da proda, a ti tata ako nađeš drugu- gotov si…Tata: Sine nemoj, šali se tata.
    Kakav besmislen razgovor, baš kao i promjer iz navedenog teksta; u svakoj šali ima pola zbilje: Deda je pozajmio pare, ali mama se nije prodala!

    Ne sviđa im se jeftin poklon.
    U malom i bezvrijednom svijetu ,u kojem se slabo vrednuju prave vrijednosti kao što je znanje, a znanje je moć,da se pokloni sebe ili nešto simbolično što znači isto, riječima ili djelom, obezvrijeđuje se čak i tako nešto što daje moć vladanja trenutkom ,emocija i razmjena osjećanja nečim što ih simboliše kao pažnja ili odapeta strijela da se vrati kao bumerang.I ne olupa o glavu, obezvrijeđena i omalovažena kao nešto što treba samo ignorisati jer pali samo nemoj tako da me zadužuješ.Onda i pokloni od srca ostaju bez smisla, kad vam ih niko nije ni tražio, još manje ponudio kao zalog sreće ili najljepše želje, da se i vama dogodi kao njemu samom i budete jeftino odbijeni.

    Kad se dete postidi svojih roditelja.
    Ono čega se stidite neće vas ubiti, ali može vas unazaditi i dezorijentisati, i oni kojih se ponekad postidite zbog njihovog ponašanja.Guraju vas u nešto što se vama ne bi nikako dopalo, čak učine da polako vaši kompleksi ,koje biste željeli da zadržite samo za sebe ili da se sami izborite sa njima, polako rastu i postaju neprebrodiva, iako možda i nije uvijek tako, kočnica.A ni sami nisu bez mana i propusta, na primjer, toliko malo se kulturno uzdižu iznad svojih prijatelja pa i vas, nemaju vremena, da sa njima ne možete o bilo čemu da raspravljate ili razmijenite mišljenje, i vaši razgovori se svode na najneophodnije, neželjeno i dominantno, osjećate se iznad njih, kao nadrasli ih, a oni tamo negdje potisnuti u svoju ljušturu namuštog gotovo govora i sa neizbježnim nastojanjem da vas tamo negdje poguraju, da uspijete kad već oni nisu mogli, tako zaostali i zapuštenih umjetničkih ili bilo kojih pohvalnih strijemljenja.Sve prema sredini
    ili okruženju u kome se nalaze.A i vama samima, tako mladim , ponekad se čini da će vas nešto zakočiti, neće uspjeti pokazati pravi smijer pa ćete pogriješiti i postiditi se pred nekim ko je bolji od vas, i zato vrijedno učite, napredujete i čitate sve što vam dođe pod ruku i neovisno od onih koji vas nespretno i nestručno guraju negdje ne znaju gdje. Samo ne treba pretjerivati, trebalo bi naći vremena i zabaviti se i odmoriti punu glavu, a roditelje ostaviti da se sami snalaze onakvi kakvi jesu i kad vaše vrijeme tek dolazi.

    Sa simpatičnim samo da biste rodile.
    Ponekad je teško utvrditi pravu istinu i nečije skrivene namjere. Razloga za nečiju bliskost može biti mali sijaset, isto tako i za brak pa i dijete, za koje obično kažu da dolazi spontano ali i ne mora biti tako, ili se desi ili ne desi, ili pak radite na tome pa s kime vam se posreći. Nije ni to najveći propust, voljeti oca svog djeteta, ali ne „onako“, do kraja i nešto tu nedostaje.Ali vezali ste se za njega jednom odlukom, ili više njih, i vezom za svagda, dijete je tu, a otkud je došlo-pitanje je sad, vječito u glavi ali ne i na stolu, jer tu je da se udvoje njiše, može i ujedno ako dukčije nije moguće ponekad, a ne sad o njemu raspravlja.Vrijeme za raspravu šta je trebalo i šta smo mogli s njim, nije nikad, već negdje naprijed, šta sad treba uraditi i kuda i kako dalje, ako smo već toliko“sebično“ kolebljivi u nezgodno vrijeme i zao čas i vremenom se poturaju nove smicalice u vidu novih partnera.A to će malo teže da ide…

    Srce pod pritiskom: Očevi i oci

    A zašto se dotična žena i majka svojevremeno ipak zaljubila u mušku personu sa svi političkim konotacijama sirove moći? Valjda računajući da je jednom, jednog dana neće upotrijebiti i u ovom konekstu međusobnih razračunavanja preko svoje djece ili posve drugačijih ličnih stvari ili to neće učiniti ona sa svoje strane, jednom kad ljubav prođe, a na vidjelo izbiju sasvim drugi aspiriteti koji ne štede ni zajedničku djecu bilo sa koje strane.Što se političara tiče, bolje biti ne znam šta, nego star i bolestan, što će reći bez uticaja i moći u bilo kojem sporu.Prije toga to bi mu se moglo nekako i tolerisati, bar kod (našeg) ženskog pola pa i onog nešto mlađeg ili ljepšeg od očekivanog- što će reći: neće riba u vodu.
    Nataša Gajić
    6. jul 2009 01:23:34

    Niste vi počeli!.
    Vjerovatno ponukani nesrazmjernom agresivnošću današnje omladine u međusobnim kontaktima sa drugim ljudima, a možda i novim potezanjem sudbine poznatog glumca, sve više srećemo ovakve tekstove, pomalo rasprave na koje liče komentari koji ih prate, i vi ste napisali jedan takav, uopšten.Iz kojeg se može zaklučiti ono što i svako normalan od nas zaključuje, povodeći se za poštovanjem zakona, pa i prirodnog ustrojstva i zrnca ljudskosti, da, kao prvo afekat škodi svakom, bilo sa koje strane bio, a prekoračenje nužne odbrane vodi i u nesrazmjerno nasilje i opštu propast koju je nemoguće ispraviti, čak i naknadnim kajanjem.Zato, izbjegavajte piće i oružje na nezgodnim mjestima, naročito ako vam je uz njih vrijeđanje ponosa osjetljiva tačka, što će reći:kratak fitilj, a teško se rukovoditi slabom srećom i teškom sudbinom, jer sve ste pretumbali a kasno se osvijestili.

    Kako možete, i u hodu.

    Nijedan savjet nije na odmet i svaka roba nađe kupca, počev od one najjeftinije kineske , pa do najskuplje sa logom, što bi se reklo.Ali nije stvar uvijek u savjetu, makar i onom uopštenom i paušalnom i bez dodirnih tačaka sa savjetodavcem koji se ponekad od njega i distancira, nekad je to nešto kao provokacija moždanih vijuga, suprotna svim pravilima poželjnog ponašanja i navodi samo na razmišljanje, suprotstavljanje pravom rezonu, nekad samo asocijacija i dobar plan, a nekad samo „dobar ili loš literarni sasatav“.Pokreće, nije da ne pokreće lavinu suprotnih efekata ili se baš vežemo za njega, taj „lik“ što nam je toliko drag, a šta ga je „zadesilo“.

    U vezi s oženjenim, a niste znale

    Ono što se nama dešava, ne bi preporučili nikome.A na to što nas zaokuplja, nemamo nikakvog uticaja, ili skoro nikakvog jer bar glave držimo ponosno uzdignute iznad vode, dok nas struje života odnose i vuku prema svom nahođenju.Rekli bismo da duplirani izgledamo pomalo euforični ali i distancirani od sopstvenih želja, pa nismo ni svjesni kako se uskladiti a ne biti „šizofreničan“, tj. ni tamo ni ovamo, kao na nekoj vječitoj raskrsnici koja nas cijepa i rastavlja, a ujedno sastavlja uvijek na istom mjesu, u našim glavama i bilo bi opasno da svako krene na svoju stranu, jer bi ujedno sa sobom odnio i dio onog drugog formirajući na opšte čuđenje i revolt drugih, biće zvano kiklop i to oko usmjereno samo u jednom pravcu, ka spasenju i doktoru za dušu koji ništa ne shvataju, nisu još toliko napredovali i osavremenili se da priznaju da u vašoj glavi i u suprotnom smijeru ,postoji i obitava još jedno biće koje ne vidite i ne čujete, tek u naznakama otvoreno, utiče na vaš život dovoljno oprezno da čutite i nikome o tome ne pričate.Samo se razmjenjujete i burme zaista nisu bitne, možete ih baciti iza frižidera ili temu za roman ponuditi Stivenu Kingu ako ga znate i njegovu „Vreću kostiju“.Ovo bi bila vreća bez dna, pitajte kolegu koji me zna i s kojim se… znate već!
    (Nataša Gajić, Brčko – 07.08.2009. 11:35)

    Емоционално изнуђивање

    Nataša Gajić, 07/08/2009, 13:59
    To znači, ako odbijamo želju a ne osobu, da nijedno odbijanje ne bi trebalo shvatiti lično, kao nešto što je upućeno nama u protivteži sa našom željom, dakle isto tako ucjena upučena nama kao draženje i mamljenje šargarepom na štapu, tj. stavljanjem nečega u izgled da ćemo dobiti, moguće, ako smo dobri i ne suviše zahtjevni, toliko da izazivamo osjećaj krivice ako nam se želja ne ispuni.U ucjeni je spas i ona je obostrana u bilo kojem odnosu koji teži da nešto „iznudi“ ili proizvede, pa bilo to osjećanje ili želja.Isto tako se osjećamo, ucjenjeno ili izigrano, i ako nam se nešto da, samo ponudi, pa odmah zatim uskrati kad smo se već tome obradovali, što je iznuđivanje reakcije, šala ili ,kako se ponaški kaže, „lako zezanje“.U obmani je spas, tj. ne pokazivati doslovce svoja osjećanja, naročito uskraćenosti, a mnogi pribjegavaju i lukavstvu i prepredenosti, čak i „bezazlena“ djeca da bi se došlo do cilja bez povređivanja bilo koje strane, jer podmuklost, okrenutost zlu, degradira ljudski rod.A šta reći za podmićivanje? kao jednu vrstu akcije u pokušaju da se izazove , često neprimjerena, reakcija ili isto tako iznuđena želja, šo osuđuje svako iole moralno društvo i brani se od ovakve vrste ulagivanja svim silama, tako što kažnjava osobu, a ne samo želju pa i za podmićivanjem, jer takođe degradira svaki međuljudski odnos, pa i ljubavni.A kako do ostvarenja želje? Pa „Um caruje-snaga klade valja“; „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“…Činjenica je da je igranjac po tuđim emocijama,drugim riječima uticaj na njih, nemoguće izbjeći.

    Izbegavanje sukoba uz pomoć laži

    U međuljudskim odnosima neki neodređeni odgovori po pitanju stava koji zauzimate o nekom ne toliko bitnom pitanju koje se ipak poteže, recimo reda radi ili iz navike; pa onda dvosmisleni, ali zato ne manje zanimljivi i intrigantni potezi u najavi koji se možda neće ni odigrati;u cjelini uzev, govor između redova koji može da se tumači na više načina, a ne vrijeđa inteligenciju ni jedne ni druge strane, a drži neophodnu distancu u odluci koja se tiče ipak samo vas, a doprla je greškom do tuđih ušiju… Sve to i mnogo štošta iziskuje pravilnu reakciju i izbjegavanje sukoba koje je u takvim i sličnim slučajevima samo prazna priča bez ikakvog efekta, osim što će vas možda asocirati samo da nešto mudro preduzmete, što prije završite razgovor koji ničemu ne vodi niti bilo šta mijenja, i prepustite se sami sebi, što će reći snazi samostalne odluke u važnom poslu koji se ipak tiče samo vas i lične spretnosti ne samo u njemu, nego i da se isto tako i izvučete iz neugodne situacije kao što je beskonačna polemika sa drugim ili sa samim sobom.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:25)

    Snovi udvoje

    Kad spava, ili je budan, on sanja moje snove duboko udubljen u njihovu suštinu koja i meni samoj ponekad izmiče. Možda i ne čita moje misli, ali s takvom žestinom ponire u snove iščitavajući svaki njihov i najmanji zarez ili okuku, toliko da se sneveseli, priča sa njima i davi se u sopstvenim zaključcima koje bih mogla ja da mu dam, da sam samo budna, a on manje zlovoljan, nevoljan da se preda bez zadrške. Tada ni zajednički jastuk nije manje bitan, kada smo skupa, ili odvojeni jastuci kada to nismo, svako na svojoj strani kreveta koji nas na momente spaja i razdvaja jednom za svagda razlikom u pokrivaču ili vrelohladnjikavoj krvi kod mene i kod njega, a koja traži da se različito pokrije.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 14:22)

    Samozavaravanje

    Problem takve vrste najlakše rješavate tako što ga ignorišete, ali ne u smislu guranja pod tepih i izbjegavanja rješenja, već tako što se uz prećutnu saglasnost dogovorite s partnerom, na primjer, da ste to uočili, a zatim pristupite u pravo vrijeme njegovoj realizaciji, tj. improvizujući tako što varku zaskočite i predate se – priznate da ste pogriješili ili pogrešno percipirali, i konačno ga dokusurite tako što sebi predočite pravu sliku i stanje stvari i, naravno, sa tim se pomirite i… nastavite po starom ili takav način ponašanja izbjegavate, kao i osjećaj lične sabotaže koji smo obično onemogućeni da zamislimo onda kad treba, a poslije je kasno. Dakle, bez zavaravanja da imamo popust kod propusta ili previda jako važne stvari koju nismo u stanju da platimo, jer nismo solventni, bar se tako kaže.
    (Nataša Gajić, Brčko – 25.07.2009. 05:56)

    Nagovorili ga/je da vas ostavi

    Dječje petparačke priče ili, kako se to zove, nezrela povodljivost i pretjerano uvažavanje mišljenja grupe i nekritičko slijeđenje ponašanja većine, lagodno priklanjanje grupi jer se bolje osjećamo u njoj, kao pripadnici neke cjeline i vrste ili šta ti ja znam (kasnije, kao zreliji, istovjetno ponašanje slijedimo u parovima, mislim taj osjećaj pripadnosti nekome ili nečemu, kao cjelina). Pristupamo grupi usvajajući nepisano pravilo ili zakon te grupe u kojem se „poštuje“ tuđi integritet tako što se iz hobija ili sporta izmišljaju kojekakve laži o njemu ili njoj i prave intrigice da bi se nešto što ionako ne štima ili je na klimavim nogama srušilo.
    (Nataša Gajić, Brčko – 26.07.2009. 23:45)

    A kakvi bi bili…

    Teško je kad je neko neopredijeljen i suviše radoznao pa bi sve i svakog da isproba, ne obazirući se ni na svoje ni na tuđe emocije. Ali, što bi se reklo, akcija-reakcija, pa što imate u ruci svaki čas, svaki čas možete i da izgubite ili se nađete u nebranom grožđu kao otužni, ulovljeni krivac za sve. Zato ili kakva slučajnost, pročitajte „Parove“ od Džona Apdajka, iz sedamdesetih su godina, značajnih i u svakom slučaju berićetnih godina za „naše generacije“.A šta je poslije bilo, tek na kraju pročitanog romana ili istog odgledanog filma, ako slučajno naletite na njega, svojevremeno se prikazao na našoj nekadašnjoj TV. Prava ujdurma i haos pa ko će koga kad smo već tu zajedno i progovaramo koju, dakle, družimo se…
    (Nataša Gajić, Brčko – 03.08.2009. 23:49)

    Drugačiji s momkom ili devojkom nego s društvom.
    Činjenica je da se neko, bilo koja osoba u vezi ili ne, ne može ponašati isto u svakom društvu, tu su ljudi koji joj se manje ili više dopadaju, sa kojima je manje ili više bliska, a odnos sa partnerom iziskuje ili proizvodi veći nivo prisnosti i povjerljivosti, neki svoj, drugačiji način ophođenja, neke svoje tajne ili šifre koje bi izbile na vidjelo, možda neželjeno, kad smo u društvu i nisu primjerene okruženju i situaciji.Isto tako normalno je što smo drugačiji kad smo sami s partnerom, to je naš mali zabran, ne iziskuje toliko nekakvu masku odbrane ili odstupnice kao u društvu, hoću reći , u društvu sa dragim partnerom otvoreniji smo, češće se slažemo a ne samo družimo i uspostavljajući kontakt dolazimo do veće doze prisnosti, ukratko više smo svoji dok veza i ljubav traju.Pred većim društvom uvijek nešto krijemo, pomalo glumimo i ispitujemo teren, ili sve to i u partnerskoj vezi ali na drugi način.I opet smo to mi sami u različitim pozama, raspoloženjima koje zahtijevaju od nas različite situacije i ljudi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 10.08.2009. 10:13)

    Malo tolerancije.
    Na osnovu čega prvo reagujete u nekoj situaciji? Na osnovu prvog utiska, zaključka koji ste nabrzinu izvukli iz nečega, nešto vam se takvim učinilo ili na prvi pogled tako izgleda, ponukalo vas da vam takva ideja o nečemu sine, pa ste se za njom i ponijeli, više-manje tolerantno, samopouzdano ili krajnje nesigurno, jer vam situacija ni sada, na kraju krajeva, dreždi sasvim nejasna i nedovoljno iskazana.Hoćete li pogriješiti kad na osnovu nečega što o nekome znate poslije izvjesnog vremena, a odnosi se na njegovu narav ili karakter, sredinu u kojoj se kreće, a ne znate gdje živi ni sa kim ,u krajnjem slučaju sve polovično, šta mu se dešava i šta je proživio, totalna zagonetka, iz čega ćete izvući neki, bilo koji zaključak o njemu i dati mu ocjenu recimo sigurnosti njega kao ličnosti i pouzdanosti da vas , u određenoj sitaciji, neće ostaviti na cjedilu ili prevesti žednog preko vode, pa da se prema tome upravljate i toliko mu priđete ili ga čak prihvatite kao osobu koja je dovoljno vrijedna ,bar vaše pažnje ili čak nesebičnog davanja.Hm, tolerancija je znači oblanda, forma u koju zavijamo svoje međuljudske odnose i pitanje je kako ćemo i sami biti okarakterisani, kao mekušci ili nedovoljno zadubljeni u „svjetski problem“, dakle površni posmatrači vozova koji baš i ne promiču na pravi način pokraj nas i naše, ponekad usijane glave od sopstvenih problema i tuđih zagonetkica koji neće da se iskažu jer su takvi-tuđi.Tolerancija je za nas pitanje ponosa i dokle doseže naša spoznaja o nekome ili nečemu, ali ne i sud jer sudije nikom nismo p(r)ozvani da budemo.

    Pokušavaju da imitiraju tinejdžerke.
    Uzmimo taj obrnuti slatki primjer za primjer i ovog teksta.Mataursko veče. Obukli ste se i našminkali kao da ste se maskirali da prikrijete sve ono što svojom nedozrelom zrelošću još niste dostigli i postigli, a pred vama je već sada, čini vam se.Kao da ste svojim zrelim grudima i drugim atributima preskočili jednu stepenicu i prag gotove zrelosti, viri mladost u procjepu ili iza pukotina koje još nisu ispunjene.A kad jednom dostignete i to ispunjeno vrijeme i godine, vraćate se onamo i onome što ste tada preskočili, ako ste, nevinost nedoraslog trenutka koji brzo prođe, pa ako tada niste imali „zrele atribute“ da ih istaknete, sada ističete ono što imate ili i to sakrivate da se manje primjeti kao nedostatak nečega, kao nekad zrelosti, prezrelost. Uostalom, sad je u modi i nosi se sve, mala je razlika i granica koja ograničava, sem vaše figure i kako ona izgleda i zrači kad, naravno svučete i tu zamaskiranost zrelih godina i kao da niste na izdisaju.Ne vrijedi isticati ono što je predmet ruglu ili ono čega (još) nema, pa bili to i mi sami i u cjelini.

    Uobičajene greške žena u seksu.
    Duboko sam uvjerena da žene danas griješe ukoliko su previše agresivne, a mislim da su takve u većini slučajeva, naročito prema tuđim muškarcima koji im se eto sviđa pa flertuju s njim i pored žive partnerke i svog patnera, a i ako su solo.Dakle pretjerana inicijativa na djelu i sledstveno tome brzo povlačenje iz igre „ko zna šta mi/mu ne odgovara“.Obrnuta situacija je kad je žena sa svojim čovjekom pa griješi što ne iskaže šta bi htjela, šta joj je na umu i šta joj godi ,pa zatraži ili sasluša i čuje i partnera.Inicijativa i signali u noći, pitanje je sad i pravo nečijeg izbora na djelu. Samo da se ne ponavljamo…

    Pređite na poentu!.
    Problem je sa onim sagovornikom koji takođe ima šta da kaže i nestrpljiv je zbog toga, nepažljiv ili ne umije da sluša te uskače drugom u riječ, što nije pristojno.Takođe smanjena radoznalost za iskaz drugog sreće se i kod nesigunih i pomalo rasejanih sagovornika kojima su druge misli u glavi ili se i sam se bori da smisli šta bi rekao kad drugi zašuti i tako mu „parirao“.Smanjena radoznalost i nedostatak koncentracije, drugim riječima nezainteresovanost ne mora da bude uvijek razlog zašto nam je neko dosadan ili nedovoljno zanimljiv.Često nas muče druge stvari ili smo i sami malo više komunikativni.A poenta, poenta je zanimljiva kad ima uvrnuti kraj, tj. prethodi kratka priča pa tvist završetak.Iznenađenje slijedi, mada često i prethodi, ali to je druga tema…

  26. Nataša Gajić каже:

    Isfolirano skromni
    .
    Skromnost je neka vrsta granice, ograničava nas u iću , piću, a možda i u seksu, ali očekivati za to uzdržavanje neku vrstu nagrade ili da će nas bog otrijezniti, da ćemo izbjeći njegov sud, ako ga ima ili dostići pravdu za pravedna osjećanja i stremljenja, takođe je odraz neskromnosti i težnja nedostižnim čudima koja ne postoje kad im se nadamo ili im težimo. A ,opet, ko više traži, zahtijeva i u poslu teži, više i dobije.I zato skromnost u svemu nije i garancija lagodnog života, a zaštita od tuđe zlovolje, zavisti pa i neskromnosti upućene nama samima.Prije da bivate izvrnuti ruglu da što manje tražite-manje i dobijete.

    Kako ćete se osećati ako vam uspe? .
    Kako ću se osjećati ako mi nešto uspije? Pa , uspješno i još možda ispunjeno, taj trenutak vječite prognoze da je nešto upalilo.Ili kao običan prevarant koji je opet samo upotrijebio riječi iz različitog, čitav vokabular kako bi privukao i zavrijedio nečiju pažnju i dozvao davno zanemarenu bliskost sa ljudima koji nam to jesu. I ništa više,prebacivanje loptice s jedne na drugu stranu, najljepše uzajamne želje, nevješto i pomalo nesigurno izbjegavanje stvarne promjene, osim one koje su se neopazice za druge, gotovo neprimjećene od potrebne strane već odigrale, dakle priznate, pokajanje grešaka i odstupnica za sve moguće u budućnosti i ..stop, vraćamo se na start a trka sa vremenom je već odavno predata onom ko je i zaslužuje i sve ostalo, naravno, njemu, sretniku.O čemu ja to? Pa, ne moram da se raspitujem da bih prihvatila razloge vječitog krivca i da svi u suštini kvarimo atmosferu, dobru klimu u porodičnim odnosima, kako moji kažu kad se „ponovo upoznajemo“, mijenjaj ploču.

    Oženjeni su najpoželjniji!

    Kad sam ja prije kojih desetak godina upoznavala svog budućeg partnera, kako vi to kažete, a sadašnjeg muža, bio je dio društva u koje sam tek pokušavala da stupim, u stvari željeli su i drugi da se bolje upoznamo i družimo, neobavezno, kako to već danas biva, a meni je pored uha tek proletilo bračno stanje onoga koji mi tek tako nije bio ni na kraj pameti, ovakog ili onakog statusa, željela sam samo da osvježim sutrašnjicu ili bar sadašnjicu, ako već ne može drugačije.Bilo mi je čudno samo što se dotični drži sam i bez društva svoje polovine, koju sam dakle“čula“, a ne prečula, po meni je bio oženjn i u „čudnovatom braku“ ili tek usamljen.Smijurija, tek ja sam se i ne primjećujući ga, uskoro udala za njega misleći sama na nekog sasvim desetog evo već dvadeset godina, čim sam saznala da je -neoženjen, tj. davno razveden, jer dotle smo već korak po korak već bili stigli neopazice, kao i do djeteta i poslije desetogodišnjice braka sve se „pomalo kajući“, što nismo imali tu obavezicu, kočnicu i granicu od tuđeg bračnog statusa i dokle već smijemo da idemo kad neko „nije slobodan“.Oslabi instikt kad je veza „čista“.

    Posmatrajte oblake.

    Nekoga ko ponekad nađe vremena i volju da zuri gore u oblake koji se lijeno vuku po nebu i vremenom propuste iznenadni blijesak sunca koji bi trebalo još ponekom da obasja ako ne cijeli život, onda bar djelić tog dana, smatraju se ako ne za čudake bez povremene inicijative ili bar introvertne osobe koje će , za razliku od drugih obuzetih neprekidnom aktivnošću, i odustati od nekih planova koji im tako zanesenim padnu gle slučajno? na pamet, sve opuštajući se i tonući jače u zanos.Odvlači nebo pažnju ,nije da ne i oblaci i sunce po njemu, a dole zelena mirišljava trava, mami priroda u letargiju i više opuštanje,ali i mijenja nenadano svoj lik i uticaj kad vrijeme umirivanja nestane, a prorade razne turbulencije, zatamnjenja i nepogode, bilo gore ili dole, u takođe stvarnom životu čovjeka koji mora da je svagda na oprezu, a ne svakomalo s glavom u oblacima iz kojih takođe sijevaju munje i sudari, ne traba zaboraviti ni na to.Odmor je za dušu i, kao i sve lijepo, kratko traje.To nam kažu oblici koji svakog sa iole mašte podsjećaju na nešto i vuku od sebe.

    Vaša teškoća je teža
    I to stoji, ti gorući problemi od kojih ne možete nikako da se sklonite , niti njih od drugih jer malo-malo pa vam pređu u naviku jadanja, gotovo kao još neiskorištena-neizgovorena zanimljivost, još malo pa dogodovština „zar to još može nekom da se desi i muči ga kao kamen u cipeli što žulja“.Najbolje se kao mokra kokoška stresti i nastaviti dalje, ubosti kakvo zrno sreće pa se i pohvaliti dobitkom, možda i to još neko sasluša do kraja i upamti za nauk, ne štiteći sve jednako svoju zlobišku i potrebu za pružanjem pomoći gdje ne traba niti mu se traži, ali on je „uvijek tu i spreman da priskoći“. Prihvatljiv za ispomoć ko je?

    Bez ucena seksom.
    Ucjena je možda prejaka riječ u ljubavnom odnosu. Ali ako je u jednom trenutku jedno od njih obično malo više pasivno ili čak pomalo neinventivno, potrebno ga je malo podstaći, podsjetiti ga na nešto ili čak staviti mu nešto u izgled kao neku vrstu ljubavne razmjene tipa ti meni-ja tebi, pa dobro u ljubavi se daje i dobija srazmjerno ako je igra ona prava.Tako ni mala šargarepica u izgledu može stvar da pokrene; to se zove uskraćivanje iz zajedničkih interesa, ne zvući primamljivo, ali pomaže; a ni sitna kažnjavanja i kaznice kao što su razlike u ponašanju kad nekoga povrijedite svojim ponašanjem, da bi mu dokazali da vam njegova sitna bockanja ne odgovaraju, čak zahtijevaju protivakciju i izmirenje kad onaj ko je pogriješio dobije pravi signal i trgne se, odnosno malo razbudi.Budite kooperativni pa ćete i dobiti, ovaj put ne čvrgicu ili po guzi kao kakav jogunasti klinac.

    Mrze vas jer ste bolji od njih.
    Biti bolji u nečemu od drugih je relativna stvar, možda uspješniji sa više truda ili se rezultati samo malo više ističu, jer su češći i djelotvorniji.I povučenost i nepovučenost tu odigra svoju ulogu; nečiji kvaliteti ostaju skriveni i nedovoljno iskazani, u zapećku i ne ugledaju svjetlost dana, a neko je baš nekako na udaru i ističe se u plasiranju svojih kvaliteta.Onda, sve je pitanje takmičenja i raspoloženosti nekoga da izađe na megdan, na crtu kako se kaže.A i pitanje ljubaznog odobrovoljavanja javnosti ponekad ne pomaže, ni to da li ste im simpatični a vaše djelo dostojno prezentacije; ima tu mnogo više kao što su harizma, pravi trenutak, udovoljavanje cjelini i pakovanju, a i višak sreće nije na odmet.Ponekad ne možete da izbjegnete ni ono već čuveno „a gdje tu u svemu moj interes“ i „gdje sam tu ja ukomponovan (da ne kažem ugrađen)“.

    Jure imućne i situirane.
    Poznata njemačka nobelovka Elfride Jelinek napisala je sadržajno , ali i po formi pisanja (niti jedno veliko slovo, uz poštovanje sve ostale interpukcije, tako da rečenica samo izgleda razbijeno, u stvari je formirana),veoma zanimljiv roman „LJubavnice“ o muško-ženskim odnosima kroz odnos dva para i njihovih porodica; ko koga tu juri i šta na kraju krajeva dobije i uhvati, tj. svakome se u rukama i zamalo za vratom nađe ono što je i „tražio“, toliko da je za žaljenje ali teško i za opravdanje sa svom svojom tvrdoglavošću, otporom, ma šta to uporno bilo i sa čije strane okarakterisano kao surovi model odnošenja prema suprotnom polu…Upravo mi je u rukama i drugi roman ove vrsne spisateljice pomalo ljudskih šablona koji iskaču u stvari iz okvira sredine, a u okovima su, kao na početku četrdesetogodišnja pojanistkinja koja živi sa svojom o, pomalo „besmisleno posesivnom“ majkom; dakle „Pijanistkinja “ je filmovan roman sa Izabel Iper u glavnoj ulozi a preporuke su ovako dosta sočne… da vidimo.
    Nataša Gajić, Brčko – 31.08.2009. 06:35)

    Ne izgubiti sebe kad se zaljubite.
    Ovo je jedna krajnost, kad ste emotivno, fizički pa i materijalno zavisni od jedne osobe koju volite, ili bar mislite. Postoji i druga krajnost, istina češća i često dugotrajno održiva ili se nenadano kida pa se uskače u opet u istu ili sličnu, jer ste naprosto tako naštimani, najprije profesionalno a onda i zbog drugih razloga površno orijentisani.Dakle, vodite odvojene živote, rijetko se nalazite, možda teško i na istim talasnim dužinama, ali ste zajedno i kad se nađete na istom mjestu to je vatromet, praznik i u tim časovima ili kratkom vremenu ,nemate vremena ni za šta drugo i drugog, toliko ste se uželjeli jedno drugog sve provodeći vrijeme na različitim krajevima svijeta ili tek različitim kancelarijama, obuzeti poslom, trkom za novcem ili tek „jadnom“ popularnošću, šta li sve ne.A u stvari ste zavisni jedno od drugog, čujete se svakodnevno i onda, nenadano, otuđite i sretneto u svom prebukiranom životu bez kontrole i prevelikih obzira, nekog novog, pa opet jovo-nanovo.Postoji katkad i nešto neviđeno; iako ste s drugim nešto vas vuče u staru vezu i kontakt, ali pošto ste stabilni i čvrsti, na staro se ne vraćate i nemate nikakvog više opipljivog kontakta, samo što bjesomučno razmišljate i kombinujete ,kao ovisnici o kakvoj drogi od koje ste se davno izliječili.
    Nataša Gajić, Brčko – 02.09.2009. 12:07)

    Ucenjivanje nežnošću.
    Ucjena je, naročito emotivna, kao uslovni refleks, ono što pružate nepisani je zakon za ono što slijedi, što će da poteče kao topla voda za vaše od želje namučeno, zažareno tijelo, milina.Ima ljudi koji se u gotovo svemu osjećaju uskraćeno za ono što najviše vole, da se maze i paze, ko ne voli?, i čim to izostane razgoropade se i pribjegavaju nekim djelotvornijim mjerama da to kod drugog postignu, da ih neko smiruje, tetoše, odgovara možda i od osvete na koju su ,izgleda, spremni, pa kažu „istom mjerom“.Sve dok se ne oglasi ono zvonce nježnosti i draganja, što podstiče na ustupke, djela i činjenja, ponekad davanja, iziskuju pravilnu reakciju, postupak i baš pravu protvuslugu. A djeca, uče se od malena,kad je lice njihove majke dovoljno blago, da mogu da zatraže nešto i to i dobiju sledstveno pravilnom raspoloženju i ako su sami bili dobri i poslušni, nagrada, možda ih mama i pomiluje po glavi.Od malena učimo kako biti dobar prema nekom ko to „zaslužuje“ i tako ga nečemu učimo, davanju i primanju nježnosti, njenom uskraćivanju kad smo loši, gotovo vaspitanju i navikavanju na onaj refleks nježnosti s početka priče, koji iskače kao „znak dobre volje“ i tapšanje po glavi.Jesmo li zavisni od tuđe nježnosti kao od dobrog dima što mami i šamuti zdravo rasuđivanje i pravu reakciju na problem razmaženosti i nespremnosti na i najmanju grubost pa da se potresemo.

    CIPELE I KAZINO NA SPISKU ŽENSKIH GLUPOSTI

    Čista zamjena teza.U današnje vrijeme, kad je sve na prodaju i trgovinu, zašto ne priuštiti sebi i malo te čuvene rjietkosti u koju spada ljubav, prema bilo čemu ili bilo kome.Kad nedostaje ona prava, da podmiri i začepi sve rupe i praznine, dovoljna je i ona fetiška koja je simbolizuje, prema predmetu naše pažnje, prema ukrasnoj robi koja takođe ima svoju cijenu, kao i bezgrešna ljubav prema običnom partneru što ima svoju „nominalnu cijenu“ samo koja se drugačije zove ili praktikuje, kao naprimjer količina upućenih emocija, e sad kakvih… i koliko smo skloni, mi griješni ljudi, da se kockamo u njih i da ih na žalost toliko puta isponova, ne učeći na greškama, i prokockamo i ostanemo na mrvicama prazni i isprazni, druga je stvar.
    Nataša Gajić , September 03, 2009

    Skinite paučinu sa života.
    Seks zaista nije nešto što morate da radite. Niste zaljubljeni, trenutno ne volite baš toliko ili jednostavno niste u prilici.Misli vam odvlači, ili ste na drugi način zaokupljeni, sijaset istoznačnih i istosmijernih preokupacija koje ispunjavaju vaše vrijeme, možda i do granica izdrživosti. Onda ponovo dođe ljubav, ona uvijek odnekle, povuče vas u bilo kojem obliku, čak i kad se već uveliko pitate možda ipak ne? i kad ste već uveliko ušli i zašli u nešto novo što bi da vas obaveže „za sva vremena“.
    Nataša Gajić, Brčko – 05.09.2009. 22:11)

    Hvali se devojkama s letovanja. .
    Sve je u maglinama i ribolovačkim pričama.Što ste vi „iskreniji“, to ste manje vjerovatniji, ne vidi se ono što se ističe i tvrdi, još manje ono što se gure pod nos.Negdje lebdite,neuhvatljivi, i najlakše je dokazati da ste „lažac“ ili pomiriti se sa sudbinom i preko svega preći.Priče će da stanu i neće se više ponoviti, ako počnete ujedno i da se pravdate, kao nešto normalno, nepredvidljivo, a možda niste ni imali šanse da izbjegnete navalu.A onda, svako vjeruje u ono što mu se sviđa, prije, pa i vi sami u sopstvene „laži“; tek ste tu neuhvatljivi.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 10:54)

    : Bez previše lenčarenja.
    Ovo sa preuveličavanjem stvari do same „tragedije“ vam je baš tako.Vrteška se uhvati u zamah kao pravo kolo sreće, pa ste čas posla u debelom minusu.I ne morate biti neki veliki ljenjivac, ali ako ste odmarali cijeli bogovetni dan i još malo više, ne sleduje vam ništa drugo nego noću nesanica jer ste se preodmorili i sad baš nemate šta da radite ,osim da mozgate o tajnama, zavrzlamama i prošlosti svoga naduvanog malog života.I što je najgore, sve vam smeta i to kako ste sve posložili u njemu i ostavili za neki drugi put koji nikako da dođe pa i sa najavom.Odmorite se od „gostiju“ u glavi, ako ikako možete i ne dozvolite da „misli vam vrludaju“ bez kompasa.Besposleni.LJenost gora od bolesti.Pa baviti se nečim za užitak.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:15)

    Neka nova vrsta.
    Potrebna je dooobra istorijska distanca a da bi se tačno utvrdilo koja „vrsta“ muškarca je u kojem periodu bila stvarno dominantna, i u kojem dijelu svijeta.Baš kao i u našim malim neprimijetnim ženskim životima u kojima uvijek isti tipovi preovlađuju, dakle, oni postojeći.
    (Nataša Gajić, Brčko – 06.09.2009. 11:38)

    Povremeno obrnite pravila.
    Ne kažem da nije bitno, to povremeno jače zbližavanje cijele porodice, djeca-roditelji, roditelji-djeca.Ali potrebna su ponekad i ona druga, pomalo krnja, naročito kad imate jedinče oko koga se cijeli svijet vrti od samog rođenja pa do još nije stasalo; mali odmak i odsustvo, naročito ako još uvijek ima neke svoje specijalne zahtjeve povodom toga i da bi se to ispunilo, kratkotrajna rastavljenost zajedničkog sklopa koji sasvim dobro funkcioniše i bez jednog člana-oca, koji naravno svakodnevno radi, a mama je uvijek tu, a bez nje i strahovi tipa jao mrak pa bubica…E, da bi se i sa tim saživjeli, potrebno je najprije novo društvo, ako su roditeljski noćni izlasci u pitanju, kao nekad kad smo bili beba pa je bilo potrebno pričuvati nas, a onda i kućne posjete malo neobaveznijih posjetilaca, kad je roditeljsko prisustvo suvišno, čisto vježbe, razonode i promjene radi, kao provjetravanje cijele porodice, pa i u cilju sticanja međusobno različitih iskustava kad su nam takva i interesovanja.Koje uzbuđenje poslije opasne monotonije koja se čas posla uvuče u vrijeme koje provodimo pretjerano skupa.A i zbog samostalnosti u ličnom sagledavanju svijeta oko sebe; stariji da se podsjete onog nekada, a mladi da ispruže korak iz ušuškanosti zagarantovanog porodičnog gnijezda.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 07:50)

    Sete vas se kad im nešto treba.
    Moja mama ima običaj da kaže:jadna je kuća u koju niko ne zalazi. Nešto slično se „dešava“ i sa čovjekom koga se ama baš niko ne prisjeti u odsudnom trenutku, odnekle pa donekle; možda se desi da i njemu zatreba a ljudi zaziru jer je „čudak“ i pomalo krut za tuđe potrebe.Nije lako biti odbijen, ali ni zatražen.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 08:04)

    Ljubavne uspomene.
    Vidi se da je olovka bila muška…Što se žena tiče, one se sjećaju i „onog što se nikad nije desi(l)o“.
    (Nataša Gajić, Brčko – 09.09.2009. 14:18)

    Dete je sada dete.
    Pogledajte noviji češki film „Sreća“ koji se prikazuje trenutno u okviru Nedjelje evropskog filma u BiH pa i u Brčkom.Mislim da su to dovoljni podaci za početak i preporuku.U pitanju je porodica, u stvari privid porodice u kome se svi nađu koji je zapostavljaju, naročito djecu, što vodi u umor od života i bolest.A kada se „sjete“, djeca već prihvate pruženu ruku prijatelja koji je „uvijek tu“; onda prigrle sopstveno dijete koje su zaboravili obuzeti raznim drugim silama,na silu kako inače, otmu ono što je njihovo, jer se probudila zaspala ljubomora i optužbe bez osnova, kao i bolesna mašta…To je samo jedan aspekt filma koji ima više povezanih rukavaca ljudskih sudbina i njihovih međusobnih uticaja koji ih sreću i rastaju ,i tako ko zna koliko puta i do kad.

    Emocionalno ili fizičko neverstvo.
    Pitanje je sad šta podrazumijevate, još konkretnije, pod emotivnim a šta pod fizičkim nevjerstvom, naročito kad mislite na oba slučaja u kompletu? Pod šta spada nečije fizičko prisustvo, nečija materijalna pomoć i podrška , pa i emotivna, u svakom trenutku kad zatreba, nečije riječi i ne samo to već i djela, a do pravog, seksualnog, kontakta ne mora uopšte da dođe, još uvijek nije ili se desilo naprimjer u početku jednom i nikad više.Je li to prijateljstvo, veće od onog sa partnerom, u kojem razmjenjujete misli, prodrške i sve ostalo gotovo kao u vezi, i bliskost i razumjevanje je veće, nešto zajedničko imate, a veza se krije, tajna je i komzumira se kad za to imate priliku, vrijeme i volju, nešto napreduje, nešto ne i sjedite kao na dvije stolice, a to vam ipak nije muž ni partner s kojim dijelite dom i djecu i recimo ne obratite mu se baš za svaku sitnicu.Jer, zaboga svako ima svoj život, a ipak je otvoren i za ovo drugo nevjerstvo prema sebi i drugome, kao da simulirate nešto stvarno i što jedino „priznajete“ kao pravo partnerstvo .Nema laži-nema prevare, jer ste se obećali , svojim postupcima, u obje veze, i emotivno i fizički.Jesmo li na granici zakona i poligamije koju ovaj ne priznaje?

    Promenili se u toku raspusta – nabolje.
    Recimo da vam neko toliko nedostaje, jako, a onda se iznenada vrati negdje u predjele vaše blizine poslije dužeg vremena, toliko dužeg da ste ga skoro izgubili iz vida, onakvog kakav je možda bio nekad.Onda i njegova fleksibilnost ili kompromis u iznalaženju novih zajedničkih trenutaka, osvježenih ili u nastavku nadoknađenih, izgledaju kao da ga ponovo pravite makar iz blata ili gnječite i oblikujete kao kakvu glinu, negdje na drugom mjestu od nekadašnjeg i u nekim već podobro otkasalim vremenima; sve vam je novo i nikad prežaljeno pa kao da sanjate željeno a nikad ostvareno.Tako je i sa promijenjenim ljudskim karakterima tokom vremena; gube na snazi otpora ili pobune prema vama, gube se zaista ili vi uobražavate da vam se najzad prilagođavaju kako ih vi prihvatate sa novim starim žarom.Bit je u promjeni vas samih ili stvari oko vas, onog što vas okružuje, sredine…Malo kad i stvarnih ljudi koji samo stare i tako odlaze smjeliji prema nedostacima svojim i tuđim; ono što dobijate gubi se i obrnuto.

    Ne izdati prijatelje zbog „faca“.
    Faca ili ne-faca, ono što je stvarno ozbiljan problem koji koči zbližavanje pojedinaca u okviru zajedničke starosne , generacijske, grupe, je počesto podsmješljiv stav, podrugivanje, čak intenzivno ismijavanje prema pojedinim članovima-drugarima koji još pokušavaju da se jače i stabilnije uklope u različite grupacije, ali im nekako ne ide, mada figuriraju tu negdje okolo, što će reći prisutni su ,ali nezadovoljni takvim odbojnim tretmanom tzv. drugara. Oni su obično mlađi ponešto, možda nastrojeni različitim zanimacijama koje na neki način sabotiraju šira zajednička interesovanja grupe ili jednostavno se ne uklapaju u potpunosti u unaprijed prihvaćen režim natjecanja, isticanja manje-više uspješnog imiđa kroz različite aktivnosti.Drugim riječima, prečesto žele „nešto drugo“ i traže nekog ko će ih u tome podržati, a da to ne bude obavezno roditelj koji počesto pokaže i iskricu nerazumijevanja za njegove sitnije pobune, ljutnje, svađe i tuče, u stvari nastojanja da se približi grupi, čak odskoči i nametne svoje, ali na pogrešan, nekad destruktivan način nekog ko je ogorčen otporom svoje grupe prema njegovim nastojanjima da bude ne faca među svojima, ali bar poštovan kao ličnost u fazi formiranja kao i njegovimalo spretniji ili „bezobrazniji“ drugovi.Kako prebroditi jaz među članovima iste generacije koji se još uvijek bore za svoje mjesto pod suncem, a uz što manju intervenciju roditelja sa strane, koji u tim slučajevima počesto više odmažu , čak i samim svojim prisustvom u razmiricama i borbama unutar grupe, jer su skloni zaštitničkom stavu prema svom potomku, a time ga još više izdvajaju od drugim, umjesto približe i pomire različitosti.Nismo svi isti i ne težimo uvijek istom, pa tako ni naše nedoraslo potomstvo koje stasava i nastoji da se uklopi jer se kao takvo nabolje ipak osjeća, sigurniji je, u grupi.Potrebno mu je druženje, bože moj, ali fer i uz poštovanje tuđih slabosti i mogućnosti, pa makar to bilo pravilo koje važe i za te face koje su se lakše snašne ili probile u tom nekom izolovanom trenutku, a kad pogledate negdje izgubili malo kasnije ili opstali do kraja.Pomozimo našim „slabijim“ facama!Nisu uvijek svi prvi u nečemu, bilo čemu, a već sutra to budu u nečem drugom; i više strpljenja, a manje dječjeg plača zbog trenutne odbačenosti kako se klinci počesto osjećaju kad kikšu u nečemu.

    Vaš bivši s novom devojkom.
    Neukusno je nepozvan prilaziti nekom , naročito mješovitom društvu, a pogotovo ako ste gotovo sigurni da ste nepoželjni u društvu para.A tek ako se tek tako predstavljate, možete da pokvarite tuđi odnos i kao bivša djevojka izazovete ljubomoru i to ne samo kod sebe.Hm, kako biste nešto dokazali!?To se zove nametanje.

    SRBIJA POD ŠLJIVOM VELIKOG BRATA

    Željela bih da kažem da je Beograd bio i ostao grad kome su se mnoge stvari , dobre i loše, desile, o kojem su se mnoge priče ispričale, i one koje su se već ispodešavale.To je grad u kojem bi mnogi željeli još da žive ili se tek provedu, što je i medijski davno izdokazano, za razliku od ostatka Srbije koji je sav pod šljivama.Evidentno je da, kao i u ostalim većim dijelovima svijeta, u njemu stranci i nedovoljno upučeni treba da zaobilaze neke ulice i „ulice“ da se ne bi opekli.Jer što se tiče sviju nas, i domaćih i stranih, sve je prekopirano, presnimano i imitirano, što će reći preneseno; po ko zna koji put majmun radi što majmun vidi, pa tako mu i budi.Ne baš lako za svariti.

    Такав сам какав сам
    Istina, važna su djela i ponašanje koji i određuju neku osobu,možda više nego i same osobine koje počesto jedva i uočavamo.S druge strane, nešto ćemo određenoj personi prije oprostiti, a drugoj to isto ipak ne,jer postoji nešto što je malo teže objasniti nego samo kao običnu emociju koja nas tjera u empatičnost i prihvatanje nekoga i kao ličnosti punu svakakvih osobina, pomiješanih, a i postupaka, a to je simpatija od koje kreće i ljubav prema istoj, tako da nam je teško razlučiti uvijek samo njegovo ponašanje, ophođenje i prema nama samima, naročito ako je drastično i vuče u ekscentričnost, pa smo ili u dilemi ili malo odviše podliježemo subjektivnom doživljaju onog ko nas je zaokupio i mi njega svojom pozornošću mada je uvijek i ne zaslužuje.

    Privlačnost na prvi pogled.
    Vrijeme lijeći sve pa i rane koje nastaju iz te uzajamne privlačnosti koja se nije završila brakom, ali jeste malo dubljom vezom u kojoj ste nešto pogriješili u smislu povređivanja drugog, ili nečeg manje opasnog, ali dragi/a vas ipak neće zauvijek u svojoj blizini.Mogu reći samo pazite da se ne opečete, nehotice, i ostanete zauvijek na distanci, na čekanju, neostvarenoj ili tek polovičnoj vezi u kojoj su se aktivirale sve moguće „kočnice“ za srećan kraj zbližavanja.A uvijek ste tu negdje.

    Prijatelji su prijatelji.
    To se zove ekscentričost, samo čija? za posjedovanjem nekoga ili nečeg takvog-drugačijeg, ili za pripadanjem nekome ili nečemu čemu inače niste dorasli, i ne možete da ponesete to breme približavanja koje vam je u suštini samo opsesija ili pogrešno tumačenje i bez isticanja (ne)različitosti.Potrebno je upoznati nekoga, ne suditi mu na osnovu površnih podataka kao samo nekog capnete/odcijepite i to je to i bez protokola u ophođenju duša.

    Podgrevanje veze.
    Prvi put da je neko-bilo ko iz vreće istresao u jednom dahu nešto što ga ipak kosi, a trebalo mu je.

    Deca će vas zbližiti?.
    Imati djecu nije nimalo lako, jedinče pogotovo.Umjesto da se sve završava s polemikom sa batom ili sekom, dijete je nekako naviklo pomalo starmalo da se osvrće za vama,utroje, provjerava „jeste li tu“ i koliko još „živi“ da se ponesete sa njim i njegovim već stećenim vještinama koje su vas, gle čuda, već i nadrasle, jer, normalno ide drugim putem, ma šta vi pričali ili sugerisali, on je „antiprotivan“, a poslije se“ hvali“ i uzbuđuje što je zahvaljujući vašoj nesebičnoj pomoći ipak napredovao, prebrodio emotivnu i drugarsku krizu, opet naravno, vrlo jednostavnije nego što ste se nadali.Ali ,da li ste i vi? Ili ostajete kod onoga čime vas vaše još fizički i drugojačije „bebče“ nadilazi, ponosni ste, ali i zbunjeni kako da se nosite sa tim i sve ne pokvarite i prije vremena.Opterećujete se bez razloga da ovo nije vrijeme za njegovo djetinjstvo, suviše je surovo a malo izdašno, pa mu ga gradite od snova i brojeva i knjiga, uzgred, jer on ima sasvim druge elektronske zanimacije dostojne odraslih ljudi, ali s njima se ophodi tu negdje kao dijete.I nemate potrebe da lupate glavu da ćete protračiti svoje vrijeme ako mu se češće i pridružite u posmatranju „svjetskih zanimljivosti“, a zanemarite svoje; tu je uz vas sve vrijeme ovog svijeta koje se još može i nadoknaditi, drugom prilikom, ali njegov uzrast i vi uz njega- nikad.Uvijek nastupaju neka druga vremena.

    : Žensko skeniranje.
    Nesigurnost nije samo odraz nečije nesigurnosti, već lični „memento“, ako i sama znam šta bi to bilo i šta znači?

    Budimo prijatelji.
    Postoje trenuci u kojima jednostavno više ne želite da obitavate, u postojećoj vezi više ništa nije željeno kao prije. Postoji neko drugi, recimo, i vi se nekako, makar i za početak polutajno dogovorite, ali se niste dogovorili tako i sa partnerom koji eto polako postaje bivši, postaje ali još nije. I taj polako bivši vas „hvata za vrat“ za svaku vašu riječ odbijanja daljeg zajedničkog života; dijete vodite sobom i to je to što ne dopušta, vi idite i više se ne vraćajte ako tako postupite.Drugi ili već budući samo vas doziva uzvikujući vaše ime preko odložene slušalice, recimo…Da li biste već bivšem oprostili kao prijatelju ovu „grubost ophođenja“ ili možda kao još uvijek polubivšem partneru dok ste se pokušali, ali samo pokušali raskusurati, a onda se sve vratilo na mjesto, u kolotečinu, do daljeg? Kakav haos!?A vi prijatelji.

    Pomišljate na razvod.

    Ne mora neko da bude skroz loš a da bi mu brak bio loš , a on divna osoba.Razvod braka je bubica u glavi ili velika dilema i samomućenje i nikad ne može da se riješi samo od sebe ako malo odstoji pa „nestane“.Potrebno je konkretno razrešenje situacije po kratkom postupku ili ostajete uz sopstveni pristanak tu gdje jeste, ali više se „ne jedite“.

    Ne morate tako da se ponašate.
    Postoje situacije u kojima niste svjesne šta radite, ne kažem da ste zbog nečega trenutno „neuračunljive“, drugim riječima niste sposobne da procijenite pravilno šta postižete postupajući na izvjesni način, pa se prema tome ne možete ni rukovoditi koliko je to ispravno u odnosu na druge kako oni postupaju u sličnim dešavanjima svog života, jer su obično zaklonjeni privatnošću i svojom intimom. Znači, prepušteni ste sebi da se snalazite kako znate i umijete.Nešto vam možda i iznenada sine, sami sebi se iznenadite, svojoj reakciji ili možda sentenci koja vam je pala na pamet i gle pomogla. Niste isti, ma šta to značilo i koliko situacija uvijek iznova ponovljena, bila ista, ili bar slična.A da li ste morali da se baš tako ponesete, ocijeniče okolnosti u kojima ste se našli, možda najviše zahvaljujući sebi, ili sam Bog iznad vas zna.

    Posle kraja.
    Nikome nećete „pomoći u nevolji“ tako što ćete ga prekratiti ili sakriti; drugim riječima bolje da nas je više i što češće, pa kud puklo -da puklo.

    Vodite li ljubav koliko i drugi parovi?.
    Šta bi bilo kad bi bilo? Naročito kad bi u slučaju sa drugim mogućim partnerom, i kad ste na prekretnici, to bilo drugačije, intenzivnije, žešće, možda slabije i rjeđe.U svakom slučaju bilo bi nešto novo i kad se već pitate, znači da vam je stalo do neke promjene u ustajaloj kolotečini ovog ponekad i pretežno aktuelizovanog dijela ljudskog bavljenja sobom i drugim ljudima.Ne znači da treba nešto drastično mijenjati, možda čak ne ni sebe,samo dovoljna je ta težnja ka preokretu da nešto pokrene, jer kolo se uvijek okreće, potreban je samo malo poticaj u pravom smijeru, i vi ste samostalni u donošenju odluke i bez stega koje žuljaju i navode na uzaludna pa zato neuspješna poređenja oko sebe.Pogledajte samo taj svijet oko sebe, i sve će vam biti jasno, koliko je mali, „sitan i neznatan“.A vi „krupna riba“ da se oko toga, i preispitivanja, bakčete.

    Ne primećuju vas kao ranije.
    Mislite da je drugima samo stalo da budu primijećeni i da skreću pažnju na sebe gdje god se pojave? Starost ili mladost je lijepa i kad je neprimijetna za širu okolinu, potrebno je samo znati uživati u njima kao od života datim, pa bez obzira da li se i vrapci okreću za vama i imaju li šta da prokomentarišu o tome.Nevidljiv i ponekad kao takav dovoljan samom sebi i svojoj ličnoj uživanciji bez opterećenja marginalijama, šta tu ima svega sa se spočita i vidi i kod drugih, a ne da ste lično na tapetu ili vječno u nekakovom centru pažnje , čak zbivanja; ah tu nešto ne štima.

    Iskoristiti dan.
    Da, to globalno zagrijevanje i filozofija sviju nas „poslije mene-potop“, sjeća, bezobzirna, šuma i kiše niotkud čitav septembar i još više.Kao da čujem „sahranite me kao faraona, sa sve mojom bulumentom“, a budućim generacijama, pa šta Bog da.

    Ljubazni, a iza leđa ogovaraju.
    Bože, pa to je ljudski! Vezano i za vaš članak o skretanju pažnje na sebe i nedostatku pažnje od strane drugih ,u drugim situacijama.Neko ko je upadljiv, morao bi da se pomiri i sa tim da će izazvati i različite komentare iza sebe ili bar „čudne „reakcije oči u oči, kad se još nije ni okrenuo.Sve što je „lako dostupno“, ili malo teže, mora da bude tema ove-one ulične kolumne, činilo se to nama ružnim ili ne, zanimljivo je, bez obzira da li smo i sami zbog toga interesantni i predmet uzgredne polemike.Svako čudo za tri dana…

    Jao s vremena na vreme procitam neki tekst nasumice i uvek za ovu autorku shvatim da ima izuzetno glupe i plitke tekstove… Ali svaki joj je takav… Pa treba i to umeti! 😉
    (aca faca, Novi Sad – 15.10.2009. 02:53)
    Za ovo ,pretpostavljam, da ćete skinuti ili skratitit, po običaju.Mada , mislim da bi i autore mogli bar ponekad malo iscenzurisati, šalu na stranu.
    (Nataša Gajić, Brčko – 15.10.2009. 05:26)

    Bako, bako, ala imaš velike zube!.
    Moj skoro devetogodišnji sinčić vadio je mliječne očnjake da bi mu se spustili i izbili novi zubi, od kojih će se neki morati i izvaditi prije vremena, čim niknu, jer nema dovoljno prostora, a i nosi protezicu. Inače, svaki koji je do sada vadio, sem striktno prednjih, su veliki skoro do dva centimetra sa korijenom koji imaju ,iako su mliječni.Treba hrabrosti izvaditi tako nešto bez frke; a zubići do sad bez trunke karijesa pa ih nikad nije ni popravljao…

    Izgubljeni u knjizi.
    Izražavanje emocija nije uvijek baš jednostavan proces, naročito ako se svjesno vežete za neke u namjeri da ih „istresete“ iz sebe i nekako ih ublažite ili ih se čak oslobodite.Tada uzimate da pišete o nečemu što u suštini nema neki koncept ili bar striktan, već se riječi vežu jedna za drugu onako kako nadolaze i padaju vam na pamet, kao da pratite tok pomalo nepovezanih misli ili pratite efekat priče, tj. usmenog govora, onako kako riječi izlaze iz vas.I šta dobijete na papiru, dobijete; nekad nešto i ispadne, a nekad morate dobro da se pomućite da misli na papiru sredite i uobličite u nešto što će moći da „preživi“ ili čak izađe u javnost.A ponekad ima više koristi, u cilju izvlačenja suvišnih emocija iz sebe, i neki nevezan razgovor sa uobičajenom osobom koja vam neće previše „zamjeriti“ što ste možda pomalo čudni, nepovezani i teški za razumijevanje ili pamćenje onoga što ste rekli da vas na primjer tišti, i osoba vam se uvijek vraća bez obzira na sve, nije bitno i slično.Ili je najdjelotvornije jednostavno preći na neku drugu, sljedeću knjigu i uroniti u nju, ali samo prisebno, jer nije sve toliko opipljivo i lako dostižno, naročito ono što vam se „skladišti“ u podsvijest i djeluje odatle kroz snove i javu, ponekad i pomiješano, a vezano je za vašu pretjeranu osjetljivost i otvorenost za svake i nematerijalizovane emocije.Kroz odgonetanje do mira u duši i glavi, sve posloženo.
    Nešto slično dešava se i kad je osoba sa kojom ste jednom, nekad bili u kontaktu, ostavila je na vas snažan utisak, i još nekako utiče na vas, ali je odsutna i nemoguće je da je kontaktirate uopšte ili svaki čas.Tada „razgovarate “ sa njom na daljinu, u sebi najčešće, jer ste gotovo sigurni kako bi ona eto odreagovala na neki vaš postupak, pa se predomislite i učinite „po njenom“, ili prosto vam u glavi zazvuči neki imaginarni dijalog, možda polemika?, i vi „znate“ šta biste rekli i on rekao u nekoj sličnoj situaciji, gotovo kao vaš alter ego, a, nije „zdravo“.Kao i s knjigom, najbolje je preći na sigurniji teren i „raspraviti“ tematiku materijalizovano, životno ili jednostavno preći na neki drugi, živi razgovor, izbaciti ga iz glave kao kartu na sto.Lakše je ne zanositi se i s nogama na zemlji, a mašta je mašta i tu joj je i mjesto.

    Nećete uvek pobeđivati.
    „Problem“ ove naše civilizacije, i svijesti o samom sebi u njoj i o njoj, je u tome što uspjeh glorifikuje do tačke potpunog ostvarenja, koju nije uvijek lako dostići, ali je neophodna da bi se neko kao jedinka uopšte uklopio u nju najprije, obitavao uopšte u nečemu takvom i među ostalim jedinkama, sličnim sebi.Jer, ljudi gubitnike ili odbacuju ne dajući im drugu priliku, koju mora, ipak, da potraži na drugoj strani i tako se opet ukorporira u tu civilizaciju i njene surove zakone.Muka je što za neke jako bitne stvari, kao što rekoh, obično nema druge prilike poslije prvog poraza, pa morate da nekako životarite na margini i usputnicama, jer i vama, nedonošćadima je dato da proživite svoj mali nesavršeni život, ali ne kao pobjednička slika o samom sebi koja se uvijek ali uvijek uklapa u to, neko društvo koje, uzgred, ni samo kao takvo i vezano uz vas nije savršeno a teži savršenosti i totalnom uspjehu kao imaginarnoj slici o samom sebi, više nego sam život koji ipak nije tako savršen i bezgriješan, inače je licemjeran kad sudi o samom sebi.

    Samo su se šalili (1).
    Malo ko ozbiljan će shvatiti podsmijeh kao šalu ili izraz simpatija prema nekome ko je možda slatko naivan i bezazlen, pa da to proguta kao dijete koje se razuvjerava u tome da je „čika ili teta“ imao zle namjere i vršio atak na njegovo „minorno“ samopouzdanje.Smijeh je lijek, ali na tuđ račun boli ma koliko se trudili da ga prikažemo kao običnu šalu ili izlaz i podršku u nezgodnoj situaciji u koju je neko nepažljivo zapao, dakle zamagljivanje ozbiljnosti situacije ili problema i izlazak iz začaranog kruga pogrešnih ,ili skrivljenih, predubeđenja. I dijete se jada i zahtjeva objašnjenje ili se zaboravi i bocka smijehom i pretjeranom razdraganošću drugo dijete kaoko bi ga savladalo i bilo jače i samopouzdanije u sopstvenoj slabosti prema nekim oblicima ponašanja prema drugima koji i njemu samom smetaju kad se okrenu prema njemu, a on ne želi da učestvuje jer je „smiješan“.Čovjek je siguran samo kad je sposoban da napravi šalu na svoj račun i od toga ispadne dobar vic ili nešto što zavređuje tuđe simpatije, jer je eto nekog zabavio bez zadnjih misli ili zluradosti koje, obično, podsmjeh vuče za sobom.

    : Održati prijateljstvo.
    Moja najbolja prijateljica, i više od toga moja sestra od ujaka,koja već nekoliko godina živi sa mužem i malom ćerkicom u Kanadi, upravo mi je javila da je poslije više mjeseci apstinencije od posla, kad je dobila, kao i mnogi danas, otkaz u predhodnoj firmi, dobila novi posao, kao viši tehnolog u Hudson s Bay.Presrećna sam zbog nje, koja je i inače vrlo snalažljiva i vesele prirode,ali ne možemo, bar za sada to novo zaposlenje blisko da proslavimo,sem preko kompjutera.Za veće zbližavanje, i uzajamne dolaske i posjete, nas koji smo razdvojeni na svim stranama svijeta razbacani.

    Nema šanse da se zaljubite u takvog.
    Da, „kad se maca mota“, onda može i ubrzo da se opeče, svugdje.Kad kontaktirate s nekim ljudima povodom ovoga, može , odjednom, da ispadne ono čemu se najmanje nadate i odete tamo gdje uopšte niste ni namjeravali a kamoli krenuli.Jednostavno, u nečijim očima ne vidite ništa, ništa od onog što bi vas, možda, zaintrigiralo i povuklo naprijed, za sobom.E, pa neće moći, tuđe insinuacije su čista ljubomora i sketanje pažnje da pripazite tamo odakle vam lično ne prijeti nikakva opasnost.Nije vaš tip i s dotičnim ste u stvari u sasvim drugom dilu ili filmu, ako hoćete.Inače me ne bi ponukalo ništa da ovako nešto izgovorim: tuđa raja i drugi posao je u pitanju i zašto miješati kruške i jabuke.

    Previše nebitne komunikacije.
    Da li vam se nekad desilo da kad stupite s nekim u kontakt osjetite, kad prođe, olakšanje što to nije bilo dublje ili da kažem revnosnije?Želite nešto da postignete, a padne vam kamen kad pomislite da niste uspjeli onako kako ste se možda potajno nadali? Kao ona basna o lisici i „kiselom“ grožđu.Sve što je teško dostupno i komplikovano iziskuje dodatni napor oko toga da se i zadrži u našoj blizini, pa i ulaganje svega i svačega, ne samo emocija kao što je na primjer trema od neuspjeha, pa vam je prosto olakšanje što ste za ovaj put malo se odmakli, omanuli, čak pomalo i sebe sabotirali.Ono čemu je suđeno ,suđeno je i da se dogodi.Jednom.I ne kažem da je potrebno rušiti sve mostove za neki drugi put i priliku koja „naleti“, jer i to je neka vrsta zavaravanja neuspjeha, očiglednog.

    Vreme za „one stvari“.
    I da sami ne budete ta fantazija, maštanje i sanjarenje u tuđem krevetu i za tuđi groš, bukvalno.I još pomažete oko toga, a sami ste se „izvukli“ kakva plemenitost…

    Ne želite da dovede dete.
    Tačno, djeca imaju prednost.Zato moj muž najčešće isplanira neko okupljanje gdje i suprotni tabor ima djecu, a odrasli su tu tek da se nađu pri ruci, sami međusobno ispričaju i takođe posluže.Nezgodno je samo ukoliko ne znate da su tuđa djeca hiperaktivna pa svima donesete, na primjer, čokolade; ispadne pravi džumbus a i veselje za djecu.Ma praznik, a vi ste poslije kao sušena haringa, ukoliko se niste za ovaj put predomislili i ostali sami kod kuće, dok vaša bolja polovina plus klinac vodi gužvu u provod.Poslije zivkate jer vam je dosadna knjiga, a i ne znate šta se dešava na drugoj planeti, kao ja juče…

    Ne krivite druge za vašu grešku.
    Najčešće smo nesvjesni da nam je neko kriv, a kamoli kad stvarno jeste; uvijek postoji druga strana medalje i zato je istraživanje krivca u međusobnom bezazlenom odnosu jalov posao.Šta drugo, sami sebi mi smo krivi…

    Slike jednog života .
    I ja sam ,zahvaljujući Vama, otkrila ovu vrsnu spisateljicu; upravo mi je u rukama njena „Alijas Grejs“ i to nije nimalo jednostavno poslije onako opsežne kritike sa vašeg portala, jer tek u naznaka vam je ponešto jasno odmah u početku, a mislite sve kao suza otvoreno; odjednom te rukavice:nema ih i nije ih imala, po Grejsinoj priči, a dobro se sjećam kad ih je dobila od svoje sada pokojne prijateljice Meri za posljednji srećni Božić, kako ga je sama okarakterisala.Da li je to bitno, ne znam, ali da li doktora laže, da li je bolesna ili sve to zajedno i još ponešto, vidjeću…samo da mi se knjiga bukvalno ne raspada, kao i sva ovakva izdanja?
    Hvala Vam i ovaj put, već sam nestrpljiva da još nešto pronađem od ovih pobrojanih knjiga!Kod nas to nije tako jednostavno, kao što je ispalo sa ovom prvom.

    Bez odugovlačenja.
    Nešto slično se dešava i kad morate i nešto u beskraj da odčekate plus niste u stanju da unaprijed ocijenite kako će se moguća realizacija odraziti po vas, da li će se odigrati pozitivno po vas.Preostaje vam samo da dozvolite da vrijeme prođe, ne budete nestrpljivi i očekujete pozitivan ishod.Sad drugi odugovlači ili se vama tako čini, još nezgodnije je ako ste uvjereni da su vam ruke vezane da događanja malo pgurate u svoju korist i skratite vrijeme čekanja; ili ako ste uvjereni da ste mogli još nečim da doprinesete boljoj i bržoj realizaciji projekta, po vas naravno.Dakle, prinuđeni ste da odigrade jednu pasivnu ulogu čekanja na znak za akciju, pokretanje cijele akcije ili rješavanje cijele stvari zavisno od više sile, a tiče se najviše vas i kopka vas kako će sve ispasti, to „odugovlačenje“.U stvari samo vi ste nestpljivi, a s vremena na vrijeme i staro sumnjalo, dok se sve odigrava tamo negdje ili možda samo pred vašim očima, bez daljeg udjela.Pretpostavimo da ste sve preduzeli, a nastavak tek slijedi…

    Kad vas smeh zagolica.
    Pretjeran i nezadrživ smijeh bez razloga i odviše duhovitosti na prvu loptu, može biti znak da se nalazite u krizi psiholiškog tipa, da ste napeti i da vam je potrebno opuštanje drugačijeg tipa, mir ili čak pojačana doza sedativa koje već konzumirate.Desi se i kad povremeno prekinete sa terapijom, poslije čega slijede simptomi, kao što je najčešće bezrazložno snažan strah i nesanica.Kad počnete s lijekovima dolazi okrepljujući san i živci se smire, a problem sagledavate iz“ozbiljnijeg“ i realnijeg ugla, bez zasmijavanja ili bježanja od stvarnosti.Smijeh, naravno, liječi, ali zdrav, normalan i sa pravim povodom, čak odmjeren i svjestan sebe.

    Stidite se voljene osobe.
    Moja tajna i jedina ljubav voli sve što je okultno, čak toliko da i mene uvlaći u to; glava puna, a tijelo prazno.Toliko da ne smijem ni da mu telefoniram , kad je indisponiran ni on meni, ne dešava se nikad, a prvi kreće u akciju, neojašnjivu.Sve zna i ja sam opčinjena koliko i on, da li je to normalno? Horoskopi, tajne poruke i ostala komunikacija, neobjašnjivi dodiri, totalno odsustvo, stalno upoznavanje sa svim mogućim i nemogućim stvarima u izgledu.Ponor bez dna, pa ko bi to još ovozemaljski razumio?I još da mu pričam/nemoguće tamo nekom.

    Ludilo ljubavi i igra
    Jednoga dana odluči Ludilo da pozove društvo na žurku. Kad su se svi okupili, Volja predloži da se igraju žmurke. U igri su učestvovali i Neznanje, Mudrost, Starh , Lenjost, Sigurnost, Bezbrižnost, Tuga, Radoznalost, Radost i Skeptik. Ko se najbolje sakrio? I da li je to bilo pametno?  

    „Žmurke? Šta je žmurka?“ upita Neznanje. 
    „Žmurka je igra u kojoj neko broji do 100, a za to vreme ostali se sakriju, pa ih onda taj što je brojao traži.“ objasni Mudrost. Svi se složiše osim Straha i Lenjosti. 

    Ludilo je bilo ludo uzbuđeno, pa reče ostalima da je ono spremno da odbrojava. Kad su svi počeli da trče po vrtu nastao je pravi darmar, jer se svako nadao da će naći najbolje skrovište. 

    Sigurnost otrča do susedne kuće i pope se na tavan, nikad se ne zna. 

    Bezbrižnost izabra leju jagoda. 

    Tuga jednostavno poče da plače. 

    Očaj isto, jer nije znao, da li je bolje sakriti se ispred ili iza zida. 

    „98, 99, 100!“, odbroja Ludilo, „sad počinjem da vas tražim!“ Prva koja je bila pronađena je Radoznalost, jer je htela da sazna ko će prvi biti pronađen, pa je previše virila iz svog skrovišta. 

    I Radost je brzo otkrivena, nije se moglo prečuti njeno kikotanje. Vremenom je Ludilo pronašlo sve svoje drugove, čak je i Sigurnost bila tu.

    Ali onda upita Skeptika: „A, gde je Ljubav?“ Svi slegoše ramenima, jer niko nije znao gde je ona. Pođoše da je traže. Tražili su ispod kamenja, iza duge i na drveću. 

    Ludilo je čeprkalo štapom po jednom grmu, kad se odjednom začu vrisak. To je bila Ljubav. Ludilo joj je nehotice iskopalo oko.

    Ono zamoli za oproštaj i ponudi Ljubavi da od sada uvek bude s njom i da postane njen vid.

    Ljubav se složi s tim i primi izvinjenje.

    Od tada je Ljubav slepa i praćena ludilom. 

    J.V.

    Devica1 – 6/11/2009
    Ja skoro nisam pročitala ovako dobru i Iskrenu priču, a čitam dosta dobro.

    Dopada im se kada su one iskrene.
    Ima ljudi, kako vi kažete ili slično, koji misle da su bog zna šta pokazali i dokazali svojom takozvanom iskrenošću; jer, što je najintereesantnoje oni su do kraja uvjereni u nju, da je posjeduju i izražavaju bez ostatka i za to zaslužuju naravno nagradu, ako ništa odobravanje.Kad plaču, kad su nezadovoljni, ljuti, ogorčeni, kad se obrnu pa su razdragani nečim, sve to je opravdano pokazati, iznijeti na vidjelo, raspraviti ako treba i ponijeti se za tim.O, koliko se puta na dan uznosimo za nekim svojim iskazom o svojoj malenkosti, i očekujemo da ju prihvate bez roptanja i nepovrijeđeni, pa čak ako smo i malo manje iskreni, ili nam se otelo nekom nešto što i ne zaslužuje od nas servirano kao rješenje za sve i problem, a mi uzdanicamamina ponesemo se za tim,pa i zaplačemo dirnuti do suza ili samo taknuti.Ma kakvi povrijeđeni tuđom „iskrenošću“, ili samo izljevom neprikladnih osjećanja u tom trenutku „ljubavi preko žice i na daljinu“, nedosegnuti tuđa i lična zavaravanja.

    Da li će biti bitno.
    To, da nije bitno, možete da kažete jednom za svakodnevne , male, sitne i neznatne stvari koje se samo kotrljaju kroz vaš život, gotovo kao i usputni prolaznici i oni koji se samo po sebi podrazumijevaju…ali, čekajte, čak ne ni za njih, jer jedna obična jedinica iz matiša može da vam poremeti čitav dalji tok školovanja, itekako, jer ste obuzeti njom a sve ostalo može da zanemareno stagnira , neko vrijeme, veći trud, i td. Ali one krupne stvari, i greške, iz prošlosti, uvijek se vraćaju, ili kao traume koje ste kao zaboravili usput, pa se vraćaju da vam sve ostalo, pored kolotečine u koju ste uplovili ne obazirući se na zaboravljenu nju totalno razbrću i pozovu vas da se osvrnete (u bijesu) i pometete ispred svoje kuće.Kako će izgledati sve potom ,stvar je vašeg elana i vještine , ali i preostale snage da se uvijek iznova nosite sa tim.Koji je rezultat? 1:1 za domaći tim.Najčešće neriješeno.Utakmicu podrazumijevamo da niste ni igrali, bar ne svjesno sa samim sobom, a kažete „ja jesam“.

    Sreća, sreća, radost (2).
    Da, a neki od nas se bukvalno odvaljuju od snova i sanjanja o istom, sve uvjereni da im se to dešava na javi samo malo zamaskirano ili čak nevidljivo; sve sudarajući se bunovni i na ulici sa tim nekim svojim dvojnicima u istom poslu, pa makar bio i rudarski, krvav i znojav, tek da se kaže da je živ od krvi i mesa.Ma, glava kroz zid, kad tražiš đavola ili ono čega nema i nije nikad ni postojalo na ovom svijetu bijelom; koja sreća!

  27. Nataša Gajić каже:

    Бити савршена жена
    Pa, naravno da nije savršeno baš sve; ili je pod maskom ili nešto škripi s vremena na vrijeme da para uši, te vas zato i zapitkuju pitači i čeprkaju čak i vaši najbliži ne bi li nešto još doznali što su propustili dok ste stvarno bili upućeni jedni na druge i jedno.Zaboravljaju da odavno vodite svoj život na drugoj strani svijeta, odvojeni i da nemaju baš uvid u sve, da su izgubili korak i činjenice, da ste možda u svakom drugom filmu, ali ne pod istim svjetlom, tajanstveni i daleki.Ne radim , ali se zanimam stvarima koje me interesuju i održavaju u životu i u kompletu; i tu je kraj.
    катарина , 11/11/2009, 16:15
    Допада ми се текст, слажем се са коментарима од Биљане С. и Наташе Гајић.

    Majka se ne raduje vašoj sreći.
    Nije stvar u tome da li je ona zadovoljna vašim stilom života koji vodite kako umijete i vaš je, već je pitanje da li je ona toliko nezadovoljna svojim postignutim rezultatima u životu koji je eto dovela dotle dokle je i sad čeka da joj neke stvari padnu s neba ili uklone se s puta.Na stranu što takvim stilom ima direktnog uticaja i upliva u vaše recimo interese, težnje, na primjer oko „otrcane“ stvari kakvo je nasljedstvo, koje je neriješeno i čeka nešto što ne bi trebalo toliko da se oteže, a zahvaljujući je njoj što je tako, a misli da zna najbolje i sve joj je u rukama.Vrijeme ističe, a mogli bi svi da budemo zadovoljni i uživamo- da li ?i da li stvari treba postaviti baš tako ili ipak nekako drugačije i zanemariti, kao braća, ono što nas veže, gledati svoja posla, a kad dođe vrijeme, i ako dođe, uskočiti spreman na novo posložavanje i nove relacije. Stvar je ,opet, da nije stvar u onom čuvenom šuškanju u uho i prebacivanju, koje služi da zamagljuje pravi, veliki problem od kojeg zavisi mnogo toga ili sve zajedno.Čista zamjena teza i zato vadi mast, jer ne prebacujemo ono što je riješeno , već nešto novo i drugoiznađeno namjesto toga.Samo da bi se prebacivalo, maskirao problem i „dobilo u vremenu“, u stvari da nam prođe.

    Novac i sreća.
    Da ironija bude veća, ma koliko se mi trudili to da postignemo ili samo očekujemo da se to desi, s vrlo malim našim udjelom, ne postižemo uvijek veću slobodu i neovisnost posjedovanjem nečeg materijalnog, pa bio to i truli novac.Često nas baš on u vidu ekstra dobitka čini još zavisnijim od nekog bilo kog od koga nam potiče i od koga smo ga uz svo poštovanje pravila, a možda tu i tamo ne, „zaradili“.A desi se da je neko prije nas „potrošio svu toplu vodu“ pa moramo još i još da čekamo, ma koliko smo se prije toga i dok je trajalo to trošenje, načekali i nagledali kao uskraćena publika na čekanju.

    Nervira ih kad on… (1).
    Pored tih „silnih neželjenih stvari koje nas nerviraju“, naravno da nam može samo imponovati kad neko ko je već pomalo „u godinama“, kao i mi sami, može još pohvaliti se i pokazati s vremena na vrijeme i višak tih nekih svojih sposobnosti od prije, kad su bili mlađi, tu dobrodržeću muskulaturu i rad sklekova u pravom trenutku i na pravom mjestu, ako ne i iskombinovano i vješto sa drugim lijepim i dopadljivim stvarima; neko ko se dobro drži i druži sa svim svojim vrlinama, pa i manama, i u stanju je da se pokaže primamljiv i u punom svjetlu onda kad je najpotrebnije, a ne samo kao sporedna reklama za prazno dokazivanje, neko ko odiše i fizičkom i svakom drugom sigurnošću,i pruženim obostranim zadovoljstvom što da ne, dakle u pravom smislu te riječi.Nikako nije na odmet biti obdaren nekom sposobnošću , muževnošću i pohvaliti se tim u četiri oka.Ili kao ponosni brat svoje sestre?

    Треба ли бити искрен

    Kao ljudi, ne plašimo se mi toliko da ćemo biti pogrešno, ili bar polovično, shvaćeni, već, naprotiv, na pravi način i onako kako je i rečeno; ono što boli je istina koja se „krije“ iza iskrenosti, naročito lažne iskrenosti, ali i prave otvorenosti koja može da odvuće sa sobom suštinu problema jer skreće pažnju sa puta kojim smo krenuli i ponekad od komarca pravi magarca.Suština stvari je da prikrivanje istine dozvoljava , naravno, laž i dalje nošenje maski radi manipulacije ili dominacije u odnosu, i daljeg zamagljivanja stvari, jer nam je tako lakše i bezbolnije, bacanje pijeska u oči ili iskrenosti u lice, dođe nam isto surovo grubo u ovom svijetu „bez mane“.Pustimo laž da živi i lagodno okrenimo glavu od nje, propuštamo nešto što nikad više nećemo nadoknaditi ili promijeniti na bolje.Nastavimo lagati i vreba nas gubitak povjerenja, ali i kad se desi, imamo novu šansu, na drugoj strani, naravno, umjesto stalne klackalice dokazivanja iluzije.Bez iskrenosti, prepričavamo stalno iznova nedokazivu priču „a gdje je tu katarza“ i „smilujmo se sebi“.

    Znaci ne moraju da znače.
    Kada sam jednom davno upoznala momka, kojeg i danas znam ali čini mi se ne dovoljno da bi mi nešto ili bezgranično značio, sve je upućivalo na to da se dobro slažemo, „znamo od prije ko zna kad“ i da će sigurno da traje bar do sljedeće razmjene međusobnih snaga ili bar odmjeravanja onoga što očekujemo jedno od drugog, kad za to dođe vrijeme, a možda će trajati i trajati i duže. A onda je odjednom, odmah, sve puklo, a ja sam se našla u nebranom grožđu prije nego što sam shvatila sama i bolesna od tuge, da me je jedna žena, profesionalac priupitala prvo „zašto to radim i pričam, valjda“ i „da li mi je on uopšte išta rekao, da me voli, na primjer“, drugim riječima nisam imala razloga da se osjećam, i zaključujem, onako kako sam se odjednom osjećala u zabludi i zavaravanju.To me je otrijeznilo, ali ne zadugo.Čitanje između redova, i tajnih znakova, je kao znak upućen mi s namjerom da ga prepoznam; uvijek iznova postoji strah da ga ne propustim ili bar krivo protumaćim, a postoji.
    (Nataša Gajić, Brčko – 16.11.2009. 22:34)

    Teško je izviniti se.

    Nema izvini i žao mi je između dvoje koji se vole ili su se nekad voljeli a sada jedno odlazi i trebalo bi da kaže nešto za kraj , kao što je „izvini“; djeluje otužno, gromoglasno, čak suvišno jer vrijeđa u odsutnom trenutku kad čula ne miruju, a sve ostalo je stalo i prestalo.Sve je pojačano i naglašeno, pa i vaša agresija oslobađanja od odgovornosti za tuđa osjećanja koja povređujete napuštajući, možda oholo?, tuđe biće bez zaštite i prepušteno vašoj odluci presijecanja spona bez milosti.Onda žao mi je zveči i teško da će nešto da ublaži, postupak može samo da uvrijedi nedostojan bilo kakvog pomena, osim šutnje i nijemog pozdrava; tek sutra će da vlada ispravnost u mogućim postupcima ili predumišljajima…

    Učinite nešto što izaziva neodobravanje.
    U pravu ste, povremena vježba samopouzdanja je neophodna, a to se dosta uspješno postiže povremenom terapijom malih, krtkih ispada koji ne ostavljaju neke drastične posljedice ni po koju stranu, a djelotvorni su jer daju osjećaj slobode iskaza sopstvenog bića, bez straha od mogućih opet posljedica kao što je kritika ili kakav zlonamijeran komentar.Neka vrsta beskompromisnog ponašanja i ophođenja, pojačava sigurnost, osvježava i oslobađa čula koja s nama upravljaju da ih i pred drugima iskažemo, a ne znači durenje ili nezadovoljstvo tuđim stavom prema nama ,koji ne mora uvijek biti pozitivan ili čak ponižavajuće utješiteljski.Pokazujemo sebi da smo u stanju i dovoljno snažni da se ponesemo sa protivrjećnošću problema i zastoja u uzajamnoj komunikaciji izvan protokola.Ništa nije apsurdno kao robovanje ustaljenom režimu i proceduri.

    Potrebe voljene osobe.
    Ni po muke ako se potrebe podudaraju, ako su kompatibilne i nadopunjuju se, nema problema i sve teče kao podmazano. Ali šta ako se potrebe isključuju međusobno, pa ako ja nešto tražim i očekujem od partnera da mi učini i prestane na primjer sa dugogodišnjim iritantnim postupcima koji, inače njemu odgovaraju i prijaju, zbog kojih je uostalom i vezan u određenoj intimnosti, naročito ako mu se konstantno popušta i dopušta određeni stil ponašanja, ophođenja ili zahtijevanja baš određene pažnje; šta ako ja pristanem pa se predomislim, više mi ne odgovara i mislim da nam oboma škodi određeni tretman, a on smatra suprotno, to i dokaže i koriguje ponašanje, ali sa postupkom konkretno ne prestane, jer od njega i zavisi cijela konstrukcija odnošaja koja se počela makar i nesaglasno od početka praktikovati, ali se vremenom ustalila i postalo naša mantra, nešto što nas određuje kao par i zahtjeva nastavak a ostavlja i mogućnost varijacija.Pa ko je bio u pravu od samog početka, a drugi se protivio i izvisio da mora da prizna da se prevario.I mora li uvijek tako, nekad je i lošiji u iznalaženju načina, onaj koji presuđuje kako dalje, pa makar i prerano ne dočekavši rasplet, već slučajno raskid, ako druga strana dozvoli ili dozvoli da se uopšte primijeti do čega to vodi i kako će se odvijati, jer „sve unaprijed već zna“?

    Kako nekažnjeno zabušavati?

    Drugim riječima:“Kako se otpustiti a ne biti otpušten?“,preneseno vremenom i postepeno i na plan privatnog života.Kako tu biti stalno prisutan, a stalno prijatno odsutan, uraditi posao bez fizičkog prisustva, virtuelno samo.Završiš kao iluzija svog sopstvenog bića, potpuno nepotreban, fizički takođe nezamjenjiv, osim ako je neko ipak odlučio da pokrene svoj život sa mrtve tačke vas iluzionističkog tipa koji za recimo partnera u privatnom životu, isto kao u ogledalu, čini sve samo što i nevidljivi kućni prijatelj; znam radijskog čovjeka koji se dugo godina tako uživo i predstavljao, mislim u živom programu, valjda ne i u sopstvenom životu poznate, javne ličnosti, e, svašta.

    Ponekad mislimo, ali uvek osećamo

    Kad pomislite šta je sve čovjek u stanju da učini da bi došao do onog što želi, nemate povjerenje ni u samog sebe, a kamoli nekog drugog.Polazite najprije od očiglednih činjenica i da vam je neophodna provjera njihove istinitosti a da bi ste u nešto povjerovali, jer „ludak srlja a ne provjerava“.Onda nije ni čudo što u sve sumnjamo prije nego što dokažemo suprotno, potom se tek osjetimo sigurno u svojoj koži i s vjerom u svijet oko sebe možemo se prepustiti emocijama, ali i tada oprezno i na kašićicu, tako nas savjetuje mudrost i ono što još imamo u glavi prije nego što „skroz zatreperimo od ljubavi“ na primjer prema drugom čovjeku kojeg tek treba dooobro da upoznamo, da bi smo ga zavoljeli, ali stvarno.Prvi utisak jeste najvažniji, ali na prvu loptu, na drugu uvijek je prvo promisliti pa djelovati; otud i propuštene prilike, nemiran san , ne baš mirna duša ali i savjest.

    Zabavno je ne vezivati se?.
    Možemo samo da nagađamo; neko voli nekog ko ga „neće“ ili se nalazi u nekoj“nesavršenoj“ ili sasvim čudnoj vezi koja mu ne ostavlja prostora da ide dalje ali ga i ne ispunjava, ostavlja mu praznine tamo gdje mu je najpotrebnije da ih ispuni: brak, djeca i sve što uz to ide.Ima “ nešto“ što smeta, pruža otklon i nedostatak volje za jače vezivanje, ujedno onemogućava totalno zbližavanje, nema odsudne bliskosti tamo gdje su u pitanju tajne, skrivalice, nedorečene stvari ili čak nešto što odbija od te osobe koja se i sama izmiče i postavlja nepremostive prepreke, a možda to i sami u nepažnji činimo.Na primjer profesija i vrijeme koje oduzima, baš kao i neka bavljenja koja zauzimaju previše prostora u našim životima, možda neki nesavršeni principi ili kola u koja smo se uhvatili pa imamo suviše slobodnog vremena ali samo za sebe, ne dozvoljavamo pristup drugom biću ili to čini neka druga osoba iz našeg bližeg okruženja, svojim prisustvom i ponašanjem onemogućavajući neku našu stabilniju vezu i urnišući nam privatnost, a da toga nismo ni svjesni jer od nje još uvijek imamo „koristi“, a žrtvujemo nešto bitnije i možda potrebnije što se samo po sebi isključuje. Ne dozvoliti da nešto „preče i neizostavno“ kontroliše naše živote i ostavlja nas uskraćenim i neispunjenim, kao u sistemu koji i ne funkcioniše kako treba ili onako kako nam je do skora služio- kao prividni otklon od svih mogućih i nemogućih „zamki“, možda i svakodnevice, ali nečeg prirodnijeg svakako.

    I oni mogu da budu nespremni.
    Da ,kao lilihip koji vam se stalno pruža i uvijek iznova izmiče nedosegnute blizine, odsustvo kontakta ili jače povezanosti; kao mačka oko vruće kaše i ko će prvi biti opečen.Djetinjarije, dok nekom ne prekipi i stvori djelo na nekom drugom mjestu; kreacije iz frustracije, šta drugo?!

    Nataša, pobogu! Šta sve nadogradiste iz jednog provokativnog, ali ne baš toliko inspirišućeg članka, ceo roman! Šteta je da traćite svoj talenat i maštu na komentare na Krstarici, ovo je ipak samo razbibriga.
    (Femina Bianca, Beograd – 26.11.2009. 12:13)

    Ne bih da polemišem ili nedajbože pravdam se zbog nečeg što meni lično predstavlja zadovoljstvo; e , sad gdje sam, šta sam…Knjigu je teško objaviti, ako nećeš sam da je finaniraš, ja nešto pokušavam, odobrene su mi neke mizerne svote, ali knjigu ću svakako objaviti, ne znam kolika će biti i kad će biti; Vama hvala na reakciji.

    Политички проблеми изазвани гужвом у саобраћају
    Mimoišli smo se.To se danas na Inretnetu zove Ostavite svoj komentar.Nadamo se da današnju Vašu predstavu pred brčanskom publikom nećemo nepažnjom propustiti, kao jučerašnje lične besjede pred ovim našim uspavanim gradom bez imalo gužvi osim u saobraćaju; zbog nedostatka gradske zaobilaznice, znate, inače „višak“ ljudi nemamo.Moj muž se i dan danas oduševljava Vašim „Profesionalcem“, u filmu, u nedostatku autentične predstave na daskama koje život znače.Dakle, slijedi „Generalna proba samoubistva“ kod nas…

    Odbrana muškosti.
    Vjerovatno se misli na sasvim mlade žene; sve dok du zdrave, prave i ispravne, sve je u redu i spremno za reproduktivnu funkciju koja je prerogativ, a ne seks ispred svega kako imaju običaj da nam serviraju i sugerišu mediji.Tek kad se prije ili kasnije, mislim na porođaj, pokaže i ostane nečijom greškom ili prirodom stvari, polovična, nastaje izopštenost, potiskivanje, blago, iz društva, i osjećaj nedovršenosti i nepotpunosti, češće i praznina zbog nedostatka cjelovitosti i neispunjenosti glavne funkcije uopšte ili još koji put.Tako i muškarci, tek kao cjelina „vladaju svijetom“, ali ni kao nemogućnost ostvarenja kao oca, ostavlja im se mogućnost da se seksualno ostvare bez problema ili još nekako, ali da li je baš tako? Da li je i kod njih moguć osjećaj nedovršenosti i neispunjenosti u slučaju neke mane, i izostanak tihe stalne strepnje zbog djeteta, pa da se osjete kao „potpun čovjek“ sa nastavkom potomstva?

    Skrasiti se kad dođu godine, da ili ne?.
    Meni je moja mama uvijek sugerisala;“Pa ni ja se nisam udala iz ljubavi i sve se sredilo!“ Ili ipak-ne? Tako sam umalo i sama „upala“ u nekakav brak, a kasnije smo se konsolidovali, ja i moj partner, nešto propuštajući, nešto tretirajući kao prioritet, postali smo jedno drugom, uz dijete, neophodni ili, kako on voli da pored ostalog kaže, navikao se na nas.I ja kažem da li je to dovoljno za stabilnu vezu.

    U redu je ne biti u vezi.
    Meni se nekad, u određenim periodima baš činilo da sam „samo ja bez veze“, a danas, pogledajte samo to silno more usamljenosti i samoće ruku pod ruku sa svim mogućim zanimacijama „umjesto bitnog“ ili kao zamjena za sve što nam nedostaje a nije baš ni prioritet; znači, nismo očajni?

    Blogovanje o vezi.
    To se zove egzibicionizam, dosta rogobatna strana riječ, baš kao i njena sušta suprotnost s kojom se nadopunjuje-voajerizam.Glumci i publika, neko i to prati, to primamljivo smenjivanje uloga i tema, zamjena teza za radoholičarsko rasplamsavanje, a onda tiho jenjavanje dok potez i akcija sasvim ne utrnu.I što je bilo juče ,ne mora i danas i sutra, „veza među blogerima“ kao i ono starinsko uživo,pisanje dnevnika i pisama kao samo još jedan vid komunikacije među partnerima, živi je organizam, veza koja traje, mijenja se, napreduje ili pak nazadaju, nikad na istom mjestu i stepenici.A kao što poentira susjedni tekst:neophodno je ponekad se „odložiti“ i otarasiti se suvišnog psihološkog tereta. Mjera u svemu i glava manje boli, a ispunili smo vrijeme i snove bez posljedica po već uvelo cvijeće.

    Kao i u svakoj priči o žrtvi i žrtvovanju postoji strana koja je eto na šteti i ona koja je iz toga kao profitirala.A tamo gdje se vode priče o koristi i šta se kome isplatilo ili već nije, ljubavi i nema, samo suvi interes i kalkulacija iz koje nešto mora da proizilazi, inače nismo na dobitku.I sama riječ „žrtva“ navodi na pomisao o uništavanju nečijih na primjer nadanja i očekivanja;prilično teška odrednica kad se uzme u obzir i sama situacija iz koje proizilazi- kao da nekoga nadajbože silujete da nešto učini za vas, kao da ste krivac u nekom odnosu prikračenosti nekoga od vas ili oboje učesnika, da ne pominjemo žrtvu i zločinca i gdje smo onda stigli?pa do kazne za učinjeno nedjelo, a zasigurno i osvete…u nebo, što bi se reklo i najbolje je od svega dići ruku i svoju srećicu potražiti pažljivo na nekoj drugoj strani, a možda i naručju bez tužbe i pritužbe.Zbilja teško i za samo uho, a kamoli pod tom devizom biti zapravo nečija „žrtva“ mučitelj.

    Možda ne znaju da može i drugačije.
    Neko možda ne nosi naočare i nije ni svjestan da su mu one već dugi niz godina neophodne, možda smatra da treba tako, tj. da ne vidi.Ili neko ko odavno nosi taj rekvizit za normalono ispravljanje vida, sanja ga svaki put kad učini neki propust ili previd, kao nešto što se lomi, raspada na sastavne dijelove od kojih se neki šarafići gube ili jedva pronalaze- kakva „gnjavaža“ od signala u snu, da treba promijeniti nešto u svom vladanju i odnosu prema nekim situacijama iz stvarnog života, njihovo bolje sagledavanje do ispravnog rezona da je moguće i drugačije i možda uspješnije.

    Baš kako treba.
    Prihvatimo odgovornost za svoje, pogrešne?, postupke i krenemo dalje uzdignute glave, prije nego smlatimo sve oko sebe bezgraničnim svojim pritužbama na sve i svašta.Pa bez razloga, naravno, jer baš tako treba, ukloniti se ponekad nekome s puta dok ga ne prođe.

    Tek kad se uozbiljite i shvatite da vam baš i ne treba toliko potencijalnih zazubica, i vama i onih koje vi pravite drugima, toliko novčića u novčaniku, toliko stvarčica koje skupljate kao hrčak u vašem albumu iz hobija da vam tek ispune dan, ukoliko se prihvatite pravog i željenog posla koji vam stvarno nešto znači, a ne samo još jednu crticu na zidu…ehh.S druge strane, nije lako zaboraviti nekog ko nas je eto jednom slučajno očarao, ostavio traga, a potom nestao iz našeg života poput lastinog repa.Stvar je da se neki trenuci nikad ne završavaju, uvijek imaju svoje skriveno mjesto u nekom djeliću našeg srca, odloženi „za neka bolja vremena“ i ne moraju da znače ništa loše ili nešto što skrnavi naš uobičajeni život, samo ga oplemenjuju, čine nas boljim i potpunijim jer nosimo nešto sa sobom iz te odlepršale prošlosti…ah ta „žal za prošlost“, da parafraziram mladost i njenu nedovršenost, naprosto nesavršenost i nedokrajčenost ljudi oko nas.Ne činimo od njih tek usputne prolaznike, svi oni su neki naš ozbiljan posao koji nas začas zaokupi da se pozabavimo njime i on sa nama, smisleno a bez ikakvog interesa.

    Vaša prijateljica je drugačija.
    Ne mogu da vam nešto ispričam, ne zato što neću, već zato što je neizrecivo.A kopka me stalno, izaziva natuknice i naznake, a od cjeline ni traga, jer je nešto što ide ko zna koji korak ispred mene, nešto nepojmljivo ljudskom mozgu, stvarno i neodgonetljivo u istom, postojeće a nedosegnuto kao magla koja se nezadrživo diže i raznosi svaki put kad pokušam to da dočaram sebi.Onda živi u meni, dozivam ga, ne vidim i ne dodorujem na „normalan „način.Čujemo se ali nismo svoji.Nema tu pomoći, ali javite mi nekako ako nešto znate ili saznate, da i ja vama prepričam „jedan ozbiljan posao“!

    Oni mrze žene.
    Odlično! Šveđani su odlični kad je kriminalistika u pitanju, vrlo su emotivni u određivanju ljudskih sudbina, što „začuđuje“ s obzirom na „hladno“ područje, a istovremeno hladno proračunati u detaljima, slikama stvarnosti i uopšte prizorima iz iste. To sam shvatila ujedno i iz jedne davne tv serije koja je nažalost ostala nedovršena zbog njihove mlade glumice koja se poslije puta u neku daleku egzotičnu zemlju ubila, kako kažu ,iz emotivnih razloga ili što nije mogla da podnese količinu onoga što je vidjela u toj siromašnoj zemlji; mediji su ustanju svašta da sklope iz nečije sudbine, pitaću još brata ako zna, on tamo živi…A i ja izražavam želju da što prije pročitam tu čuvenu trilogiju.
    (Inače, Margaret Atvud je zaista fascinantna; Alies Grejs sam pročitala, a sad mi je trenutno u rukama njeno Mačje oko, o djetinjstvu u trodimenzionalnom stilu, kako je stvarno napisano.Hvala vam!

    Krenuti je najlakše.
    Da li sigurnost da je nešto „pogrešno“ dovodi do straha od te promjene? Ne bih rekla.Mislim da izmiještanje iz glavnog prostora vodi do samog osjećaja nesigurnosti, od novog i nepoznatog ili tek nedovoljno upoznatog tek u početku.Ni dobar plač novorođenčeta ne ukazuje da su dvije stvari stvarno vrsno upoređene i pravo odabrana, tek dotok neočekivanog a potrebnog vazduha koji dobro čini i sasvim je drugačiji od preživjele skučene ljudske utrobe do tada.Razlika između dotadašnje neophodne zaštitničke ograničeneosti i širine neograničenosti, makar i prividne, novoupoznavajućeg ili samog po sebi kompatibilnog prostora u kojem smo potrebni ako ne i neophodni.Pravo rasterećenje umirujuće „muzike“ koja ispunjava nakratko taj prostor, a služi za upoznavanje, makar i nesvjesno.

    Ćudljivost nije privlačna .
    Promjena koda ne mora da znači da ćemo aparat pokvariti.

    Podržati one koji traže pomoć, a odbijaju predloge.
    Ukoliko se radi o nekom vama naročito bliskom ili ko vam je posebno drag i do koga vam je zaista stalo toliko da i sami brinete kako će sve to ići, kako će po dobru krenuti, bilo bi dobro da i sebe pomalo rasteretite a ne dodatno opteretite isijavanjem pretjerane pažnje i upornosti da nešto tu učinite.Na primjer, napravite neku dobro smišljenu zvrčkicu, dobar makar i tajni plan, od uzgrednih porukica, komentara i neupadljivih sugestija koje će da neopazice privuku pažnju osobe u pitanju, toloko, ako već ne uzgredno, da ona počinje razmišljati u obrnutom pravcu, prema vama, a ne samo o sebi i svom problemu, toliko da zbog želje da vam uzvrati na nečemu što ste učinili za nju a što joj neobično znači, ili joj vi počinjete više da značite, želi da vam se dodatno dopadne, približi i prikloni vam se, tako da sama po sebi počinje da rješava svoju mukicu možda i nesvjesna koliko vam to u zajedničkoj biti znači.Okreće se i gleda za sobom koliko će to da unaprijedi možda prijateljske odnose među vama i tako nagradi vaš trud prema njoj; oboje ste na dobitku jer osjećate zadovoljstvo i sobom zbog učinjenog dobrog djela.O rezultatima uzajamne akcije da ne pričam, i koristi naravno.

    Sam svoj gazda.
    Znači u alternativi je spas; rušiti mostove prije nego izgradimo nove na koje se možemo osloniti, čista je propast.Tako mi zvuči da je isto i u svim ostalim zakomplikovanim odnosima koji se nađu pred nama.

    Previše romantičan – pre nego što je počelo.
    Mnoge inače teške stvari, koje mogu biti grandiozne ili samo glamurozne, a možda i osrednje, vremenom mogu poprimiti oreol romantike, kao što se to ponekad dešava sa onim velikim ratom davno iza nas a koji se kroz literaturu i holivudski film progurao kroz nešto što
    mami još suze i saosjećanje, ne samo zaborav, naročito ako se kroz pozadinu poznate priče proturi ljubav kao i druga vrsta sladunjave patnje koja se završava češće hepiendom a nekad još jačom patnjom.
    Zatim francuski umjetnici koji su svojim boemskim čistotama podsjećali na mnogokasnije darkere u crnim rolkama, samoubice iz ljubavi ili mnogo „viših“ ciljeva; francuski filozofski par Bovoar i Sartr koji se nikad nisu javno toliko voljeli, gotovo platonski ili ništa, provejavao je rani feminizam i dugi intelektualni razgovori kao u našem nekadašnjem Klubu književnika.Eto i tu je oreol romantike, naknadno stečen, ali i na vrijeme konzumiran ,baš kad se i dešavalo,jer tako se osjećalo.
    LJudska priroda je sklona da neke teške životne muke ublaži u nadolazećem vremenu i pogleda ih kroz vizuru romantične patnje, potom sve zaboravi i zanemari, a potom ponovo izmijenjeno, pomalo i kroz „ružičaste naočari“ pogleda, nađe u svom otvrdlo-omekšalom srcu mjesta i za njih.Prava melodrama od naših ponekad isuviše skučenih života i „dosadne“ svakodnevice.Kako smo samo zaboravili na duga ljubavna romantična pisma ispisana krasnopisom, iščekivanjem i pokojom suzom.Gdje je tu sad romantika uzajamne komunikacije koja može da preraste sebe samo u dobru literaturu?

    Dramatična veza.
    Drama, sama po sebi, dobro dođe za glancanje izanđalih , ovještalih i šta znam kakvih zapostavljenih paučinastih osjećanja u vezi dvoje ljudi koje se već nekako snalaze. A dramatičnost je dopunjava i neizostavna joj je prva sestra, ništa bez nje.Drama je nastupila kada smo u bezizlaznoj situaciji, i sama se zova po njoj, kao da je krenuo uragan, potop ili lavina potisnutih davno neiskazanih stremljenja u vidu dramatičnosti samog iskaza, ne samo galamom i ostalim bombaškim atakom na čula, nasiljem na osjetljive pogone za pokretanje i nećeg dubljeg i jačeg nego što je to „samo malko zarđala ljubav“, ako je to ikako moguće.A od velikih gestova, bez pokrića ili baš usprkos tome, i mace ciče.Šta bi nas nadomjestilo kad bi zaboravili da se iskažemo na djelu i u odsudnom trenutku – dokaz vjerodostojnosti para vrijedi i ah! ta polemika u iskrenosti bez koje se ne može, mada nešto škripi li škripi u cijeloj postavci možda i tako zamaskiranog priblema koji nikako da dođe na red za rješavanje; samo ne zamagljivanje stvari otužnim principima u izbjegavanju suočavanja sa njima pa i sa samm sobom. Suviše glasno – premalo slasno.

    Stalno priča s njegovom mamom.
    Mama je tu da pridonese ili pripomogne ukoliko se za to ukaže stvarna potreba, a ne da bude glavni sudionik, zamajac između dvoje ljudi, koji nešto pokreće sama, čak i mimo volje ostalih sudionika koji su ipak zreli ljudi da baš u ovakvim „zbrčkanim“ situacijama budu glavna poluga i pokretač svega.Dakle, mama u zapećak kad joj vrijeme nije.Kad stvar u razgovoru ode predaleko, pitamo se poslije ko joj dodijeli glavnu ulogu baš kad je potrebno da budemo „sami sebi dovoljni“ u cilju stabilnosti i održanja veze; bez suvoparnosti molim.

    Da li ste tome zaista posvećene?.
    Imate samo negativne konotacije nečega što bi trebalo da znači biti nećemu više ili manje posvećen, ali ne i pozitivne odrednice po kojima bi neko znao zaista šta bi to moglo da znači ako se nečega prihvati, na primjer; raditi nešto do kraja i iskreno, bez uzgredne računice u kalkulisanju sa hoćeš-nećeš, odbijanje od sebe nepotrebnih kočnica i zazora i , ah da, srljati u nešto kao u problem?- ovo ,naravno, ne, ali pružiti nekome ili nečemu sebe cijelog ili bar znatan dio sebe, ako ste kojim slučajem obilježeni nečim i posvećeni većem broju različitih „sudbonosnih poziva“, a i ostavljati neki svoj lični pečat vječnog opredjeljenja.Dakle, do kraja i punim gasom.

    Pažljivo s pažnjom.
    U današnje vrijeme kad svi govorimo u glas, držimo katedru ili temu ili vodimo beskrajne monologe, zaista je rijetkost biti nekome u svakome trenutku vijeran sagovornik.

    : Da li je vernost zastarela?.
    Lijepo, a recimo sada i da nas ima koji pojam vijernosti uzimamo i shvatamo rastegljivo, i to vrlo, pa kažemo da se nekih zabranjenih misli nismo ponekad, a bogme i često, u stanju lišiti, ni uzgrednih želja ali, eto ni briga, čak uporedne pažnje, slušne ili neke druge, od veze do veze ili od čovjeka do čovjeka. Ima nas punih neiskazanih ili nedorečenih… tajni valjda, zadovoljavamo ih u hodu ili ostavljamo na čekanju, za kasnije da grickaju polako i postepeno, dok nas cijele ne ispune kao stara, nekadašnja, bivša koja nas je ostavila za sobom, pa kažemo dovšavajte do kraja nesređene i nedovršene veze ili poslove, stvar učinka ili prirode, ali i neiskrenosti ili lažne privrženosti koja je mijerna jedinica za nešto drugo što nas ispunjava ili tek zaokuplja u odsudnom trenutku i ne traje dugo, mada meni čitavu vječnost.

    Veza znači mnogo truda?.

    Onda ja ne znam šta je to ljubav.Zadovoljstvo uzajamne razmjene iskustava. Trema. Zadovoljstvo promjene i zajedničkog truda oko nečega; napor ne isključuje zadovoljstvo, niti je začkoljica u tome da li nam se nešto isplati, da li se poslije izvjesnog vremena, ili kad nešto prođe, kajemo zbog tog ah! velikog ,uzaludnog ulaganja.Stvar je da se nečim ili nekim bavimo jer nam je u tom trenutku lijepo, ispunjava nas, nismo sami, a i puno nam znači ta relacija u kojoj ne odbacijemo unaprijed nešto zbog sumnje ili što možda racinalno ništa ne znači, ostavljamo za poslije, konstanotno kasnimo i zabavljamo se drugim „korisnijim“ stvarima koje zahtjevaju naše vrijeme baš tad.Aaa vraća nam se itekako- „sve se vraća, sve se plaća“.

     Dnevni horoskop – sreda, 31. mart 2010.

    Vodič kroz zvezde
     Dnevni horoskop  |  Nedeljni horoskop  |  Numerologija 
     Bioritam  |  Astrologija  |  Ljubav  |  Seks  |  Tarot  

    Ovan
    21.03 – 20.04

    Odluka da pređete na konkretnu akciju sasvim je na mestu. Od mudrovanja se ne živi. Imaćete uspeh vezan za učenje, putovanja i komunikacije, mada nećete biti zadovoljni. Razlog – niste u formi. Kad se odmorite, videćete da ste postigli sve što ste želeli, a nerviranja su deo vaše temperamentne naravi. Veza u kojoj ste zasnovana je na fizičkoj privlačnosti, što nije tako dobro. Pod uslovom da gradite odnose sa partnerom, bićete u situaciji da ostanete zajedno.

    Bik
    21.04 – 20.05

    Mnogi pripadnici ovog čulnog i emotivnog znaka trenutno su zaljubljeni. Možda u tom stanju leži razlog za romantično raspoloženje i preokrete u ličnoj sudbini. Prija vam sve što je vezano za nežnost. Ukoliko partner pokuša da bude grub, okrenućete mu leđa i utehu naći na drugom mestu. Ima toliko načina da zadovoljite svoja osećanja, a o interesovanjima da i ne govorimo. Moguća su finansijska zakašnjenja i neočekivani obrti situacije. Planirate odmor, ali ne sami.

    Blizanci
    21.05 – 20.06

    Potreban vam je savet, a ne želite da ga saslušate. Neka vas ne iznenade problemi nervne prirode. Puno stvari je u igri, a niste u stanju da ih rešite. Šta zapravo hoćete? Morate biti jaki i svesni situacije kako biste iz nje isplivali i bili slobodni, a pre svega zadovoljni. Okolnosti ukazuju na to da morate biti uporni i spremni na dugoročne poduhvate. Pošto vas koncentracija dobro služi, iskoristite ovu pogodnost da obavite neke poslove za koje je ona neophodna. Trgnite se malo!

    Rak
    21.06 – 20.07

    Treba još toliko toga uraditi, a pre svega rešiti važan poslovni problem. Veliki novac je u igri, očekujete ga, ali ćete malo morati da se strpite. Okolina je počela da vas zamara svojim problemima, tako da se distancirate i u samoći punite baterije. Svesni sopstvene nadmoći u okruženju, ponašate se kao da vas ništa ne može iznenaditi. Možda je inat kojim zračite uzrok nesuglasica sa ljudima koji imaju dijametralno suprotno stanovište?

    Lav
    21.07 – 21.08

    Sve je u znaku ljubavi i razonode. Posao je u drugom planu pred zadovoljstvima. Kad nešto radite dajete se kompletno, tako da ćete to učiniti i prema voljenom biću. Pošto ste preplavljeni pozitivnim osećanjima i snagom, sve vam izgleda jednostavno. Funkcionišete sa lakoćom. Iskoristite ovo stanje da uradite neke stvari koje vam u normalnim situacijama ne polaze za rukom. Budite umereni.

    Devica
    22.08 – 22.09

    Puno posla i problema utiče na nervni sistem, ali vi se ne date. Činite sve kako biste prevazišli krizu, do perfekcije obavljate ono što pretpostavljeni od vas očekuju. Pošto do realizacije ne dolazite jednostavno, to shvatate kao normalan sled okolnosti. Iako ste umorni od posla, posao je oblast na koju možete da utičete. Druge stvari izmiču kontroli. Morate posvetiti više pažnje privatnosti. Ukoliko nastavite ovim tempom, brzo ćete se istrošiti i razboleti. Ne smete dozvoliti da do toga dođe.

    Vaga
    23.09 – 22.10

    Jedino finansijski problemi mogu da vam pokvare raspoloženje. Pošto na njih malo možete da utičete, a na voljeno biće i te kako možete, učinite ono pravo. Bacite se partneru u zagrljaj i sa lepše strane posmatrajte svet. Pokušajte da zaobilazite radnje, a da posećujete izložbe i muzeje. Biće vam lakše. Partner i deca su zaslužni za trenutke sreće kojima ste preplavljeni. Porodica ispunjava ne samo vaše emotivne potrebe već vas stimuliše i za rad i zaradu.

    Škorpija
    23.10 – 22.11

    Okolinu zamarate problemima. Kad vam je dobro, kad ste zadovoljni i imate para, sebično uživate u sreći. Kad nastupe problemi, postajete neurotični, gnjavite prijatelje. Ne treba ih opterećivati, već se sa njima družiti i provoditi. Zahvaljujući vezama, možete postići čudo, samo ako hoćete. Da li je u pitanju partner ili prijatelji – nije važno, važan je upeh. Mnoge Škorpije uleću u kratku, ali slatku ljubavnu avanturu.

    Strelac
    23.11 – 20.12

    Sreća vas prati na svakom koraku. Čak i onima koji su digli ruke od potomstva, dešavaju se volšebne stvari. Uspešan biznis, skladni međuljudski odnosi, velika ljubav, sve same pogodnosti, a vi predete kao mačkica. Bavljenje sportom i umetnošću kompletira zadovoljstvo. Prija vam druženje sa umetničkim dušama, jer među njima možete naći i osobu koja vam na trenutak može promeniti životno usmerenje.

    Jarac
    21.12 – 19.01

    Ovih dana se nadajte uspehu i dobroj poslovnoj saradnji. Ukoliko ne budete teški i nametljivi prema okolini, daleko ćete bolje funkcionisati. Stoga je poželjno biti objektivan u analiziranju sopstvenih nedostataka. Samo strpljivo možete rešiti krizu. Umesto pasivnog prepuštanja događajima, budite njihov aktivni učesnik. Usmerite sudbinu u svoju korist. Probudite se.

    Vodolija
    20.01 – 18.02

    Ovo je vaš dan, pa iskoristite pogodnost na konstruktivan način. Ukoliko vas savlada lenjost, biće propuštenih prilika. Kao što vidite, povoljni aspekti, ako se ne iskoriste, ostaju mrtav kapital. Aktivirajte se! O nekome gajite iluziju, pa se nemojte iznenaditi tračevima i skandalima sa njegove strane. Izbegavajte osobe rođene u znaku Riba. One vas samo guše svojim pesimističkim pogledima i problemima.

    Ribe
    19.02 – 20.03

    Uvideli ste mnoge propuštene prilike, shvatili da nemate vremena za gubljenje, pa rešavate da krenete sa reči na dela. Razmišljate o novom poslu, ljubavi i drugim stvarima koje mogu uneti više reda u vaš život. O novcu da i ne govorimo. Strelac i Vaga imaju strpljenja da slušaju vaše nejasne planove. Setite se prijatelja koje dugo niste videli. Organizujte susret na javnom mestu. Druženje će vam pomoći da rešite probleme na nivou ličnosti.

    Moje grandiozno JA

    Jedan egocentrik nikada To ne priznaje; nosi se sa svojim belegom kao bogomdan. Ali neće ni odustati i pored svoje moguće nesigurnosti, od uplovljavanja u tuđu suštinu ma kolika bila cijena za to i u kom pravcu, uništenja ili opstanka i oporavka.I nije bitno ko je u pravu niti na koga je red, ili ipak jeste, ali on slobodno uplovljava u nečiju intimu i život, bez obzira što mu više nema izlaska niti spasa i pomoći od onog drugog, a to je ono što mu je potrebno.Egocentrik nije u stanju sam sebe da štiti od ispada iz kola koje se okreće, jer ga nije ni svjestan, kao ni sebe kao „pretjeranog“ bića koje se nameće drugima i biva od njih odbačen kao neko ko to isto čini drugima s vremena na vrijeme.Dovoljno je reći da sam svoju sliku uveličava na račun drugih, i ni u čiju korist, samo sve veću štetu i propast jednom zamišljene slike o sebi i drugima naspram sebe.Koja nedokazana priroda!

    Mogao bi vas emotivno povrediti ako… (1).
    Posmatrajte svijet oko sebe na vrijeme i otvorenih punih očiju, jer ono što nije fer prema drugome, neće biti fer ni prema vama, tj. u odnosu na vas.Inače, može da vam se desi ono što uopšte niste ni očekivali u početku, kad ste možda zanemarili tuđe ponašanje prema nekom drugom.Čovjek koji se loše ponaša u tuđem društvu nije nikakva garancija za ugodnost ni prema vama.Isto tako i obrnuto; ukoliko ste već nešto loše doživjeli, bili povrijeđeni, možete samo da žalite što ste bili neoprezni i da se možda „tješite“ kad vidite sličnu dozu bahatosti upučenu na suprotnu ili „suparničku“ stranu, ali ne budite zluradi ako je već ne upozoravate na vaše iskustvo.Sve ide u rok službe.Zavodnik ostaje zavodnik i nema pomoći od skrivanja u mišiju rupu, to je vaša doza koju ste pokusali.

    Pustite ih da završe rečenicu.
    Potrudite se da budete kratki i efikasni u prenošenju poruka; važno je da li će druga strana zaboraviti sve što joj je palo u međuvremenu na pamet a vezano je za vaše recimo predugačko i iscrpno izlaganje, pa neće skontati ni pohvatati sve vaše „fazone i fore“. Bit je u prilagođavanju, brzom reagovanju, prebacivanju s kolosijeka na kolosijek, prihvatanju sugestije u prilici koja vam se nesebično pruža da i vi dohvatite upučenu lopticu i sretno se nadovežete na suštinu, ako ne i uspješno shvatite tu zavitlanu misao u letu, bilo sa koje strane ona dolazila, vaše ili suprotne. Važno je da smo se razumjeli, i sporazumijevanje dok traje, teče kao rijeka svom ishodištu; naprosto, utuvi vam se u glavu već jednom.

    Subject: Bečanj je fora!

    Ćao Filipe i Saša!
    Kao prvo, čestitam na sjajno urađenom testu iz francuskog jezika!
    Sad sam zadužena da vas obavijestim o nekim stvarim, počevši od toga da
    je vesela četvorka juče potegla do Bečnja, mama ostala kod kuće, da bi
    Lada izdržala ovaj isplanirani turistički „incident“.Dakle baka i deka
    su povukli za sobom i ova 2-3 dana moju mušku populaciju, koja se odmah
    dala u skitnju, jer mladi ne mogu da miruju i samo „smetaju“ zatvoreni u
    kući.
     Dakle baka i deka caruju, a Jovan i Goran se provode; zabranili su mi
    više da zivkam i trošim impulse.Do sutra, kad će mama opet da zagrli
    svog najdražeg sina, a i tata će da se „provuče“.
    Ostajte mi zdravo i ne zamjerite tetki Nataši kad je malko uzbuđena i
    usamljena bez svojh najmilijih.
    Vidimo se!
    Nataša

    Hvala Natasa! /Filip
    Sad cu ja i tata da jedemo spagete. Cao!

    Sad ćete vi njima da pokažete (1).
    Slažem se, svaki i najmanji eksces potrebno je obelodaniti, a pogotovo zločin; žrtva jeste propatila ali neće joj biti potom lakše ako se skriva i ona i zlodjelo, pa ako su u pitanju i maloljetne žrtve koje, naprotiv ,treba i same da progovore, istresu muku iz sebe, a ne poistovijete se sa nedjelom učinjenim nad njim, čak osjete i nepostojeću krivicu koja se lako poteže kao provokacija koja je gle! svemu i doprinijela i ma da! ponukala počinioca. Dakle, nedjelo na svjetlost dana a počinilac da se javno žigoše, kaznom izoluje i onemogući da i dalje negativno utiče na javnost svojim bijednim postupkom koji bi gle čuda! možda da se javno rehabilituje, jer dosta je bilo patnje i moguće je izmirenje preko neizmirenog duga; koji je u suštini teško naplatiti a pokriti se čebetom gurajući stvar pod tepih radi lažnog morala i još podlijeg skrupula koji je nedostajao i tamo gdje je neophodan i kad mu je bilo vrijeme.Lažno sučestvovanje u bolu ničem nije doprinijelo, samo potiskivanju u zaborav kod onih koji su pozvani da djeluju u bilo koje vrijeme i nikad nije kasno za pravdu tamo gdje joj je zaista mjesto i vrijeme.Kod nas. Pa, pokažite im svoju djelotvornost!

    Vodič kroz zvezde
     Dnevni horoskop  |  Nedeljni horoskop  |  Numerologija 
     Bioritam  |  Astrologija  |  Ljubav  |  Seks  |  Tarot  

    Ovan
    21.03 – 20.04

    Samoća nije pravo rešenje; mir ćete naći u druženju sa osobama od poverenja. One vas savetuju, imaju strpljenja da saslušaju sve probleme kojima ste opterećeni, jednom rečju, imaju razumevanja. Ukoliko se pojave nagli izlivi gneva, pokušajte da ih suzbijete. Osetljiviji ste na uvrede nego inače. Ništa strašno.

    Bik
    21.04 – 20.05

    Brinete se kad su partner i deca u pitanju. Javlja se želja da se osamite i na miru pretresete probleme koje imate u komunikaciji sa okolinom. Ono zbog čega ste zabrinuti jeste totalno razočaranje u nekog kome ste verovali, u koga ste polagali mnoge svoje nade. Bili ste neoprezni, ali i naivni. Utočište potražite u krugu porodice.

    Blizanci
    21.05 – 20.06

    Pošto je mašta intenzivna, pokušajte da je praktično realizujete. Budite kreativni, radite nešto konkretno. To je mnogo bolje nego vođenje ispraznih razgovora od kojih nema koristi. U želji da stvorite lažnu predstavu o sebi, stalno se pretvarate. Što je najvažnije, sami ste skloni da poverujete u sopstvene laži. Budite objektivniji i prirodniji.

    Rak
    21.06 – 20.07

    Malo ste se olenjili, pa vam iznenadni događaji pomažu da izađete iz mrtvila. Pošto ćete se na izvestan način nervirati, misleći da okolina želi da vas prozre, morate korigovati ovaj stav. Šta je to kod vas tako tajanstveno, pa mora da se krije? Kad bolje razmislite, i ako se otkrijete – ništa strašno.

    Lav
    21.07 – 21.08

    Niste u stanju da vladate situacijom u onoj meri u kojoj biste to želeli. Morate uložiti puno snage kako biste postigli cilj, ali će se sav trud isplatiti. Kad bolje razmislite, možete pričekati i povoljniji momenat, kada će sve stvari same doći na svoje mesto. Neka vam za utehu bude činjenica da vreme radi za vas. Smirite se!

    Devica
    22.08 – 22.09

    Zahvaljujući svom odnosu prema radu uspećete da iz trenutnog stanja izvučete maksimum. Bićete spremni da se pretvarate i pričate više nego što je potrebno, i to u cilju ostvarenja nekih planova i zamisli. Moć opažanja je naglašena, kao i bujna mašta, inspirativni ste, pa se u skladu s tim i ponašajte.

    Vaga
    23.09 – 22.10

    Idealistički i perfekcionistički sagledavate stvari oko sebe. Normalno je što se nervirate jer shvatate da je u stvarnosti drugačije. Savetuje se druženje sa pripadnicima vašeg znaka, jer će vas jedino oni razumeti. Pokušajte da sklopite primirje sa okolinom. Ljubavna avantura je na pomolu.

    Škorpija
    23.10 – 22.11

    Emotivno ste potišteni, jer su ograničenja, bar po vama, izuzetno zabrinjavajuća. Pred vama je puno posla koji zahteva spor i metodičan pristup. Do rezultata nećete doći tek tako. Pošto se ne osećate najbolje, budite mudri i usmerite glavna razmišljanja na zdravlje. Ono je najveće bogatstvo.

    Strelac
    23.11 – 20.12

    Mučno stanje koje vas pritiska potrajaće još nekoliko dana. Ono je, međutim, konstruktivno, jer vas nagoni na to da razmišljate o tome šta treba da preduzmete kako biste poboljšali kvalitet sopstvenog života i bili zadovoljni. Za neke je to potomstvo, za neke nova ljubav – sve u svemu, morate sami shvatiti šta vam nedostaje i u tom smeru krenuti.

    Jarac
    21.12 – 19.01

    Učinili ste sve što je bilo do vas i postigli ste uspeh. Nude vam se i u budućnosti prilike za napredovanje. Ono što trenutno deluje zabrinjavajuće na vas jeste bezrazložni pesimistički pristup životu, razmišljanje o rastanku i opterećenost tuđim brigama. Lek potražite u smehu; pokušajte da se bar pola sata dnevno smejete.

    Vodolija
    20.01 – 18.02

    Povodite se za osećanjima i raspoloženjem, a oni su promenljivi. Razlog za nezadovoljstvo leži u potisnutim emotivniom željama i potrebi za nezavisnošću. Nerviraju vas svi koji se ponašaju drugačije. Oscilacije u postupcima su velike, počev od sentimentalnosti do ekscentričnosti. Bavite se sportom.

    Ribe
    19.02 – 20.03

    Iskoristite povoljnu priliku maksimalno. Zvezde su vam naklonjene, pa se valja shodno tome i ponašati. Primetili ste da ništa ne pada s neba, da ste za sve što ste postigli morali zasukati rukave. Primenite ranija iskustva. Čim se dobro osećate, možete da okončate neke poslove i započnete nov.

    Ne gledaju stalno u vas.
    Opustite se i kada/kao da vas snima ta neka skrivena kamera, danonoćno i kod kuće, u svim mogućim i nemogućim situacijama; postajete najprije krajnje svjesni same sebe, onda i te kamere, ili „skrivenog pogleda“, javljaju se i komentari i protivargumenti, naravno i vaš alter ego, a onda vam je najednom sve svejedno- svoji ste, nesvjesni baš svake greške iz koje se „izvlačite“ i potpuno opušteni idete kroz tijesto ili svoj život. Ali, samo polako, i vama može da se desi mrlja od hodajućeg paprikaša iza vaših leđa pa na suknju, a vi u centru grada, nesvjesni te fleke, dok vas šapatom ne opomene slučajna prolaznica.Ne znate ni kako ste stigli s jednog kraja na drugi ,grada koji vam se najednom preokrenuo i našao u filmu koji vam se naknadno premotavao iza zatvorenih vrata vaše sobe u stanu kojeg ste se jedva dokopali, a sve ustručavajući se da se i pogledate i shvatite šta vas je snašlo.Hod po mukama sporo prolazi, kao i vaša „mrlja na nosu“ sve do skrivenog zabrana.Ah! ne stidite se sebe u nemogućim situacijama.

    Технике разљубљивања
    Nema šanse… Ukoliko nekoga zaista mrziš, duplo te boli, patiš više nego onaj koga mrziš jer nastojiš nekako da mu „doakaš“, možda se osvetiš i slično, a njemu najčešće svejedno, „ravno do mora“, misliš raspuknućeš se od muke i jeda. U drugom slučaju, kad pokušavaš nešto svjesno i sa namjerom da ugušiš, obično si“slabog karaktera“ i brzo se predaš „novim saznajnim procesima“ o dotičnom, pa bili oni i iluzorni, posto ti milina oko srca i topiš se koliko si zaluđena; najbolje kad shvatiš da si zaludna i da samo gubiš vrijeme, e tada se trijezniš, ali ne začepljuješ na silu dovode, nije ti svejedno ali tu si i „nisi pod pritiskom“ pravednog vladanja samom sobom- što je ,naravno, nemoguće, kad mu vrijeme nije.Vrijeme čini svoje, pa da, a tiha patnja brijeg roni.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s